Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Jači od zakona

Objavljeno prije

na

U Bosni i Hercegovini, zemlji galopirajućeg siromaštva, gdje je trenutno nezaposleno više od 550.000 ljudi, postoji i jedno privredno čudo – goraždanska firma Bekto precisa. U ovoj firmi, koja zapošljava više od 300 ljudi, proizvode se djelovi za vodeće svjetske proizvođače automobila Mercedes, Voskswagen, Fiat… Tako je u najsavremeniju verziju BMV-a ugrađena glava volana proizvedena u Goraždu. Bekto preciza proizvodi i vrhunsku opremu za vodeće svjetske proizvođače skija, pa se skijaški vezovi ove firme mogu naći na skijama Atomika, Fišera, Volklova. Bekto precisa proizvodi i djelove za savremene vozove, kao što su klime, te odvodi i dovodi zraka. U partnerstvu s englesko-austrijskom kompanijom Mosdorfer, goraždanska firma bavi se proizvodnjom i plasmanom djelova za niskonaponske mreže i visokonaponske dalekovode.

ZAJEDNIČKI POSAO: Povjerenje koje najpoznatiji svjetski proizvođači poklanjaju maloj firmi iz Goražda, smještenoj na 30.000 kvadratnih metara, predstavlja priznanja njenom vlasniku Redžu Bektu, koji je više od 30 godina sticao znanje, radne navike i kapital radeći u Njemačkoj.

Uoči proteklog rata Redžo Bekto je ušao u zajednički posao i u Crnoj Gori. S Božom Milovićem iz Igala dogovorio je zajedničku izgradnju stambenog objekta u tom mjestu, što se pokazalo kao veoma loše iskustvo: već 17 godina Redžo Bekto ne može da koristi tri četvrtine objekta kojeg je napravio i finansirao. Ugledni biznismen prosto je nemoćan: pored svih pravosnažnih presuda, računajući i presudu Vrhovnog suda, država Crna Gora mu ne omogućuje da useli u sopstvenu kuću.

Zbog toga je punomoćnik Redža Bekta, sarajevski advokat Mirza Hadžić prije nekoliko dana preko Ambasade Republike Crne Gore u Sarajevu uputio pismo premijeru Milu Đukanoviću sa zahtjevom za ,,odgovarajućim državnim angažmanom” kako bi njegov klijent mogao da “ostvari osnovna ljudska prava koja mu pripadaju”:

,,Presude sudova u Crnoj Gori ne mogu se izvršiti iz razloga što suvlasnik kuće Božo Milović iz Igala ne priznaje i ne dozvoljava korištenje i posjed kuće Redžu Bektu. Očigledno je da Božo Milović kod nadležnog suda za provođenje sudskih odluka u Herceg Novom ima podršku, te advokati gospodina Redža Bekta u Crnoj Gori, zbog takvih opstrukcija, ne mogu ovaj slučaj okončati”.

U POSLJEDNJI ČAS: Sve je počelo krajem 1984. godine kada su Bekto i Milović krenuli u ortačku gradnju stambene zgrade u Igalu o čemu su u goraždanskom sudu zaključili i ugovor. Prema tom ugovoru, Milović se obavezao ,,da uloži plac s urednom građavinskom dozvolom, manji dio novčanih sredstava i materijala, a Bekto 120.000 njemačkih maraka”. No, ugovor o ortačkoj gradnji raskinut je dvije godine kasnije, septembra 1987. ugovorom ovjerenim kod Osnovnog suda u Herceg Novom. Tim ugovorom dvojica partnera su “izveli fizičku diobu stambenog objekta i zemljišta, te ugovorili da Bektu pripadne prizemelje, prvi i drugi sprat zgrade i tri četvrtine zemljišta, a Miloviću potkrovlje i četvrtina zemljišta”.

Bektina porodica tada počinje da koristi svoj dio zgrade. No, početkom 1992. godine Redžova supruga Rasema s porodicom i prijateljima bježi u posljednji čas ispred crnogorske policije koja hapsi i deportuje bosanske izbjeglice. U kući ostaje njena prijateljica iz ratom zahvaćenog Goražda Magda Rosić sa svojim suprugom.

Redžova kćerka Enisa kaže da je Milović, koristeći ratnu situaciju, a uz pomoć ondašnje lokalne vlasti, pokušao da prisvoji njihovu imovinu:

,,Kada je počeo rat Božo je uz pomoć lokalne vlasti i svojih prijatelja iz Srpske radikalne stranke, čiji je bio član, našu imovinu nezakonito prebacio na sebe. Nakon rata mi smo pokrenuli sudski spor kojim smo tražili povrat imovine. Sve sudske presude, računajući i presudu Vrhovnog suda Republike Crne Gore u našu su korist, ali Božo Milović i njegova sestra Milja ne poštuju odluke suda i ne dozvoljavaju nam ulazak u kuću”.

Enisa pokazuje i rješenja Uprave za nekretnine RCG – Područna jedinica Herceg Novi, koja je rješenjem od 23. 11. 2006. godine upisala u listu nepokretnosti Redža Bekta kao nosioca prava svojine stambenog prostora u prizemlju, prvom i drugom spratu objekta kao i tri četvrtine zemljišta na katastarskoj parceli 327/3.

NE PRIZNAJE PRESUDE: U telefonskom razgovoru za Monitor penzioner Božo Milović ne priznaje nikakve presude, uključujući i presudu Vrhovnog suda, tvrdeći da se radi o “običnim falsifikatima”. Ne bira riječi ni za Bekta, brojne sudije koje su sudile u ovom sporu kao i Bektove advokate. Sve koji su učestvovali u tom slučaju, računajući i petoricu sudija Vrhovnog suda, optužuje za mito i korupciju. Na pitanje zašto ne poštuje zakon i presude, Milović odgovara:

,,Ma kakve presude. Sve je to falsifikat. Ne priznajem nikakve presude Vrhovnog i drugih sudova. Sve su to lažne, kriminalne i falsifikovane stvari. Sve je to mito, korupcija i falsifikat”.

Milović je posebno kivan na ,,sudije koje rade van zakona” i Bektovog advokata Anu Kolarević, koja je oborila odluku kojom je Milović tokom rata prisvojio Bektovu imovinu.

Na pitanje može li Redžo Bekto ući u svoj posjed uz pomoć policije, Milović je kategoričan: ,,Ne može Redžo Bekto nikad ovdje ući. Nikad. Ovo je moja kuća i moje vlasništvo i on ne može ovamo nikada doći. On je ovdje slao i kupce za kuću, ali kada sam ja njima predočio kako stoje stvari, oni su odustajali.”

Biznismen Redžo Bekto, koji uspješno sarađuje s najvećim svjetskim firmama, ne zna kako da riješi crnogorski Gordijev čvor:
“Niti mogu ući u svoju kuću, niti mogu prodati kuću, jer kupce otjera Milović. Ako država Crna Gora meni ne može da omogući da ostvarim svoja prava, neka ona onda otkupi moj posjed. Ovako dalje ne može”.

Herceg Novi, grad u kojem se nalazio sabirni centar za bosansko-hercegovačke izbjeglice, koje je zdušno hapsila i deportovala crnogorska policija, sada, kako tvrdi advokat Mirza Hadžić u pismu upućenom premijeru Đukanoviću opstruiše i povratak u svoju kuću Goraždaninu Redžu Bektu.

Šeki RADONČIĆ

 

Komentari

DRUŠTVO

NAJAVE UVOĐENJA VJERONAUKE U DRŽAVNE ŠKOLE: Novo raspirivanje podjela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako zaživi zamisao mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija o uvođenju vjeronauke u državne škole, stare i nove podjele među odraslima sele se i među djecu. Svih uzrasta. Ne može biti da mitropolit to ne zna. Samo, ne haje

 

Nanovo se raspiruju podjele u crnogorskom društvu. Priču o potencijalnom uvođenju vjeronauke u državne škole, prije nekoliko dana, pokrenuo je mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije.

„Uvođenje vjeronauke u škole bi bilo sporno iz više razloga. To bi predstavljalo još jedno u nizu miješanja vjerskih organizacija u rad države (i obratno), od čega konačno treba napraviti otklon shodno Ustavu Crne Gore. Sem toga, vjerske organizacije raspolažu sa dovoljno kako ljudskih, tako i prostornih kapaciteta za sprovođenje svojih učenja, na šta polažu pravo. Ipak, to ne znači da se u okviru redovnog školovanja ne treba učiti o religijama i vjeri“, kaže za Monitor kolumnista Milivoje Krivokapić.

Ideja o uvođenju vjeronauke u škole u Crnoj Gori nije nova. I ranije su postojale te inicijative. Ponovo je dospjela u žižu javnosti nakon što su Vijesti prije desetak dana objavile šta piše u nacrtu Temeljnog ugovora koji treba da potpišu država Crna Gora i Srpske pravoslavne crkve (SPC). U članu 16 tog dokumenta navodi se da će pravoslavna vjerska nastava u javnim školama biti regulisana posebnim ugovorom između strana ugovornica. Mitropolit Joanikije je, u nedavnom razgovoru za beogradsku Politiku, kazao da nema sumnje da pravo na vjeronauku spada u osnovna ljudska prava i prava djeteta na takvu vrstu obrazovanja. „Kao što je izvan svake sumnje da se Crna Gora ubraja među svega nekoliko evropskih zemalja koje nemaju nikakav oblik vjeronauke u svojim školama”, napomenuo je.

Opšti zakon o obrazovanju i vaspitanju propisuje svjetovni karakter javnih ustanova i ustanova kojima je dodijeljena koncesija za izvođenje javnog obrazovnog programa i zabranjuje religijsko djelovanje u školama, koje nisu licencirane kao srednje vjerske škole.

Slikarka-konzervatorka Svetlana Dukić protiv je uvođenja vjeronauke u državne škole. „Ništa nepametnije od toga nijesam čula. Vjeronauci nije tu mjesto, posebno u momentu kada smo, kao zajednica, nikad podijeljeniji. Njenim uvođenjem podjele bi počinjale od malih nogu. Svaki roditelj, ako želi, može dijete voditi u crkvu, džamiju ili sinagogu na časove vjeronauke. Umjesto nje, bolje bi bilo, kao obavezan predmet, vratiti prijeko potrebno – građansko obrazovanje. U školama, o religiji i vjeri djeca mogu saznati izučavajući druge predmete, od kojih neki već postoje”, kaže ona za Monitor.

Jedan takav, Istorija religije, ima status izbornog predmeta u pojedinim srednjim školama u Crnoj Gori, poput gimnazija. U okviru njega izučavaju se sve politeističke i monoteističke religije. Krivokapić ističe da bi i predmeti poput istorije, sociologije i filozofije trebalo detaljno da obrađuju temu religije u okviru svojih kurikuluma. „Bez takvog učenja bilo bi nemoguće na pravi način razumjeti istorijske tokove koji uključuju razvoj društva, civilizacija, umjetnosti i filozofske misli. Religija je krupan društveni fenomen, ostavila je i ostavlja značajan trag na čovječanstvo i kao takva mora naći svoje mjesto u obrazovanju, ali isključivo kroz objektivno izučavanje i kritičko promišljanje, a ne kroz afirmativni pristup kakav bi bio uvođenje predmeta vjeronauke. Obrazovanje mora biti sekularno i objektivno, što, između ostalog, znači da u okviru njega obavezno treba učiti činjenice o religijama, ali ne i religijska predanja kao činjenice”, objašnjava Milivoje Krivokapić.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PROTEST KULTURNIH DJELATNIKA: Žigosani u kulturi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka Bratić kadriranjem u svojim resorima kao da namjerno doliva ulje na užarenoj političkoj sceni. Bila osnivačica ili samo kandidatkinja na listi ultradesnog pokreta Dveri, imenovanje direktorice Filmskog centra Aleksandre Božović izaziva podozrenje. Pogotovu što ovo nije prvi put da ministarka poseže za kadrovima veoma upitnih biografija. To je ove nedjelje gurpa građana i kulturnih djelatnika na protestu poručila Vladi

 

Kulturni djelatnici su u ponedjeljak ispred zgrade Vlade upriličili protest sa koga su poručili da traže smjenu ministarke prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesne Bratić i novoizabrane direktorke Filmskog centra Crne Gore Aleksandre Božović.

U proglasu grupe građana, kulturnih aktivista i stvaralaca, koji je pročitan na protestu, navodi se da ministarki zamjeraju „otvorenu i očiglednu diskriminaciju prema građanima koji su po nacionalnosti Crnogorci“. Dodali su i vjersku diskriminaciju, animozitet prema svemu crnogorskom, otvoreni i beskrupulozni revanšizam prema svima za koje ona sumnja da su pripadali bivšem režimu, protiv bahatosti, svojeglavosti, nepristupačnosti i egoizma… ministarke Bratić. Za direktorku Filmskog centra traže razrješenje zato što nema državljanstvo Crne Gore, osporavaju njene stručne reference i navode da je pripadnica ideološki neonacističke partije.

„Mi se ovdje nismo okupili da branimo nijednu fotelju, niti partijsko-klanovsko-drugarsko zapošljavanje bivše vlasti. Naprotiv, takvih nam je preko glave. Ali smo promjenom vlasti upravo očekivali promjenu takvog sistema bezvrijednosti. A umjesto toga dobili revanšističko-osvetnički-jednovjerski resor››, naglašava se na početku proglasa.

Protestu je prethodilo pismo koje je preko 80 stvaralaca i kulturnih djelatnika uputilo premijeru Zdravku Krivokapiću, vicepremijeru Dritanu Abazoviću, ministarki Bratić, povodom, kako su kazali, nezakonitog imenovanja Božović za direktoricu Filmskog centra Crne Gore. Oni navode da „Zakon o kulturi propisuje da se na mjesto direktora ustanove kulture može imenovati afirmisani umjetnik, afirmisani stručnjak u kulturi ili afirmisani stručnjak iz oblasti društvenih djelatnosti.  Imenovana gospođa nije niti jedno niti drugo niti treće, čime je grubo prekršen Zakon o kulturi, a institucija Filmski centar i filmska struka poniženi. Po sopstvenom priznanju, gospođa Mandarić Božović je svoj dosadašnji radni vijek posvetila pretežno produkciji reklama“. Ističu i da je novoimenovana direktorica Mandarić Božović bila na listi  Dveri, političke organizacije koja otvoreno zastupa nacističku ideologiju, velikosrpski hegemonizam i negira postojanje crnogorskog naroda.

„Tako je, ja sam državljanka Republike Srbije, sa stalnim prebivalištem u Crnoj Gori na osnovu braka s državljaninom Crne Gore… Bojim se da je moja politička karijera u nekim medijima ozbiljno preuveličana. Tačno je da sam kao nestranački kandidat na izborima 2012. godine bila na listi Dveri, upravo zato što su smatrali da im mogu pomoći na polju kulturne politike i medija. Nikada nisam bila ni član, a kamoli osnivač Dveri“, kazala je Božović za Vijesti.

Ona je, kako je kazala, diplomirana filmska i televizijska producentkinja i filmskom, televizijskom i produkcijom reklama se bavim više od 15 godina. Od 2012. Bila je dio tima koji je vodio Kulturni centar Novog Sada, a najponosnija je na svoj rad na kandidaturi Novog Sada za Evropsku prijestonicu kulture 2021. i projekat digitalizacije kulturne baštine Novog Sada.

Otkada je u Crnoj Gori, Božović je bila saradnica u produkciji TV serije Grudi Marije Perović, koprodukciji RTCG-a i Meander filma iz Nikšića, producentkinja Malog festivala kulture življenja Jugoslavija Fest Nikšić, direktorka filmskog festivala Uhvati film Kotor koji prikazuje filmove koji se bave temom invaliditeta, a  kao saradnica Kulturnog centra Novog Sada za međunarodne odnose aktivno učestvuje na povezivanju kulturnih centara iz Srbije i Crne Gore.

Tokom protekle nedjelje DPS, tačnije Komisija za prosvjetu ove partije, je izdala saopštenje u kome se kaže: „Desant na Filmski centar ne smije proći!“ A portal CdM najavio je protest uz objašnjenje da Božović nema nikavog radnog iskustva na filmu, te da je jedna od osnivača nacionalističke stranke Dveri“.

„Bilo je tog pokušaja da DPS instruiše protest. Pojedini mediji su najavljivali protest protiv svih imenovanja, ali to nije uspjelo. Na protestu su se jasno tražila smjena Bratićke i Božovićeve“, kaže jedan od učesnika protesta koji je želio da ostane anoniman.

Nakon protesta IN4S je osuo paljbu po glumcu Zoranu Vujoviću koji je pročitao proglas. On je je 2019. na svom Fejsbuk profilu ispisao niz uvreda na račun sprskog naroda. Kasnije se izvinio javnosti.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NA GODIŠNJICU EKOLOŠKE DRŽAVE, PRIVOĐENJE EKOLOŠKIH AKTIVISTA: Dok ignorišu dokaze protiv bahatih funkcionera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gomila službenih i privatnih automobila bila je nepropisno parkirana u šumi oko Crnog jezera, a policija je zbog performansa privela ekološke aktiviste Milorada Mitrovića i Huseina Pajevića

 

Aktivisti nevladine organizacije Breznica krenuli su ka Crnom jezeru. Tradicionalna svečana sjednica Skupštine Crne Gore povodom godišnjice od proglašenja prve ekološke države na svijetu počinje u dva sata. Ove godine riječ je o tridesetoj godišnjici.

Nezadovoljni stanjem u ekologiji i očuvanju životne sredine, aktivisti ove organizacije Milorad Mitrović i Husein Pajević raširili su transparent na kojem je crnim slovima ispisano: „30 godina kasnije, a tek smo na početku“. Nekoliko minuta prije početka sjednice Mitrović i Pajević su, takođe, tradicionalno sa gas maskama i u zaštitnim odijelima oglasili sirene za uzbunu.

Iako su cijeli performans odradili u dogovoru sa službenicima policije, poštujući većinu njihovih preporuka, nakon performansa su obojica odvedeni u stanicu policije. Zanimljivo je da su ih službenici policije pratili pored desetina službenih automobila, parkiranih po šumama i livadama strogo zaštićene zone Nacionalnog parka Durmitor. Većina funkcionera nije se udostojila da vozila parkiraju ispred rampe, na parkingu, i prepješače vekoliko stotina metara do mjesta gdje se održavala sjednica.

Službenicima policije, međutim, nije „bola oči“ gomila nepropisno parkiranih automobila među drvećem oko Crnog jezera, ali jeste performans ekoloških aktivista koji godinama ukazuju na devastaciju prirode. Mitrović i Pajević su privedeni u Centar bezbjednosti Žabljak, gdje su u svojstvu građana dali izjave povodom „remećenja javnog reda i mira“. Osnovna državna tužiteljka u Pljevljima Nataša Bajčeta donijela je odluku da u perfromansu Mitrovića i Pajevića nema elemenata krivičnog djela.

„Jedina razlika između ove i prošle vlasti jeste ta što su me prošli poslali u zatvor, a ovi još nijesu“, kazao je Mitrović za Monitor.

On kaže da su im, kada se završio performans, prišla dva uniformisana policajca i jedan u civilu da ih obavijeste da u žabljačkom Centru bezbjednosti moraju dati izjave povodom remećenja javnog reda i mira. Nakon što su dali izjave, Mitrović tvrdi da je on podnio krivičnu prijavu protiv NN lica za lažno prijavljivanje.

„Kada sam pitao policajca da li će postupiti po mojoj prijavi, on je rekao da će postupiti kroz nekoliko dana. Dakle, kada se ekološki aktivisti prijave – odmah se uzima izjava i odmah se procesuiramo. Što nije slučaj kada mi prijavimo nekog drugog“, kazao je Mitrović.

Mitrović vjeruje da su nekom od funkcionera ili gostiju zasmetali, pa je naredio policiji da ih privedu. On nije znao ko bi to mogao biti, ali vjeruje da se radi o nekome ko ima jak uticaj na policiju. Očito je drugo. Iako su partije, koje čine parlamentarnu većinu, u predizbornoj kampanji posebno isticale ekološke teme, na isti način tretiraju ekološke aktiviste kao i prethodna vlast. Pa tako na tridesetogodišnjicu od proglašenja ekološke države, državni službenici privode ekološke aktiviste zbog ekološkog performansa.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo