INTERVJU
JANKO VUČINIĆ, PREDSJEDNIK GLAVNOG ODBORA UNIJE SLOBODNIH SINDIKATA: Vrijeme je za kraj predstave

,,Vlada koja neće da radi u interesu naroda, Vlada koja ne smije da uđe u obračun sa organizovanim kriminalom i korupcijom, Vlada koja fiskalne prostore traži među sirotinjom i koja oporezuje penzionere, studente i otpuštene radnike i Vlada koja je u suštini sredstvo u rukama moćnika za sprovođenje diktature nad građanima i za održavanje režima ne može da bude Vlada”, kaže na početku razgovora za Monitor Janko Vučinić. ,,Činjenica je da ovakvu ostavljenu pustoš u državi, uništenu privredu i armiju od više desetina hiljada radnika koji su ostali bez posla, poslije ‘cunamija’ u obliku dvadesetdvogodišnje vladavine DPS-SDP koalicije, ne bi mogla da ispravi bilo koja vlada, pa da je sačinjena i od samih svjetskih eksperata. Ali, Vlada premijera Lukšića nije ni pokušala da promijeni kurs prethodnika, nijednim postupkom nije pokazala da bar želi da izađe u susret opravdanim zahtjevima građana, strogo vodeći računa da ne napravi bilo kakav otklon od neoliberalnog koncepta ekonomije, i da se pri tom, kojim slučajem, ne zamjeri tajkunima, mafijašima, bankarima, odnosno njenim mentorima koji sa njom upravljaju i vode glavnu riječ u državi, iz sjenke. Ne vidim zbog toga ništa pogrešno što tražimo ostavku takve vlade iza koje se kriju ‘brkati pitovi’, koji su ‘okvasili kljun’ u svakom značajnijem državnom biznisu i koji vuku konce lutkarskog pozorišta zvanog Vlada premijera Lukšića. Zato je došlo vrijeme da to pozorište prestane da radi i da završi sa predstavama”.
MONITOR: Šta očekujete od protestne šetnje 5. maja?
VUČINIĆ: Očekivanja su da, vođeni mladošću i energijom ispred Univerziteta, pođemo Bulevarom revolucije i onda izađemo na pravi put, put Svetog Petra Cetinjskog, koji nije slučajno izabran u ovoj maršruti, kao ni pomenuti Bulevar revolucije. Očekujemo da će nam se u jednoj mirnoj, dostojanstvenoj i građanskoj šetnji, bez obzira na nacionalnu, vjersku, političku i bilo kakvu drugu pripadnost, pridružiti veliki broj građana, mnogo više nego što ih je bilo na prethodnim protestima, jer ogromna većina želi promjene. Svi oni žele, ako ništa drugo, onda da pokažu da je više nego potrebno i u Crnoj Gori uvesti princip smjenjivosti vlasti i da vladanje ne smije biti privilegija, parazitiranje i bogaćenje na račun naroda, nego naprotiv uzvišena obaveza i služenje narodu.
MONITOR: Da li je bilo poteškoća u organizovanju protesta i većih pritisaka nego ranije s obzirom na to da sada izlazite sa samo jednim zahtjevom, a to je ostavka Vlade Igora Lukšića?
VUČINIĆ: Odmah nakon prvog protesta od 21. januara, kada se iskupio veoma veliki broj građana, koji su iskazali ogromno nezadovoljstvo postojećim stanjem u državi okupljanjem ispred zgrade Vlade, režim je bio u haosu i već od tada su počeli pritisci i ucjene primjenjivanjem svih znanih i neznanih udbaških načina i metoda. Ali, i pored toga na sljedećem protestu se iskupio još veći broj građana, tako da se i na predstojećoj protestnoj šetnji može očekivati još veći broj. Ovo kažem zato što su građani prepoznali da se ovdje radi o krajnje iskrenim namjerama, da se svi zajednički borimo i izborimo za mnogo bolje, pravednije, demokratskije društvo, za novu, bolju Crnu Goru, za Crnu Goru kao državu socijalne pravde bez bahatih moćnika, kriminalaca, umišljenih veličina i bolesnika koji sami sebe smatraju i nazivaju tvorcima države i očevima nacije. Sjetimo se samo da je bivši rumunski diktator Čaušesku htio da prekreči svu istoriju prije njega, pa bi više nego dobro bilo da na vrijeme obuzdamo ove naše molere.
MONITOR: Kao uvertira za 5. maj održani su protesti u brojnim crnogorskim opštinama. Da li ste u sindikatu zadovoljni odzivom i rezultatima?
VUČINIĆ: S obzirom na brzinu i spontanost, uz koje su organizovani protesti po gradovima širom države i računajući na sve pritiske, ucjenjivanja i ostale oblike zastrašivanja osiromašenih i isprepadanih građana, odziv je bio sasvim dobar i predstavlja mnogo dobru uvertiru za predstojeću protestnu šetnju 5. maja u Podgorici.
MONITOR: Vlada se nakon prošlih protesta nije obazirala na zahtjeve građana. Posljednje izjave šefa partije, premijera i portparola jasno govore da vlasti ne pada na pamet ni da razmatra mogućnost Vladine ostavke. Na koji način mislite da realizujete ovaj zahtjev? Da li će protesti biti češći ili neki drugi model?
VUČINIĆ: Ignorisanje naših zahtjeva i ne obaziranje na onakva masovna građanska okupljanja je samo pokazatelj jednog velikog straha vladajućeg režima, jer je to jedan od načina odbrane koji su najvjerovatnije preporučili consigliere udruženih porodica u obračunu protiv osiromašenog i revoltiranog naroda.
Već sada, i prije protestne šetnje, nazire se jasna poruka da ukoliko Vlada ne da ostavku, da ćemo se vrlo brzo ponovo okupiti i onda teško da se možemo više razilaziti do ostvarenja cilja. Na prvom protestu smo poručili premijeru da se navikava na sve češća okupljanja građana, isto onako kao što je on nama poručio da se navikavamo na sve češća poskupljenja, tako da je više nego izgledno da će biti i jednog i drugog.
MONITOR: Premijer Lukšić i DPS glasnogovornici stalno kao neku vrstu svetogrđa ponavljaju da su protesti politički, te da organizatori protesta treba da izađu na politički megdan, da ponude program… Kako komentarišete ovo uporno nastojanje da Vas uvuku u politiku?
VUČINIĆ: Premijer Lukšić,slično đaku koji ne zna odgovor na pitanje, uporno ponavlja jednu te istu priču da ponudimo program i odigramo političku utakmicu. Naš program je ponuđen u vidu zahtjeva sa drugog protesta, a to je da se skine ugradnja sa računa, da se ponište štetni privatizacioni ugovori, da se utvrdi pojedinačna odgovornost za koruptivne radnje i tako nezakonito stečeni novac vrati u budžet i da se uvede besplatno školovanje na fakultetima, kao i da se vrati autonomija Univerzitetu koji je pod snažnom političkom i finansijskom kontrolom partija iz vladajuće koalicije. Mnogo je lakše, primjenjujući naš program, oduzeti nezakonito stečeno sedam miliona eura od koruptivnih radnji prilikom prodaje Telekoma od sestre visokog funkcionera i još dvojice visokih zvaničnika, i na taj način pripuniti budžet, nego kukavički sakupljati euro po euro, oporezujući studente i penzionere, ali Lukšić to ne smije da uradi. To je samo što javnost zna, a koliko je samo miliona otišlo u privatne džepove za koje javnost ne zna i vrlo je teško da će ikada i saznati. Zato naš program uključuje da se sve to sazna i da se sve to vrati u budžet, ali je potrebno da se promijene čelni ljudi institucija sistema, ali Lukšić ne smije da ih promijeni. I zato je najbolje i za njega i za nas, da ode.
Što se tiče političke utakmice, vjerujem da će vrlo brzo doći vrijeme da se ta utakmica igra po pravilima koja neće diktirati DPS-SDP demokratija koja počiva na principu batine, prijetnje i ucjene i da će se omogućiti slobodni i pošteni izbori, koji će reflektovati pravu izbornu volju građana u Crnoj Gori.
MONITOR: Ako bi došlo do ispunjenja zahtjeva za ostavkom Vlade, da li organizatori protesta imaju plan daljeg djelovanja?
VUČINIĆ: Našu strategiju i plan daljeg djelovanja nam diktiraju građani koji se okupljaju i zbog kojih sve ovo mi radimo. Kakva bude njihova volja i raspoloženje, tako ćemo i mi definisati naše zajedničke stavove i odrediti dalju strategiju, od koje nećemo odustajati. Ovakva Vlada, čiju ostavku tražimo, je samo posljedica dugogodišnje diktature jednog režima, zato je, po mom mišljenju, potrebno otkloniti uzrok bolesti, tako da sama ostavka Vlade i raspisivanje vanrednih izbora u ovakvim uslovima, ne bi značila nikakav napredak.
Prevođenje radnika u najamnike
MONITOR: Ove nedjelje sindikati nijesu obilježili 1. maj. USSCG zbog subotnjeg protesta, a Savez sindikata zbog zakazanog sastanka sa premijerom 8. maja. Kako ocjenjujete prava i položaj radnika u Crnoj Gori?
VUČINIĆ: Više gotovo da nema ni radnika, mislim onih koji pune budžet, pa tako ne postoje ni njihova prava. Danas je doći do posla ravno dobitku na lutriji, a onda ga je još teže sačuvati. Sve to poslodavci žestoko iskorišćavaju i sva ta radnička prava su jednostavno iščezla, jer je pitanje opstanka koji nam je nametnuo režim.
Legalne pljačke društvene imovine pod imenom privatizacije su uništile našu privredu i desetkovale broj radnika, a prava onih radnika koji su ostali su uništena propisima radnog zakonodavstva, koji su, otkrilo se jer su se falili, pisali strani tajkuni sa bivšim premijerom da bi ovdje u Crnoj Gori imali više nego povoljan teren za klasično izrabljivanje radnika i njihovo prevođenje u najamnike. Sve su to radili pod izgovorom privlačenja stranih investitora.
Mi smo kao Unija slobodnih sindikata pokušali kroz sve institucionalne oblike sindikalnih aktivnosti da zaštitimo radničke interese, ali je efekat bio više nego skroman. S obzirom na to da je socijalni dijalog u suštini bio nametanje mišljenja i stavova ostalih socijalnih partnera i da nam je prilikom takvog dijaloga uporno dodjeljivana dekorativna uloga, a kako više ne izgledamo mladi i lijepi kao kolege iz SSCG, odlučili smo se da se kao zaštitnici radničkih prava preselimo na ulicu i pokušamo uličnim protestima promijeniti dosadašnje stanje radnika, koji su najveći tranzicioni gubitnici. Zbog pripreme protesta, za 5.maj, odustali smo od organizovanja prvomajske protestne šetnje koja je bila održavana svake godine od kada smo se pojavili na sindikalnoj sceni u Crnoj Gori.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
INTERVJU
VESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT: Teret nasljeđa i nasljednika

Pravosuđe je još prilično zarobljeno nasljeđem Đukanovića i Medenice. Na žalost, oni koji su umjesto Đukanovića došli na vlast nijesu pokazali želju da to promijene. Većina od njih želi da pravosuđem upravlja neko ko će za njih biti ono što je Medenica bila za prethodnu vlast
MONITOR: Kako komentarišete objavljene transkripte, odnosno prepiske između Petra Lazovića i Ljuba Milovića vezano za crnogorsko pravosuđe i slučaj državni udar?
RADULOVIĆ: Objavljeni transkripti sa sky aplikacije između Petra Lazovića i Ljuba Milovića potvrđuju višegodišnje sumnje da je crnogorsko pravosuđe u značajnom dijelu bilo pod nedozvoljenim uticajem kriminalnih grupa. Na žalost, pravosuđe još uvijek nije oslobođeno od uticaja kriminala, ali ni od uticaja politike koju je često veoma teško razlikovati od kriminala. Sky prepiska je dodatno pokazala kakvi su ti uticaji i bilo bi veoma korisno ako tužilaštvo adekvatno iskoristi materijal dobijen od strane Europola. Simptomatična je bila i reakcija g-dina Mandića i g-dina Kneževića sa populističkim izjavama o „pravosudnom zemljotresu“ koji je izazvala sky prepiska u ovom slučaju. Međutim, ne tako davno nijesu imali takav stav o sky prepisci u predmetu koji se vodi protiv Mila Božovića. Zato je veoma važno da tužilaštvo profesionalno radi svoj posao u svakom predmetu i da pokaže da među kriminalcima nije bilo, niti ih sada ima, ideoloških, političkih, religijskih ili bilo kojih drugih razlika na kojima i političari i kriminalci godinama profitiraju.
MONITOR: Kako vidite ocjenu sutkinje Mugoše da je drugostepena presuda u slučaju “državni udar” kupljena i šta su institucionalni koraci nakon takve ocjene?
RADULOVIĆ: Veoma je važno što je Specijalno tužilaštvo saopštilo da je ovim povodom ranije pokrenulo postupak. Od izuzetnog je značaja da se sve činjenice potpuno i nesporno utvrde i da, u slučaju da je bilo koja presuda “kupljena”, sva odgovorna lica budu krivično procesuirana i kažnjena. U tom kontekstu moram reći da je, najblaže rečeno, neprimjerena izjava g-dina Mandića da je uvjeren da je kupljena presuda u prvostepenom postupku iako dodaje da nema dokaze za to, isto kao što je neprimjerena i reakcija sutkinje Suzane Mugoše da je kupljena drugostepena presuda. Očekujem da Specijalno tužilaštvo utvrdi da li je neko, i ako jeste ko i na koji način, kupio bilo koju presudu. Presude se ne smiju kupovati, ali se ni sudije ne smiju javno optuživati bez dokaza na osnovu ličnog uvjerenja.
Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. novembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
IVAN MARINOVIĆ, REDITELJ: Pet dobrih filmova može da promijeni život

Moj prvi film Igla ispod praga je imao skroman, ali sasvim lijep uspjeh za jedan debitantski crnogorski film. Živi i zdravi imaju veću snagu, veće znanje i veću dramsku napetost u sebi. Mislim da je intenzivniji i zabavniji film i da će biti mnogo popularniji od prvog
Film Živi i zdravi crnogorskog sineaste Ivana Marinovića premijerno je prikazan pred punom salom u okviru takmičarskog programa prestižnog 27. međunarodnog Filmskog festivala Black Nights u Talinu.
Većinski crnogorski film, Živi i zdravi je kopodukcija sa još pet zemalja. Partneri su Adriatic Western iz Crne Gore, Sense Production iz Srbije, Analog Vision iz Češke, Kinorama iz Hrvatske, Krug Film iz Sjevrne Makedonije i Spok Film iz Slovenije, kao i Radio Televizija Crne Gore. Film su podržali Filmski centar Crne Gore, RTCG, Opština Herceg Novi, Portonovi rizort, Turistička organizacija Herceg Novi, Filmski centar Srbije, Češki filmski fond, Hrvatski audiovizuelni centar, Filmska agencija Severne Makedonije, Slovenski filmski centar, Eurimages, Kreativna Evropa MEDIA i See Cinema Network.
Već u toku faze razvoja projekta, film Živi i zdravi osvojio je dvije nagrade: Krzysztof Kieslowski za najbolji scenario na Kanskom festivalu i Excelence Award u okviru Sarajevskog Filmskog festivala. Domaća premijera filma se očekuje početkom 2024. godine.
MONITOR: Selektor festivala u Talinu Edvinas Pukšta opisao je film „Živi i zdravi“ kao dirljivu i eksplozivnu komediju. Mediji su izvještavali da su karte za projekcije bile rasprodate. Za početak razgovora, volio bih da nam prenesete utiske, kako je publika reagovala, stručna javnost, filmska ekipa?
MARINOVIĆ: Selektor Edvinas Pukšta se izborio za to da jedna punokrvna komedija sa ovih prostora uđe u zvanični takmičarski program, što zaista nije tipično. Naš film je samom selekcijom dobio i priznanje da u njemu ima i dubljih slojeva i kvaliteta, iako cilja na najširu moguću publiku. Sale su bile rasprodate, što ni u Talinu, ni na većim festivalima često i nije slučaj, pa smo mogli da imamo pravi test kako jedna publika koja je mnogo hladnija i zatvorenija od balkanske, reaguje na naš humor i na film koji je utemeljen u vrlo specifičnom mentalitetu. Komedije inače teško putuju upravo jer zavise od elastičnosti jezika i humora prostora gdje se priča dešava. Po svim reakcijama mi se čini da smo uspjeli u namjeri da sve te prepreke prevaziđemo i da istopimo inače veoma hladna i suzdržana baltička srca.
MONITOR: Već tokom razvoja projekat je osvojio značajna priznanja, ali snimanje je bilo otežano – pandemija, globalna finansijska kriza. Kako danas gledate na taj proces stvaranja filma?
MARINOVIĆ: Gledam unatrag sa velikim osjećajem zahvalnosti prema svima koji su gradili ovaj film. Iznad svega prema producentkinji Mariji Stojanović, jer smo nas dvoje mnogo i lično rizikovali radeći Žive i zdrave u svim turbulencijama koje su se tokom godina dešavale. Potom prema pomoćniku režije Bojanu Pivašu – pomoćnici su inače tihi i skriveni heroji svakog filma, a mene je Bojan sve vrijeme održavao na površini i spašavao od brojnih grešaka. A dabome i čitavom ansamblu koji je spektakularan.
I to nije samo moja procjena – komentar montažera iz Češke – Mihala Reicha je da se ovako dobar ansambl kod njih ne bi mogao sklopiti. Montažerima treba vjerovati, jer dok prostudiraju materijal i sve snimljene tejkove, jasno vide i kvalitet procesa i rediteljskog i glumačkog. A od čitavog ansambla teško je ne uvidjeti kakvi su glumci Tihana Lazović i Goran Slavić. Njihova igra, odnos, instinkt, posvećenost i disciplina su dar za svakog reditelja. Zaista je bila privilegija raditi ovaj film, i tu mislim na svakog glumca ponaosob.
Od predivnih naturščika poput Sejda Alijaja i Zora Martinetija, preko efektnih malih epizoda Miloša Pejovića, Tamare Dragičević, Lare Dragović, Stefana Vukovića i Omara Bajramspahića, pa do uzbudljivih, atipičnih uloga Nikole Ristanovskog, Dejana Đonovića, Dragane Dabović, Gorana Bogdana, Snježane Sinovčić i šampiona crnogorskog filma Moma Pićurića koji je zablistao kao nikad do sad. Radili su svi uz zaista mnogo iskrene ljubavi i prema projektu i prema saradnicima i veoma sam ponosan na to šta smo skupa postigli.
Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. novembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
ZLATKO DIZDAREVIĆ, NOVINAR I DIPLOMATA: Da bi Palestinci dobili državu – unutar Izraela mora sazrijeti odluka

Ekstremni cionisti nikada nisu krili da im je glavni i bezmalo jedini cilj protjerati i posljednjeg Palestinca iz Palestine, a ne od njih praviti služinčad. I to se prepoznaje evo decenijama. Diskriminacija je najmanje zlo u lepezi legalizovanog obespravljivanja sa ciljem zatiranja i same uspomene na Palestinu i Palestince
MONITOR: Uz zagovaranje prava Izraela na odbranu, SAD i EU sada više insistiraju na „humanitarnim pauzama“ da bi se olakšao položaj palestinskih civila u Gazi. Da li je situacija sa IDF (Izraelskim odbrambenim snagama) izmakla kontroli Zapada?
DIZDAREVIĆ: Ne mislim da je išta u vezi sa IDF-om “izmaklo kontroli Zapada“. To “izmicanje kontroli” traje decenijama. Neupitno je da su, za početak, neophodni urgentni potezi da bi se “olakšao položaj palestinskih civila” ali, suština cijelog problema nije u aktuelnom položaju civila. Taj je položaj samo nastavak, de facto, suštinskog problema kojeg svijet evo sedam i po decenija naziva “palestinskim problemom”. A riječ je, za svo to vrijeme, o “izraelskom problemu”, a čak i prije toga o “problemu” kompletne međunarodne zajednice, svjetske organizacuije i politike, sprdnje sa proklamovanim vrijednostima, institucijama, odlukama, rezolucijama itd.
Igubljen je elementarni digniteta UN, EU, o činjenici, recimo, da je Izrael do sada prekršio blizu šezdeset rezolucija formalnio najrelevantnije svjetske organizacije…a odgovor na sve to je – So What? Irak je, recimo, prekršio dvije pa su mu namjestili lažnu optužbu za hemijsko oružje a rezultat je milion mrtvih! Danas se u ovakvom svijetu ne može evo postići ni minimum sa prekidom vatre, a kamo li početi od onoga što je zapravo suština storije: Svijet se raspada na razne načine, a nema snage za otvaranje tog problema. To ne dozvoljavaju interesi u proizvodnji smrti ,jer je ta proizvodnja –monstruozni biznis sa oružjem, pa ratovi sa tim ciljem, pa proizvodnja neprijatelja da bi se ratovalo, pa ulaganje u mržnju. Eto zašto. Propaganda, mitovi – sve je postalo ciljano važno i uspješno.
MONITOR: Ovih dana je Jozep Borelj bio u petodnevnoj posjeti Bliskom istoku. Izgleda, međutim, da EU nije bila uključena u dogovore o primirju. EU se i nije zalagala za to već za „humanitarne pauze“ – kako je i Olaf Šolc ponovio Redžepu Erdoganu u Berlinu. Da li bi za oklijevanje razlog trebalo tražiti u „kompleksu Holokausta“ ili u nečem drugom?
DIZDAREVIĆ: Kompleks Holokausta u određenoj mjeri postoji, ali ne mislim da je on dominantan. Na čelu Njemačke bio je i Vili Brant koji je vremenski bio “bliži” tome, ali je uradio što veliki, hrabri i moralni lider može da uradi –kleknuo je i stekao pravo da nastavi sa politikom na neupitnim principima uz znanje, dignitet i karakter. Naravno, i rezultate. Njemačka je i sa Merkelovom bila mnogo jača i principijelnija na svjetskoj sceni nego što su to Šolc i društvo oko njega danas. Problem je što ni EU pa ni Njemačka, nisu ni sjena onoga što su bili nekad. U EU je puno pa i temeljno različitih linija. Glasa se različito, ujedinjuje se različito, navija se različito…Pa eno imamo i zemlju sa naših prostora, Hrvatsku, koja je glasala u UN-u protiv “humanitarnog prekida vatre”, BiH i Hrvatska svojevremeno nisu htjele da daju glas ni traženju Palestine da pređe u status “države posmatrača”, Mađarska se svrstava među rijetke koji prije neki dan nisu htjeli da glasaju u UN-u, za ukidanje okupiranih teritorija na Zapadnoj obali, itd.
MONITOR: Po ko zna koji put kao rješenje sukoba pominju se „dvije države“. Taj prijedlog je ponovila Usrula fon der Lajen u Kairu, a Džozef Bajden u autorskom tekstu u Vašington postu. Oni se slažu da bi i Gazom trebalo da upravlja Palestinska uprava. Netanjahu to ne prihvata. Da li bi on bio ne samo politički već i „istorijski“ poražen ako bi odmah prihvatio staro-novo rješenje?
DIZDAREVIĆ: Prvo, prijedlozi Ursule fon der Lajen u Kairu (lijepo mjesto za podizanje popularnosti ovakvim izjavama – zašto prijedlog nije dat u ovakvoj Evropi, kod kuće), stižu sada kada su rezultati katastrofe strašni. A sve je što se politike tiče bilo isto kao kroz minulih 75 godina. Osim novog upaljača i do sada neviđenog stepena genocidnog odgovora protiv “životinja” u Gazi, kako reče ministar vojske u Tel Avivu.
Drugo, opet isti redoslijed stvari: prijedloge dijele, bezmalo kao nešto novo spram one ‘47-e i Nakbe ‘48-e, moćnici u svijetu čije su “kuće” – SAD i EU – o tome šutile decenijama. Sluti, dakle, da motiv nije rješenje za Palestinu, već uspjeh dvoje pomenutih na njihovom, domaćem terenu. Kako to da se Bajden prosvijetlio nakon prvih nekoliko sedmica katastrofe ? I naivac vidi da su izbori u SAD ključ te priče, i procjena da dizanje svijeta na noge nije baš naivna storija nebitna u tim izborima.
Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. novembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
-
DRUŠTVO4 sedmice
UNIVERZITET CG-FAKULTET LIKOVNIH UMJETNOSTI TUŽENI ZA MOBING: Kazna zbog iznošenja mišljenja
-
FOKUS3 sedmice
MINIMALNA PENZIJA = MINIMALNA PLATA: Đe iscijediti suvu drenovinu
-
FOKUS1 sedmica
UZVRAĆANJE UDARCA U AFERI DO KVON: Spajić optužio srpske vlasti za montiranje
-
Izdvojeno4 sedmice
MONITOROVA ANKETA: Test tek slijedi
-
DRUŠTVO3 sedmice
PLJEVLJA, BUDVA, ZETA…: Na tragu saoizacije ?
-
FOKUS4 sedmice
PROGRAM NOVE VLADE: Nepročitana bajka
-
Izdvojeno4 sedmice
SLUČAJ ANDRIJE MANDIĆA: Pragmatični vojvoda
-
Izdvojeno4 sedmice
MIJEŠANJE VLASTI SRBIJE U CRNOGORSKI POPIS STANOVNIŠTVA: Studenti i Dodik na istom zadatku są crkvom