Povežite se sa nama

OKO NAS

JADRANSKO-JONSKI PUT: U Crnu Goru kod Sukobina

Objavljeno prije

na

Adriatik-Jon-

Nakon nedavno održanog Zapadnobalkanskog samita u Beču izvesnije je da će se graditi jadransko-jonski autoput, kao najkraća veza zapadne Evrope sa njezinim jugoistokom.

To je jedini zajednički projekat koji su kandidovale Crna Gora i Albanija, a koji je na ovom skupu dobio nepodijeljenu podršku evropskih lidera i institucija.

Ta magistrala povezivaće Italiju, Sloveniju, Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Albaniju i Grčku, a zbog dobrih autoputeva u Albaniji, imaće odličnu povezanost sa Kosovom i Makedonijom, i dalje sa Srbijom i Bugarskom. To povećava njegovu vrijednost.

Ukupna dužina Jadransko-jonskog autoputa je oko 1.550 kilometara, od čega stotinak kilometara prolazi kroz Crnu Goru. ,,On će povezivati sedam evropskih država i zato je ovo projekat za budućnost cijele regije”, ocijenili su predsjednici vlada Crne Gore i Albanije Milo Đukanović i Edi Rama.

Na samitu u glavnom gradu Austrije postignuta je saglasnost da ovaj put ide preko Sukobina na crnogorskoj, odnosno Murićana na albanskoj strani granice. Prema ranijim projekcijama, trasa je u Crnoj Gori bila od mjesta Nudo, u Grahovskom polju, do Božaja.

Međutim zvaničnici obje vlade su prihvatili prijedloge eksperata koji su ocijenili da je nova trasa povoljnije rješenje. Crna Gora bi, na primjer, na ovaj način elegantno dobila autoput Bar-Podgorica, u dužini od 45 km, odnosno prvu dionicu na trasi autoceste Bar-Boljare. Za Albaniju je nova trasa mnogo jeftinija, prije svega, zbog troškova eksproprijacije zemljišta.

Inače, definitivna trasa biće poznata nakon studije izvodljivosti koja će biti urađena sredstvima fondacije Western Balkans Investment Fund. U albanskom Ministarstvu saobraćaja ističu da će u toj zemlji trasa puta ići od mjesta Vori, nadomak Tirane, pa preko Lješa pravo na Sukobin, što znači da je neophodno izgraditi most u dužini od jednog kilometra preko rijeke Bojane. Samo ta investicija procijenjena je na oko 40 miliona eura.

Svjesni značaja autoputa za budući razvoj Ulcinja, sve političke stranke zastupljene u opštinskom parlamentu su krajem maja uputile državnim organima prijedlog i preporuku da trasa jadransko-jonskog autoputa ulazi u Crnu Goru sa južne strane Šaskog jezera, pa preko sela Zoganje i Gorana, odnosno Mrkovskog polja, nastavi prema Baru. U pismu Vladi i Ministarstvu saobraćaja i pomorstva navodilo se da je ova varijanta, koja bi išla u dubinu od oko pet kilometara od obale, mnogo povoljnija za buduću saobraćajnu, ekonomsku i socijalnu povezanost Velike plaže i Ade i njihovu valorizaciju.

Ali, i sadašnja varijanta, po kojoj autoput ide sa sjeverne strane Šaskog jezera, potom preko Vladimirskih Kruta i Mrkojevića do Bara, je takođe veoma povoljno rješenje za Ulcinj. Ona ovaj grad odlično povezuje sa zemljama regiona, i, što je možda još važnije, sa aerodromima Podgorica i Tirana.

Kada se izgradi ova cesta od zračnih luka Podgorica i Tirana će se u Ulcinj stizati za manje od sat vremena. ,,To je od ogromne važnosti za ekonomsku, tačnije turističku budućnost ulcinjske rivijere, činjenica koju će sada imati u vidu svi veliki investitori”, smatra menadžer Opštine Ulcinj Omer Bajraktari.

Visoki funkcioner albanske vlade Timjo Pljaku kaže da je Albanija prihvatila zahtjev Ministarstva saobraćaja i pomorstva Crne Gore i Opštine Ulcinj da trasa puta ide bliže tom gradu. „To je važno dostignuće za ovu zajednicu, jer će autoput uticati na porast ekonomskih i socijalnih aktivnosti na području kojim će prolaziti”, rekao je on.

Dok se čeka na početak gradnje ovog autoputa, potrebno je dosta toga uraditi na domaćem terenu. Neophodno je najprije povećati kapacitete graničnog prijelaza Sukobin, koji je postao najfrekventniji u državi.

Na jedinom zajedničkom graničnom prijelazu u jugoistočnoj Evropi, samo u dva ljetnja mjeseca prošlo je gotovo 900 hiljada putnika i nešto preko 200 hiljada vozila. U poređenju sa istim periodom prošle godine, povećanje prometa putnika iznosi oko 10 odsto, dok je bilo oko šest odsto više vozila nego u julu i avgustu 2014. godine.

Očekuje se da će ukupno dva miliona ljudi preći granicu sa Albanijom na Sukobinu tokom 2015. godine. Inače, kada je otvoren ovaj prvi zajednički granični prijelaz na jugoistoku Evrope, 2002. godine, bilo je planirano da će ovuda prolaziti pola miliona ljudi.

Interesantno je da još uvijek taj prijelaz nije osposobljen za robni promet, iako je to stalni zahtjev privrednika i lokalnih vlasti u Ulcinju. Takođe, neophodno bi bilo izgraditi još neki malogranični prijelaz sa Albanijom, sa kojom je, na primjer, davne 1935. godine, samo na prostoru od Ade do Skadarskog jezera, bilo pet mjesta gdje su građani mogli prelaziti granicu. Osam decenija kasnije, samo jedan.

Inače, u Ulcinju se sa nestrpljenjem očekuje početak rekonstrukcije dionice magistralnog puta od Ulcinja do Vladimirskih Kruta, u dužini do 13,5 km, jer je ostalih desetak km puta do Sukobina u veoma dobrom stanju. Naime, proceduralno ratovanje konkurentskih crnogorskih firmi već mjesecima odlaže početak radova vrijednih oko osam miliona eura.

U Opštini Ulcinj se nadaju da će državna komisija u kratkom roku morati, ipak, da odluči ko će graditi ovu važnu dionicu puta prema granici sa Albanijom, koja, nažalost, neće biti u funkciji ni za narednu sezonu.

Autoput po primorju

Strateškim dokumentima Crne Gore planira se gradnja brze ceste primorjem, od Herceg Novog do Ulcinja. Mišljenja pojedinih stručnjaka, uključujući i bivšeg ministra saobraćaja u Vladi Crne Gore Vojislava Mićunovića, su da bi to, ipak, trebao da bude autoput. Prema njegovom riječima, autocesta u neposrednom zaleđu obale ima posebnu klimatsku prednost. ,,Ne pada snijeg, nema leda, nema troškova održavanja i, što je veoma važno, taj autoput je bezbjedan tokom cijele godine za obavljanje saobraćaja”, kazao je Mićunović.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo