Ni prošlonedjeljni izbor novog dekana Pravnog fakulteta, kojeg su posljednjih godina potresale brojne afere, nije prošao bez gužve. Centar za građansko obrazovanje (CGO) je uoči sjednice Upravnog odbora Univerziteta Crne Gore (UCG), koji je trebao da potvrdi izbor profesora Velimira Rakočevića za dekana Pravnog fakulteta, pozvao članove ovog tijela da to ne učine. Oni su obavijestili rektorku Radmilu Vojvodić o svojim saznanjima da je Rakočević plagirao udžbenik, i upozorili da postoje osnovanje sumnje u autentičnost njegovog doktorskog rada. Tražili su da se cijeli slučaj adekvatno analizira od strane nezavisnih stručnjaka.

Rakočevića je Vijeće Pravnog fakulteta predložilo Upravnom odboru UCG za dekana nakon što je on za to mjesto dobio više glasova od svojih protivkandidata – Vladimira Savkovića i Anete Spaić.

Iz Rektorata UCG su odgovorili da smatraju neprimjerenim da CGO uzima pravo da optužuje i presuđuje za navodni plagijat udžbenika iz 2007, uprkos tome što to do sada nije učinjeno kroz institucije koje su za takve postupke nadležne.

CGO je uzvratio tvrdnjom da je praksa pokazala da je ova organizacija u mnogim slučajevima bolje znala zakone i procedure od rukovodstva UCG. Kao jedan od dokaza naveli su i odluku Ustavnog suda kojim se poništava Pravilnik na osnovu kojeg su Upravni odbor i njegov predsjednik Duško Bjelica nezakonito uvodili vanredne mjere na pojedinim fakultetima UCG, među njima i Pravnom. Iz CGO su podsjetili i da je u decembru 2010. stambena komisija UCG isključila Rakočevića iz postupka rješavanja stambenih potreba zbog dostavljenih netačnih podataka.

Novi dekan Pravnog je od 2007. do 2010. bio član Suda časti UCG, prije toga predsjednik Disciplinske komisije Pravog fakulteta. Doktorirao je 2003. na Pravnom fakultetu u Beogradu, odbranivši doktorsku disertaciju Otkrivanje i suzbijanje zloupotrebe droga. Za docenta je izabran 2006, a 2011. za vanrednog profesora za predmete Krivično pravo – posebni dio, Kriminologija, Kriminalistika, Penologija i socijalna patologija na Pravnom fakultetu i Fakultetu političkiih nauka u Podgorici.

Tokom 2012. Rakočević se pominjao kao jedan od profesora, koji je pored bivšeg dekana Pravnog Ranka Mujovića i tadašnjeg Draga Radulovića, na ovom fakultetu primao enormne zarade. Rakočević, rukovodilac Programa bezbjednost i kriminalistika za medije je objasnio da je samo na ime nastave za 20 mjeseci zaradio preko 85.000 eura, mjesečno oko 4.200 eura. Objasnio je da

na Pravnom fakultetu u Podgorici, Bijelom Polju i Budvi predaje oko 10 predmeta, na osnovnim, specijalističkim, magistarskim i doktorskim studijama, te da je svaki cent „krvavo zaradio”.

Prije akademske karijere, Rakočević je, od 1987. do 2006, radio u policiji – Sektor kriminalističke policije i ZIKS. Od 2003. do kraja 2006. bio je načelnik Odjeljenja za analitiku, informatiku i evidenciju u CB Podgorica.

Rakočević je optužbe CGO da je njegova knjiga Kriminologija plagijat demantovao i najavio tužbu.

Čitava priča oko plagijata pokrenuta je kada je profesor Đorđe Ignjatović sa Pravnog fakulteta u Beogradu u časopisu Anali 2009. objavio članak Nedozvoljeno posezanje za tuđim u nauci – studija slučaja. U kome je optužio Rakočeviča da je plagijator. Ignjatović je tada o tome obavijestio tadašnjeg rektora UCG Predraga Miranovića i dekana Pravnog Ranka Mujovića, tražeći da se formira komisija koja bi o tome raspravljala.

Mujović je 2010. formirao tročlanu komisiju, koju su činili profesori Blagota Mitrić, Miloš Babović i Marija Radulović, koja je Ignjatovićeve tvrdnje o plagijatu odbila kao nepotvrđene i neistinite.

Rakočević za Monitor komentariše optužbe za navodni plagijat kao krajnje tendenciozne i zlonamjerne sa ciljem da diskredituju njega, Pravni fakultet i UCG, te da je namjera bila da se spriječi njegov izbor za dekana. ,,Moja knjiga Kriminologija je izašla iz štampe u januaru 2007. godine, a za navodno nedozvoljeno preuzimanje optužio me je profesor čiji je udžbenik izašao iz štampe više od pola godine od objavljivanja moje knjige. Ističem da sam odmah po objavljivanju teksta Ignjatovića istoga dana odgovorio na neosnovane optužbe i tužio klevetnika pred sudom u njegovoj zemlji”.

Rakočević se brani i time da je na Pravnom fakultetu ubrzo nakon optužbi Ignjatovića formirana komisija koja je odbacila optužbe, i dodaje: ,,Čak se ni na tome nijesmo zaustavili već smo nalaz komisije i udžbenike Kriminologije dostavili svim pravnim fakultetima u bivšoj Jugoslaviji da daju svoje mišljenje i niko od njih nije imao primjedbe na knjigu. Naprotiv, u cjelosti je potvrđeno sve ono što su konstatovali organi UCG”.

Komisija formirana na Pravom fakultetu u Podgorici je tri mjeseca, od 28. marta do 2. avgusta 2010, detaljno analizirala udžbenik Rakočevića, dva udžbenika Ignjatovića, kao i ostale knjige koje je u svojoj analizi pomenuo Ignjatović.

Prvi zaključak komisije je da ,,Rakočević nije mogao koristiti udžbenik Kriminologija Đ. Ignjatovića iz 2007, imajući u vidu da je knjiga Rakočevića izašla iz štampe u januaru 2007, a knjiga na koju se poziva Ignjatović pola godine kasnije”.

Komisija je konstatovala i da u Rakočevićevoj knjizi ne postoje brojne odrednice, pojmovi i definicije kojima se Ignjatović u svojoj analizi bavi.

,,Na osnovu detaljne analize svih radova navedenih u uvodu ovog Izvještaja nesporno smo utvrdili da su svi navodi prof. dr Đorđa Ignjatovića izrečeni u tekstu O plagijatima u nauci neistiniti, odnosno da nijedna tvrdnja o navodnom plagiranju Ignjatovićevih i djela drugih autora od strane doc. dr Velimira Rakočevića nije potvrđena”, zaključak je komisije.

Kako je, međutim, komisija zaključila da Rakočević nije mogao plagirati Ignjatovićev udžbenik jer je Rakočević svoj izdao pola godine ranije, nije jasno. Jer Ignjatović je optužio Rakočevića da je preuzimao dio predgovora iz njegove knjige izdate 2007. godine, dok je navodno prepisao cijele stranice iz njegovih knjiga Kriminologija, sedmo izdanje, izdanje iz 2006, i Kriminološko nasleđe, treće izmijenjeno izdanje, 2006, ali i brojnih drugih radova.

Ignjatović, redovni profesor Pravnog fakulteta Univerziteta u Beogradu, 2009. u časopisu Anali objašnjava da je analizom Kriminologije (prvo izdanje), 2007, Velimira Rakočevića, prinuđen da se pozabavi ,,zbog toga što u novijoj istoriji društvenih nauka na prostorima Zapadnog Balkana verovatno nije zabeležen ovako drastičan slučaj preuzimanja delova teksta drugih pisaca bez navođenja njihovih imena”

Ignjatović dalje navodi: ,,On najčešće ne prepisuje bukvalno, već prepričava tekst i stvara utisak da je njegov. Ali tako, naravno, preuzima i tuđe greške”.

On je optužio Rakčevića da je plagirao i doktorsku disertaciju koju je odbranio na Pravnom fakultetu u Beogradu 2003 – Otkrivanje i suzbijanje zloupotrebe droga. Rakočević je, tvrdi Ignjatović, prepisao dio rada Obrada Perića Međunarodnopravni aspekti suzbijanja zloupotrebe opojnih droga. ,,Na devet stranica velikog formata skoro doslovno je prepisan rad profesora Perića zajedno sa svim fusnotama na francuskom, ruskom, engleskom i našem jeziku”.

Daliborka Uljarević, izvršna direktorica CGO, za Monitor kaže da je njihova inicijativa nesumnjivo u javnom interesu: ,,CGO je, kao odgovorna organizacija koja se godinama posvećeno bavi korupcijom u obrazovanju, uputila zahtjev rektorki da, shodno svojim ovlašćenjima, utiče da se ne potvrdi imenovanje Rakočevića za dekana Pravnog fakulteta dok se ne razjasne osnovi sumnje u autentičnog njegovog udžbenika, ali i doktorskog rada, kao i da pokrene procedure provjere istih od strane relevantnih nezavisnih stručnjaka sa neupitnim akademskim integritetom”.

,,Ova nevladina organizacija je skoro deceniju bila upoznata sa svim što se dešavalo u predmetnom slučaju i Uljarevićeva je dobro znala da se radi o kleveti ali je umišljajno odlučila da do srži povrijedi moju čast i ugled, ugled moje porodice i ustanove u kojoj radim. Zašto pobogu nije tražila od mene da joj dostavim sve što je interesuje. Ogorčen sam i prolazim kroz teške trenutke jer sam po drugi put najgrublje oklevetan. Ukoliko mi javno ne uputi izvinjenje prinuđen sam da na sudu zatražim pravdu”, decidan je Rakočević.

,,Ne razumijem zašto bi Rakočević tužio CGO”, odgovara Uljarevićeva ,,Nikom više od Rakočevića ne bi trebalo biti u interesu da se ova pitanja koja dugo ‘žive’ u akademskoj zajednici argumentovano i javno razjasne. Ali, upravo reakcije koje su stigle sa UCG, pa i samog Rakočevića, uz brzu organizaciju botova po portalima, kao da šalju poruku da neko želi da se ovo što prije zataška. A to ne bi bilo dobro ni za UCG, ni za Rakočevića”, naglašava direktorica CGO.

Ona ističe da iznošenje osnova sumnje o mogućem kršenju zakona i profesorske etike u javnosti doprinosi ukazivanju na potrebu da se otkloni svaka indicija da je neki vid naučnog rada plagijat ili da su organi nekog od univerziteta nezakonito radili. ,,Znači, ovo je samo društveno odgovoran odnos CGO-a prema jednom od vitalnih stubova društva. Ako je to grijeh CGO-a onda smo mi ponosni, jer znamo koliko je posvećenosti i građanske hrabrosti potrebno da bi se otvarale ove neprijatne teme. I nikakvi pokušaji diskreditacije i zastrašivanja CGO-a neće odstraniti ove neodumice, već samo činjenice i argumentovani odgovori. A, nažalost, oni do sada nijesu pruženi”, zaključuje Uljarevićeva.

Za razliku od slučaja plagijata ministarke Sanje Vlahović koja se još uvijek brani ćutanjem, ovaj slučaj je korak naprijed. Ako ništa, stvari se bar pokušavaju istjerati na čistac. Ipak, ukoliko se akademska zajednica ozbiljno ne uključi u ovu priču, ona bi mogla i dalje ostati samo – afera.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari