Povežite se sa nama

INTERVJU

JANKO VUČINIĆ, PREDSJEDNIK GLAVNOG ODBORA UNIJE SLOBODNIH SINDIKATA: Vrijeme je za kraj predstave

Objavljeno prije

na

,,Vlada koja neće da radi u interesu naroda, Vlada koja ne smije da uđe u obračun sa organizovanim kriminalom i korupcijom, Vlada koja fiskalne prostore traži među sirotinjom i koja oporezuje penzionere, studente i otpuštene radnike i Vlada koja je u suštini sredstvo u rukama moćnika za sprovođenje diktature nad građanima i za održavanje režima ne može da bude Vlada”, kaže na početku razgovora za Monitor Janko Vučinić. ,,Činjenica je da ovakvu ostavljenu pustoš u državi, uništenu privredu i armiju od više desetina hiljada radnika koji su ostali bez posla, poslije ‘cunamija’ u obliku dvadesetdvogodišnje vladavine DPS-SDP koalicije, ne bi mogla da ispravi bilo koja vlada, pa da je sačinjena i od samih svjetskih eksperata. Ali, Vlada premijera Lukšića nije ni pokušala da promijeni kurs prethodnika, nijednim postupkom nije pokazala da bar želi da izađe u susret opravdanim zahtjevima građana, strogo vodeći računa da ne napravi bilo kakav otklon od neoliberalnog koncepta ekonomije, i da se pri tom, kojim slučajem, ne zamjeri tajkunima, mafijašima, bankarima, odnosno njenim mentorima koji sa njom upravljaju i vode glavnu riječ u državi, iz sjenke. Ne vidim zbog toga ništa pogrešno što tražimo ostavku takve vlade iza koje se kriju ‘brkati pitovi’, koji su ‘okvasili kljun’ u svakom značajnijem državnom biznisu i koji vuku konce lutkarskog pozorišta zvanog Vlada premijera Lukšića. Zato je došlo vrijeme da to pozorište prestane da radi i da završi sa predstavama”.

MONITOR: Šta očekujete od protestne šetnje 5. maja?
VUČINIĆ: Očekivanja su da, vođeni mladošću i energijom ispred Univerziteta, pođemo Bulevarom revolucije i onda izađemo na pravi put, put Svetog Petra Cetinjskog, koji nije slučajno izabran u ovoj maršruti, kao ni pomenuti Bulevar revolucije. Očekujemo da će nam se u jednoj mirnoj, dostojanstvenoj i građanskoj šetnji, bez obzira na nacionalnu, vjersku, političku i bilo kakvu drugu pripadnost, pridružiti veliki broj građana, mnogo više nego što ih je bilo na prethodnim protestima, jer ogromna većina želi promjene. Svi oni žele, ako ništa drugo, onda da pokažu da je više nego potrebno i u Crnoj Gori uvesti princip smjenjivosti vlasti i da vladanje ne smije biti privilegija, parazitiranje i bogaćenje na račun naroda, nego naprotiv uzvišena obaveza i služenje narodu.

MONITOR: Da li je bilo poteškoća u organizovanju protesta i većih pritisaka nego ranije s obzirom na to da sada izlazite sa samo jednim zahtjevom, a to je ostavka Vlade Igora Lukšića?
VUČINIĆ: Odmah nakon prvog protesta od 21. januara, kada se iskupio veoma veliki broj građana, koji su iskazali ogromno nezadovoljstvo postojećim stanjem u državi okupljanjem ispred zgrade Vlade, režim je bio u haosu i već od tada su počeli pritisci i ucjene primjenjivanjem svih znanih i neznanih udbaških načina i metoda. Ali, i pored toga na sljedećem protestu se iskupio još veći broj građana, tako da se i na predstojećoj protestnoj šetnji može očekivati još veći broj. Ovo kažem zato što su građani prepoznali da se ovdje radi o krajnje iskrenim namjerama, da se svi zajednički borimo i izborimo za mnogo bolje, pravednije, demokratskije društvo, za novu, bolju Crnu Goru, za Crnu Goru kao državu socijalne pravde bez bahatih moćnika, kriminalaca, umišljenih veličina i bolesnika koji sami sebe smatraju i nazivaju tvorcima države i očevima nacije. Sjetimo se samo da je bivši rumunski diktator Čaušesku htio da prekreči svu istoriju prije njega, pa bi više nego dobro bilo da na vrijeme obuzdamo ove naše molere.

MONITOR: Kao uvertira za 5. maj održani su protesti u brojnim crnogorskim opštinama. Da li ste u sindikatu zadovoljni odzivom i rezultatima?
VUČINIĆ: S obzirom na brzinu i spontanost, uz koje su organizovani protesti po gradovima širom države i računajući na sve pritiske, ucjenjivanja i ostale oblike zastrašivanja osiromašenih i isprepadanih građana, odziv je bio sasvim dobar i predstavlja mnogo dobru uvertiru za predstojeću protestnu šetnju 5. maja u Podgorici.

MONITOR: Vlada se nakon prošlih protesta nije obazirala na zahtjeve građana. Posljednje izjave šefa partije, premijera i portparola jasno govore da vlasti ne pada na pamet ni da razmatra mogućnost Vladine ostavke. Na koji način mislite da realizujete ovaj zahtjev? Da li će protesti biti češći ili neki drugi model?
VUČINIĆ: Ignorisanje naših zahtjeva i ne obaziranje na onakva masovna građanska okupljanja je samo pokazatelj jednog velikog straha vladajućeg režima, jer je to jedan od načina odbrane koji su najvjerovatnije preporučili consigliere udruženih porodica u obračunu protiv osiromašenog i revoltiranog naroda.

Već sada, i prije protestne šetnje, nazire se jasna poruka da ukoliko Vlada ne da ostavku, da ćemo se vrlo brzo ponovo okupiti i onda teško da se možemo više razilaziti do ostvarenja cilja. Na prvom protestu smo poručili premijeru da se navikava na sve češća okupljanja građana, isto onako kao što je on nama poručio da se navikavamo na sve češća poskupljenja, tako da je više nego izgledno da će biti i jednog i drugog.

MONITOR: Premijer Lukšić i DPS glasnogovornici stalno kao neku vrstu svetogrđa ponavljaju da su protesti politički, te da organizatori protesta treba da izađu na politički megdan, da ponude program… Kako komentarišete ovo uporno nastojanje da Vas uvuku u politiku?
VUČINIĆ: Premijer Lukšić,slično đaku koji ne zna odgovor na pitanje, uporno ponavlja jednu te istu priču da ponudimo program i odigramo političku utakmicu. Naš program je ponuđen u vidu zahtjeva sa drugog protesta, a to je da se skine ugradnja sa računa, da se ponište štetni privatizacioni ugovori, da se utvrdi pojedinačna odgovornost za koruptivne radnje i tako nezakonito stečeni novac vrati u budžet i da se uvede besplatno školovanje na fakultetima, kao i da se vrati autonomija Univerzitetu koji je pod snažnom političkom i finansijskom kontrolom partija iz vladajuće koalicije. Mnogo je lakše, primjenjujući naš program, oduzeti nezakonito stečeno sedam miliona eura od koruptivnih radnji prilikom prodaje Telekoma od sestre visokog funkcionera i još dvojice visokih zvaničnika, i na taj način pripuniti budžet, nego kukavički sakupljati euro po euro, oporezujući studente i penzionere, ali Lukšić to ne smije da uradi. To je samo što javnost zna, a koliko je samo miliona otišlo u privatne džepove za koje javnost ne zna i vrlo je teško da će ikada i saznati. Zato naš program uključuje da se sve to sazna i da se sve to vrati u budžet, ali je potrebno da se promijene čelni ljudi institucija sistema, ali Lukšić ne smije da ih promijeni. I zato je najbolje i za njega i za nas, da ode.

Što se tiče političke utakmice, vjerujem da će vrlo brzo doći vrijeme da se ta utakmica igra po pravilima koja neće diktirati DPS-SDP demokratija koja počiva na principu batine, prijetnje i ucjene i da će se omogućiti slobodni i pošteni izbori, koji će reflektovati pravu izbornu volju građana u Crnoj Gori.

MONITOR: Ako bi došlo do ispunjenja zahtjeva za ostavkom Vlade, da li organizatori protesta imaju plan daljeg djelovanja?
VUČINIĆ: Našu strategiju i plan daljeg djelovanja nam diktiraju građani koji se okupljaju i zbog kojih sve ovo mi radimo. Kakva bude njihova volja i raspoloženje, tako ćemo i mi definisati naše zajedničke stavove i odrediti dalju strategiju, od koje nećemo odustajati. Ovakva Vlada, čiju ostavku tražimo, je samo posljedica dugogodišnje diktature jednog režima, zato je, po mom mišljenju, potrebno otkloniti uzrok bolesti, tako da sama ostavka Vlade i raspisivanje vanrednih izbora u ovakvim uslovima, ne bi značila nikakav napredak.

Prevođenje radnika u najamnike

MONITOR: Ove nedjelje sindikati nijesu obilježili 1. maj. USSCG zbog subotnjeg protesta, a Savez sindikata zbog zakazanog sastanka sa premijerom 8. maja. Kako ocjenjujete prava i položaj radnika u Crnoj Gori?
VUČINIĆ: Više gotovo da nema ni radnika, mislim onih koji pune budžet, pa tako ne postoje ni njihova prava. Danas je doći do posla ravno dobitku na lutriji, a onda ga je još teže sačuvati. Sve to poslodavci žestoko iskorišćavaju i sva ta radnička prava su jednostavno iščezla, jer je pitanje opstanka koji nam je nametnuo režim.

Legalne pljačke društvene imovine pod imenom privatizacije su uništile našu privredu i desetkovale broj radnika, a prava onih radnika koji su ostali su uništena propisima radnog zakonodavstva, koji su, otkrilo se jer su se falili, pisali strani tajkuni sa bivšim premijerom da bi ovdje u Crnoj Gori imali više nego povoljan teren za klasično izrabljivanje radnika i njihovo prevođenje u najamnike. Sve su to radili pod izgovorom privlačenja stranih investitora.

Mi smo kao Unija slobodnih sindikata pokušali kroz sve institucionalne oblike sindikalnih aktivnosti da zaštitimo radničke interese, ali je efekat bio više nego skroman. S obzirom na to da je socijalni dijalog u suštini bio nametanje mišljenja i stavova ostalih socijalnih partnera i da nam je prilikom takvog dijaloga uporno dodjeljivana dekorativna uloga, a kako više ne izgledamo mladi i lijepi kao kolege iz SSCG, odlučili smo se da se kao zaštitnici radničkih prava preselimo na ulicu i pokušamo uličnim protestima promijeniti dosadašnje stanje radnika, koji su najveći tranzicioni gubitnici. Zbog pripreme protesta, za 5.maj, odustali smo od organizovanja prvomajske protestne šetnje koja je bila održavana svake godine od kada smo se pojavili na sindikalnoj sceni u Crnoj Gori.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Treba nam istina   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Rezoluciju  o Srebrenici u crnogorskom političkom kontekstu  su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda“ kako bi osporili zlo. Sreća je da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve – takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu

 

MONITOR: Usvajanje Rezolucije o Srebrenici i sporenja oko nje?

RASTODER:  Srebrenica je postala prepoznatljiva tačka topografije zla u Evropi. To je ,,zasluga” onih koji su počinili genocid ali i međunarodnog  suda  koji je pravno verifikovao tu činjenicu u dokaznom postupku koji je trajao više godina i u kojem je priloženo nekoliko hiljada dokaza (snimaka zločina, iskaza svjedoka, naredbi viših organa vojnih formacija, iskaza  aktera). Neki od počinilaca genocida (Nikolić, Krstić, Erdemović i drugi) priznali su zločin i iskazali kajanje, a neki od njihovih sljedbenika evo to odbijaju da urade. Zašto bi to bilo važno? Ne zbog toga što se mogu promijeniti činjenice vezane za genocid, već zbog nastojanja da se one politički relativizuju i na taj način odgovornost sa pojedinaca (koji su uglavnom priznali) socijalizuje na čitav narod.  To je nepošteno i neljudski prema narodu zato što je individualizacija krivice bio primarni cilj suda. To se radi ne zbog toga što ,,nije bilo” nego zbog odbrane,,ideologije zločina”. Postoji opravdan strah, da će se kad-tad postaviti pitanje o prirodi tvorevine, čiji je predsjednik, vrhovni komandant, predjednik skupštine, vlade itd. osuđen za genocid. Takva tvorevina  može biti samo ,,genocidna”, proizvod najvećeg  zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Sud u Hagu nije, kao nijedan sud, idealan. Ali u odnosu na onaj u Ninbergu, sud u Hagu je najmanje nekoliko desetina puta uređenija, sređenija i organizovanija institucija. Kako u primjeni prava tako i u dokaznom postupku. Ali tvrditi za sud u Ninbergu da je bio ,,antinjemački“ zato što  je primarno sudio nacistima je jednako stupidno i moguće samo ako ste pobornik nacizma.

Rezolucije o Srebrenici nemaju nikakav značaj za  činjenicu kvalifikovanu kao ,,genocid“ oni  su politička potreba društva da se odredi ,,na kojoj je strani”. U crnogorskom  kontekstu ovo je bio politički mamac na koji su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda” kako bi osporili zlo. Sreća je  da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti, što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu.

MONITOR: Minuo je još jedan 13. jul. Kako tumačite sve glasnije revizionističke stavove o ulozi četnika u II svjetskom ratu?

RASTODER: Ne postoji ,,revizionizam u istoriji”. Ne može  se promijeniti ,,ono što je bilo”, mijenja se  samo mišljenje  o ,,onom što je bilo”. Tu se ne radi o istorijskom nego o ideološkom revizionizmu. Miješanjem ova dva posve različita pojma omalovažava se istorijska nauka, koja ima precizno definisane obrasce po  kojima dozvoljava naučno legitimne ,,promjene”. Nije svako mišljenje o prošlosti  istorija, niti je isto pričati o istoriji i istorijskoj nauci. Promjena mišljenja o četničkom  pokretu je ideološko konstruisanje novog narativa koje ne počiva na novootkrivenim činjenicama već na diskvalifikaciji postojećih. To može postati naučno prihvatljiv narativ o prošlosti tek kada se novim  dokazima (istorijskim izvorima) dokažu učešća četnika u bitkama sa okupatorom, njihova saradnja sa antifašistima. Treba i dokazati da su glavni programski dokumenti, poput onog Homogena Srbija i mnogi slični,  falsifikati, te zašto su četnike, ako su bili antifašisti, ostavili  saveznici. Sve u svemu, nema revizije istorije, proizvodi se samo idološki i vrijednosni haos.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDIMIR MUGOŠA, FARMER I BIVŠI MINISTAR POLJOPRIVREDE: To što imamo brzo će nestati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna vlast osudila je crnogorsku poljoprivredu na smrt, a aktuelni ministar poljoprivrede, gospodin Stijović, formirao je streljački vod

 

MONITOR: Jedan ste od učesnika protesta poljoprivrednika. Ministar Aleksandar Stijović kaže „pitanje je ko su ti ljudi i koje su im namjere“. Evo prilike da razjasnite tu „dilemu“.

MUGOŠA: Bezprimjerno je takvo ponašanje ministra prema ljudima od čijeg rada živi i zbog kojih postoji. Ako ministar ne zna ko su 70 najvećih farmera u Crnoj Gori koji imaju farme od 50 do 200 grla, onda smo svi u velikom problemu. Ovi ljudi su prije svega dobri domaćini, pripadnici svih vjera, nacija i partija, koji imaju dovoljno građanske svijesti, hrabrosti i odgovornosti da iznesu stavove i brane svoje i državne interese. To su ljudi koji su spremni na danonoćan rad da bi obezbijedili sebi i svojim porodicama egzistenciju a građanima kvalitetnu hranu.

Ako bismo govorili brojkama: to su vlasnici nekoliko hiljada najkvalitetnijih muznih grla u Crnoj Gori koji proizvode više od 50 odsto mlijeka koje se predaje mljekarama. Da je izašao jedan čovjek da protestuje trebao je biti uvažen  i primljen na razgovor. Nijesmo mi bravi da nas neko sa prozora prebrojava.

Nas povezuje domaćinsko razmišljanje i zajednički problem. Tražimo od države pomoć da preživimo ovu tešku situaciju a da onda sa institucijama pokušamo naći bolji model agrarne politike. Mi na to imamo pravo a država obavezu. Ne postoji niti jedan zakonski osnov da nam se ne izađe u susret, postoji samo nedostatak volje, znanja i razumijevanja. Bahato ponašanje ministra, njegovih saradnika i premijera su dodatno zakomplikovali situaciju, pa su naši zahtjevi sada radikalizovani i tražimo ostavku ministra Stijovića.

MONITOR: Ministar kaže da ne mogu ispuniti vaše zahtjeve pošto za to treba previše novca. Šta dalje? 

MUGOŠA: Kada nešto nećete onda je lako naći razloge. Poljoprivreda je izuzeta iz Zakona o kontroli državne pomoći što znači da država može pomoći a da pri tome ne krši niti jedan zakon ili međunarodni sporazum (STO, CEFTA). Sve evropske države su pomogle svojim poljoprivrednicima, osim naša.

Mi smo u martu tražili pomoć od pet euro centi po litru i na te naše zahtjeve ministar nije odgovorio, iako su naše kalkulacije govorile da je za to potrebno oko 1,5 miliona. Na posljednjem protestu mi smo preformulisali naše zahtjeve ali je suština ostala ista.

Dobrom argumentacijom na Vladi ta sredstva bi bila obezbijeđena kao što su data mnogim drugim djelatnostima u iznosu od preko 160 miliona. Za nas nema dva miliona iako smo strateška privredna grana.

MONITOR: Zašto u resornom Ministarstvu nemaju sluha za vaše probleme? 

MUGOŠA: Ministar ne zna, a nema ko da mu objasni, kako stvari stoje u ovom sektoru. Kako se, recimo,  kalkuliše cijena mlijeka: troškovi hrane su 65 odsto a onda dolaze troškovi energije, sredstava za higijenu, amortizacija, oprema stada, sitni alat , veterinarske usluge i , konačno, radna snaga.

Ministar neznaveno izvodi računicu da krava svaki dan daje dvadeset litara mlijeka i ispade sve sjajno. Naravno to nije tako. U periodu „pika laktacije“ lako je poslovati sa dobitkom ali što raditi kada se krava ne muze, a to je 50 do 70 dana u godini. Krava za života u dobrim uslovima da 20.000 litara mlijeka. Njena vrijednost na početku je preko 2.000 a na kraju vijeka 500 eura, pod uslovom da ne ugine i da je debela. Kada ovu razliku podijelimo na prinos mlijeka, pokazuje se da u cijenu koštanja mlijeka amortizacija stada učestvuje sa 7,5 centi po litru. A gdje je sve ostalo?

Svakoga ko hoće da se bavi poljoprivredom treba držati kao malo vode na dlanu. To je EU prepoznala i izdvaja polovinu budžeta za poljoprivredu i ruralni razvoj. Ta informacija još nije stigla do naših vlasti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo