Povežite se sa nama

MONITORING

IZBOR ZA SAVJET RTCG: Stara igra, novi akteri

Objavljeno prije

na

Vlast neće pustiti iz ruku Savjet RTCG, potvrđuje to i ovaj izbor članova u najveće upravljačko tijelo javnog servisa.

Poslanici priču o zloupotrebama prilikom utvrđivanja kandidata za Savjet RTCG od strane parlamenta pokušavaju svesti na priču o alavim pripadnicima civilnog sektora koji radi visokih naknada žele u to tijelo po svaku cijenu. No činjenice su neumoljive – parlament je opet, kreativno tumačeći medijske i druge zakone, izbor Savjeta učinio nedemokratskim i omogućio vladajućoj većini da to tijelo oblikuje po svojoj mjeri.

Administrativni odbor Skupštine sačinio je konačnu listu kandidata za Savjet, za koje treba da glasa parlament, ne osvrćući se na primjedbe civilnog sektora i zahtjeve da se pristigle kandidature i kriterijumi na osnovu kojih je sačinjena lista preispitaju. Odbor je ignorisao i predlog Kolegijuma Skupštine da se još jednom obavi uvid u pristiglu dokumentaciju.

Glavne primjedbe imali su kandidati i aktuelni članovi Savjeta Goran Đurović i Slavica Striković, na koje je, sve su prilike, uglavnom i bila usmjerena manipulacija parlamenta. Njih dvoje su kao i 2009. godine kandidovale nevladine organizacije koje se bave zaštitom ljudskih prava. Podrška koju su Đurović i Strikovićeva dobili od tih organizacija dramatično je „skresana” nakon intervencije Administrativnog odbora Skupštine, koji je proizvoljnim tumačenjem zakona uveo potpuno novi kriterijum za ocjenu validnosti kandidatura – podnošenje poreske potvrde, uz dostavljeni finansijski izvještaj.

Tokom izbora sa Savjet RTCG 2009. godine ta potvrda nije tražena, niti se ona kao uslov navodi u Zakonu o javnim radiodifuznim servisima kojim se propisuju uslovi za kandidaturu.

„Tada nam niko u Skupštini nije tražio poresku potvrdu, a u međuvremenu nijedan od zakona koji bi se mogao ticati izbora u Savjet nije promijenjen”, kaže za Monitor Đurović. „Sve ukazuje da pojedine političke stranke imaju svoje kandidate preko kojih žele ostvariti uticaj u Savjetu RTCG a manipulišući voljom nevladinih organizacija.”

Ni u javnom konkursu Skupštine ne navodi se da je potrebno dostaviti poresku potvrdu. Đurović se više puta obraćao parlamentu i prije podnošenja kandidature tražeći da mu se objasne detalji procedure. Odgovor nije dobio.

Poslanici se, pravdajući uvođenje poreske potvrde kao uslova, sada pozivaju na član 6 Zakona o računovodstvu, no u tom članu se nigdje ne pominje poreska potvrda. U dosadašnjoj praksi izbora predstavnika civilnog sektora u državna tijela, kao i prilikom konkursa nevladinih organizacija za javne fondove, poreska potvrda bi uvijek bila eksplicitno navedena u slučaju da se ona traži kao uslov. Ne podrazumijeva se da će biti dostavljena uz finansijski izvještaj, na šta su se takođe pozivali iz Administrativnog odbora. Na stranu to što je i sam uslov dostavljanja finansijskog izvještaja sporan, s obzirom na to da je zakon ukinuo obavezu NVO da dostavljaju finansijske izvještaje, na šta je u dopisu Đurović, nakon rapisivanja konkursa, i upozorio Skupštinu.

,,Da je zastupnica Azra Jasavić pročitala taj dokument i saznala za te izmjene zakona, možda bi makar dijelom njene izjave na sjednici Administrativnog odbora bile utemeljene na zakonu. Samo se zakonom ili podzakonskim aktom koji je propisan zakonom, može utvrditi obaveza predaje potvrde Poreske uprave. Azra Jasavić ima dodatnu odgovornost za učinjene propuste jer pripada opoziciji koja se predstavlja alternativom”, kaže Đurović.

Administrativni odbor odbio je i zahtjev organizacija koje su podržale Đurovića i kandidatkinju Striković da se lista kandidata poništi zbog uvođenja novih pravila i netransparentne procedure. U parlamentu je taj poziv okarakterisan kao pritisak na Skupštnu i zahtjev je odbijen.

Zbog uvođenja poreske potvrde kao uslova, Đuroviću koga su predložile 124 nevladine organizacije, Administrativni odbor nije priznao podršku čak preko 100 nevladinih organizacija, a kandidatkinji Slavici Striković koju je predložilo 108 organizacija nije priznato više od 90. Na gotovo istu ravan, kada je u pitanju podrška civilnog sektora, dovedene su kandidature Strikovićeve i Đurovića s jedne strane i kandidata Milana Radovića iz NVO Građanske alijanse koga je predložilo upola manje, oko 55 organizacija. Konačno, pošto orgnizacije iz te oblasti imaju pravo da predlože dva kandidata, a kandidati se određuju u skladu sa podrškom koju imaju, sa liste je otpala Slavica Striković.

Ubrzo nakon donošenja medijskih zakona 2003. godine i prvog formiranja Savjeta RTCG po demokratskim i principima autonomnih javnih servisa, vlast je uspjela da uspostavi kontrolu nad Savjetom. Iako od tada kontroliše to tijelo, dešavalo se da i nepodobni uđu u Savjet, i čak tamo zatalasaju. Naravno, suštinske promjene nijesu bile moguće. Đurović i Strikovićeva su bili inicijatori da se razriješi bivši direktor RTCG Branko Vojičić. Vlast je Vojičiću lako našla zamjenu, i ta joj inicijativa nije pomrsila konce, naprotiv, ali je bilo očito da se u Savjetu izdvaja grupa koja ne klima glavama. Ta je grupa sada razbijena. Na stranu i to što je Građanska alijansa nerijetko koketirala sa vlašću, iako je Radović personalno bez mrlje.

Dokumentacija za kandidaturu Radovića, u koju je Monitor imao uvid, ukazuje i da je Administrativni odbor bio blagonaklon prema nekim očitim nedostacima te kandidature, do toga da je Radoviću podrška organizacije FAKT računata dva puta, kao da se radi o dvije NVO. Nakon uvida u dokumentaciju pokazuje se i da je parlament pokušao da utiče na odabir kandidata kog predlažu organizacije koje se bave kulturom, pa je prilično umanjena podrška Dragane Tripković. Ona je ipak ušla na listu kandidata.

Da je uvođenje poreske potvrde kao uslova problematično ukazao je samo poslanik SNP-a Aleksandar Damjanović, član Administrativnog odbora. DPS je naravno uglas insistirao da je procedura zakonita i demokratska, ali se od nje nijesu ogradili ni poslanici opozicije. Da je metodologija ispravna insistirala je posebno poslanica Pozitivne Azra Jasavić, koja je bila u radnoj grupi Administrativnog odbora zaduženoj za dokumentaciju. Njoj je kandidatkinja Striković uputila otvoreno pismo.

„Za čiji interes ste mijenjali ranije utvrđenu metodologiju? Zašto se u ovogodišnjoj metodologiji pozivate na član 6 Zakona o računovodstvu i reviziji, tražeći poreske prijave kao dio prateće dokumentacije kada taj član ne pominje tu stavku? Jeste li pročitali uopšte ovaj član ili ste ga stavili samo kao ukras?”, navodi se u otvorenom pismu Strikovićeve Azri Jasavić.

Strikovićeva je optužila poslanicu Pozitivne da je protežirala kandidata Radovića: „Da li je njima dopušteno i ono što je protivzakonito samo zato što ste vi radili za njih nekad?”, pitala je Striković tvrdeći da je Azra Jasavić radila kao advokatica Inicijative mladih za ljudska prava.

Nije prvi put da Skupština mijenja pravila i krši zakone kada je u pitanju izbor članova Savjeta RTCG, i da sprečava pretvaranje državne televizije od režimskog glasa u javni servis. U parlamentu je najprije kršena odredba da Skupština samo verifikuje kandidature. Poslanici su umjesto toga glasali za kandidate, a od 2008. tu praksu ozakonili. Od tada vladajuće partije u Skupštini a ne civilni sektor kreiraju sastav Savjeta RTCG.

Skupština je sada inovirala dosadašnju praksu, pa nepodobne eliminiše i u postupku prije glasanja poslanika. Što je sigurno, sigurno je.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRAĐA ŠLJUNKA: Građevinska mafija i dalje jača od države

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvije godine od zabrane eksploatacije, građevinska mafija se dodatno obogatila, uništila rijeke, a ovog ljeta mještane i turiste zbog krađe šljunka iz Morače očekuju restirkcije vode na Primorju. Državne institucije su nesložne, korumpirane i nemoćne, pa se prijeti vojskom

 

Snimak bagera koji nesmetano kradu i odnose šljunak iz razorene Morače, prikazao je u utorak na TV Vijestima novinar i aktivista Vuk Vujisić. Iz Operativnog tima za borbu protiv nelegalne eksploatacije šljunka i Ministarstva ekologije dobili smo odgovore da oni pokušavaju da to zaustave ali da im loše ide, da je sve to naslijeđen problem iz doba DPS-a, te da građani prijave svaku ovakvu aktivnost…

Od decembra 2020. godine svaki oblik eksploatacije šljunka je zabranjen jer je ugroženo snabdijevanje Regionalnog vodovoda Bolje sestre. No i pored rješenja inspekcija o zabrani eksploatacije šljunka i naredbi o uklanjanju nelegalnih objekata sa državne imovine, građevinske kompanije su nastavile da kradu, a država da žmuri.

Kao rezultat, mamo još uništeniju Moraču, Cijevnu, Taru, Lim i ostale napadnute rijeke, uz dodatne milione koji su se slili na račune građevinskih firmi. Posljedice nerada institucija osjetiće u vidu restrikcija vode ovog ljeta mještani i turisti šest primorskih opština koje se snadbijevaju iz vodovoda Bolje sestre, najavili su iz Regionalnog vodovoda za crnogorsko primorje. Sa nekadašnjih 2.600 litara u sekundi izdašnost izvorišta je tokom posljednjih ljetnih sezona padala na 265 l/s, a ovog ljeta će se dodatno smanjiti.

Regionalni vodovod je građane koštao preko 100 miliona eura, a prema ranijoj računici Centra za zaštitu i proučavanje ptica, pored uništene rijeke i ekosistema, krađom šljunka samo iz Morače izvučeno je 138 miliona eura. Bivši ministar Aleksandar Stijović je kazao da je ta procjena niska, te da je šteta daleko veća. Premijer Dritan Abazović je ove nedjelje izjavio da je biznis u vezi sa nelegalnom eksploatacijom šljunka u posljednjih 10 do 15 godina bio vrijedan „blizu milijardu eura“.

Ogromne pare koje je građevinska mafija zaradila uništavanjem i krađom zajedničkog resursa donijele su joj i enormnu moć. Nakon što su nove vlasti u decembru 2020. godine zabranile  eksploataciju  šljunka, postalo je jasno da bageri koji izvlače milione iz rijeka neće stati sami od sebe. Godinu kasnije, tadašnji ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović javno je progovorio o zvjerskom uništavanju rijeka. Javašluku poluga sistema čudio se i  tadašnji premijer Zdravko Krivokapić koji je ocijenio da policija ne radi svoj posao i da sa reagovanjem kasne po dva sata, namjerno, da bi kamioni prošli: „Zašto se neko od nekoga plaši? Plašite se od lopova? Kada je to bilo u Crnoj Gori?”. Tadašnji potpredsjednik Vlade  Dritan Abazović je izjavio da je „Vlada odlučna da se obračuna sa građevinskom mafijom“.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TUŽILAŠTVO ISPITUJE NAVODNU KORUPCIJU U SUDSKOM SAVJETU: Penzije ili suspenzije?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je odluka o penzionisanju sutkinje Svetlane Vujanović poništena kao nezakonita, što je razljutilo resornog ministra, Sudski savjet je penzionisao jednu od donosilaca te odluke sudiju Hasniju Simonović. Ona je odgovorila tvrdnjama o mogućoj korupciji i zloupotrebama među članovima Savjeta

 

Sutkinja Vrhovnog suda Svetlana Vujanović prisilno je penzionisana u avgustu prethodne godine. Tada je odlukom Sudskog savjeta u penziju ispraćeno 23 crnogorskih sudija. Tužilački savjet je, prije gotovo godinu, na isti način smijenio glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića sa još deset njegovih kolega.

I Sudski i Tužilački savjet pozvali su se na Zakon o penzijskom osiguranju, koji propisuje sa koliko godina starosti i radnog staža funkcioner te grane vlasti može u penziju, i na zakone o sudu i tužilaštvima koji propisuje da ovim službenicima prestaje funkcija čim ispune uslove u penziju. Nova vlast je iskoristila ovaj mehanizam kako bi se obračunala sa dijelom tužilaca i sudija bliskih bivšem režimu, odnosno za dovođenje „svježe krvi“.

Međutim, odluke ovih tijela čekaju izjašnjenje Ustavnog suda, s obzirom na to da dio javnosti smatra da je riječ o diskriminatornom odnosu i pogrešnom tumačenju zakona o penzijskom osiguranju. Nezadovoljne sudije i tužioci u svoju odbranu kažu da je riječ o odredbama zakona koje propisuju beneficirani radni staž u pravosuđu, koji funkcioner tog resora mogu koristiti samo ukoliko to oni žele. Drugi sporni dio odluka je što žene, prema ovom tumačenju, u penziju idu sa navršenih 64 godine, kako kaže zakon, dok muškarci mogu da rade dvije godine duže. Ovo je, smatraju, diskriminatoran odnos prema ženama.

Zbog toga je Upravni, a potom i Vrhovni sud, presudio u korist Svetlane Vujanović, supruge bivšeg predsjendika Crne Gore Filipa Vujanovića, i naložio Sudskom savjetu da je vrati u Vrhovni sud. ,,Konačno sam uspjela u sporu i dokazala da je Sudski savjet donio nezakonite odluke kojima je meni i koleginicama oduzeo sudijske funkcije. Svi navodi moje tužbe prepisani su u presudi. Nažalost, Sudski savjet i neodgovorne sudije meni i mojim koleginicama oduzeli su 18 mjeseci prava na rad i obavljanje sudijske funkcije, ali naša pravna borba nije bila uzaludna”, kazala je Vujanović.

Ova odluka je otvorila Pandorinu kutiju u pravosudnom sektoru, zbog koje je u cijeli slučaj uvedeno i državno tužilaštvo.

Nakon što je Vijeće drugostepenog organa, Vrhovnog suda, potvrdilo odluku Upravnog suda da je Vujanović protivzakonito penzionisana, oglasio se ministar pravde u tehničkom mandatu Marko Kovač. On je obje presude nazvao „skandaloznim“, dok je optužio sutkinju Hasniju Simonović, članicu Vijeća koje je vratilo penzionisanu Vujanović u Vrhovni sud, za konflikt interesa.

,,Vrhovni sud Crne Gore je 14. decembra 2022. godine donio presudu odlučujući o zahtjevu za ispitivanje sudske odluke – presude Upravnog suda Crne Gore. U tom Vijeću, u svojstu sudije izvjestioca, odlučivala je i sutkinja Hasnija Simonović koja je direktno bila zainteresovana za donošenje ovakve presude jer po postojećem zakonu ona stiče uslove za prestanak sudijske funkcije u januaru 2023. godine. Po svim standardima a naročito poštujući načelo nepristrasnosti u radu sudija, sutkinja Simonović nije smjela da bude sudija izvjestilac u konkretnom slučaju, niti da u njemu odlučuje”, naveo je ministar Kovač.

Odlazećem ministru je veliki broj crnogorskih pravnika i relevantnih pravnih organizacija zamjerio na direktnom miješanju u rad pravosuđa. Kovač je, ispred Ministarstva pravde, takođe i član Sudskog savjeta. Ovakve izjave zamjerila mu je i predsjednica Udruženja sudija i bivša sutkinja Vrhovnog suda Hasnija Simonović. Nju je Sudski savjet, na prvoj narednoj sjednici, takođe poslao u penziju. Kovač je bio izuzet iz glasanja.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ĐUKANOVIĆEVA PUTOVANJA: Moj je život Švicarska

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićevi luksuzni odmori i još skuplji satovi, poslovni u zemlji i inostranstvu, neobjašnjiva su misterija za javnost u Crnoj Gori. I dalje. Od zvaničnih primanja koje prijavljuje u imovinskom kartonu, Đukanović taj luksuz sebi ne bi mogao da priušti

 

 

Predsjednik Crne Gore i DPS-a Milo Đukanović je sa suprugom Lidijom i obezbjeđenjem novogodišnje praznike, od 30. decembra do 7. januara, proveo u  luksuznom hotelu Grand Hotel des Bains Kempinski u švajcarskom mondenskom odmaralištu Sent Moric.

Cijena prava sitnica. Na sajtu hotela navodi se da se za datume u kojima je boravio Đukanović, najjeftiniji smještaj mogao naći za oko 1.800 eura za noć u sobi od 25 kvadrata, dok apartmani počinju od 2.500 eura za noć do preko 13 hiljada eura za predsjednički apartman. Hotel nudi i ,,rezidencije” koje počinju od 5.000 eura za noć, a najskuplja opcija košta 20.000 eura.

Iz Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) su saopštili da su troškovi po osnovu službenog putovanja njihova dva službenika, koji obezbjeđuju Đukanovića, iznosili preko 11 hiljada eura. Troškove obezbjeđenja štićenih ličnosti snosi država. ,,Od ukupnog iznosa, iznos od 8.931,42 eura se odnosi na hotelski smještaj, a troškovi za dnevnice su iznosili 2,209,20 eura”, navodi se u odgovorima MUP-a na pitanja Vijesti.

Portal A-plus je prvi objavio da je Đukanović bio u Sent Moricu i tada su naveli i da se vratio iznajmljenim privatnim avionom. A o tome da je na odmor otišao Vladinim avionom prvi je pisao Portal Press koji je objavio informaciju o letu u Bergamo, a tom portalu bliska NVO Lupa poslala je Specijalnom državnom tužilaštvu obavještenje ,,koje se može smatrati krivičnom prijavom” o ,,mogućem krivičnom djelu” u vezi sa letom Đukanovića.

Đukanovićevi luksuzni odmori i još skuplji satovi, poslovni u zemlji i inostranstvu, neobjašnjiva su misterija za javnost u Crnoj Gori. Od zvaničnih primanja koje prijavljuje u imovinskom kartonu, Đukanović taj luksuz sebi ne bi mogao da priušti. Njegova predsjednička plata iznosi oko 2.200 eura mjesečno, dok njegova supruga prima oko 900 eura.

Korišćenje državnih resursa se ne računa. Tako se Đukanović u Istanbulu 30. decembra sastao sa turskim predsjednikom Redžepom Tajipom Erdoganom. Istog dana, popodne, avion Vlade Crne Gore je poletio iz Istanbula, ali nije sletio u Podgoricu, već je oko 20.30 sletio u Bergamo, a nakon pola sata se uputio ka Podgorici gdje je sletio nešto poslije 22 časa.

Iz Vlade Crne Gore je Vijestima rečeno da Đukanović jeste tražio da avion leti rutom Podgorica-Istanbul-Bergamo-Podgorica i da je u zahtjevu navedeno da je tome razlog diplomatski susret. Kabinet predsjednika nije obavijestio javnost o tome sa kojim diplomatom ili stranim zvaničnikom se to Đukanović navodno sreo u Bergamu ili bilo gdje u Italiji, a kamoli Švajcarskoj.

Poznato je da Đukanović voli da uživa u novogodišnjim slavljima u inostranstvu. Tako je 2018. uoči novogodišnjih praznika Vladinim avionom letio u Amsterdam, bez ikakvog zvaničnog objašnjenja. Otputovao je 29. decembra u Amsterdam, državni avion se vratio u Podgoricu, da bi do istog grada državni avion letio i vratio se 8. januara 2019. godine. Nikad nije razjašnjeno da li je Đukanović bio do Amsterdama na par sati u razmaku od desetak dana, ili je ostao u Amsterdamu ili odatle otputovao dalje pa se državnim avionom vratio u Podgoricu nakon završetka odmora.

Đukanović je državni avion koristio i tokom novogodišnjih praznika 2019. za odlazak u Pariz, odakle je sa suprugom i prijateljima otputovao u Majami. Vratio se istim avionom iz Pariza desetak dana kasnije u Podgoricu, utvrdio je MANS u februaru 2020. godine.

Predsjednik je Agenciji za sprječavanje korupcije, objasnio da je u Parizu 29. decembra 2019. imao službene obaveze o kojima nije obavijestio javnost jer su ,,u pitanju sastanci sa odgovarajućim stepenom tajnosti”, nakon čega je o svom trošku otputovao redovnom linijom za Majami, saopštio je ASK u januaru 2021. Tada je, pozivajući se na rješenje Specijalnog državnog tužilaštva kojim je odbačena prijava MANS-a za zlopupotrebu službenog položaja, ASK utvrdio da Đukanović nije prekršio zakon.

Direktor Istraživačkog centra MANS-a, Dejan Milovac rekao je tada da SDT i ASK nisu drugim dokazima provjeravali tvrdnju Đukanovića da je u Parizu bio službeno a tajno, već da su samo konstatovali da je poštovana procedura odobravanja letova. Milovac je rekao da ASK nije cijenila to što je državni avion nakon službenih sastanaka u Parizu vraćen u Crnu Goru, te da je, nakon što se Đukanović vratio iz Majamija, ponovo poslat u Pariz po njega: ,,Sve i da se zaista radilo o službenom putu u Pariz, nesporno je Đukanovićeva odluka da novogodišnje praznike provede u SAD-u, dodatno koštala crnogorske građane u vidu naknadnih letova državnog aviona za Pariz”, rekao je Milovac.

Vijesti su tokom 2021. otkrile da je Đukanović od januara 2019. do decembra 2020. godine 19 puta letio tajno na razne evropske destinacije. Za te letove se ne znaju ni putnici ni razlozi. Bez javnog objašnjenja Đukanović je osam puta letio u Švajcarsku – sedam puta u Ženevu i jednom u Cirih. Mediji su nagađali da je jedina poznata okolnost koja povezuje Đukanovića sa Ženevom bila to što u njoj živi i njegov dugogodišnji prijatelj Stanko Cane Subotić.

A onda su tokom 2021. Pandora papiri, koje je objavio MANS, otkrili još jedan razlog tolikog Đukanovićevog interesovanja za Švajcarsku. MANS je utvrdio da je firma koja je upravljala trastovima koje su Đukanović i njegov sin Blažo formirali 2012. godine – i sakrili to vlasništvo preko pet država – poslovala na adresi u švajcarskom mjestu Nušatel. Ono se nalazi na stotinak kilometara od Ženeve, a u blizini više malih aerodroma oko Ženevskog jezera. Od 2017. godine, firma LJ Management, kod koje se nalazi dokumentacija o poslovanju trastova Đukanovića, preselila se na adresu u Ženevi. Iako su Đukanovići negirali da su imali bilo kakvu imovinu u osnovanim trastovima, MANS je utvrdio da su postojali najmanje do 2014. godine.

Direktorica MANS-a Vanja Ćalović Marković poručila je 2021. da crnogorska policija, tužilaštvo i tajne službe treba da u saradnji sa inostranim partnerima utvrde gdje se i s kim u Švajcarskoj tajno sastajao.

,,Činjenica je da je Đukanović više puta putovao u Ženevu državnim avionom, iako tamo nije imao nikakvih zvaničnih obaveza. Podaci iz Pandora papira pokazuju da se upravo u Švajcarskoj nalazila kompanija koja je upravljala skrivenim trastovima Mila Đukanovića i njegovog sina. Zbog toga bi tužilaštvo i policija, ali i obavještajna služba, trebalo da kroz međunarodnu saradnju utvrde gdje je išao predsjednik države dok je boravio u Švajcarskoj. Posebno je važno utvrditi koja lica su bila sa njim prilikom posjete Ženevi, jer upravo te osobe mogu biti takozvani proksiji, odnosno fiktivni vlasnici njegove imovine”, rekla je ona Vijestima.

Utvrđivanje za sada teče ovako – Agencija za sprečavanje korupcije (ASK) je u oktobru prošle godine utvrdila da Đukanović nije prekršio Zakon  o sprečavanju korupcije kada je davne 2010. putovao u Dubaji na poziv i o trošku biznismena Duška Kneževića.

Đukanović je priznao da je u glavni grad UAE putovao na privatnu zabavu u organizaciji Duška Kneževića optuženog biznismena i predsjednika Atlas grupe, koji je i sam više puta izjavio da je snosio troškove Đukanovićevog putovanja. ,,Đukanović je istakao da je na putovanje bio pozvan sa suprugom na privatno druženje, te da u konkretnom javna funkcija koju je obavijao u tom momentu ni na koji način nije bila povezana sa putovanjem”, navodi se u obrazloženju Đukanovićevog putovanja koje je objavio ASK.

Iako mu je Knežević 2010. plaćao putovanje, Đukanović je devet godina kasnije izjavio da Knežević nikada nije bio njegov prijatelj: ,,Imam vrlo pažljiv odnos prema prijateljima, imam vrlo strogu selekciju prijatelja i on nikada nije bio dio tog kruga”.

Agencija je, istovjetnu odluku donijela i kada je Đukanović takođe o Kneževićevom trošku putovao na njegovu zabavu u Sen Trope, u junu te iste 2010. godine. Knežević je izjavio da Đukanović u imovinskom kartonu za tu godinu nije prijavio prihod koji je od njega dobio u vidu poklona i koji je kako je precizno izračunao koštao, najmanje 22.763 eura –  za troškove puta i boravka u ljetovalištu San Trope.

Da bi sve bilo bar politički korektno, ASK je istovjetnu odluku donio i povodom sadašnjeg premijera, a tadašnjeg vicepremijera Dritana Abazovića. On je u decembru 2021. putovao takođe u Dubaji na poziv Muhameda Šajbanija, člana tamošnje vladarske porodice. Po tumačenju ASK-a u putovanjima o trošku trećih lica najviših državnih funkcionera nema elemenata korupcije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo