Povežite se sa nama

DRUŠTVO

IZBOR NOVOG DEKANA PRAVNOG FAKULTETA I OPTUŽBE ZA PLAGIJAT: Stara afera, nova sumnjičenja

Objavljeno prije

na

Ni prošlonedjeljni izbor novog dekana Pravnog fakulteta, kojeg su posljednjih godina potresale brojne afere, nije prošao bez gužve. Centar za građansko obrazovanje (CGO) je uoči sjednice Upravnog odbora Univerziteta Crne Gore (UCG), koji je trebao da potvrdi izbor profesora Velimira Rakočevića za dekana Pravnog fakulteta, pozvao članove ovog tijela da to ne učine. Oni su obavijestili rektorku Radmilu Vojvodić o svojim saznanjima da je Rakočević plagirao udžbenik, i upozorili da postoje osnovanje sumnje u autentičnost njegovog doktorskog rada. Tražili su da se cijeli slučaj adekvatno analizira od strane nezavisnih stručnjaka.

Rakočevića je Vijeće Pravnog fakulteta predložilo Upravnom odboru UCG za dekana nakon što je on za to mjesto dobio više glasova od svojih protivkandidata – Vladimira Savkovića i Anete Spaić.

Iz Rektorata UCG su odgovorili da smatraju neprimjerenim da CGO uzima pravo da optužuje i presuđuje za navodni plagijat udžbenika iz 2007, uprkos tome što to do sada nije učinjeno kroz institucije koje su za takve postupke nadležne.

CGO je uzvratio tvrdnjom da je praksa pokazala da je ova organizacija u mnogim slučajevima bolje znala zakone i procedure od rukovodstva UCG. Kao jedan od dokaza naveli su i odluku Ustavnog suda kojim se poništava Pravilnik na osnovu kojeg su Upravni odbor i njegov predsjednik Duško Bjelica nezakonito uvodili vanredne mjere na pojedinim fakultetima UCG, među njima i Pravnom. Iz CGO su podsjetili i da je u decembru 2010. stambena komisija UCG isključila Rakočevića iz postupka rješavanja stambenih potreba zbog dostavljenih netačnih podataka.

Novi dekan Pravnog je od 2007. do 2010. bio član Suda časti UCG, prije toga predsjednik Disciplinske komisije Pravog fakulteta. Doktorirao je 2003. na Pravnom fakultetu u Beogradu, odbranivši doktorsku disertaciju Otkrivanje i suzbijanje zloupotrebe droga. Za docenta je izabran 2006, a 2011. za vanrednog profesora za predmete Krivično pravo – posebni dio, Kriminologija, Kriminalistika, Penologija i socijalna patologija na Pravnom fakultetu i Fakultetu političkiih nauka u Podgorici.

Tokom 2012. Rakočević se pominjao kao jedan od profesora, koji je pored bivšeg dekana Pravnog Ranka Mujovića i tadašnjeg Draga Radulovića, na ovom fakultetu primao enormne zarade. Rakočević, rukovodilac Programa bezbjednost i kriminalistika za medije je objasnio da je samo na ime nastave za 20 mjeseci zaradio preko 85.000 eura, mjesečno oko 4.200 eura. Objasnio je da

na Pravnom fakultetu u Podgorici, Bijelom Polju i Budvi predaje oko 10 predmeta, na osnovnim, specijalističkim, magistarskim i doktorskim studijama, te da je svaki cent „krvavo zaradio”.

Prije akademske karijere, Rakočević je, od 1987. do 2006, radio u policiji – Sektor kriminalističke policije i ZIKS. Od 2003. do kraja 2006. bio je načelnik Odjeljenja za analitiku, informatiku i evidenciju u CB Podgorica.

Rakočević je optužbe CGO da je njegova knjiga Kriminologija plagijat demantovao i najavio tužbu.

Čitava priča oko plagijata pokrenuta je kada je profesor Đorđe Ignjatović sa Pravnog fakulteta u Beogradu u časopisu Anali 2009. objavio članak Nedozvoljeno posezanje za tuđim u nauci – studija slučaja. U kome je optužio Rakočeviča da je plagijator. Ignjatović je tada o tome obavijestio tadašnjeg rektora UCG Predraga Miranovića i dekana Pravnog Ranka Mujovića, tražeći da se formira komisija koja bi o tome raspravljala.

Mujović je 2010. formirao tročlanu komisiju, koju su činili profesori Blagota Mitrić, Miloš Babović i Marija Radulović, koja je Ignjatovićeve tvrdnje o plagijatu odbila kao nepotvrđene i neistinite.

Rakočević za Monitor komentariše optužbe za navodni plagijat kao krajnje tendenciozne i zlonamjerne sa ciljem da diskredituju njega, Pravni fakultet i UCG, te da je namjera bila da se spriječi njegov izbor za dekana. ,,Moja knjiga Kriminologija je izašla iz štampe u januaru 2007. godine, a za navodno nedozvoljeno preuzimanje optužio me je profesor čiji je udžbenik izašao iz štampe više od pola godine od objavljivanja moje knjige. Ističem da sam odmah po objavljivanju teksta Ignjatovića istoga dana odgovorio na neosnovane optužbe i tužio klevetnika pred sudom u njegovoj zemlji”.

Rakočević se brani i time da je na Pravnom fakultetu ubrzo nakon optužbi Ignjatovića formirana komisija koja je odbacila optužbe, i dodaje: ,,Čak se ni na tome nijesmo zaustavili već smo nalaz komisije i udžbenike Kriminologije dostavili svim pravnim fakultetima u bivšoj Jugoslaviji da daju svoje mišljenje i niko od njih nije imao primjedbe na knjigu. Naprotiv, u cjelosti je potvrđeno sve ono što su konstatovali organi UCG”.

Komisija formirana na Pravom fakultetu u Podgorici je tri mjeseca, od 28. marta do 2. avgusta 2010, detaljno analizirala udžbenik Rakočevića, dva udžbenika Ignjatovića, kao i ostale knjige koje je u svojoj analizi pomenuo Ignjatović.

Prvi zaključak komisije je da ,,Rakočević nije mogao koristiti udžbenik Kriminologija Đ. Ignjatovića iz 2007, imajući u vidu da je knjiga Rakočevića izašla iz štampe u januaru 2007, a knjiga na koju se poziva Ignjatović pola godine kasnije”.

Komisija je konstatovala i da u Rakočevićevoj knjizi ne postoje brojne odrednice, pojmovi i definicije kojima se Ignjatović u svojoj analizi bavi.

,,Na osnovu detaljne analize svih radova navedenih u uvodu ovog Izvještaja nesporno smo utvrdili da su svi navodi prof. dr Đorđa Ignjatovića izrečeni u tekstu O plagijatima u nauci neistiniti, odnosno da nijedna tvrdnja o navodnom plagiranju Ignjatovićevih i djela drugih autora od strane doc. dr Velimira Rakočevića nije potvrđena”, zaključak je komisije.

Kako je, međutim, komisija zaključila da Rakočević nije mogao plagirati Ignjatovićev udžbenik jer je Rakočević svoj izdao pola godine ranije, nije jasno. Jer Ignjatović je optužio Rakočevića da je preuzimao dio predgovora iz njegove knjige izdate 2007. godine, dok je navodno prepisao cijele stranice iz njegovih knjiga Kriminologija, sedmo izdanje, izdanje iz 2006, i Kriminološko nasleđe, treće izmijenjeno izdanje, 2006, ali i brojnih drugih radova.

Ignjatović, redovni profesor Pravnog fakulteta Univerziteta u Beogradu, 2009. u časopisu Anali objašnjava da je analizom Kriminologije (prvo izdanje), 2007, Velimira Rakočevića, prinuđen da se pozabavi ,,zbog toga što u novijoj istoriji društvenih nauka na prostorima Zapadnog Balkana verovatno nije zabeležen ovako drastičan slučaj preuzimanja delova teksta drugih pisaca bez navođenja njihovih imena”

Ignjatović dalje navodi: ,,On najčešće ne prepisuje bukvalno, već prepričava tekst i stvara utisak da je njegov. Ali tako, naravno, preuzima i tuđe greške”.

On je optužio Rakčevića da je plagirao i doktorsku disertaciju koju je odbranio na Pravnom fakultetu u Beogradu 2003 – Otkrivanje i suzbijanje zloupotrebe droga. Rakočević je, tvrdi Ignjatović, prepisao dio rada Obrada Perića Međunarodnopravni aspekti suzbijanja zloupotrebe opojnih droga. ,,Na devet stranica velikog formata skoro doslovno je prepisan rad profesora Perića zajedno sa svim fusnotama na francuskom, ruskom, engleskom i našem jeziku”.

Daliborka Uljarević, izvršna direktorica CGO, za Monitor kaže da je njihova inicijativa nesumnjivo u javnom interesu: ,,CGO je, kao odgovorna organizacija koja se godinama posvećeno bavi korupcijom u obrazovanju, uputila zahtjev rektorki da, shodno svojim ovlašćenjima, utiče da se ne potvrdi imenovanje Rakočevića za dekana Pravnog fakulteta dok se ne razjasne osnovi sumnje u autentičnog njegovog udžbenika, ali i doktorskog rada, kao i da pokrene procedure provjere istih od strane relevantnih nezavisnih stručnjaka sa neupitnim akademskim integritetom”.

,,Ova nevladina organizacija je skoro deceniju bila upoznata sa svim što se dešavalo u predmetnom slučaju i Uljarevićeva je dobro znala da se radi o kleveti ali je umišljajno odlučila da do srži povrijedi moju čast i ugled, ugled moje porodice i ustanove u kojoj radim. Zašto pobogu nije tražila od mene da joj dostavim sve što je interesuje. Ogorčen sam i prolazim kroz teške trenutke jer sam po drugi put najgrublje oklevetan. Ukoliko mi javno ne uputi izvinjenje prinuđen sam da na sudu zatražim pravdu”, decidan je Rakočević.

,,Ne razumijem zašto bi Rakočević tužio CGO”, odgovara Uljarevićeva ,,Nikom više od Rakočevića ne bi trebalo biti u interesu da se ova pitanja koja dugo ‘žive’ u akademskoj zajednici argumentovano i javno razjasne. Ali, upravo reakcije koje su stigle sa UCG, pa i samog Rakočevića, uz brzu organizaciju botova po portalima, kao da šalju poruku da neko želi da se ovo što prije zataška. A to ne bi bilo dobro ni za UCG, ni za Rakočevića”, naglašava direktorica CGO.

Ona ističe da iznošenje osnova sumnje o mogućem kršenju zakona i profesorske etike u javnosti doprinosi ukazivanju na potrebu da se otkloni svaka indicija da je neki vid naučnog rada plagijat ili da su organi nekog od univerziteta nezakonito radili. ,,Znači, ovo je samo društveno odgovoran odnos CGO-a prema jednom od vitalnih stubova društva. Ako je to grijeh CGO-a onda smo mi ponosni, jer znamo koliko je posvećenosti i građanske hrabrosti potrebno da bi se otvarale ove neprijatne teme. I nikakvi pokušaji diskreditacije i zastrašivanja CGO-a neće odstraniti ove neodumice, već samo činjenice i argumentovani odgovori. A, nažalost, oni do sada nijesu pruženi”, zaključuje Uljarevićeva.

Za razliku od slučaja plagijata ministarke Sanje Vlahović koja se još uvijek brani ćutanjem, ovaj slučaj je korak naprijed. Ako ništa, stvari se bar pokušavaju istjerati na čistac. Ipak, ukoliko se akademska zajednica ozbiljno ne uključi u ovu priču, ona bi mogla i dalje ostati samo – afera.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

HIRURG NIKOLA FATIĆ OPET OPTUŽEN: Istraga o navodnom uzimanju organa, Fatić se ne oglašava  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok tužilaštvo istražuje prijavu protiv hirurga Nikole Fatića, mediji špekulišu da je po srijedi nezakonito uzimanje organa. Fatić se ne oglašava. Iz partije Alternativa tvrde da se istražuje da li je hirurg ,,odnio” medicinski otpad – tromb. Čekaju se nalazi obdukcije da se saopšti u kom će pravcu krenuti istraga. Monitor je pokušao da kontaktira Fatića, ali on nije odgovarao na naše poruke. Izjavu od njega nijesu uspjeli da dobiju ni drugi mediji

 

Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici pokrenulo je istragu kojom je obuhvaćen vaskularni hirurg Kliničkog centra Crne Gore Nikola Fatić na osnovu krivične prijave koju je protiv doktora podnijela porodica preminulog pacijenta. Iz tužilaštva je saopšteno da će nakon utvrđivanja rezultata obdukcije tijela pacijenta koji je preminuo nakon operacije u KCCG u Podgorici, a kojeg je operisao doktor Fatić, biti utvrđen dalji tok istrage.

Na navode medija po kojima je porodica pokojnika podnijela prijavu zbog navodnog protivpravnog oduzimanja ljudskih organa ili djelova tijela, odnosno zbog navodnog nesavjesnog liječenja njihovog člana porodice iz tužilaštva se nijesu javno izjašnjavali.

Iz Uprave policije je potvrđeno da je tokom vikenda policija pretresla prostorije hirurškog odjeljenja Kliničkog centra u Podgorici, te prikupljala obavještenja vezana za navode iz krivične prijave, odnosno tužilačke istrage. Takođe je saopšteno da je policija pretresla i privatnu ordinaciju doktora Nikole Fatića.

Iz Kliničkog centra Crne Gore je saopšteno da će po dobijanju rezultata obdukcije i policijske istrage ,,biti odlučeno o svim radnjama koje će biti preduzete u vezi sa ovim slučajem, bez prejudiciranja”.

Mediji pišu da se Fatić sumnjiči da je teglu sa ostacima dijela organa, aorte, koju je operisao, neovlašćeno iznio iz Kliničkog centra i odnio u svoju privatnu ordinaciju. On se sumnjiči da je, nakon što je porodica vidjela teglu sa etiketom na kojoj je bilo napisano ime pacijenta i alarmirala policiju, to vratio u jednu od prostorija KCCG u kojoj je nađena prilikom pretresa.

Monitor je pokušao da kontaktira Fatića, ali nije odgovarao na naše poruke. A izjavu od njega nijesu uspjeli da dobiju ni drugi mediji.

Dok je cijeli slučaj obavijen ćutanjem, jedina se oglasila organizacija Alternativa koja je objavila da je policija pretresala prostorije gdje borave hirurzi, ali prema njihovim saznanjima, tom prilikom nije pronađen nijedan dokaz o eventualnoj trgovini organima. Iz ove organizacije su saopštili da se ne radi o organu nego o trombu: ,,Treba da znate da taj vrsni vaskularni hirurg nema ni svoju kancelariju u Kliničkom centru. Prinuđen je da stvari ostavlja gdje stigne, da je šikaniran i proganjan od strane istih onih koji sad plasiraju aferu o ‘trgovini organima’. Optužuju ga da je kući odnio ‘tromb'(medicinski otpad) koji je izvadio pacijentu”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KAKO SE REGION BORI SA CIJENAMA: Snagom države protiv poskupljenja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlade Srbije, Hrvatske i Sjeverne Makedonije pokušavaju olakšati inflatorni udar na građane. Riječ je uglavnom o administartivnim mjerama kojima se ograničavaju neke cijene u maloprodaji. Analitičari upozoravaju da bi mjere mogle imati i kontraefekat u vidu nestašica ili uvoza nekvalitetnijih ali jeftinijih proizvoda. U Crnoj Gori nemamo sličnih briga. Naša Vlada za skupću ne mari

Dok crnogorske vlasti brinu postizborne brige, drugi probaju raditi ono što im je u opisu posla. Makar zbog toga što njih izbori tek čekaju. Ili građani  očekuju da se vlast odgovorno odnosi prema nevoljama koje je donijela inflacija.

Nakon kolega iz Evrope, i vlade država u regionu odlučile su da se uhvate u koštac s visokim cijenama osnovnih životnih namirnica.

Prvo se pred TV kamerama pojavio predsjednik Republike Srbije Aleksandar Vućić. On je, u svom reality stilu najavljujući akciju Bolja cena – cena za narod predstavio tridesetak proizvoda koji će, makar do kraja godine, potrošačima biti dostupni po cijenama koje su  10 do 30 odsto niže od onih iz prve polovine septembra. Dakle, u Beogradu su iz potrošačke korpe probrali dio proizvoda (brašno, ulje, razni mliječni prizvodi, mesne prerađevine, kupus, grašak, marmelada, šampon za bebe, deterdžent…) odabrali po jedan, uglavnom domaći, proizvod i propisali mu jedinstvenu cijenu u svim trgovinama u zemlji. Uz računicu da će domaćinstva, kupujući baš te proizvode, moći da uštede više od 30 eura mjesečno.

Glavna zvijezda te akcije, uz Aleksandra Vučića, postala je jeftina (najjeftinija) salama u omotu, narodski –  parizer, koja se proizvodi u nekoj od fabrika Miroslava Miškovića.

Prvo su potrošači primijetili da na etiketi parizera piše kako sadrži samo 35 odsto mesa. Onda su stigle ocjene da nešto što je toliko jeftino ne može biti dobrog kvaliteta.“ Znači, 400 grama hrane za pse košta kao kilogram parizera za penzionere koji promoviše Vučić”, objavio je jedan od opozicionih političara. Potom je Vučić organizovao radni doručak na kome su on i dvojica njegovih saradnika iz Vlade Srbije (ministri finansija i trgovine) pravili sendviče sa Miškovićevim parizerom. Opozicioni političari i mediji primijetili su kako kamere nijesu zabilježile da je Predsjednik Srbije zaista jeo ponuđeni obrok.

Sve to, zapravo, nije toliko važno, jer ne može sakriti suštinu, smatra urednik nedeljnika NIN Milan Ćulibrk. “A istina je da se u poslednje tri godine cena hrane u Srbiji povećala 57, 8 odsto – od toga je meso poskupelo za više od 50 odsto; mleko, jaja i sir više za 70 odsto, povrće za više od 80 odsto i to su zvanični podaci Republičkog zavoda za statistiku. U isto vreme u Srbiji je povećana penzija za 36 odsto, medijalna zarada koju prima više od polovina zaposlenog stanovništva u Srbiji povećana je za 43 odsto. Predsedniče, ako su primanja građana povećana za ovoliko odsto, a hrana poskupela za 58 odsto, da li se u Srbiji bolje živi, bez obzira na ovaj vaš parizer kome ste oborili cenu“, rekao je Ćulibrk gostujući na televiziji N1.

Dok se političari i analitičari u Srbiji spore o tome koliko će ove mjere istinski uticati na zaustavljanje inflacije i poboljšanje standarda građana, niko ne dovodi u pitanje to da će mjere trajati onoliko koliko je to obećao Predsjednik Srbije. Makar trgovci i proizvođači platili visoku cijenu toga što se baš njihov proizvod našao na listi Bolja cena. Kao što se već desilo proizvođačima žita, mesa i ulja, nakon prošlogodišnjih ograničenja cijena i zabrane izvoza za neke strateške poljoprivredne proizvode.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZIDANJE VLADE: Pritisni, pa vlada(j)

Objavljeno prije

na

Objavio:

Trenutno je teško izračunati kolika je  podrška Milojku Spajiću za formiranje  vlade, i ima li je.  Pored kontradiktornih izjava pojedinih političkih funkcionera na tu temu, nije jasno ni da li neke od tih izjava služe tek za bolje pozicioniranje u budućoj vladi. Očigledni su jedino   pritisci na mandatara – sa svih strana

 

Mjesec dana otkako je lider PES-a Milojko Spajić dobio mandat da sastavi vladu, ne zna se ne samo kada će vlada biti formirana, nego ni kolika je podrška Spajiću i ima li većinu neophodnu za njeno formiranje.  Pregovori se vode mimo očiju javnosti. Javno su vidljivi  samo različiti pritisci na Spajića kada je u pitanju model buduće vlade.

Spajić ćuti. Nije se na temu formiranja vlade  obratio javnosti otkako je krajem avgusta saopštio da Koalicija ZBCG, odnosno bivši Demokratski front,  neće biti u vladi. Tada je najavio vladu  koju će podržati 44 poslanika koja su ga i podržala za mandatara, ali i saopštio  da “još nema punu potvrdu od svih”. 

Spajića su za mandatara podržala 44 poslanika: PES sa partnerima kojima pripada 24 mandata, Demokrate sa 7 mandata, Bošnjačka stranka sa 6, SNP sa dva poslanika, Albanska alternativa i Demokratski savez sa dva poslanika, DUA, FORCA I HGI sa po jednim poslanikom.

Spajićeva rezerva o podršci 44 poslanika je očito izrečena sa razlogom.  Podrška poslije podjela u PES-u i partnerima sa liste, oko učešća ZBCG u vladi otopila se na 41. To je minimum za formiranje vlade.

Spajić je dobio javne kritike od strane svog  partijskog potpredsjednika,   predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića zbog načina na koji vodi pregovore  i izgubio podršku Ujedinjene Crne Gore i dvije poslanice PES-a.  U međuvremenu su vođena dva neformalna razgovora između Spajića i Milatovića povodom različitih stavova  u načinu formiranja vlade, no nije bilo javnih saopštenja o njihovom sadržaju i rezultatima.   Ne računajući izjavu Milatovića nakon sastanaka da „ima povjerenje u Spajića“, koja se tumači kako se kome dopada.  

Upitan da li  je došlo do približavanja njegovih i Spajićevih stavova oko formiranja nove vlade, odnosno da li on i dalje ostaje pri stavu da koalicija ZBCG treba da bude njen dio,  Milatović je rekao da ostaje pri stavu da “odluka o novoj crnogorskoj vladi treba da bude donesena u Crnoj Gori”.

“To je stvar Crne Gore i mislim da se oko toga slažemo, kao i oko programa koji bi ta vlada trebala da isporuči, a to je dodatan fokus na vladavini prava”, saopštio je.

Šta god značila Milatovićeva izjava, trenutno je teško izračunati kolika je stvarna podrška Spajiću. Pored kontradiktornih izjava pojedinih političkih funkcionera na tu temu, nije  jasno ni da li te izjave služe tek za bolje pozicioniranje u budućoj vladi.

Ove sedmice, nakon podužeg vremena,  oglasio se lider Socijalističke narodne partije Vladimir Joković, i to iz Beograda. Joković koji se nije oglašavao dok je padala podrška Spajiću, a na čija dva mandata Spajić očito računa, saopštio je za provučićevsku  Politiku, da za njegovu partiju „nije prihvatljiva slaba vlada, koju podržava 41 poslanik ili njih 43”.

“Tražimo vladu koja ima širu podršku najmanje 49 poslanika kako bi se reforme u pravosuđu mogle sprovesti, kazao je Joković. On je, međutim,  ipak obazrivo saopštio da  SNP još nije donio odluku o ulasku u vladu. “A da li ćemo i pod kojim okolnostima, o tome ćemo blagovremeno obavijestiti  javnost”.

Sličnu poziciju prethodno je postavio i CIVIS, koji je na junskim izborima izašao sa PES-om, a na čije glasove je, kao i SNP-a, računao Spajić.

Joković je u javnost izašao dva dana nakon izjave člana Predsjedništva Pokreta Evropa sad (PES) Andreja Milovića da  će SNP biti dio nove vlade i da privode kraju pregovore sa tom strankom.

“Vlada je u globalu dogovorena, ostalo je da se unutar koalicije dogovorimo oko finesa”, kazao je on. Milović je saopštio  i da su doskorašnja članica Alternative Jelena Nedović, CIVIS i Novska lista “apsolutno” za formiranje vlade. Finese su, čini se,  ipak malo ozbiljnije.

Andrija Mandić, lider ZBCG,  ubrzo je nakon Jokovićeve izjave izašao sa novim planom.“Nakon izjave lidera SNP-a Vladimira Jokovića, otkriveno da Spajić nema šanse da sastavi kabinet od pobjednika izbora”, saopštio je. Pozvao je na objedinjavanje.

“Dobro bi bilo i želio bih da se desi da se svi koji su pobijedili 30. avgusta objedine. Ako neće Pokret Evropa sad, mi drugi da se objedinimo i kažemo PES-u vi ste naš partner – hoćete li sa nama ili DPS-om? Da budu zajedno SNP, URA, CIVIS, Ujedinjena Crna Gora i koalicija ZBCG, kako bismo pomogli Spajiću da uradi ono što je ispravno i što je obećano građanima. To je da se DPS neće vratiti na vlast, da ćemo se obračunati sa organizovanim kriminalom i korupcijom i da ćemo poštovati većinsku volju koja je jasno iskazana”, rekao je Mandić.

Pozvani se još nijesu oglašavali da prokomentarišu Mandićev plan.

Prethodno je  poslanik ZBCG Slaven Radunović kazao da je “cijeloj  Crnoj Gori jasno da mandatar Milojko Spajić nema većinu za osnivanje Vlade Crne Gore”a jedan od lidera ZBCG Milan Knežević saopštio da Spajiću u PES-u nedostaje podrška četiri a ne dva poslanika.

Pritisci na Spajića ne dolaze samo iznutra. Američki zvaničnik Gabrijel Eskobar saopštio je ove sedmice, bez diplomatskih rukavica i manira, da “u vladu ne treba uvoditi antizapadnu stranku”.

On je za Glas Amerike kazao  “da posvećenost evropskom putu, članstvu u NATO-u i borbi protiv korupcije ne ispunjava svaka stranka u političkom spektru u Crnoj Gori”

“Međutim, vjerujem i da predsjednik Milatović i mandatar Spajić dijele te ciljeve i izazov je da bi trebalo da sastave vladu od stranaka za koje vjeruju da će ih ispuniti. Postoje neki narativi koji veoma odmažu. Jedan je da bi isključivanje najveće antizapadne stranke bilo protivno volji naroda. To nije tačno. Voljom naroda se biraju pojedinačne stranke, a na mandataru je da utvrdi kako će sastaviti vladu. Drugi je da bi se isključili glasovi etničkih Srba. Rekao bih da ni kod jedne od stranaka s kojima mandatar Spajić želi da formira vladu ne postoji antisrpsko raspoloženje. U stvari, priličan broj ima značajan dio birača koji su etnički Srbi”, kazao je američki zvaničnik.

On je ocijenio i da “postoji najmanje jedna stranka koja kaže da je spremna da prihvati bilo koju spoljnopolitičku odluku vlade, ako im Beograd to dozvoli. To je suštinski nedemokratski i neprihvatljivo – ideja da bi jedan dio koalicije kontrolisala strana vlada i da bi taj dio bio više lojalan lideru strane zemlje, a ne premijeru ili crnogorskim biračima”.

Komentaišući kritike da SAD i Zapad vrše neprimjeren uticaj na formiranje vlade,  Eskobar je kazao da postoji pritisak unutar stranaka, sa svih strana, na to kako bi trebalo formirati vladu.

“Naše ohrabrivanje je veoma otvoreno i javno. I naša očekivanja su veoma jasna građanima Crne Gore. Nisam siguran da su neki ljudi, koji vrše pritisak da druga stranka uđe u vladu, toliko transparentni i otvoreni o tome zašto je žele u vladi”.

Mandić je, komentarišući Eskobavu ocjenu, kazao da oni nijesu antizapadna stranka. “Mi u našim programima imamo opredjeljenja da Crna Gora bude dio EU. Mi nijesmo antizapadna stranka. Mi smo i prihvatili principe mandatara. Rekli smo i da stavljamo moratorijum na pitanje članstva u NATO”, kazao je Mandić.Pri tom je napomenuo:   “Može se samo zamisliti šta bi bilo da je izjavu poput Eskobarove dao predsjednik Srbije Aleksandar Vučić”.

Teško je predvidjeti kako će se odvijati budući politički procesi. Jasno je samo da  uskoro ovdje neće doći doba principijelnosti i odgovornosti.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo