Povežite se sa nama

DRUŠTVO

IZBOR NOVOG DEKANA PRAVNOG FAKULTETA I OPTUŽBE ZA PLAGIJAT: Stara afera, nova sumnjičenja

Objavljeno prije

na

Ni prošlonedjeljni izbor novog dekana Pravnog fakulteta, kojeg su posljednjih godina potresale brojne afere, nije prošao bez gužve. Centar za građansko obrazovanje (CGO) je uoči sjednice Upravnog odbora Univerziteta Crne Gore (UCG), koji je trebao da potvrdi izbor profesora Velimira Rakočevića za dekana Pravnog fakulteta, pozvao članove ovog tijela da to ne učine. Oni su obavijestili rektorku Radmilu Vojvodić o svojim saznanjima da je Rakočević plagirao udžbenik, i upozorili da postoje osnovanje sumnje u autentičnost njegovog doktorskog rada. Tražili su da se cijeli slučaj adekvatno analizira od strane nezavisnih stručnjaka.

Rakočevića je Vijeće Pravnog fakulteta predložilo Upravnom odboru UCG za dekana nakon što je on za to mjesto dobio više glasova od svojih protivkandidata – Vladimira Savkovića i Anete Spaić.

Iz Rektorata UCG su odgovorili da smatraju neprimjerenim da CGO uzima pravo da optužuje i presuđuje za navodni plagijat udžbenika iz 2007, uprkos tome što to do sada nije učinjeno kroz institucije koje su za takve postupke nadležne.

CGO je uzvratio tvrdnjom da je praksa pokazala da je ova organizacija u mnogim slučajevima bolje znala zakone i procedure od rukovodstva UCG. Kao jedan od dokaza naveli su i odluku Ustavnog suda kojim se poništava Pravilnik na osnovu kojeg su Upravni odbor i njegov predsjednik Duško Bjelica nezakonito uvodili vanredne mjere na pojedinim fakultetima UCG, među njima i Pravnom. Iz CGO su podsjetili i da je u decembru 2010. stambena komisija UCG isključila Rakočevića iz postupka rješavanja stambenih potreba zbog dostavljenih netačnih podataka.

Novi dekan Pravnog je od 2007. do 2010. bio član Suda časti UCG, prije toga predsjednik Disciplinske komisije Pravog fakulteta. Doktorirao je 2003. na Pravnom fakultetu u Beogradu, odbranivši doktorsku disertaciju Otkrivanje i suzbijanje zloupotrebe droga. Za docenta je izabran 2006, a 2011. za vanrednog profesora za predmete Krivično pravo – posebni dio, Kriminologija, Kriminalistika, Penologija i socijalna patologija na Pravnom fakultetu i Fakultetu političkiih nauka u Podgorici.

Tokom 2012. Rakočević se pominjao kao jedan od profesora, koji je pored bivšeg dekana Pravnog Ranka Mujovića i tadašnjeg Draga Radulovića, na ovom fakultetu primao enormne zarade. Rakočević, rukovodilac Programa bezbjednost i kriminalistika za medije je objasnio da je samo na ime nastave za 20 mjeseci zaradio preko 85.000 eura, mjesečno oko 4.200 eura. Objasnio je da

na Pravnom fakultetu u Podgorici, Bijelom Polju i Budvi predaje oko 10 predmeta, na osnovnim, specijalističkim, magistarskim i doktorskim studijama, te da je svaki cent „krvavo zaradio”.

Prije akademske karijere, Rakočević je, od 1987. do 2006, radio u policiji – Sektor kriminalističke policije i ZIKS. Od 2003. do kraja 2006. bio je načelnik Odjeljenja za analitiku, informatiku i evidenciju u CB Podgorica.

Rakočević je optužbe CGO da je njegova knjiga Kriminologija plagijat demantovao i najavio tužbu.

Čitava priča oko plagijata pokrenuta je kada je profesor Đorđe Ignjatović sa Pravnog fakulteta u Beogradu u časopisu Anali 2009. objavio članak Nedozvoljeno posezanje za tuđim u nauci – studija slučaja. U kome je optužio Rakočeviča da je plagijator. Ignjatović je tada o tome obavijestio tadašnjeg rektora UCG Predraga Miranovića i dekana Pravnog Ranka Mujovića, tražeći da se formira komisija koja bi o tome raspravljala.

Mujović je 2010. formirao tročlanu komisiju, koju su činili profesori Blagota Mitrić, Miloš Babović i Marija Radulović, koja je Ignjatovićeve tvrdnje o plagijatu odbila kao nepotvrđene i neistinite.

Rakočević za Monitor komentariše optužbe za navodni plagijat kao krajnje tendenciozne i zlonamjerne sa ciljem da diskredituju njega, Pravni fakultet i UCG, te da je namjera bila da se spriječi njegov izbor za dekana. ,,Moja knjiga Kriminologija je izašla iz štampe u januaru 2007. godine, a za navodno nedozvoljeno preuzimanje optužio me je profesor čiji je udžbenik izašao iz štampe više od pola godine od objavljivanja moje knjige. Ističem da sam odmah po objavljivanju teksta Ignjatovića istoga dana odgovorio na neosnovane optužbe i tužio klevetnika pred sudom u njegovoj zemlji”.

Rakočević se brani i time da je na Pravnom fakultetu ubrzo nakon optužbi Ignjatovića formirana komisija koja je odbacila optužbe, i dodaje: ,,Čak se ni na tome nijesmo zaustavili već smo nalaz komisije i udžbenike Kriminologije dostavili svim pravnim fakultetima u bivšoj Jugoslaviji da daju svoje mišljenje i niko od njih nije imao primjedbe na knjigu. Naprotiv, u cjelosti je potvrđeno sve ono što su konstatovali organi UCG”.

Komisija formirana na Pravom fakultetu u Podgorici je tri mjeseca, od 28. marta do 2. avgusta 2010, detaljno analizirala udžbenik Rakočevića, dva udžbenika Ignjatovića, kao i ostale knjige koje je u svojoj analizi pomenuo Ignjatović.

Prvi zaključak komisije je da ,,Rakočević nije mogao koristiti udžbenik Kriminologija Đ. Ignjatovića iz 2007, imajući u vidu da je knjiga Rakočevića izašla iz štampe u januaru 2007, a knjiga na koju se poziva Ignjatović pola godine kasnije”.

Komisija je konstatovala i da u Rakočevićevoj knjizi ne postoje brojne odrednice, pojmovi i definicije kojima se Ignjatović u svojoj analizi bavi.

,,Na osnovu detaljne analize svih radova navedenih u uvodu ovog Izvještaja nesporno smo utvrdili da su svi navodi prof. dr Đorđa Ignjatovića izrečeni u tekstu O plagijatima u nauci neistiniti, odnosno da nijedna tvrdnja o navodnom plagiranju Ignjatovićevih i djela drugih autora od strane doc. dr Velimira Rakočevića nije potvrđena”, zaključak je komisije.

Kako je, međutim, komisija zaključila da Rakočević nije mogao plagirati Ignjatovićev udžbenik jer je Rakočević svoj izdao pola godine ranije, nije jasno. Jer Ignjatović je optužio Rakočevića da je preuzimao dio predgovora iz njegove knjige izdate 2007. godine, dok je navodno prepisao cijele stranice iz njegovih knjiga Kriminologija, sedmo izdanje, izdanje iz 2006, i Kriminološko nasleđe, treće izmijenjeno izdanje, 2006, ali i brojnih drugih radova.

Ignjatović, redovni profesor Pravnog fakulteta Univerziteta u Beogradu, 2009. u časopisu Anali objašnjava da je analizom Kriminologije (prvo izdanje), 2007, Velimira Rakočevića, prinuđen da se pozabavi ,,zbog toga što u novijoj istoriji društvenih nauka na prostorima Zapadnog Balkana verovatno nije zabeležen ovako drastičan slučaj preuzimanja delova teksta drugih pisaca bez navođenja njihovih imena”

Ignjatović dalje navodi: ,,On najčešće ne prepisuje bukvalno, već prepričava tekst i stvara utisak da je njegov. Ali tako, naravno, preuzima i tuđe greške”.

On je optužio Rakčevića da je plagirao i doktorsku disertaciju koju je odbranio na Pravnom fakultetu u Beogradu 2003 – Otkrivanje i suzbijanje zloupotrebe droga. Rakočević je, tvrdi Ignjatović, prepisao dio rada Obrada Perića Međunarodnopravni aspekti suzbijanja zloupotrebe opojnih droga. ,,Na devet stranica velikog formata skoro doslovno je prepisan rad profesora Perića zajedno sa svim fusnotama na francuskom, ruskom, engleskom i našem jeziku”.

Daliborka Uljarević, izvršna direktorica CGO, za Monitor kaže da je njihova inicijativa nesumnjivo u javnom interesu: ,,CGO je, kao odgovorna organizacija koja se godinama posvećeno bavi korupcijom u obrazovanju, uputila zahtjev rektorki da, shodno svojim ovlašćenjima, utiče da se ne potvrdi imenovanje Rakočevića za dekana Pravnog fakulteta dok se ne razjasne osnovi sumnje u autentičnog njegovog udžbenika, ali i doktorskog rada, kao i da pokrene procedure provjere istih od strane relevantnih nezavisnih stručnjaka sa neupitnim akademskim integritetom”.

,,Ova nevladina organizacija je skoro deceniju bila upoznata sa svim što se dešavalo u predmetnom slučaju i Uljarevićeva je dobro znala da se radi o kleveti ali je umišljajno odlučila da do srži povrijedi moju čast i ugled, ugled moje porodice i ustanove u kojoj radim. Zašto pobogu nije tražila od mene da joj dostavim sve što je interesuje. Ogorčen sam i prolazim kroz teške trenutke jer sam po drugi put najgrublje oklevetan. Ukoliko mi javno ne uputi izvinjenje prinuđen sam da na sudu zatražim pravdu”, decidan je Rakočević.

,,Ne razumijem zašto bi Rakočević tužio CGO”, odgovara Uljarevićeva ,,Nikom više od Rakočevića ne bi trebalo biti u interesu da se ova pitanja koja dugo ‘žive’ u akademskoj zajednici argumentovano i javno razjasne. Ali, upravo reakcije koje su stigle sa UCG, pa i samog Rakočevića, uz brzu organizaciju botova po portalima, kao da šalju poruku da neko želi da se ovo što prije zataška. A to ne bi bilo dobro ni za UCG, ni za Rakočevića”, naglašava direktorica CGO.

Ona ističe da iznošenje osnova sumnje o mogućem kršenju zakona i profesorske etike u javnosti doprinosi ukazivanju na potrebu da se otkloni svaka indicija da je neki vid naučnog rada plagijat ili da su organi nekog od univerziteta nezakonito radili. ,,Znači, ovo je samo društveno odgovoran odnos CGO-a prema jednom od vitalnih stubova društva. Ako je to grijeh CGO-a onda smo mi ponosni, jer znamo koliko je posvećenosti i građanske hrabrosti potrebno da bi se otvarale ove neprijatne teme. I nikakvi pokušaji diskreditacije i zastrašivanja CGO-a neće odstraniti ove neodumice, već samo činjenice i argumentovani odgovori. A, nažalost, oni do sada nijesu pruženi”, zaključuje Uljarevićeva.

Za razliku od slučaja plagijata ministarke Sanje Vlahović koja se još uvijek brani ćutanjem, ovaj slučaj je korak naprijed. Ako ništa, stvari se bar pokušavaju istjerati na čistac. Ipak, ukoliko se akademska zajednica ozbiljno ne uključi u ovu priču, ona bi mogla i dalje ostati samo – afera.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

TUŽILAŠTVO I GOVOR MRŽNJE: Kontinuitet žmurenja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podaci koje je Monitoru dostavio VDT govore da je od 1. januara do 30. juna ove godine formirano 35 predmeta u vezi sa krivičnim djelima učinjenim iz mržnje i govorom mržnje.Od predmeta protiv poznatih punoljetnih učinilaca, 10 je riješeno odbacivanjem krivične prijave, dok je 6 predmeta i dalje u fazi izviđaja

 

 

Više državno tužilaštvo u Podgorici saopštilo je krajem avgusta da je  obaviješteno o skandiranju imena osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića na utakmici Zeta–Grbalj u Radanovićima i da je dežurna tužiteljka preduzela radnje radi utvrđivanja svih okolnosti događaja.

Nakon Mladićeve smrti, govor mržnje se sa tribina vratio u izjave jednog broja ovdašnjih političara vladajuće većine koji su javno slali poruke i izvrtali stvarnost pričom da je ratni zločinac – heroj. Tužilaštvo, za sada, ni glasa.

Zbog epidemije govora mržnje na društvenim mrežama i u javnosti, Vrhovni državni tužilac (VDT) Milorad Marković je, 9. maja prošle godine, izdao državnim tužilaštvima Obavezujuće uputstvo za postupanje u slučajevima govora mržnje i krivičnih djela počinjenih iz mržnje (zločin iz mržnje).

Uputstvo je izdato sa ciljem da se osigura djelotvorno i jednoobrazno postupanje i primjena međunarodnih preporuka na jednak postupak prema svim osobama i borbu protiv rasizma, ksenofobije, antisemitizma i netolerancije.

Odmah po donošenju ovog akta tužilaštvo je imalo priliku da testira njegovu djelotvornost. „Veliki junak nepobjedivog karaktera”, tako je mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije okarakterisaočetničkog vojvodu i ratnog zločinca Pavla Đurišića. Nakon toga, u avgustu je u Gornjem Zaostru kod Berana postavljen i spomenik četničkom vojvodi. Ubrzo je premješten u lokalnu crkvu i od tada policija za njim bezuspješno traga.

U oktobru su, nakon incidenta na Zabjelu, zabilježeni brojni ksenofobični i islamofobični izlivi usmjereni prema turskim državljanima koji žive i rade u Crnoj Gori, kao i verbalni napadi, vandalizam i okupljanja na kojima su šireni ovakvi narativi.

Dio političara i njihovih podržavalaca za sada nekažnjeno učestvuje u ovom kontinuiranom podgrijavanju mržnje.

Pomenutim Uputstvom VDT-a propisano je da se Vrhovnom državnom tužilaštvu kvartalno dostavljaju izvještaji sa ažuriranim podacima o  predmetimagovora mržnje i krivičnih djela počinjenih iz mržnje.

Monitoru su iz VDT-a kazali da su od početka primjene Uputstva za postupanje u predmetima formiranim povodom krivičnih djela učinjenih iz mržnje (zločina iz mržnje) pa do kraja 2025. godine, formirali 82 predmeta sa elementima mržnje na nivou osnovnih i viših državnih tužilaštava. Od tog broja, 27 predmeta odnosilo se na krivična djela, 35 na izviđaje i provjere, 11 na predmete protiv nepoznatih učinilaca i maloljetnika, dok je 9 predmeta procesuirano kao prekršaj. „U svih 9 slučajeva podnijeti su zahtjevi za pokretanje prekršajnog postupka zbog prekršaja iz Zakona o zabrani diskriminacije, čime se aktivno doprinosi kreiranju sudske prakse u ovoj oblasti“, navode iz VDT-a.

U 2025. godini formirano je šest predmeta koji se odnose na krivična djela učinjena iz mržnje (po osnovu nacionalne pripadnosti). Podnijeta su četiri optužna predloga i jedan predlog za izricanje mjere bezbjednosti. Dva predmeta se nalaze u fazi izviđaja.

Kada je u pitanju govor mržnje, formiran je 71 predmet. U ovim predmetima donijeta je jedna osuđujuća presuda, a podnijet je i jedan optužni predlog o kojem sud još nije odlučio. U 17 slučajeva prijave su odbačene, dok je jedan predmet ustupljen drugoj državi.

Iz VDT-a ističu da je tokom prošle godine konstatovan rast od 241 odsto u broju formiranih predmeta u odnosu na 2024. godinu. Objašnjavaju da je u 2023. godini bilo 16 predmeta sa elementima mržnje, dok ih je u 2024. godini bilo 24.

Iz kancelarije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore (Ombudsman) za Monitor podsjećaju „na ranija zapažanja da se govor mržnje, zasnovan na različitim ličnim svojstvima potencijalnih žrtvi, najčeće procesuirao u postupku utvrđivanja prekršajnopravne odgovornosti, gdje se izriču novčane kazne ili uslovne osude, a izostajalo je krivično gonjenje, pa se na taj način nije slala jasna poruka da se na ove delikte mora reagovati izricanjem djelotvornih, proporcionalnih i odvraćajućih sankcija“.

Jedan od rijetkih slučajeva govora mržnje od strane politčara koji je dobio sudski epilog, završen je novčanom kaznom i to nakon dvije godine. U junu ove godine, Viši sud za prekršaje u Podgorici usvojio je žalbu Višeg državnog tužilaštva u Podgorici na rješenje Suda za prekršaje u Podgorici kojiim je predsjednik Opštine Nikšić Marko Kovačević oslobođen krivice, te ga proglasio krivim za govor mržnje i kaznio novčanom kaznom u iznosu od 2.000 eura.

Kovačević je u junu 2024. na Grahovcu, na obilježavanju 166 godina od istorijske bitke, između ostalog, rekao da će „s onima koji neće da budu kao braća, nego da liče na Turke, postupati kao prema Turcima“, obraćajući se, kako je kazao, „bivšim vlastodršcima i njihovim pulenima“.

Da krivično gonjenje nije praksa, potvrdili su nam i iz Osnovnog suda u Kotoru. „Napominjemo da se postupci u vezi sa govorom mržnje uglavnom vode pred sudovima za prekršaje i da se tamo izriču uglavnom novčane kazne“, kazali su Monitoru iz uprave kotorskog suda.

Prema odgovorima koje je Monitor dobio, postupaka koji se odnose na govor mržnje u posljednje dvije godine nije bilo ni u osnovnim sudovima u Bijelom Polju, Danilogradu, Beranama, Cetinju, Pljevljima.

„Pred ovim sudom u periodu 1.1.2024 – 25.8.2026. godine nije bilo formiranih predmeta zbog krivičnog djela izazivanje nacionalne, vjerske i rasne mržnje iz čl.370 Krivičnog zakonika Crne Gore“, kazali su nam iz Osnovnog suda u Podgorici.

Iz institucije Zaštitnika više puta su ukazivali na problem neefikasnog procesuiranja i potrebu da reakcija države bude djelotvorna, proporcionalna i odvraćajuća.„Pitanje eventualne nekažnjivosti govora mržnje koji dolazi od javnih funkcionera, političara ili drugih javno uticajnih aktera nije samo pitanje pojedinačne sudske odluke. Ono je mnogo šire pitanje odgovornosti države da obezbijedi djelotvornu zaštitu od diskriminacije, mržnje i netrpeljivosti, kao i pitanje odgovornosti onih koji imaju posebnu društvenu moć i uticaj. U ovom kontekstu poznati su stavovi Zaštitnika, koji je imao postupanja, odnosno ima sopstvenu praksu utvrđivanja govora mržnje, uključujući predstavnike navedenih društvenih kategorija (političare, zvaničnike, vjerske vellikodostojnike)“,kazali su za Monitor iz kancelarije Ombudsmana.

Zaštitnik je do skoro bio jedina institucija koja je vodila statistiku o govoru mržnje. Prema podacima koje su dostavili Monitoru,u 2025. godini pred institucijom Zaštitnika bilo je 18 predmeta koji se odnose na govor mržnje, a sedam (7) u oblasti javnog diskursa/medija (koji se često dominantno odnose na govor mržnje), dok je u 2024. godini bilo šest (6) predmeta zbog govora mržnje i pet (5) predmeta u oblasti javnog diskursa/medija; u 2023. godini u radu je bilo 12 predmeta zbog govora mržnje i sedam (7) u oblasti javnog diskursa/medija, a 2022. godine 16, odnosno 14 predmeta.Nezvanična statistika ukazuje da je u prvoj polovini ove godine bilo 7 pritužbi u ovoj oblasti.

Podaci koje je Monitoru dostavio VDT govore da je od 1. januara do 30. juna 2026. godine, na nivou viših i osnovnih državnih tužilaštava, formirano ukupno 35 predmeta u vezi sa krivičnim djelima učinjenim iz mržnje i govorom mržnje.

Od tog broja, dva predmeta odnose se na krivična djela učinjena iz mržnje i u oba predmeta podnijeti su optužni predlozi, a postupci su u toku pred nadležnim sudom.

„Zbog govora mržnje formirana su 33 predmeta – 19 predmeta odnosi na krivično djelo izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, tri predmeta odnose se na krivično djelo rasna i druga diskriminacija. Dva predmeta odnose se na krivično djelo ugrožavanje sigurnosti i jedan predmet odnosi se na krivično djelo nasilničko ponašanje“, kazali su nam iz VDT-a.

Od predmeta protiv poznatih punoljetnih učinilaca, 10 je riješeno odbacivanjem krivične prijave, dok je 6 predmeta i dalje u fazi izviđaja.„Razlozi za odbacivanje krivičnih prijava mogu biti nepostojanje elemenata krivičnog djela, nedostatak dokaza ili okolnost da prijavljeno ponašanje ne dostiže prag krivičnopravne odgovornosti. Međutim, kao što je već naglašeno, podnosi se značajan broj zahtjeva za pokretanje prekršajnih postupaka, zbog prekršaja iz Zakona o zabrani diskriminacije“, navode iz VDT-a.

Da reakcije institucija moraju biti snažnije usljed ekspanzije sajber nasilja, govora mržnje na društvenim mrežama i zloupotreba prava na slobodu izražavanja, ponovio je više puta ministar pravde Bojan Božović.

Iz tog Ministarstva još protekle godine najavljeno je da će u Krivični zakonik uvesti novo krivično djelo – teški govor mržnje, za koji će biti propisana kazna zatvora od tri mjeseca do tri godine.

Kako su Monitoru kazali iz Božovićevog resora, Predlog zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika utvrđen je na Vladi i trenutno se nalazi u skupštinskoj proceduri. „Očekujemo da će  biti usvojen do kraja septembra. Na ovaj način biće inkriminisano javno ispoljavanje mržnje koje može dovesti do nasilja ili mržnje prema grupi lica ili članu grupe. Uz to, propisuje se i kvalifikovani oblik u slučaju da se djelo učini prema licima koja obavljaju poslove od javnog značaja“, kažu u tom Ministarstvu.

Napominju da cilj nije ograničavanje legitimne slobode izražavanja, već zaštita ljudskog dostojanstva, ravnopravnosti i bezbjednosti pojedinaca i grupa od najtežih oblika govora mržnje koji mogu dovesti do ozbiljnih društvenih posljedica.

Još da se zakoni  i sprovode.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

OPŠTINA BUDVA IGNORIŠE ODLUKE VLADE: Hiljade kvadrata za automobile na Trgu republike

Objavljeno prije

na

Objavio:

U najužem centru Budve  oko 3.500 hiljade kvadrata slobodnog prostora zauzeće montažni objekti sa ukupno 10.000 kvadrata za automobile, koji se na taj način sve dublje uvode u zakonom zaštićeno istorijsko i turističko jezgro grada

 

 

U centru Budve, nadomak Starog grada i gradske luke, nalazi se Trg Republike, manji kockasti prostor površine oko 2.000 metara kvadratnih, među građanima i mnogim posjetiocima poznatiji kao parking ispred nekadašnje poslovnice JAT-a.

Trgovi obično predstavljaju centar, srce i dušu jednog grada na kome se ogleda njegov društveni život, istorija i kultura, pored kojeg su smještene najljepše građevine, muzeji, pozorišta, zgrade državnih i lokalnih institucija, ekskluzivni restorani.. Ukrašavaju se raskošnim fontanama, skulpturama, zelenilom, imena dobijaju po znamenitim ličnostima ili istorijskim događajima.

U Budvi nije tako. Budvanski Trg Republike je zapušteni prostor. Decenijama služi kao glavni gradski parking, zbog čega mali broj građana zna za njegov zvanični naziv, istaknut na maloj skrivenoj tabli na zidu stare zgrade Atlas banke.

Nijedna lokalna vlast nije imala u planu da ovaj prostor uredi za potrebe građana i turista, u skladu sa pozicijom koju budvanska opština zauzima u crnogorskom turizmu. Pa tako ni aktuelna koalicija na vlasti, grupa građana Budva naš grad, predsjednika opštine Nikole Jovanovića, DPS i Evropski savez nije imala ideja kako da ovaj atraktivan javni prostor oblikuje, osim gradnje neprimjerenih objekata.

Odluka lokalne uprave da izgradi dvije montažne garaže u centru grada, jednu na pomenutom Trgu Republike i drugu na prilazu hotelu Mogren, izazvala je nevjericu i negativne reakcije građana.

Budva ima ozbiljan problem sa parking prostorom i potreba za dodatnim kapacitetima nije sporna, ali postavljanje garaža i uvođenje velikog saobraćaja kao glavnog sadržaja u  strogi centar važnog turističkog grada svakako jeste. Metalne skalamerije sa nekoliko stotina parking mjesta na reprezentativnom prostoru  drastično mijenjaju vizure, kretanje ljudi, javni prostor i način korišćenja gradskog centra.

Nedavno je predsjednik opštine zaključio ugovor o gradnji montažnih garaža sa Danilom Bojovićem, vlasnikom kompanije Gemmax gradnja iz Novog Sada, koja je kao prvorangirana na sprovedenom tenderu javnih nabavki, zajedno sa kompanijom Viamont iz Kolašina, dobila posao vrijedan 5,5 miliona eura, za gradnju navedenih montažnih objekata.

Tenderski postupak i slijed pravnih radnji organa lokalne samouprave u ovom slučaju, pun je kontroverzi i upitnih rješenja koje navode na sumnju u ispravnost odluke o gradnji garaža na lokacijama koje se graniče sa zaštićenom kontakt zonom Starog grada, šetališta i gradskog parka.

Na lokaciji Trga Republike, na parceli 2423 KO Budva, na površini od 1.500 kvadrata planirana je garaža od 4.500 kvadrata, na dvije, odnosno tri korisne etaže, sa otprilike 200 parking mjesta.

Na drugoj lokaciji pored hotela Mogren predviđena je izgradnja montažnog objekta ukupne BRGP 5.500 m2, na površini od 1.850 kvadrata, takođe sa tri korisne etaže i oko 200 parking mjesta. Ugovorom o izgradnji i pratećim dokumentima nije preciziran tačan broj parking mjesta, koji može biti i veći, zavisno od idejnog rješenja izvođača.

U  najužem centru Budve oko 3.500  kvadrata slobodnog prostora zauzeće  montažni objekti sa ukupno 10.000 kvadrata za automobile, koji se na taj način sve dublje uvode u zakonom zaštićeno istorijsko i turističko jezgro grada.

Urbanističko tehničke uslove za izgradnju montažnih garaža izdao je početkom februara 2026. opštinski Sekretarijat za urbanizam i održivi razvoj, na osnovu Programa privremenih objekata za teritoriju opštine Budva za period 2024-2028. godine. Međutim, 26. maja 2026. Vlada donosi Odluku o obustavi važenja Programa privremenih objekata, uz obrazloženje da nema saglasnost nadležnog državnog organa. Što znači da izdati UTU uslovi na osnovu nezakonito donijetog Programa, koji je stavljen van snage, nisu validni.

To nije spriječilo Opštinu da raspiše javni poziv za prikupljanje ponuda za izgradnju garaža, čiji su sastavni dio Programski zadatak i UTU za izradu tehničke dokumentacije. Taj postupak je okončan i  3. avgusta predsjednik Jovanović zaključuje ugovor o izgradnji dvije garaže sa Gemmaxom i nastavlja postupak pribavljanja tehničke dokumentacije.

Nije poznato na osnovu kojeg važećeg akta Opština Budva nakon 26. maja 2026. nastavlja realizaciju projekta dvije montažne garaže ako su njihove lokacije i urbanistički parametri bili utvrđeni Programom koji je tog datuma stavljen van snage. Koji je danas važeći pravni osnov za nastavak procedure i zaključenje milionskog ugovora o gradnji.

Možda Opština ima odgovor, ali javnost to mora da zna jer je u pitanju ozbiljan urbanistički zahvat u centru grada za koji se iz budžeta izdvaja 5,5 miliona eura. Građanima treba objašnjenje zašto je baš Trg Republike u odabran da služi automobilima, a ne ljudima.

Problem devastacije kraja Mediteranske ulice kod hotela Mogren je izraženiji. DUP Budva centar ovu lokaciju opisuje kao otvoreni prostor trga koji povezuje kompleks Avala, hotel Mogren i zonu Starog grada. Pored hotela Mogren se ulazi neposredno u staro istorijsko jezgro i jedan od najprepoznatljvijih gradskih ambijenata.

Na ovoj lokaciji Opština je izdala UTU uslove za gradnju montažne garaže na tuđem zemljištu, u svojini HG Budvanska rivijera. Radi se o neizgrađenoj parceli ispred hotela Avala koja je upisana u kakatstar kao livada I klase, površine 1.487 m2. U izdatim UTU samo je navedeno kako je potrebno regulisati imovinsko pravne odnose na katastarskim parcelama.

Tu pravnim nedoumicama u pogledu izdatih UTU nije kraj. Važeči planski dokument DUP Budva centar- izmjene i dopune na ovim lokacijama predviđa isključivo podzemne garaže na tri nivoa.

Nije poznato ko je i na osnovu kojeg pravnog akta omogućio da se plansko rješenje promijeni iz podzemnog u nadzemno, bez izmjene DUP-a. Ni gdje je u Zakonu o izgradnji objekata propisano takvo ovlašćenje. Program privremenih objekata nije po hijerarhiji planskih dokumenata iznad DUP-a.

U Sekretarijatu za urbanizam odluke se inače donose u zavisnosti od toga ko je investitor, a ne uz poštovanje dokumentacije. To pokazuje gotovo istovjetan slučaj iz 2025. kada je isti opštinski organ odbio da izda UTU uslove za podzemnu garažu na parceli 22.3, preko puta TN Slovenska plaža, zato što je uvidom U DUP Budva centar utvrđeno da je parcela označena kao ZSO-zelenilo stambenih objekata i da na njoj nije predviđena gradnja.

Projekat postavljanja komunalnih garažnih objekata u centru Budve, na Trgu republike i ispred nekoliko ekskluzivnih hotela, podržava DPS kao dio izvršne vlasti. U istovjetnoj situaciji u Tivtu, gdje je opozicija, reaguje posve drugačije.

Namjeru lokalne uprave u Tivtu da izgradi javnu garažu u centru grada, u blizini ljetne pozornice, muzeja i gradskog parka, oštro su osudili iz opštinskog odbora DPS-a i podržali negativan stav Uprave za zaštitu kulturnih dobara u kome se navodi da bi izgradnja bilo kojeg objekta a posebno komunalnog objekta javne garaže, na površini postojećeg parkinga, u zaštićenoj okolini kulturnog dobra Buća Luković,  u velikoj mjeri devalvirao njegov značaj i imao negativan vizuelni efekat…

U slučaju javnih garaža u centru Budve saznajemo da je Opština zatražila mišljenje Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Iz Uprave objašnjavaju da nemaju nadležnost da donose odluke jer lokacije na kojima se garaže planiraju nisu pod zaštitom. Kontakt zona zaštićenog područja Starog grada i trgova oko njega završava se kod hotela Mogren, dok je Tivat dio područja koje je pod zaštitom UNESCO.

Iako je lokacija za garaže u Budvi i Tivtu gotovo identična, naslanja se na zaštićenu kulturno- istorijsku zonu i gradski park, budvanski trgovi postali su brisani prostor, bez zaštite, na meti vlastima bliskih investitora.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SPOR OKO IZBORA DIREKTORICE ŠKOLE U ULCINJU: Bratstvo i jedinstvo vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pred početak školske godine, pored svih problema u obrazovanju, četiri ministra u Vladi vode javnu polemiku oko izbora direktorke škole u Ulcinju. Polemika se, na žalost, umjesto da otvori ozbiljna pitanja poštovanja zakona i  funkcionisanja škola u  multietičnim sredinama, pretvorila u predizbornu kampanju sa uobičajenom, zapaljivom retorikom

 

 

Izbor direktorice JU SMŠ ,,Bratstvo-jedinstvo” u Ulcinju unio je razdor u ionako razjedinjenoj vladajućoj većini. Počelo je kada je potpredsjednik Vlade, ministar ekonomskog razvoja i lider Albanskog foruma Nik Đeljošaj objavio da se za direktora škole u Ulcinju postavlja osoba koja ne govori albanski jezik, koja se dovodi iz druge opštine. Saopštio je da to  nije poštovanje multietničnosti, već institucionalna provokacija i izraz albanofobije.

Đeljošaj je zaprijetio da će njegova partija ,,imati jasan i snažan politički odgovor na ovaj šovinizam” i na reakciju pozvao i ostale albanske stranke. Pozvao je i građane Ulcinja, roditelje, nastavnike i zaposlene u školi da dignu glas i ne prihvate „ovakvo poniženje“.

Iz Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija, na čijem čelu je Anđela Jakšić-Stojanović iz PES-a ubrzo su demantovali potpredsjednika Vlade. Ministarstvo je saopštilo da je  netačna tvrdnja potpredsjednika Vlade Đeljošaja da direktorica srednje škole u Ulcinju Snežana Živanović ne govori albanski jezik, kao i da je riječ o dugogodišnjoj prosvjetnoj radnici i članici kolektiva škole, a ne o osobi koja je ,,dovedena” iz druge sredine.

,,Jednako je netačna tvrdnja da je riječ o osobi koja ‘ne govori albanski jezik’. U konkursnoj dokumentaciji, odnosno biografiji kandidatkinje, jasno je navedeno da posjeduje znanje albanskog jezika na nivou B2 i to u oblastima razumijevanja, čitanja, govorne produkcije, govorne interakcije i pisanja. Takođe, netačna je i tvrdnja da je direktorica ‘dovedena iz druge opštine’. Snežana Živanović je od 1. oktobra 2008. godine zaposlena upravo u JU SMŠ ‘Bratstvo-jedinstvo’ Ulcinj, gdje više od 17 godina radi kao profesorica crnogorskog-srpskog, bosanskog i hrvatskog jezika i književnosti, kao i crnogorskog jezika kao nematernjeg”, kazali su iz MPNI.

Potpredsjednik Vlade je dobio i ukor iz Ministarstva konstatacijom da ,,direktori škola nisu predstavnici političkih ili nacionalnih kvota”.

Đeljošaj je zatim poručio svojoj koleginici u Vladi da se ne skriva iza Ministarstva, komisija i bodova, već da podnese ostavku. ,,Obrazloženje kojim poručujete da među Albancima i Albankama nema dovoljno stručnih i sposobnih ljudi da vode školu u Ulcinju predstavlja uvredu za albansku zajednicu. Zbog takvog odnosa prema jednom narodu, odgovorno bi bilo da se odmah povučete sa mjesta ministarke”, istakao je Đeljošaj i dodao ,,sve više izgleda da je jedini stvarni kriterijum bio da direktor ne bude Albanac ili Albanka”.

Nakon ove javne polemike ministara, reagovali su profesori Fakulteta za crnogorski jezik i književnost (FCJK) Adnan Čirgić, Aleksandar Radoman i Boban Batrićević. Oni su najoštrije osudili, kako navode, nacionalističku, antigrađansku i antidržavnu politiku  Đeljošaja. Ocjenili su da Đeljošaj godinama sprovodi takvu politiku, koja u posljednjem slučaju, kako smatraju, podrazumijeva stav da u školama u kojima se uči i albanski jezik direktor mora biti Albanac. ,,Njegov stav o izboru direktorice škole u Ulcinju odražava zabrinjavajući oblik nacionalizma koji ne bi smio dolaziti s najviših državnih adresa”, naveli su profesori FCJK u zajedničkom saopštenju koje je objavio portal AntenaM.

Đeljošaj je zatim ministarki prosvjete ponudio rješenje. Kazao je da će podnijeti ostavku i javno se izviniti, ako direktorica na albanskom jeziku predstavi svoj program i odgovori na pitanja na nivou koji odgovara B2 znanju tog jezika. I da sve to bude javno preko medija.

Pozvao je Jakšić Stojanović da zajedno posjete gimnaziju u Ulcinju i pred medijima razgovaraju sa direktoricom. ,,Ako na albanskom predstavi svoj program i odgovori na pitanja na nivou koji odgovara B2 znanju, odmah podnosim ostavku i javno se izvinjavam. Ako se pokaže da ne posjeduje taj nivo znanja i da je javnost dovedena u zabludu, očekujem Vašu ostavku i ostavku direktorice. Ja preuzimam odgovornost za svoje tvrdnje. Očekujem isto od Vas. Vidimo se sjutra u Gimnaziji? P. S. Možemo pozvati i Ćirgića, Batrićevića i Radomana, naše novopečene ‘eksperte’ za albanski”, napisao je Đeljošaj na Fejsbuku.

,,Bratstvo i jedinstvo” unijelo je razdor ne samo u vladajućoj većini, nego i među albanskim strankama. ,,Multietničnost Ulcinja predstavlja vrijednost koju treba štititi jednakim pravima, poštovanjem različitosti i dosljednom primjenom zakona, a ne procjenjivanjem ljudi na osnovu njihovog imena, porijekla ili nacionalne pripadnosti”, saopštilo je Ministarstvo ljudskih i manjinskih prava na čijem čelu je Fatmir Đeka, lider Demokratske partije. Đekina i Đeljoševa partija pored saradnje na državnom nivou, dio su vladajuće koalicije u Tuzima i Ulcinju.

Iznenađen ,,ovakvim reagovanjem i postupanjem kolege Đeke” bio je ministar javne uprave Maraš Dukaj, Đeljošajev partijski kolega.  On je saopštio da bi Ministarstvo ljudskih i manjinskih prava i Fatmir Đeka ,,morao da štiti i sprovodi zakon za čiju je primjenu odgovoran”.

Dukaj je najavio i konkretnu akciju – pokrenutanje inspekcijske kontrole, ne samo u ovom slučaju, već i u drugim slučajevima koji se odnose na potvrde o ,,poznavanju” znanja albanskog jezika. ,,Biće izvršena i detaljna provjera i revizija izdatih potvrda. Vjerujem da je i kolega Đeka saglasan da je to važan put za očuvanje kredibiliteta prosvjete i obrazovanja, uključujući i ljudska prava. Zakon nije preporuka, niti je stvar političkog dogovora. Zakon mora važiti jednako za sve. A za njegovo kršenje – neko će morati da snosi odgovornost”, rekao je Dukaj.

Umjesto medijske potvrde znanja jezika, za vikend su na adrese elektronske pošte dvocifrenog broja osnovnih i srednjih škola  stigli zahtjevi kojima se traže kopije svih potvrda, uvjerenja, sertifikata i drugih isprava koje su zaposleni dostavljali kao dokaz o poznavanju albanskog jezika prilikom zasnivanja radnog odnosa. Zahtjev je potpisao predsjednik Albanskog foruma, potpredsjednik Vlade i ministar ekonomskog razvoja Nik Đeljošaj, a školama je upućen sa partijske adrese elektronske pošte.

Đeljošaj je Vijestima kazao da su potvrde zatražene nakon, kako tvrdi, ozbiljnih navoda da su pojedine isprave o poznavanju albanskog jezika kupljene ili da su ih izdavale neovlašćene institucije, a da su potom korišćene kao dokaz ispunjavanja zakonskih uslova za zapošljavanje. ,,Njihovu vjerodostojnost i zakonitost provjeriće nadležne institucije. Ko ima validnu potvrdu nema o čemu da brine”, rekao je Đeljošaj.

Direktori škola se sada obraćaju Ministarstvu prosvjete da ih uputi kako da odgovore na zahtjev potpredsjednika Vlade.

Za građane je znakovito da, pred početak nove školske godine, pored svih problema u obrazovanju, četiri ministra u Vladi vode javnu polemiku oko izbora direktorke jedne škole. Jasni su prioriteti, nacionalni i politički. Polemika se, na žalost, umjesto da otvori važna i ozbiljna pitanja poštovanja zakona i  funkcionisanja škola u  multietičnim sredinama, pretvorila u predizbornu kampanju sa uobičajenom, zapaljivom retorikom

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo