Povežite se sa nama

MONITORING

IZBOR ZA SAVJET RTCG: Stara igra, novi akteri

Objavljeno prije

na

Vlast neće pustiti iz ruku Savjet RTCG, potvrđuje to i ovaj izbor članova u najveće upravljačko tijelo javnog servisa.

Poslanici priču o zloupotrebama prilikom utvrđivanja kandidata za Savjet RTCG od strane parlamenta pokušavaju svesti na priču o alavim pripadnicima civilnog sektora koji radi visokih naknada žele u to tijelo po svaku cijenu. No činjenice su neumoljive – parlament je opet, kreativno tumačeći medijske i druge zakone, izbor Savjeta učinio nedemokratskim i omogućio vladajućoj većini da to tijelo oblikuje po svojoj mjeri.

Administrativni odbor Skupštine sačinio je konačnu listu kandidata za Savjet, za koje treba da glasa parlament, ne osvrćući se na primjedbe civilnog sektora i zahtjeve da se pristigle kandidature i kriterijumi na osnovu kojih je sačinjena lista preispitaju. Odbor je ignorisao i predlog Kolegijuma Skupštine da se još jednom obavi uvid u pristiglu dokumentaciju.

Glavne primjedbe imali su kandidati i aktuelni članovi Savjeta Goran Đurović i Slavica Striković, na koje je, sve su prilike, uglavnom i bila usmjerena manipulacija parlamenta. Njih dvoje su kao i 2009. godine kandidovale nevladine organizacije koje se bave zaštitom ljudskih prava. Podrška koju su Đurović i Strikovićeva dobili od tih organizacija dramatično je „skresana” nakon intervencije Administrativnog odbora Skupštine, koji je proizvoljnim tumačenjem zakona uveo potpuno novi kriterijum za ocjenu validnosti kandidatura – podnošenje poreske potvrde, uz dostavljeni finansijski izvještaj.

Tokom izbora sa Savjet RTCG 2009. godine ta potvrda nije tražena, niti se ona kao uslov navodi u Zakonu o javnim radiodifuznim servisima kojim se propisuju uslovi za kandidaturu.

„Tada nam niko u Skupštini nije tražio poresku potvrdu, a u međuvremenu nijedan od zakona koji bi se mogao ticati izbora u Savjet nije promijenjen”, kaže za Monitor Đurović. „Sve ukazuje da pojedine političke stranke imaju svoje kandidate preko kojih žele ostvariti uticaj u Savjetu RTCG a manipulišući voljom nevladinih organizacija.”

Ni u javnom konkursu Skupštine ne navodi se da je potrebno dostaviti poresku potvrdu. Đurović se više puta obraćao parlamentu i prije podnošenja kandidature tražeći da mu se objasne detalji procedure. Odgovor nije dobio.

Poslanici se, pravdajući uvođenje poreske potvrde kao uslova, sada pozivaju na član 6 Zakona o računovodstvu, no u tom članu se nigdje ne pominje poreska potvrda. U dosadašnjoj praksi izbora predstavnika civilnog sektora u državna tijela, kao i prilikom konkursa nevladinih organizacija za javne fondove, poreska potvrda bi uvijek bila eksplicitno navedena u slučaju da se ona traži kao uslov. Ne podrazumijeva se da će biti dostavljena uz finansijski izvještaj, na šta su se takođe pozivali iz Administrativnog odbora. Na stranu to što je i sam uslov dostavljanja finansijskog izvještaja sporan, s obzirom na to da je zakon ukinuo obavezu NVO da dostavljaju finansijske izvještaje, na šta je u dopisu Đurović, nakon rapisivanja konkursa, i upozorio Skupštinu.

,,Da je zastupnica Azra Jasavić pročitala taj dokument i saznala za te izmjene zakona, možda bi makar dijelom njene izjave na sjednici Administrativnog odbora bile utemeljene na zakonu. Samo se zakonom ili podzakonskim aktom koji je propisan zakonom, može utvrditi obaveza predaje potvrde Poreske uprave. Azra Jasavić ima dodatnu odgovornost za učinjene propuste jer pripada opoziciji koja se predstavlja alternativom”, kaže Đurović.

Administrativni odbor odbio je i zahtjev organizacija koje su podržale Đurovića i kandidatkinju Striković da se lista kandidata poništi zbog uvođenja novih pravila i netransparentne procedure. U parlamentu je taj poziv okarakterisan kao pritisak na Skupštnu i zahtjev je odbijen.

Zbog uvođenja poreske potvrde kao uslova, Đuroviću koga su predložile 124 nevladine organizacije, Administrativni odbor nije priznao podršku čak preko 100 nevladinih organizacija, a kandidatkinji Slavici Striković koju je predložilo 108 organizacija nije priznato više od 90. Na gotovo istu ravan, kada je u pitanju podrška civilnog sektora, dovedene su kandidature Strikovićeve i Đurovića s jedne strane i kandidata Milana Radovića iz NVO Građanske alijanse koga je predložilo upola manje, oko 55 organizacija. Konačno, pošto orgnizacije iz te oblasti imaju pravo da predlože dva kandidata, a kandidati se određuju u skladu sa podrškom koju imaju, sa liste je otpala Slavica Striković.

Ubrzo nakon donošenja medijskih zakona 2003. godine i prvog formiranja Savjeta RTCG po demokratskim i principima autonomnih javnih servisa, vlast je uspjela da uspostavi kontrolu nad Savjetom. Iako od tada kontroliše to tijelo, dešavalo se da i nepodobni uđu u Savjet, i čak tamo zatalasaju. Naravno, suštinske promjene nijesu bile moguće. Đurović i Strikovićeva su bili inicijatori da se razriješi bivši direktor RTCG Branko Vojičić. Vlast je Vojičiću lako našla zamjenu, i ta joj inicijativa nije pomrsila konce, naprotiv, ali je bilo očito da se u Savjetu izdvaja grupa koja ne klima glavama. Ta je grupa sada razbijena. Na stranu i to što je Građanska alijansa nerijetko koketirala sa vlašću, iako je Radović personalno bez mrlje.

Dokumentacija za kandidaturu Radovića, u koju je Monitor imao uvid, ukazuje i da je Administrativni odbor bio blagonaklon prema nekim očitim nedostacima te kandidature, do toga da je Radoviću podrška organizacije FAKT računata dva puta, kao da se radi o dvije NVO. Nakon uvida u dokumentaciju pokazuje se i da je parlament pokušao da utiče na odabir kandidata kog predlažu organizacije koje se bave kulturom, pa je prilično umanjena podrška Dragane Tripković. Ona je ipak ušla na listu kandidata.

Da je uvođenje poreske potvrde kao uslova problematično ukazao je samo poslanik SNP-a Aleksandar Damjanović, član Administrativnog odbora. DPS je naravno uglas insistirao da je procedura zakonita i demokratska, ali se od nje nijesu ogradili ni poslanici opozicije. Da je metodologija ispravna insistirala je posebno poslanica Pozitivne Azra Jasavić, koja je bila u radnoj grupi Administrativnog odbora zaduženoj za dokumentaciju. Njoj je kandidatkinja Striković uputila otvoreno pismo.

„Za čiji interes ste mijenjali ranije utvrđenu metodologiju? Zašto se u ovogodišnjoj metodologiji pozivate na član 6 Zakona o računovodstvu i reviziji, tražeći poreske prijave kao dio prateće dokumentacije kada taj član ne pominje tu stavku? Jeste li pročitali uopšte ovaj član ili ste ga stavili samo kao ukras?”, navodi se u otvorenom pismu Strikovićeve Azri Jasavić.

Strikovićeva je optužila poslanicu Pozitivne da je protežirala kandidata Radovića: „Da li je njima dopušteno i ono što je protivzakonito samo zato što ste vi radili za njih nekad?”, pitala je Striković tvrdeći da je Azra Jasavić radila kao advokatica Inicijative mladih za ljudska prava.

Nije prvi put da Skupština mijenja pravila i krši zakone kada je u pitanju izbor članova Savjeta RTCG, i da sprečava pretvaranje državne televizije od režimskog glasa u javni servis. U parlamentu je najprije kršena odredba da Skupština samo verifikuje kandidature. Poslanici su umjesto toga glasali za kandidate, a od 2008. tu praksu ozakonili. Od tada vladajuće partije u Skupštini a ne civilni sektor kreiraju sastav Savjeta RTCG.

Skupština je sada inovirala dosadašnju praksu, pa nepodobne eliminiše i u postupku prije glasanja poslanika. Što je sigurno, sigurno je.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ILEGALNI IZVOZ BOKSITA: Laka zarada u zemlji prespore pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osnovno tužilaštvo u Nikšiću ranije je odbacilo krivičnu prijavu bivših radnika Boksita protiv kompanija VSS i Rapax. Sada je u njihovim rukama, dokazima upotpunjena, prijava MKI

 

Iz svijeta nas, ponovo, podsjećaju na ono što bismo sami, odavno, morali znati. „Korupcija je najrasprostranjenija u Crnoj Gori u sektoru državnih nabavki. Kupovina i prodaja državne imovine odvija se u netransparentnom okruženju sa čestim optužbama za primanje mita i prijateljske odnose”, navodi se u ovogodišnjem izvještaju Stejt dipartmenta o globalnoj investicionoj klimi za 2021. godinu.

U izvještaju koji služi kao svojevrstan vodič potencijalnim investitorima iz SAD, apostrofira se negativna uloga pravosuđa s posebnim naglaskom na Privredni sud kome se zamjeraju: slaba primjena zakona, ograničeni kapaciteti i stručnost sudija, veliki broj zaostalih predmeta… Sve je začinjeno podatkom iz prošlogodišnjeg istraživanja o ovdašnjoj poslovnoj klimi, koje je među svojim članovima provela Američka privredna komora u Crnoj Gori. Njeni članovi su, pokazalo je istraživanje, posebno nezadovoljni trajanjem sudskih postupaka (79,5 odsto anketiranih) i nejednakom primjenom zakona (63,6 odsto anketiranih).

Bivši radnici Rudnika boksita u stečaju duže od godinu upozoravaju nadležne na nezakonit iskop i izvoz 2.664 tone rude boksita iz Nikšića. Uglavnom, uzaludno. Njihova priča zaslužuje pažnju makar zbog neobičnog sadržaja.

Izvezena ruda nije „iskopana” na rudarskim kopovima već sa placa – urbanizovanog gradskog građevinskog zemljišta – na kome je Samostalni sindikat Rudnika boksita planirao izgradnju desetak zgrada kako bi riješio stambene probleme zaposlenih. Rudu u Češku nijesu izvezli ni Boksiti ni Uniprom Veselina Pejovića, koji je nakon stečaja Boksita kupio veći dio imovine rudarske  kompanije i „naslijedio” njenu koncesiju za eksploataciju rude. Izvoz je obavljen u organizaciji i za račun privatnih firmi iz Nikšića: Vector System Security DOO i Rapax DOO, iako nijedna od njih ne ispunjava zakonom propisane uslove za taj posao – nemaju sa državom zaključen ugovor o koncesiji ni odobrenja za eksploataciju mineralnih sirovina. Država (čitaj – bivše vlasti) bila je blagovremeno obaviještena o tom nezakonitom poslu, ali ga nije spriječila.

Nove vlasti, preciznije, Ministarstvo kapitalnih investicija (MKI), riješile su da stvari istjeraju na čistac, pa su se početkom ljeta obratili Vrhovnom državnom tužiocu Draženu Buriću Informacijom o mogućem postojanju krivičnog djela i/ili prikrivanju krivičnog djela u vezi nelegalnog iskopa i izvoza rude boksita. To ide očekivano sporo. Prema informacijama Monitora, iz Vrhovnog tužilaštva nedavno su obavijestili nadležne u MKI da je njihova Informacija, sa pratećom dokumentacijom, proslijeđena Onovnom tužilaštvu u Nikšiću. Gdje je jednom, u nešto drugačijoj formi, već bila. I završila u košu.

Sada o detaljima.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISTRAŽIVANJE NAFTE I GASA U CRNOGORSKOM PODMORJU:  Prazne mreže i snovi o milijardama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je počela bušenje dna Jadrana i pored jasne poruke Evropske unije da su fosilna goriva prošlost, te da je budućnost rezervisana za ekološku i obnovljivu energiju, i uprkos lošim iskustvima iz regiona. Ekološki aktivisti najavljuju da će poslije turističke sezone obnoviti proteste

 

Iskusni ribar Branko Vujičić uzalud traži kozice i gambore po dnu Jadrana. Nestale su, kaže, i to pripisuje bušenju morskog dna u potrazi za naftom.

„Oni leže na samom dnu. Vjerovatno, bušenje izaziva neku vibraciju koja tjera ribe. Kozice su se potpuno izgubile, ne možemo uhvatiti dva kila, a hvatali smo po stotinu, cijena im je bila spala na tri eura. Nestale su ne samo u Ulcinju i Baru nego šire. One i sardele su hrana za svu ostalu ribu“, kaže Vujičić u razgovoru za CIN-CG, Monitor i BIRN.

Gigantska metalna svrdla, postrojenja Topaz Driller, probušila su 25. marta morsko dno, na 20 kilometara od obale, između Ulcinja i Bara u potrazi za naftom. Investitor, italijansko-ruski konzorcijum Eni-Novatek crno zlato će tražiti do dubine od 6.500 metara. Da li u crnogorskom podmorju ima nafte znaće se, navodno, početkom septembra.

Put ka zemljinoj utrobi nastavlja se uprkos upozorenjima ekologa da je riječ o rizičnom poduhvatu i kršenju Pariskog sporazuma i najavama da će, kada turisti odu, organizovati proteste.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

GODINU DANA PROTESTA MJEŠTANA KRALJSKIH BARA: Male HE – agonija koja traje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani ne kriju ogorčenje zbog nerješavanja  problema od strane Vlade. Tako su na protestu koji je održan prošlog mjeseca istakli da je više nezakonitosti, kada je riječ o projektima mHE u selu, napravljeno tokom minulog mjeseca, nego tokom čitave prethodne godine

,,Ne dirajte naše vode, ostavite naša izvorišta Tare, dosta ste uzeli, nemojte više kumim vas bogom”, poručili su prije godinu dana mještani kolašinskog sela Kraljske Bare, ispod Komova. Od tada traju njihovi protesti u cilju zaustavljanja gradnje malih hidroelektrana (mHE) na vodotocima Ljubaštica, Crnja  i Čestogaz.

Ove tri rječice formiraju rijeku Drcku, jednu od većih pritoka Tare. Koncesiju na jedina tri preostala vodotoka u Parku prirode Komovi, koja nijesu stavljena u cijevi, dobilo je preduzeće Dekar energy. Vlasnik Dekara je Momčilo Miranović, suprug Vesne Miranović bivše pomoćnice ministra zdravlja i visoke funkcionerke DPS-a.

Od prošle jeseni mještani Bara Kraljskih imaju podršku mještana Rečina, koje je snašla ista muka. Oni se protive gradnji mini hidrocentrale na Rečinskoj rijeci. Na Rečinskoj rijeci mHE Skrbuša gradi kompanija Hydro logistics. Vlasnik ove kompanije je Slaven Burzanović, koji je i ovlašćeni zastupnik u firmi BB hidro Blaža Đukanovića, sina predsjednika države,  koji je takođe u poslu sa malim HE.

Na ovonedjeljnom protestu mještani Kraljskih Bara i Rečina su pozvali potpredsjednika Vlade Dritana Abazovića da ,,dođe i potvrdi ili porekne ono što je obećao u septembru prošle godine”. Abazović je tada prisustvovao protestu u Kraljskim Barama i, između ostalog, rekao da ,,buduća vlast treba da raskine sve koncesije za mHE i trajno zabrani gradnju”. On je tada tvrdio i da je ,,svaka gradnja mHE korupcija sama po sebi”.

Do sada su raskinuti svi ugovori o mHE za koje je postojao zakonski osnov, a za sve ostale traži se rješenje koje neće ići na štetu države, odgovoreno je mještanima iz Abazovićevog kabineta. Podsjetili su da je Abazović obećao moratorijum na izgradnju mHE, što je Vlada učinila odmah nakon konstituisanja.

,,Inspekcija će u saradnji sa geometrima uskoro posjetiti Bare Kraljske i sačiniti detaljan elaborat kojim će se utvrditi jasna pozicija objekata male HE, najavljeno je iz Kabineta poptredsjednika Vlade. To je, kako su precizirali, osnovni preduslov razmatranja pravnog osnova za raskid ugovora.

Dok se čeka nova inspekcijska posjeta, nedavno je Direktorat za inspekcijske poslove privremeno zabranio koncesionarima nastavak radova.

Na protestu su mještani Bara Kraljskih i Rečina iskazali zabrinutost i tražili od vicepremijera da im garantuje da niko neće krenuti silom na one koji se protive gradnji mini-hidroelektrana na tom području.

Milovan – Mišo Labović, predsjednik Savjeta MZ Kraljske Bare, za Monitor kaže da mještani trpe pravno nasilje jer se privremenim mjerama koje donosi Osnovni sud u Kolašinu ugrožavaju ljudska prava: ,,Kad investitor podnese zahtjev za 24 sata se odlučuje, a mještanima za krivične tužbe preko dva mjeseca traje istraga”. On objašnjava da se koncesionar bori svim silama za svoj profit, pa da je bilo i prijetnji, ali da se nesigurnost  sada provlači kroz institucije.

Labović ističe da su više puta nadležnima predočili dokaze o tome da su u odluci o koncesiji pogrešno tretirani slivovi rječica, da nijesu riješeni građevinsko pravni odnosi, da je ugovor sa koncesionarom koji je trebao da završi radove 2016. na volšeban način bivša Vlada, na osnovu zaključka, produžila 2019. godine…

,,Očigledno da će ovo trajati”, kaže Labović i napominje da ugovor koncesionaru ističe krajem godine. ,,Imali smo  dva sastanka u Vladi.  Nijesmo dobili bilo kakve garancije. Oni se drže  priče da ne žele da plaćaju milionske odštete. Mi smatramo da se na osnovu člana 23 koncesionog ugovora i člana 18 – nesaglasnost mještana, ugovori mogu oboriti. Član 23 jasno kaže – da se dozvole koje su dobijene na osnovu pogrešnih podataka odmah mogu raskinuti. Onda bi trebalo da onaj koji je potpisao takve ugovore pozove na odgovornost”.

Mještani ne kriju ogorčenje zbog nerješavanja ovog problema od strane Vlade. Tako su na protestu, koji je održan prošlog mjeseca, istakli da je više nezakonitosti, kada je riječ o projektima mHE u selu, napravljeno tokom minulog mjeseca, nego tokom čitave prethodne godine.

Krajem maja su pozvali ministra ekologije, prostornog planiranja i urbanizma Ratka Mitrovića da podnese ostavku „iz moralnih razloga“. Ministar Mitrović je autor studija tehničko-ekonomske opravdanosti izgradnje i idejnih rješenja za 20 mHE, među kojima i Crnja, Ljubaštica i Čestogaz u Barama Kraljskim.

U Crnoj Gori rade 32 mHE, a njihov udio u ukupnoj proizvodnji električne energije manji je od tri odsto. Građani su na osnovu podsticaja investitorima do sada platili preko 19 miliona eura. Zahvaljujući subvencijama, koje plaćaju potrošači kroz račune za struju, firma BB Hidro, čiji je suvlasnik  Blažo Đukanović, projektovala je za 12 godina rada  mHE Bistrica u Kolašinu, profit od tri miliona eura, a za to vrijeme će državi biti plaćeno samo 250 hiljada koncesione naknade, izračunali su u NVO Akcija za socijalnu pravdu.

Ines Mrdović, pravna savjetnica ove organizacije nedavno je izjavila da je  nova Vlada obećala reviziju projekata mHE ,,ali politički rastrzana između ličnih sujeta i pizmi političara sa svih strana, ni šest mjeseci od imenovanja, nije se ozbiljnije zagreblo po ovom gorućem pitanju, sa ciljem da se potrošači zaštite od neopravdanog nameta ispoljenog u subvencijama, odnosno biznisi privilegovanih do danas su neokrnjeni, dok se građanima i dalje žestoko zavlači ruka u džep”.

Nova Vlada je odlučila da zaustavi odobravanje izgradnje malih HE dok ne okonča postupak do sada zaključenih ugovora. A to ide vrlo sporo. Zbog ove odluke investitori tuže državu i hoće da naplate navodnu 30-godišnju štetu – ceh bi za crnogorske građane mogao da bude veći od 50 miliona eura.

Ministarstvo kapitalnih investicija je u decembru formiralo radnu grupu koja treba da sagleda i preispita ugovore o koncesijama za male HE. Monitoru su ranije iz ovog ministarstva odgovorili da je potrebno razumijevanje jer taj postupak nije jednostavan ni brz. Rezultata još nema.

Niko od nadležnih ne pridaje važnosti na uporne tvrdnje Vasilija Miličkovića, predstavnika manjinskih akcionara EPCG koji pokušava da dokaže da je cijeli posao oko malih HE i subvencija nezakonit i protivan Ustavu. On ponavlja da se zarad interesa ljudi iz Đukanovićeve familije i okruženja, EPCG obavezala da struju otkupljuje po cijeni tri puta većoj od tržišne. Navodi i da će nas prema procjenama stručanjaka to reketiranje i pljačka građana kroz OIE 1 i 2 za 30 godina koštati 600 miliona ili 20 miliona godišnje.

Vlada je početkom ovog mjeseca donijela odluku da milion eura iz budžeta dodijeli za podsticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora (OIE). Prema uredbi koju je donijela prethodna vlast, vlasnici obnovljivih izvora energije imaju status povlašćenih proizvođača kojima se plaća podsticajna cijena struje.

Prošle godine je 13 povlašćenih vlasnika mini HE od građana i privrede
dobilo blizu četiri miliona eura podsticaja, a imali su ukupan profit od 1,6 miliona eura. Da nije bilo podsticaja od građana, vlasnici mHE bi godinu završili sa dva miliona gubitka.

I dok čekaju šta će  se i kako prelomiti u Podgorici, u Kraljskim Barama su više puta istakli da nijesu i neće dati da se politika umješa u njihovu borbu. Labović ističe: ,,Mi branimo naše živote, naše selo je mrtvo ako se desi da nam se uzme voda, tu više nema života”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo