Povežite se sa nama

MONITORING

Jahanje na kurjaku

Objavljeno prije

na

Skupština Crne Gore je konstituisana, kao što se očekivalo, predstavnici manjinskih naroda potpisali su sporazum o zajedničkom političkom djelovanju. Na čelu parlamenta i dalje će biti Ranko Krivokapić, potpredsjednici su: Suljo Mustafić iz bošnjačke stranke, Željko Šturanović iz DPS-a i Branko Radulović iz Demokratskog fronta. Predsjednik države Filip Vujanović sad se, kao, konsultuje sa parlamentarnim partijama oko toga ko će biti premijer. Bošnjačkoj stranci bi posebno prihvatljivo bilo da mandatar nove vlade, bude predsjednik ili potpredsjednik Demokratske partije socijalista, Milo Đukanović ili Igor Lukšić, kazao je predsjednik BS Rafet Husović.

Tek će naredni izbori pokazati jesu li Bošnjaci ,,birali svoje” da bi ovi birali Mila.

Rok u kom se vlada mora izabrati je 30 dana od konstituisanja skupštine. Predsjednik DPS-a Milo Đukanović je najavio da će se krajem ove ili početkom naredne sedmice znati ime premijera.

I drugi rasporedi još se čekaju. DPS se sa predstavnicima Bošnjačke stranke, HGI i Force dogovorio da će o učešću njihovih predstavnika u vladi razgovarati kad se bude znalo ko će biti premijer. DPS i SDP u Kotoru oko lokalne vlasti još pregovaraju, ali u fokusu javnosti su i dalje pregovori o formiranju lokalne vlasti u Nikšiću. Dogovor Pozitivne Crne Gore sa Socijalističkom narodnom partijom je postignut, sa Demokratskim frontom zapinje.

SNP je objavio kako smatra izuzetno važnim da se u što kraćem roku zaključi Sporazum o funkcionisanju lokalne vlasti u Nikšiću. Naglasili su da nijesu odustali od svojih programskih opredjeljenja da, kroz institucije sistema, obezbijede izmjene i dopune Ustava i Zakona o državnim simbolima, kao i da je njihov stav o priznavanju nezavisnosti Kosova ostao nepromijenjen. Prema ocjeni SNP-a tekst Zajedničkih principa, koji je nastao kao rezultat kompromisa, različit je u odnosu na početnu Platformu, i biće objavljen u skladu sa dogovorom potpisnica sporazuma.

Nezvanične vijesti da se Pozitivna i Front kubure oko dvije strofe himne, potvrđene su događajima na konstitutivnoj sjednici Skupštine. Poslanici Fronta iz redova Nove, kao i oni koji su iz SNP-a prešli u Front, ušetali su u salu nakon što je himna otpjevana. Predsjednik Pozitivne Darko Pajović kazao je da neprisustvovanje dijela Fronta intoniranju himne, nije dobra poruka za buduće pregovore. „Za nas svaki potencijalni i budući koalicioni partner mora poštovati simbole”. Konačni rezultat razgovora Fronta i Pozitivne znaće se dok se ovaj broj Monitora bude štampao.

Očekivano, oko himne se podigla horska buka. Liberalna partija, javio je njen predsjednik Andrija Popović, iniciraće izmjene Poslovnika o radu Skupštine, koje bi podrazumijevale intoniranje himne ne samo na konstitutivnoj, već i na početku sjednica proljećnjeg i jesenjeg zasjedanja. Popović je pozvao predsjednika Crne Gore Filipa Vujanovića, kao i predsjednike Nove i SNP-a Andriju Mandića i Srđana Milića da prestanu sa pričama oko skraćenja himne i izmjena simbola, jer je takvo ponašanje ,,prevršilo svaku mjeru”.

Popović je uvjeren da njegova inicijativa neće produbiti podjele u Crnoj Gori. ,,Možda će biti bolno za dio javnosti, ali bolno je kad vidimo šta se dešava na utakmicama. To je proces sazrijevanja”. Da nije prijatno i kad se reprezentativci Crne Gore pojavljuju kao lutke za reklamiranje DPS-ove koalicije, od Popovića se nije ni očekivalo da primijeti.

Popović je, naravno, samo potegnuti izvođač radova. Jahanje na identitetskim pitanjima odavno je izlaz vladajuće kaste iz svih neugodnih situacija, i kako prilike ne postaju bolje, iz dana u dan je sve naglašenije. Riječ je, uostalom, o manipulaciji staroj koliko i civilizacija. U vrijeme kad su Njemci povjerovali u mit o nadmoćnosti arijevske rase, postojala su jasna naučna saznanja o tome da ne postoje različite bio-genetske osnove ljudskih rasa. U jednom od dokumentarnih filmova o drugom svjetskom ratu zabilježen je snimak njemačkog vojnika i zarobljeništvu koji nema jednu ruku, ali drugu podiže u znak pozdrava ,,Heil Hitler”.

U Crnoj Gori možda je jedino specifično veoma kratko vrijeme u kom se zakletve mijenjaju. Najmanje polovina onih koji bi danas polomili obje noge onima koji šetaju dok se poje himna, sjedjeli su u istim poslaničkim klupama kad su s mržnjom odbijali ideju Liberalnog saveza da Oj, svijetla majska goro postane himna. Isti oni što sad precrkoše za zastavom bili su krajnje odlučni da crnogorska zastava, nakon skidanja petokrake, postane ista kao srpska, samo malo uža i duža i ,,plavetnom” umjesto plave na trobojci. Demokratska partija socijalista u Ustav je 1992. upisala da nam je jezik srpski. Srbima u Srbiji srpsko – hrvatski još godinama nakon naše pravovjernosti nije smetao. Odgovori vlasti Mila Đukanovića na identitetska pitanja nijesu samo tradicionalno nedosljedni, nego su – loši. Na tu temu, dovoljno je pogledati gramatiku crnogorskoga jezika.

Nema boljeg simbola o državnim simbolima u Crnoj Gori od radnika otpuštenih zato što nijesu obukli dresove Đukanovićeve koalicije sa državnim grbom.

Iako povremeno izgleda smiješno, politika zadriglog crnogorčenja nije na kratak rok osuđena na neuspjeh. U teškim okolnostima ljudima je prirođeno da odbace teret slobode i prigrle sigurnost zavisnosti. Procentualno najviše glasova Đukanovićeva koalicija je na ovim izborima osvojila u Andrijevici. Uz čvrstu ruku svašta se može postići. Procentualno, najviše Crnogoraca u Crnoj Gori je živjelo prema popisu iz 1948. Preko 90 odsto.

Opozicionim, dakle, partijama nije lako. Svaki njihov potez u Nikšiću služi kao slika onoga šta bi uradili da su vlast osvojili na nivou države. Do juče najizglednija varijanta bila je će neko podržati nečiju manjinsku vladu. To je bolje nego da do dogovora ne dođe, ali je daleko od odgovora koji Crnoj Gori treba. Posljednje dojave, dok ovaj broj Monitora ide u štampu su optimističnije. Nezvanično se saznaje da je dogovor u Nikšiću na pomolu. Vidjećemo.

Razlika u stavovima oko dvije strofe himne sitna je u odnosu na ono što bi savez opozicionih partija mogao donijeti ovoj zemlji. U budućnosti, dogovor opozicionih lidera i o načinu rješavanja sporova oko identitetskih pitanja bio bi poruka da postoji alternativa Đukanovićevom modelu vladanja. Silom i dovođenjem u red onih koji su u manjini.

Nakon potpisivanja sporazuma sa partijama manjinskih naroda Đukanović je ,,podijelio zadovoljstvo” što je na taj način stavljena tačka ,,na pomalo neodgovorno i neozbiljno licitiranje ko je pobjednik izbora”. O tome kako je pobjednik pobijedio MANS je ovih dana objavio izvještaj na pedesetak strana. Isplata radničkih otpremnina u službi izbora, naprasna isplata stare devizne štednje,, podjela socijalnih stanova i isplate naknada, akcije i stanovi za podgoričke penzionere, podjela paketa za siromašne, pomoć poljoprivrednicima, besplatni udžbenici za sigurne glasače, nezakonito zapošljavanje u toku predizborne kampanje, zapošljavanje visokoškolaca, nova radna mjesta kroz kredit Evropske investicione banke, donacije kompanija Bemax i Čelebić – neka su od poglavlja u izvještaju o različitim zloupotrebama uoči izbora. Sankcija nema.

Boriti se u takvim uslovima protiv Đukanovićeve vlasti i okrnjiti njen apsolutizam nesumnjiv je uspjeh opozicionih birača. Hoće li ih naredni put biti više, zavisi od svakog koraka koji opozicione partije i njihovi lideri naprave. Odbacivanjem radikalnih ponuda koje podrazumijevaju diobe, građani su ih obavezali na razuman kompromis. Patriotski: država je preča i od dvije strofe himne.

Miloš BAKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROMJENE U JAVNOM SERVISU: Kocka je bačena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da će promjena vlasti konačno značiti i oslobađanje RTCG-a i stvaranje istinskog javnog servisa obećali su poslanici većine u Skupštini. Dosadašnji potezi ne ulivaju nadu da će se to stvarno i desiti

 

Sa promjenama u Radio-televiziji Crne Gore nova vlast nije žurila. Tek prošle subote je Skupština, sa 43 glasa za, imenovala nove članove Savjeta RTCG-a. Izabrani su Bojan Baća (Univerzitet Crne Gore), Žarko Mirković (CANU), Naod Zorić (predlog nacionalnih ustanova kulture i NVO), Filip Lazović (Unija poslodavaca), Veselin Drljević (NVO iz oblasti medija), Milica Špajak i Amina Murić (NVO koje se bave ljudskim pravima), Marijana Camović-Veličković (Unija slobodnih sindikata) i Predrag Marsenić (Crnogorski olimpijski i paraolimpijski komitet).

Za ovu sedmicu je najavljena konstitutivna sjednica, a predsjednik Skupštine Aleksa Bečić je u srijedu izvlačio žrijeb kojim je ispalo da mandat od pet godina u Savjetu imaju Marsenić, Drljević, Špajak i Lazović, od četiri godine Murić, Camović Veličković i Mirković, a na tri Bojan Baća i Naod Zorić.

Bečić je najavio da novi Savjet u roku od osam dana od imenovanja treba da započne postupak izbora novog generalnog direktora RTCG-a. Za izbor novog generalnog direktora Savjet raspisuje javni konkurs koji traje 15, a najduže mjesec dana, nakon čega postoji rok od 20 dana za žalbe. Tako da bi u avgustu RTCG trebao da ima novog direktora.

Aktuelnom generalnom direktoru  RTCG-a Božidaru Šundiću, koji je na toj poziciji od  novembra 2018, mandat je trebao da traje četiri godine. On je ranije najavio da menadžerski i urednički tim  neće podnijeti ostavke. Šundić nema zakonskog osnova da kao neki od njegovih prethodnika tuže RTCG – Branku Vojičiću isplaćeno 80.000, a Rade Vojvodić potraživao blizu 250.000 eura.

Prošlonedjeljna skupštinska rasprava o RTCG-u, prošla je bez opozicije, a vladajuće partije su jednoglasno obećale da ,,javni servis” više neće služiti vlasti već građanima.

Govorilo se nadahnuto:,,Uredništvo Radio-televizije Crne Gore konačno selimo iz Splendida i vraćamo u Bulevar revolucije”, kazao je Boris Bogdanović iz Demokrata. Poslanica SNP-a Milosava Paunović nazvala je RTCG štetočinama društva. Poslanica Pokreta za promjene (PzP) Branka Bošnjak pohvalila je obrazovni program TVCG-a, ali je rekla da je informativni program ,,javno zastiđe”. Božena Jelušić, iz URA, pomenula je rijetke svijetle trenutke u radu: ,,Govorim na primjer o emisiji Mehanizam. Znamo da smo imali jednu epizodu kada je javni servis krenuo boljim putem kad su na čelu bili Mićunović i Kadija. Kad je javni servis pokušao da odgovori zadacima na putu pridruživanja EU”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Reagovali su i iz Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore. Oni  smatraju da je Vuković „negator antifašističkih tekovina Trinaestojulskog ustanka crnogorskog naroda, te da mu ne pripada mjesto predsjednika žirija za dodjelu ovog najvišeg državnog priznanja”. Jedan od dobitnika 13-julske nagrade Vukić Pulević izjavio je da je ovo riskantan potez, preko kojeg se ne smije olako preći. Adnan Čirgić, dekan Fakulteta za crnogorski jezik, koji je ovu nagradu dobio 2018. ironično je konstatovao: „Da se kojim slučajem 13-julska nagrada može dodjeljivati posthumno, nema sumnje da bi je ovaj žiri gotovo jednoglasno dodijelio Pavlu Đurišiću, za životno djelo.“

Za Vukovića su „četnici gospoda.“ Bili i ostali, piše Vuković na portalu Vidovdan 2018. godine i dodaje da poslije njih gospode i nema. Nakon promjene vlasti, Vuković veliča DF a kritikuje Vladu,  za URU, koja ga izglasa, tvrdi da je „Udbina Udba.“ Nije mu po volji ni novi premijer Zdravko Krivokapić jer je sve više protiv njemu omiljenog DF-a. Posebno ga je šokirala vijesti da je podržao osnivanje Monitora. Piše da je na Trgu bana Jelačića kada se pojavio prvi broj Monitora bilo opšte veselje. Premda: „Nije svakome bilo do slavlja. Neki ustaški tjednici uplašili su se konkurencije, jer je Monitor na samom startu daleko dobacio, i evo do danas ne podbacuje…“ U tom stilu objašnjava i današnju situaciju: „Zar nije kohabitacija crnogorskih partizana i crnogorskih ustaša protiv crnogorskih četnika, vrlo inspirativan uzor…“  A čovjek može biti izabran da odlučuje o najznačajnijoj državnoj nagradi za 2021. godinu – 76 ljeta nakon Drugog svjetskog rata.

I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena.

Prošle godine, kada se pandemija zahuktavala, nagrada je dodijeljena Institutu za javno zdravlje, doktoru Ranku Lazovići i istoričaru Živku Andrijaševiću. Jedan od lidera DF-a Milan Knežević tvrdio je da je prekršen Zakon o državnim nagradama jer on predviđa da se u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada.

I 2018. u žiži je bio predsjednik žirija – slikar Ranko Todorović Todor koji nakon postavljenja izjavio da „dokazani neprijatelji Crne Gore ne mogu da dobiju Trinaestojulsku nagradu.“ Da podsjetimo da je tada, a umnogome i sada, potvrde o patriotizmu izdavao DPS.

Ipak, dešavalo se i da politički nepodobni dobiju nagradu. Tako je 2015. Trinaestojulsku dobio dramski pisac Ljubomir Đurković, koji u kritikama nije štedio prošlu vlast. I to u oštroj konkurenciji – te godine KAP je predložio tajkuna Veselina Pejovića. Objasnili su da bez njega ne bi bilo ni Kombinata.

Pojedini dobitnici ove nagrade prijetili su 2013. da će je vratiti. Te godine nagrada je dodijeljena politikologu Radulu Kneževiću, književniku Iliji Lakušiću i književniku Gojku Čelebiću, bivšem ministru kulture u Vladi Mila Đukanovića od 1993. do 1996. Kritičari su bili bijesni, tvrdeći da se najznačajnija državna nagrada dodjeljuje dvojici protivnika nezavisnosti Crne Gore Lakušiću i Čelebiću, te anonimnom zagrebačkom politologu. Književnik Andrej Nikolaidis je napustio žiri u kojem su, pored njega, bili predsjednik prof. dr Dragan K. Vukčević i članovi prof. dr Predrag Ivanović, prof. dr Dragan Koprivica i prof. dr Milenko Popović. Dodjeli nagrade nijesu prisustvovali tadašnji predsjednik Filip Vujanović, niti premijer Đukanović, a svoju obavezu dodjele priznanja eskivirao je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić. Nagradu je dobitnicima uručio tadašnji potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić.

Kakav nas još skandal očekuje tokom ovogodišnje dodjele, uskoro ćemo saznati.

Na brojne kritike Vuković nije odgovarao. Za Dan je izjavio da će svoje reći tek nakon dodjele nagrade.

A odluku o predlogu Administrativnog odbora o članovima ovogodišnjeg saziva žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade donijeće poslanici na zasijedanju koje je u toku.

 

Dobitnici

Prošle godine Trinaestojulsku nagradu su dobili Institut za javno zdravlje, ljekar Ranko Lazarević i istoričar Živko Andrijašević. Književni istoričar Dragan B. Perović, istoričar Božidar Šekularac i književnik Pavle Goranović nagrađeni su 2019, a 2018. slikar Krsto Andrijašević, violončelista Aleksa Asanović i filolog Adnan Čirgić.

  1. godine nagradu su dobili vajar Miodrag Šćepanović, prof. dr David Kalaj i dr Svetozar Savić; 2016 – prof. dr Igor Đurović, pisac Milorad Popović i kantautor Miladin Šobić; 2015 – književnik Ljubomir Đurković, univerzitetska profesorica Vesna Kilibarda i slikar Srđan Vukčević; 2014 – reditelj Gojko Kastratović, istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov i direktor Muzeja i galerija Podgorice Niko Martinović, te godine je nagradu za životno djelo, koja se može dodijeliti svake druge godine, dobio slikar Vojislav Vojo Stanić.

Godine 2012. nagrada je pripala kompaniji 13. jul Plantaže, ŽRK Budućnost i reditelju Branku Baletiću. Marina Abramović dobila je nagradu za životno djelo; 2011 – laureati su bili reditelj Slobodan Milatović, kompozitor Žarko Mirković i istoričar Šerbo Rastoder.

Miodrag Dado Đurić primio je Trinaestojulsku nagradu za životno djelo 2010, te godine godišnjim nagradama ovjenčani su slikar Luka Lagator, književnik Radoslav Rotković i VK Primorac. Rajko Todorović Todor nagrađen je 2009, zajedno sa timom arhitekata koji je izlagao na Venecijanskom bijenalu i izdavačkom kućom CID. Dobitnici 2007. bili su šahista Božidar Ivanović, dramski pisac Veljko Radović i pjesnik Mladen Lompar, a 2005. ljekar Pero Lompar, biolog Vukić Pulević i pisac Zuvdija Hodžić.

 

Biografija potencijalnog predsjednika žirija

Bećir Vuković, rođen je 1954. godine u Kolašinu. Studirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, Opštu i jugoslovensku književnost.

Od 1980. do 2016. objavio je 16 knjiga poezije. Nagradu Risto Ratković, dobio je godinu dana nakon što se njom ovjenčao sada presuđeni ratni zločinac Radovana Karadžić, 1994. godine. Nagrada Marko Miljanov dodijeljena mu je 1989, Kočićevo pero 2010, Zlatno pero Rusije 2011…

Član je Udruženja književnika Srbije i Pokreta pjesnika Svijeta (Poetas del Mundo). Predsjednik je Društva srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine i glavni i odgovorni urednik časopisa Srpki jug.

Na Vukovićevom zvaničnom sajtu istaknut je citat iz njegove poezije: lep je/ ni noć na njega ne može da padne/ lep je lep je.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo