Povežite se sa nama

INTERVJU

JANKO VUČINIĆ, PREDSJEDNIK GLAVNOG ODBORA UNIJE SLOBODNIH SINDIKATA: Vrijeme je za kraj predstave

Objavljeno prije

na

vucinic

,,Vlada koja neće da radi u interesu naroda, Vlada koja ne smije da uđe u obračun sa organizovanim kriminalom i korupcijom, Vlada koja fiskalne prostore traži među sirotinjom i koja oporezuje penzionere, studente i otpuštene radnike i Vlada koja je u suštini sredstvo u rukama moćnika za sprovođenje diktature nad građanima i za održavanje režima ne može da bude Vlada”, kaže na početku razgovora za Monitor Janko Vučinić. ,,Činjenica je da ovakvu ostavljenu pustoš u državi, uništenu privredu i armiju od više desetina hiljada radnika koji su ostali bez posla, poslije ‘cunamija’ u obliku dvadesetdvogodišnje vladavine DPS-SDP koalicije, ne bi mogla da ispravi bilo koja vlada, pa da je sačinjena i od samih svjetskih eksperata. Ali, Vlada premijera Lukšića nije ni pokušala da promijeni kurs prethodnika, nijednim postupkom nije pokazala da bar želi da izađe u susret opravdanim zahtjevima građana, strogo vodeći računa da ne napravi bilo kakav otklon od neoliberalnog koncepta ekonomije, i da se pri tom, kojim slučajem, ne zamjeri tajkunima, mafijašima, bankarima, odnosno njenim mentorima koji sa njom upravljaju i vode glavnu riječ u državi, iz sjenke. Ne vidim zbog toga ništa pogrešno što tražimo ostavku takve vlade iza koje se kriju ‘brkati pitovi’, koji su ‘okvasili kljun’ u svakom značajnijem državnom biznisu i koji vuku konce lutkarskog pozorišta zvanog Vlada premijera Lukšića. Zato je došlo vrijeme da to pozorište prestane da radi i da završi sa predstavama”.

MONITOR: Šta očekujete od protestne šetnje 5. maja?
VUČINIĆ: Očekivanja su da, vođeni mladošću i energijom ispred Univerziteta, pođemo Bulevarom revolucije i onda izađemo na pravi put, put Svetog Petra Cetinjskog, koji nije slučajno izabran u ovoj maršruti, kao ni pomenuti Bulevar revolucije. Očekujemo da će nam se u jednoj mirnoj, dostojanstvenoj i građanskoj šetnji, bez obzira na nacionalnu, vjersku, političku i bilo kakvu drugu pripadnost, pridružiti veliki broj građana, mnogo više nego što ih je bilo na prethodnim protestima, jer ogromna većina želi promjene. Svi oni žele, ako ništa drugo, onda da pokažu da je više nego potrebno i u Crnoj Gori uvesti princip smjenjivosti vlasti i da vladanje ne smije biti privilegija, parazitiranje i bogaćenje na račun naroda, nego naprotiv uzvišena obaveza i služenje narodu.

MONITOR: Da li je bilo poteškoća u organizovanju protesta i većih pritisaka nego ranije s obzirom na to da sada izlazite sa samo jednim zahtjevom, a to je ostavka Vlade Igora Lukšića?
VUČINIĆ: Odmah nakon prvog protesta od 21. januara, kada se iskupio veoma veliki broj građana, koji su iskazali ogromno nezadovoljstvo postojećim stanjem u državi okupljanjem ispred zgrade Vlade, režim je bio u haosu i već od tada su počeli pritisci i ucjene primjenjivanjem svih znanih i neznanih udbaških načina i metoda. Ali, i pored toga na sljedećem protestu se iskupio još veći broj građana, tako da se i na predstojećoj protestnoj šetnji može očekivati još veći broj. Ovo kažem zato što su građani prepoznali da se ovdje radi o krajnje iskrenim namjerama, da se svi zajednički borimo i izborimo za mnogo bolje, pravednije, demokratskije društvo, za novu, bolju Crnu Goru, za Crnu Goru kao državu socijalne pravde bez bahatih moćnika, kriminalaca, umišljenih veličina i bolesnika koji sami sebe smatraju i nazivaju tvorcima države i očevima nacije. Sjetimo se samo da je bivši rumunski diktator Čaušesku htio da prekreči svu istoriju prije njega, pa bi više nego dobro bilo da na vrijeme obuzdamo ove naše molere.

MONITOR: Kao uvertira za 5. maj održani su protesti u brojnim crnogorskim opštinama. Da li ste u sindikatu zadovoljni odzivom i rezultatima?
VUČINIĆ: S obzirom na brzinu i spontanost, uz koje su organizovani protesti po gradovima širom države i računajući na sve pritiske, ucjenjivanja i ostale oblike zastrašivanja osiromašenih i isprepadanih građana, odziv je bio sasvim dobar i predstavlja mnogo dobru uvertiru za predstojeću protestnu šetnju 5. maja u Podgorici.

MONITOR: Vlada se nakon prošlih protesta nije obazirala na zahtjeve građana. Posljednje izjave šefa partije, premijera i portparola jasno govore da vlasti ne pada na pamet ni da razmatra mogućnost Vladine ostavke. Na koji način mislite da realizujete ovaj zahtjev? Da li će protesti biti češći ili neki drugi model?
VUČINIĆ: Ignorisanje naših zahtjeva i ne obaziranje na onakva masovna građanska okupljanja je samo pokazatelj jednog velikog straha vladajućeg režima, jer je to jedan od načina odbrane koji su najvjerovatnije preporučili consigliere udruženih porodica u obračunu protiv osiromašenog i revoltiranog naroda.

Već sada, i prije protestne šetnje, nazire se jasna poruka da ukoliko Vlada ne da ostavku, da ćemo se vrlo brzo ponovo okupiti i onda teško da se možemo više razilaziti do ostvarenja cilja. Na prvom protestu smo poručili premijeru da se navikava na sve češća okupljanja građana, isto onako kao što je on nama poručio da se navikavamo na sve češća poskupljenja, tako da je više nego izgledno da će biti i jednog i drugog.

MONITOR: Premijer Lukšić i DPS glasnogovornici stalno kao neku vrstu svetogrđa ponavljaju da su protesti politički, te da organizatori protesta treba da izađu na politički megdan, da ponude program… Kako komentarišete ovo uporno nastojanje da Vas uvuku u politiku?
VUČINIĆ: Premijer Lukšić,slično đaku koji ne zna odgovor na pitanje, uporno ponavlja jednu te istu priču da ponudimo program i odigramo političku utakmicu. Naš program je ponuđen u vidu zahtjeva sa drugog protesta, a to je da se skine ugradnja sa računa, da se ponište štetni privatizacioni ugovori, da se utvrdi pojedinačna odgovornost za koruptivne radnje i tako nezakonito stečeni novac vrati u budžet i da se uvede besplatno školovanje na fakultetima, kao i da se vrati autonomija Univerzitetu koji je pod snažnom političkom i finansijskom kontrolom partija iz vladajuće koalicije. Mnogo je lakše, primjenjujući naš program, oduzeti nezakonito stečeno sedam miliona eura od koruptivnih radnji prilikom prodaje Telekoma od sestre visokog funkcionera i još dvojice visokih zvaničnika, i na taj način pripuniti budžet, nego kukavički sakupljati euro po euro, oporezujući studente i penzionere, ali Lukšić to ne smije da uradi. To je samo što javnost zna, a koliko je samo miliona otišlo u privatne džepove za koje javnost ne zna i vrlo je teško da će ikada i saznati. Zato naš program uključuje da se sve to sazna i da se sve to vrati u budžet, ali je potrebno da se promijene čelni ljudi institucija sistema, ali Lukšić ne smije da ih promijeni. I zato je najbolje i za njega i za nas, da ode.

Što se tiče političke utakmice, vjerujem da će vrlo brzo doći vrijeme da se ta utakmica igra po pravilima koja neće diktirati DPS-SDP demokratija koja počiva na principu batine, prijetnje i ucjene i da će se omogućiti slobodni i pošteni izbori, koji će reflektovati pravu izbornu volju građana u Crnoj Gori.

MONITOR: Ako bi došlo do ispunjenja zahtjeva za ostavkom Vlade, da li organizatori protesta imaju plan daljeg djelovanja?
VUČINIĆ: Našu strategiju i plan daljeg djelovanja nam diktiraju građani koji se okupljaju i zbog kojih sve ovo mi radimo. Kakva bude njihova volja i raspoloženje, tako ćemo i mi definisati naše zajedničke stavove i odrediti dalju strategiju, od koje nećemo odustajati. Ovakva Vlada, čiju ostavku tražimo, je samo posljedica dugogodišnje diktature jednog režima, zato je, po mom mišljenju, potrebno otkloniti uzrok bolesti, tako da sama ostavka Vlade i raspisivanje vanrednih izbora u ovakvim uslovima, ne bi značila nikakav napredak.

Prevođenje radnika u najamnike

MONITOR: Ove nedjelje sindikati nijesu obilježili 1. maj. USSCG zbog subotnjeg protesta, a Savez sindikata zbog zakazanog sastanka sa premijerom 8. maja. Kako ocjenjujete prava i položaj radnika u Crnoj Gori?
VUČINIĆ: Više gotovo da nema ni radnika, mislim onih koji pune budžet, pa tako ne postoje ni njihova prava. Danas je doći do posla ravno dobitku na lutriji, a onda ga je još teže sačuvati. Sve to poslodavci žestoko iskorišćavaju i sva ta radnička prava su jednostavno iščezla, jer je pitanje opstanka koji nam je nametnuo režim.

Legalne pljačke društvene imovine pod imenom privatizacije su uništile našu privredu i desetkovale broj radnika, a prava onih radnika koji su ostali su uništena propisima radnog zakonodavstva, koji su, otkrilo se jer su se falili, pisali strani tajkuni sa bivšim premijerom da bi ovdje u Crnoj Gori imali više nego povoljan teren za klasično izrabljivanje radnika i njihovo prevođenje u najamnike. Sve su to radili pod izgovorom privlačenja stranih investitora.

Mi smo kao Unija slobodnih sindikata pokušali kroz sve institucionalne oblike sindikalnih aktivnosti da zaštitimo radničke interese, ali je efekat bio više nego skroman. S obzirom na to da je socijalni dijalog u suštini bio nametanje mišljenja i stavova ostalih socijalnih partnera i da nam je prilikom takvog dijaloga uporno dodjeljivana dekorativna uloga, a kako više ne izgledamo mladi i lijepi kao kolege iz SSCG, odlučili smo se da se kao zaštitnici radničkih prava preselimo na ulicu i pokušamo uličnim protestima promijeniti dosadašnje stanje radnika, koji su najveći tranzicioni gubitnici. Zbog pripreme protesta, za 5.maj, odustali smo od organizovanja prvomajske protestne šetnje koja je bila održavana svake godine od kada smo se pojavili na sindikalnoj sceni u Crnoj Gori.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VLADIMIR VELJKOVIĆ, PUBLICISTA I VJERSKI ANALITIČAR: Za crkvu je opasno postavljanje svjetovnih ciljeva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Smatram da je saradnja Gospodina Porfirija sa režimom u Srbiji donekle iznuđena i da je on ipak svjestan sa kakvim ljudima ima posla

 

MONITOR: Da li je vas iznenadio ulazak u najuži izbor mitropolita Porfirija Perića koji je i u tom krugu (preciznije je reći „prvom krugu“) imao najviše glasova, da bi „apostolskim izborom“ bio izabran za partijarha SPC?

VELJKOVIĆ: Fotografije bivšeg mitropolita zagrebačko-ljubljanskog, a sadašnjeg patrijarha, Gospodina Porfirija, redovno su izlazile na naslovnim stranama režimskih tabloida (zajedno sa fotografijama episkopa bačkog) uz prateće tekstove u kojima je čitaocima stavljano do znanja koja su crkvena lica iz SPC poželjna za režim. Zato i nisam bio iznenađen kada sam čuo da je izabran za novog patrijarha, a u kontekstu toga koje je sve crkvene ličnosti režim ponudio, otvoreno mogu reći da sam zapravo bio prijatno iznenađen. Ipak se radi o ličnosti od integriteta, a to se videlo i u prethodnom periodu, kada je kao mitropolit, ne može se poreći, istupao u korist režima u određenim prilikama, ali se nije poveo za istupima svog duhovnog oca episkopa bačkog – kojem je, nažalost, prešlo u naviku da ne samo verbalno progoni sve one koji su kritički ili opoziciono raspoloženi prema aktuelnom Vučićevom režimu. Stoga smatram da je saradnja Gospodina Porfirija sa režimom u Srbiji donekle iznuđena i da je ipak svestan toga sa kakvim ljudima ima posla.

MONITOR:  Čuli smo besjedu patrijarha Porfirija koja je naišla na dosta dobar prijem. Rekao je da je Hrvatska njegova druga otadžbina. Može li se pretpostaviti da je ovaj najviši arhijerej, mlad po godinama s obzirom na doživotnu funkciju koju će obavljati, i izrazito diplomatičan kao ličnost, sem podmlađivanja Sabora i unutar-crkvene reforme, željeti i da SPC učini autonomnijom od uticaja državne politike?

VELJKOVIĆ:  Približavanje države i crkve je u Srbiji započelo ubrzo nakon političkih promena 2000. godine, i u tom procesu su se stranke nekadašnjeg DOS-a razlikovale samo u intenzitetu, ali model crkveno-državne saradnje nije dovođen u pitanje. Svim političkim strankama je odgovaralo da pokažu bliskost sa predstavnicima SPC. Sadašnji je patrijarh u tome takođe imao ulogu, pošto je jedno vreme bio član i Predsednik RRA, a ispred Sabora SPC je bio izabran i da organizuje svešteničku službu u Vojsci Srbije. Patrijarh Porfirije je, dakle, crkvena ličnost koja ima jako dobre praktične uvide u funkcionisanje takvog sistema iznutra. I nadam se da je svestan svih dugoročnih loših posledica koje iz toga proizilaze. A da li će za vreme svog patrijarhovanja krenuti u preispitivanje dosadašnjih odnosa između crkve i države, ostaje da se vidi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Moglo se uraditi mnogo više

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored nesporne činjenice da se nova vlast po izboru susrela sa mnogim problemima, smatram da se za proteklo vrijeme moralo uraditi mnogo više, naročito kada govorimo o zakonodavnoj vlasti

 

MONITOR:  Saopštili ste da je posjetom farmi Marka Carevića na Krimovici ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović iznova afirmisao bezakonje i otimanje državne imovine kao recept za nezakonito lično bogaćenje. Na koji način?

MILOVAC: Slučaj Krimovica se trenutno razmatra u Osnovnom državnom tužilaštvu u Kotoru zbog sumnje da je predsjednik Opštine Budva, Marko Carević uzurpirao blizu pola miliona kvadrata državnog zemljišta na kome je bez građevinske dozvole podigao preko 6.000 m2 poslovnih objekata za uzgoj stoke. Uzurpacija i nelegalna gradnja su zakonom prepoznata kao krivična djela koja povlaće višegodišnje zakonske kazne. MANS je još prošle godine upoznao javnost Crne Gore sa obimnom dokumentacijom koja dokazuje da je Carević počinio pomenuta krivična djela, a sasvim sam siguran da je ministar poljoprivrede, Aleksandar Stijović jedan od građana ove zemlje koji su čuli za taj slučaj.

Posjeta Stijovića, ili kako su naveli u ministarstvu ,,prvi ministar koji je posjetio to poljoprivredno gazdinstvo na Krimovici”, je imala afirmatvini karakter, što je u potpunoj koliziji sa onim što nova Vlada javno deklariše kao svoju najveću vrijednost – raskid sa dosadašnjom praksom koju je uspostavio DPS, maksimalna transparentnost i jednakost svih pred zakonom.

Pri činjenici da Carević na Krimovici već šest godina uzurpira državno zemljište, da je potpuno nesmetano gradio bez dozvole, te da je nakon svega dobio i subvencije od resornog ministarstva, nije teško zaključiti kako je izgledala ta ,,jednakost” za vrijeme vladavine DPS-a.

Zbog toga je apsolutno neprihatljivo da se jedno takvo ponašanje afirmiše i prezentuje kao primjer uspješnog poslovanja i to sa pozicije resornog ministra. Smatram da se time poslala izuzetno loša poruka, naročito onom dijelu javnosti koji je očekivao i stvarni raskid sa katastrofalnom politikom DPS-a u mnogim sferama našeg društva, a naročito kada je u pitanju vladavina prava.

Stijović je svojom posjetom poslao direktnu poruku da je Carević iznad zakona, te da umjesto da odgovara za njegovo očigledno kršenje, ima privilegiju posjete ,,na visokom nivou”.

MONITOR:   MANS je početkom prošle godine podnio krivičnu prijavu protiv Carevića zbog zloupotrebe službenog položaja, odnosno uzurpacije državnog zemljišta na Krimovici. Ta prijava međutim ,,preživljava” i staru i novu vlast. Zašto?

MILOVAC: Iz prostog razloga što, iako je došlo do promjene vlasti, i dalje imamo tužilaštvo koje je nastavilo da funkcioniše po istom principu i pored privida ,,pojačane aktivnosti” koji se u posljednje vrijeme forsira. Svakako, nije uzurpacija državne imovine na Krimovici najgora stvar koja se desila Crnoj Gori u posljednjih 30 godina iako govorimo o pojedinačno najvećem slučaju te vrste. Slučaj Marka Carevića je važan zbog toga što predstavlja test političke volje, ne samo za tužilaštvo jer smo tu već vidjeli kakva je situacija, već prije svega za novu vlast koja je posljednje izbore dobila, između ostalog, i na obećanju da će borba protiv korupcije i kršenja zakona biti bezkompromisna i lišena upliva političkog uticaja.

Afirmacija Carevića na način na koji je to uradio ministar poljoprivrede ne korespondira sa tim obećanjima, niti doprinosi opštem osjećaju da je nakon 30. avgusta otpočeo proces korjenitih promjena. Više od dva mjeseca od formiranja, nova Vlada je mogla da uradi mnogo toga, ne čekajući da ovakvo tužilaštvo reaguje. Umjesto toga, imamo afirmaciju poslovanja koje počiva na bezočnoj otimačini i pljački državnih resursa, kršenju zakona i vrlo je moguće – na korupciji. To je model koji je decenijama iscrpljivao resurse ove zemlje, zbog čega se domaća ekonomija danas nalazi pred kolapsom.

Favorizovanje pojedinaca u odnosu na javni interes, tolerancija korupcije i aboliranje od zakona nije put ka vraćanju povjerenja građana u državne institucije koje je prijeko potrebno kako bi se iz korijena promijenila svijest o tome šta mora da bude suština odnosa između građana i vlasti koju oni biraju.

Posmatrajući sa strane, slučaj Carević pokazuje da se tu još uvijek ništa nije ozbiljno promijenilo, te da taj pojedinac i dalje uživa, ne samo zaštitu, već evo vidimo i javnu podršku državnih organa, bez obzira ko je na vlasti.

MONITOR:   Da li još negdje primjećujete selektivnost u pristupu nove vlasti?

MILOVAC: I pored nesporne činjenice da se nova vlast po izboru susrela sa mnogim problemima, smatram da se za proteklo vrijeme moralo uraditi mnogo više, naročito kada govorimo o zakonodavnoj vlasti. Podsjetiću vas da i dalje čekamo na izmjene zakona o slobodnom pristupu informacijama koji predstavlja ključni alat za borbu protiv korupcije i odličan način da se ta borba proširi na što veći broj aktera u društvu, u prvom redu nevladin sektor i medije.

Kada su mediji u pitanju, još uvijek ne postoji čak ni razgovor o potrebi da se gebelsovski Zakon o medijima koji je usvojila prethodna vlast promijeni i time stvori povoljniji ambijent za istraživačko novinarstvo, oslobođeno od konstantnih pritisaka i prijetnji. Ista situacija je i sa Zakonom o borbi protiv korupcije, zakonima koji uređuju porijeklo imovine, Zakon o izgradnji objekata, Zakon o energetici i čitavom nizu zakonske regulative koji je donijet u prethodnom periodu a koji je poslužio za zarobljavanje ove zemlje.

Poseban problem predstavlja način na koji se donose oni zakoni koji jesu usvojeni ili se trenutno nalaze u skupštinskoj proceduri, a koji su mahom lišeni bilo kakve, da ne govorimo kvalitetne, javne rasprave. Vjerujem da je nedostatak široke društvene diskusije jedan od razloga i za to što se spolja sa nelagodom gleda na predložene izmjene zakona koji se tiču Specijalnog državnog tužilaštva.

Kada je u pitanju izvršna vlast, svakako je dobro da možemo da vidimo da postoji kontinuitet u smjenama kadrova prethodnog režima iako se i u toj oblasti gubi dragocjeno vrijeme. Ono što ostavlja gorak ukus jeste što se nerijetko tim smjenama pravda takozvani drugi talas partijskog zapošljavanja po dubini gdje se ponovo ključne kvalifikacije ne nalaze u expertizi, već dominantno u partijskim knjižicama. Nisam siguran koliko su istinite tvrdnje da Vlada na taj način održava klimavu podršku u parlamentu, ali svakako to ne može biti riješenje na dugi rok, a nikako ne bi bilo dobro da postane modus operandi nove izvršne vlasti.

Sa druge strane, pohvalno je to što je formiran Savjet za borbu protiv korupcije na visokom nivou pred kojim svakako neće biti lak zadatak imajući u vidu količinu opstrukcija i hroničan nedostatak informacija i dokumentacije za koju se sumnja, kako smo čuli, da je uništavana tokom perioda tranzicije vlasti. Zbog toga i smatram da je dosta vremena izgubljeno na političke nesuglasice među konstituentima nove vlasti, što je prethodna vlast vrlo vjerovatno koristila da uništi ili sakrije dokaze nezakonitih poslova. Ono što je jako važno u ovom trenutku, jeste da to tijelo zadrži nezavisnost u svom postupanju jer bez toga borba protiv korupcije ne može biti održiva na dugi rok, niti dati rezultate koji mogu da potvrde da smo kao zemlja spremni za naredni korak u EU integracijama.

MONITOR:   Kazali ste nedavno da će ,,u narednom periodu, i pored smjene višedecenijske vlasti DPS-a,  ključni problem biti crnogorsko pravosuđe “. Jasno je da ta reforma neće ići lako, ali da li vidite da se u tom smjeru prave pravi potezi?

MILOVAC: Borba protiv korupcije, kao početna osnova za najvažnije reforme u državi mora da rezultira u konkretnim istragama, jakim optužnicima, transparetno vođenim sudskim postupcima i presudama koje su lišene bilo kakvog tužilačkog ili sudskog javašluka. Zadnjih godina smo došli u situaciju da su ,,cijenu” borbe protiv korupcije na način kako je to radilo crnogorsko tužilaštvo, plaćali isključivo građani kroz odštetne zahtjeve zbog palih optužnica i presuda. I dok se borba protiv organizovanog kriminala i velike korupcije širom svijeta koristi kako bi se opljačkani novac vratio u budžet, u Crnoj Gori imamo proces takozvanog pranja biografija koji već podosta košta građane.

Imajući to u vidu, jasno je da je korjenita promjena potrebna i u pravosudnom sistemu, ali moramo biti svjesni da do nje nećemo doći lako. Ono što se trenutno predstavlja kao reforma pravosuđa, debelo je obojeno i opterećeno politikom, lišeno široke javne rasprave koja je potrebna bez obzira na to koliko je jaka javna svijest o tome da je ta promjena neophodna. Smatram da je od septembra prošle godine bilo i više nego dovoljno vremema da se neophodne konsultacije urade, ne samo unutar zemlje, već i sa međunarodnim partnerima, te da smo danas mogli da imamo već pripremljenu osnovu za jednu takvu reformu.

Generalno, preskakanje koraka koji jesu postulat demokratke vladavine, ma koliko cilj bio legitiman, na dugi rok ne smiju biti usvojen obrazac za izgradnju demokratskih institucija u Crnoj Gori.

MONITOR:  Kako komentarišete situaciju u tužilaštvu, i gdje sve ona može odvesti?

MILOVAC: Jasno je da je postojeća situacija neodrživa, te da je politički uticaj na tužilačku organizaciju do kraja ogoljen. To je svojim posljednjim javnim nastupom potvrdio i sam SDT Katnić i pokazao da su političke kalkulacije sastavni dio procesuiranja slučajeva. U posljednih nekoliko godina smo imali prilike da čujemo vrlo ozbiljne optužbe na račin VDT-a SDT-a na koje javnost još uvijek nema odgovor koji bi uvjerio građane da ove dvije institucije i dalje postoje kao nezavisne.

MANS već dvije decenije u kontinutetu radi na otkrivanju konkretnih slučajeva korupcije i organizovanog kriminala i vjerovatno smo pojedinačno najveći podnosilac krivičnih prijava za slučajeve visoke korupcije u Crnoj Gori. Nikada do sada nismo uspjeli da ostvarimo uvid u ono što je tužilaštvo radilo po našim prijava, bilo da su one bile odbačene ili procesuirane. Po pravilu je izgovor bio zaštita istražnog postupka ili privatnosti lica koje je predmet istrage. Ipak u slučaju navodne kupovine tužioca Savkovića od strane funkcionera Demokrata, Katnić nije imao problem da u sred istražnog postupka u javnosti objavi transkripte prisluškivanih razgovora iz 2017. godine. Dakle iz predmeta koji se ,,procesuira” čitave četiri godine i to baš u momentu kada raste javni pritisak za njegovu smjenu. Nema sumnje da se radi o političkom djelovanju SDT-a i pravnom nasilju koje za cilj ima zadržavanje trenutne situacije u tužilaštvu. Samo taj posljedni slučaj, a bilo ih je sasvim dovoljno i u prethodnom periodu, dovoljan je kao dokaz da reforma tužilaštva mora početi sa njegovog vrha.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo