Povežite se sa nama

INTERVJU

JANKO VUČINIĆ, PREDSJEDNIK GLAVNOG ODBORA UNIJE SLOBODNIH SINDIKATA: Vrijeme je za kraj predstave

Objavljeno prije

na

,,Vlada koja neće da radi u interesu naroda, Vlada koja ne smije da uđe u obračun sa organizovanim kriminalom i korupcijom, Vlada koja fiskalne prostore traži među sirotinjom i koja oporezuje penzionere, studente i otpuštene radnike i Vlada koja je u suštini sredstvo u rukama moćnika za sprovođenje diktature nad građanima i za održavanje režima ne može da bude Vlada”, kaže na početku razgovora za Monitor Janko Vučinić. ,,Činjenica je da ovakvu ostavljenu pustoš u državi, uništenu privredu i armiju od više desetina hiljada radnika koji su ostali bez posla, poslije ‘cunamija’ u obliku dvadesetdvogodišnje vladavine DPS-SDP koalicije, ne bi mogla da ispravi bilo koja vlada, pa da je sačinjena i od samih svjetskih eksperata. Ali, Vlada premijera Lukšića nije ni pokušala da promijeni kurs prethodnika, nijednim postupkom nije pokazala da bar želi da izađe u susret opravdanim zahtjevima građana, strogo vodeći računa da ne napravi bilo kakav otklon od neoliberalnog koncepta ekonomije, i da se pri tom, kojim slučajem, ne zamjeri tajkunima, mafijašima, bankarima, odnosno njenim mentorima koji sa njom upravljaju i vode glavnu riječ u državi, iz sjenke. Ne vidim zbog toga ništa pogrešno što tražimo ostavku takve vlade iza koje se kriju ‘brkati pitovi’, koji su ‘okvasili kljun’ u svakom značajnijem državnom biznisu i koji vuku konce lutkarskog pozorišta zvanog Vlada premijera Lukšića. Zato je došlo vrijeme da to pozorište prestane da radi i da završi sa predstavama”.

MONITOR: Šta očekujete od protestne šetnje 5. maja?
VUČINIĆ: Očekivanja su da, vođeni mladošću i energijom ispred Univerziteta, pođemo Bulevarom revolucije i onda izađemo na pravi put, put Svetog Petra Cetinjskog, koji nije slučajno izabran u ovoj maršruti, kao ni pomenuti Bulevar revolucije. Očekujemo da će nam se u jednoj mirnoj, dostojanstvenoj i građanskoj šetnji, bez obzira na nacionalnu, vjersku, političku i bilo kakvu drugu pripadnost, pridružiti veliki broj građana, mnogo više nego što ih je bilo na prethodnim protestima, jer ogromna većina želi promjene. Svi oni žele, ako ništa drugo, onda da pokažu da je više nego potrebno i u Crnoj Gori uvesti princip smjenjivosti vlasti i da vladanje ne smije biti privilegija, parazitiranje i bogaćenje na račun naroda, nego naprotiv uzvišena obaveza i služenje narodu.

MONITOR: Da li je bilo poteškoća u organizovanju protesta i većih pritisaka nego ranije s obzirom na to da sada izlazite sa samo jednim zahtjevom, a to je ostavka Vlade Igora Lukšića?
VUČINIĆ: Odmah nakon prvog protesta od 21. januara, kada se iskupio veoma veliki broj građana, koji su iskazali ogromno nezadovoljstvo postojećim stanjem u državi okupljanjem ispred zgrade Vlade, režim je bio u haosu i već od tada su počeli pritisci i ucjene primjenjivanjem svih znanih i neznanih udbaških načina i metoda. Ali, i pored toga na sljedećem protestu se iskupio još veći broj građana, tako da se i na predstojećoj protestnoj šetnji može očekivati još veći broj. Ovo kažem zato što su građani prepoznali da se ovdje radi o krajnje iskrenim namjerama, da se svi zajednički borimo i izborimo za mnogo bolje, pravednije, demokratskije društvo, za novu, bolju Crnu Goru, za Crnu Goru kao državu socijalne pravde bez bahatih moćnika, kriminalaca, umišljenih veličina i bolesnika koji sami sebe smatraju i nazivaju tvorcima države i očevima nacije. Sjetimo se samo da je bivši rumunski diktator Čaušesku htio da prekreči svu istoriju prije njega, pa bi više nego dobro bilo da na vrijeme obuzdamo ove naše molere.

MONITOR: Kao uvertira za 5. maj održani su protesti u brojnim crnogorskim opštinama. Da li ste u sindikatu zadovoljni odzivom i rezultatima?
VUČINIĆ: S obzirom na brzinu i spontanost, uz koje su organizovani protesti po gradovima širom države i računajući na sve pritiske, ucjenjivanja i ostale oblike zastrašivanja osiromašenih i isprepadanih građana, odziv je bio sasvim dobar i predstavlja mnogo dobru uvertiru za predstojeću protestnu šetnju 5. maja u Podgorici.

MONITOR: Vlada se nakon prošlih protesta nije obazirala na zahtjeve građana. Posljednje izjave šefa partije, premijera i portparola jasno govore da vlasti ne pada na pamet ni da razmatra mogućnost Vladine ostavke. Na koji način mislite da realizujete ovaj zahtjev? Da li će protesti biti češći ili neki drugi model?
VUČINIĆ: Ignorisanje naših zahtjeva i ne obaziranje na onakva masovna građanska okupljanja je samo pokazatelj jednog velikog straha vladajućeg režima, jer je to jedan od načina odbrane koji su najvjerovatnije preporučili consigliere udruženih porodica u obračunu protiv osiromašenog i revoltiranog naroda.

Već sada, i prije protestne šetnje, nazire se jasna poruka da ukoliko Vlada ne da ostavku, da ćemo se vrlo brzo ponovo okupiti i onda teško da se možemo više razilaziti do ostvarenja cilja. Na prvom protestu smo poručili premijeru da se navikava na sve češća okupljanja građana, isto onako kao što je on nama poručio da se navikavamo na sve češća poskupljenja, tako da je više nego izgledno da će biti i jednog i drugog.

MONITOR: Premijer Lukšić i DPS glasnogovornici stalno kao neku vrstu svetogrđa ponavljaju da su protesti politički, te da organizatori protesta treba da izađu na politički megdan, da ponude program… Kako komentarišete ovo uporno nastojanje da Vas uvuku u politiku?
VUČINIĆ: Premijer Lukšić,slično đaku koji ne zna odgovor na pitanje, uporno ponavlja jednu te istu priču da ponudimo program i odigramo političku utakmicu. Naš program je ponuđen u vidu zahtjeva sa drugog protesta, a to je da se skine ugradnja sa računa, da se ponište štetni privatizacioni ugovori, da se utvrdi pojedinačna odgovornost za koruptivne radnje i tako nezakonito stečeni novac vrati u budžet i da se uvede besplatno školovanje na fakultetima, kao i da se vrati autonomija Univerzitetu koji je pod snažnom političkom i finansijskom kontrolom partija iz vladajuće koalicije. Mnogo je lakše, primjenjujući naš program, oduzeti nezakonito stečeno sedam miliona eura od koruptivnih radnji prilikom prodaje Telekoma od sestre visokog funkcionera i još dvojice visokih zvaničnika, i na taj način pripuniti budžet, nego kukavički sakupljati euro po euro, oporezujući studente i penzionere, ali Lukšić to ne smije da uradi. To je samo što javnost zna, a koliko je samo miliona otišlo u privatne džepove za koje javnost ne zna i vrlo je teško da će ikada i saznati. Zato naš program uključuje da se sve to sazna i da se sve to vrati u budžet, ali je potrebno da se promijene čelni ljudi institucija sistema, ali Lukšić ne smije da ih promijeni. I zato je najbolje i za njega i za nas, da ode.

Što se tiče političke utakmice, vjerujem da će vrlo brzo doći vrijeme da se ta utakmica igra po pravilima koja neće diktirati DPS-SDP demokratija koja počiva na principu batine, prijetnje i ucjene i da će se omogućiti slobodni i pošteni izbori, koji će reflektovati pravu izbornu volju građana u Crnoj Gori.

MONITOR: Ako bi došlo do ispunjenja zahtjeva za ostavkom Vlade, da li organizatori protesta imaju plan daljeg djelovanja?
VUČINIĆ: Našu strategiju i plan daljeg djelovanja nam diktiraju građani koji se okupljaju i zbog kojih sve ovo mi radimo. Kakva bude njihova volja i raspoloženje, tako ćemo i mi definisati naše zajedničke stavove i odrediti dalju strategiju, od koje nećemo odustajati. Ovakva Vlada, čiju ostavku tražimo, je samo posljedica dugogodišnje diktature jednog režima, zato je, po mom mišljenju, potrebno otkloniti uzrok bolesti, tako da sama ostavka Vlade i raspisivanje vanrednih izbora u ovakvim uslovima, ne bi značila nikakav napredak.

Prevođenje radnika u najamnike

MONITOR: Ove nedjelje sindikati nijesu obilježili 1. maj. USSCG zbog subotnjeg protesta, a Savez sindikata zbog zakazanog sastanka sa premijerom 8. maja. Kako ocjenjujete prava i položaj radnika u Crnoj Gori?
VUČINIĆ: Više gotovo da nema ni radnika, mislim onih koji pune budžet, pa tako ne postoje ni njihova prava. Danas je doći do posla ravno dobitku na lutriji, a onda ga je još teže sačuvati. Sve to poslodavci žestoko iskorišćavaju i sva ta radnička prava su jednostavno iščezla, jer je pitanje opstanka koji nam je nametnuo režim.

Legalne pljačke društvene imovine pod imenom privatizacije su uništile našu privredu i desetkovale broj radnika, a prava onih radnika koji su ostali su uništena propisima radnog zakonodavstva, koji su, otkrilo se jer su se falili, pisali strani tajkuni sa bivšim premijerom da bi ovdje u Crnoj Gori imali više nego povoljan teren za klasično izrabljivanje radnika i njihovo prevođenje u najamnike. Sve su to radili pod izgovorom privlačenja stranih investitora.

Mi smo kao Unija slobodnih sindikata pokušali kroz sve institucionalne oblike sindikalnih aktivnosti da zaštitimo radničke interese, ali je efekat bio više nego skroman. S obzirom na to da je socijalni dijalog u suštini bio nametanje mišljenja i stavova ostalih socijalnih partnera i da nam je prilikom takvog dijaloga uporno dodjeljivana dekorativna uloga, a kako više ne izgledamo mladi i lijepi kao kolege iz SSCG, odlučili smo se da se kao zaštitnici radničkih prava preselimo na ulicu i pokušamo uličnim protestima promijeniti dosadašnje stanje radnika, koji su najveći tranzicioni gubitnici. Zbog pripreme protesta, za 5.maj, odustali smo od organizovanja prvomajske protestne šetnje koja je bila održavana svake godine od kada smo se pojavili na sindikalnoj sceni u Crnoj Gori.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

MARKO SOŠIĆ, INSTITUT ALTERNATIVA:  Nije bilo lustracije budžeta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odgovornost za ovakvo stanje nose svi, i većina od avgusta 2020. koja je pokušala da sprovede sva svoja obećanja ne mareći mnogo koliko to košta, kao i bivša većina i partije koje je čine, koje se takođe neodgovorno odnose prema budžetu kada misle da im to politički odgovara i kada mogu da preuzmu zasluge kod građana

 

MONITOR: Prva ekonomska tema koja je u ovoj godini zainteresovala političare je rebalans budžeta. Šta mislite o tom predlogu?

SOŠIĆ: Najviše zabrinjava stalni trend rasta tekućeg budžeta – razni troškovi administracije se samo povećavaju, a ne vidimo nikakav ozbiljan pokušaj štednje i racionalizacije koji bi išao mimo praznih obećanja.

U tom smislu, mnogo veći izazov će biti budžet za 2023. godinu. Sve su prilike da će ga spremati ova vlada koja je izgubila povjerenje Skupštine. Ne smije se ponoviti scenario iz 2020. godine nepredlaganja budžeta i ulaska u privremeno finansiranje – sa postojećim finansijskim problemima, taj režim bi tek sada donio probleme.

MONITOR: Koliko je rebalans iznuđen, a koliko predizborni?

SOŠIĆ: Brojke nam govore da je rebalans neophodan. Upravo smo u Monitoru prošle godine, kada se usvajao budžet koji se sada krpi, upozoravali na ishitrenost određenih Vladinih reformi, kao i na neodgovorno ponašanje poslanika koji su čašćavali građane iz džepa građana, pokušavajući da na tome politički profitiraju.

Kako se godina primiče kraju, polako saznajemo koliko nas zapravo koštaju neki od zakona koje su poslanici predložili i usvojili prošle godine, kao i neki ovogodišnji. Uglavnom ukazuju da se loše planiralo i da su obrazloženja o fiskalnom uticaju bila površna i netačna.

Na primjer, rebalans pokazuje da će nas naknade za majke koštati makar sedam miliona više nego što je bilo opredijeljeno za 9 mjeseci ove godine (25 miliona). Zbog nesistemskih izmjena Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru, trošak za zarade se morao povećati za oko 30 miliona eura.

Nisu samo poslanici nove većine velikodušni, poslanici su u julu jednoglasno usvojili prijedlog DPS – SDP – SD kojim se opštinama daje gotovo 50 miliona više na godišnjem nivou. U obrazloženju ovog zakona poslanici kažu da neće imati uticaj na budžet, a više niko ne pominje probleme neracionalnog poslovanja i povećanja broja zaposlenih na lokalnom nivou. Da ne govorimo i o nekim odlukama prethodne Vlade koje su poptuno zaboravljene u planiranju budžeta, pa se sada moraju plaćati iz budžetske rezerve.

Odgovornost za ovakvo stanje nose svi, i većina od avgusta 2020. koja je pokušala da sprovede sva svoja obećanja ne mareći mnogo koliko to košta, kao i bivša većina i partije koje je čine, koje se takođe neodgovorno odnose prema budžetu kada misle da im to politički odgovara i kada mogu da preuzmu zasluge kod građana.

Neke partije koje su danas dio vlasti ovih dana peru ruke od programa Evropa sad, prošle godine su ga zdušno podržavali i branili čak i od dobronamjerne kritike i pokušavali da preuzmu zasluge za njegovo sprovođenje. Srećom, nemamo svi tako kratko pamćenje kako se nadaju.

MONITOR: Kako vidite kritiku rebalansa u kontekstu odustajanja od kapitalnih projekata?

SOŠIĆ: Mislim da su promjene kapitalnog budžeta vjerovatno najkorisnija stvar u ovom rebalansu, a da su kritičari promašili poentu. Sve i da se rebalans ne usvoji, ti projekti neće biti ni započeti ove godine. Po priznanju same Vlade, u posljednjem smo kvartalu ove godine, a radovi nisu ni počeli. Po našim podacima, do sada se nešto uradilo na tek 70 projekata, od gotovo 350 koliko je planirano za ovu godinu. Razlog je u lošem planiranju i programu „Crna Gora odmah”, koji u jakoj konkurenciji loše osmišljenih programa te Vlade nosi najgore mjesto, upravo zbog očekivanja javnosti koja su neodgovorno podignuta.

Neodgovorni plan prošle Vlade je bio da se kapitalni budžet napuni nezrelim projektima, nekim samo na nivou blago definisanih ideja, kako bi se svima „izašlo u susret”. Onda su se probudili i poslanici i u posljednjem trenutku predložili sopstvene grube ideje i stigli smo do gotovo 350 projekata u kapitalnom budžetu, gotovo tri puta više nego u prethodnoj godini.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR HUSNIJA KAMBEROVIĆ, ISTORIČAR, REDOVNI PROFESOR FILOZOFSKOG FAKULTETA U SARAJEVU: Katastrofalno bi bilo da od devedesetih nismo ništa naučili

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ono što se dešava u Ukrajini upozorava da bi Rusija mogla zapaliti fitilj i na Zapadnom Balkanu. Od snage i odlučnosti Zapada zavisiće da li će se taj fitilj zapaliti. A na svima nama je da prepoznamo te opasnosti prije nego što bude kasno

 

MONITOR: Za nekoliko dana održaće se opšti izbori u BiH. Njima prethodi dramatično nadgornjavanje nacionalnih stranaka i visokog predstavnika Kristijana Šmita u vezi sa izmjenama Izbornog zakona. Ima li pobjednika u ovom malom „ratu“?

KAMBEROVIĆ: Izbori će se definitivno održati po postojećem Izbornom zakonu, ali bi moglo biti problema u vezi s implementacijom rezultata izbora, zbog mogućih blokada HDZ. Kako bi otklonio blokade, Šmit će morati nametnuti rješenja s kojima HDZ neće biti zadovoljan, ali i ponuditi nešto što bi bilo u njihovom interesu, tako da ćemo, vjerovatno, tek za naredne izbore imati nova izborna pravila.

Ipak, Izborni zakon sâm po sebi nije problem, ali je problem zloupotreba zakona, posebno kada je u pitanju manipulacija nacionalnim identitetima, što stvara određene frustracije, posebno kod Hrvata u Bosni i Hercegovini. U tom smislu mislim da HDZ nema nikakvo pravo da tjera birače da glasaju isključivo za kandidate iz svoje nacije za članove Predsjedništva, jer nacionalni identitet i političko opredjeljenje se ne mogu izjednačavati. Ali, sigurno treba onemogućiti da se nacionalni identitet zloupotrebljava od pojedinaca i skupina kako bi se dobili poslanički mandati. Zato mislim da ima dovoljno argumenata da se kroz domove naroda i adekvatnu zastupljenost obezbijedi pravedna i odgovarajuća zaštita nacionalnog identiteta.

Ovo što Šmit radi sada je prilično kompromitirajuće za međunarodnu zajednicu. Činjenica da smo saznali da je on izmjene izbornog zakona dogovarao sa Vladom Republike Hrvatske je kompromitirajuće i mislim da je Plenković to objavio upravo da bi kompromitirao Šmita jer nije nametnuo izmjene zakona onako kako je to Hrvatska željela. O tome bi u buduće morali voditi računa u međunarodnoj zajednici.

MONITOR: Podijeljena su mišljenja u vezi sa tim da li će poslije ovih izbora pojaviti nova lica u Predsjedništvu BiH i na čelu entiteta, posebno kada se radi o Denisu Bećiroviću kao kandidatu za Predsjedništvo BiH i Jeleni Trivić kao protivkandidatkinji Miloradu Dodiku za mesto predsjednika-ce RS. Kakve bi promjene mogle doći sa njihovim izborom?

KAMBEROVIĆ: Nadmetanje za izbor Predsjedništva BiH je prilično izjednačeno, mada, po mom mišljenju, Bećirović ima više šansi da pobijedi Izetbegovića nego što je Jelena Trivić u stanju pobijediti Milorada Dodika. Osim toga, tu je i nadmetanje za člana Predsjedništva iz reda srpskog naroda, gdje Šarović, izgleda, ima više šansi od Željke Cvijanović, dok ostali kandidati ipak nemaju velikih izgleda. Izbor člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda također se komplicira zbog činjenice da će veliki dio građanski orijentiranih birača podijeliti glasove između Bećirovića i Komšića, što bi moglo otvoriti male šanse za prolazak Borjane Krišto, iako to nije baš izvjesno.

Ali, ukoliko bi se desilo da u Predsjednštvu BiH imamo Bećirovića i Šarovića, to bi moglo voditi smirivanju tenzija u zemlji, ponovo uozbiljiti rad Predsjedništva, vratiti dostojanstvo državi i ponuditi neku bolju perspektivu, i stvarno i simbolički. Izetbegović bi mogao u (političku) mirovinu, a Dodik bi vjerovatno morao strahovati da bi, ukoliko bi izgubio od Jelene Trivić, mogao završiti iza rešetaka.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RADOMIR KRAČKOVIĆ, NOVI PREDJSEDNIK SINDIKATA MEDIJA CG: Za bolje sjutra profesije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Novinari i medijski radnici u Crnoj Gori moraju jasno i glasno da govore o svojim problemima, makar upola onoliko koliko se bore za poboljšanje položaja različitih obespravljenih grupa u našem društvu

 

MONITOR: U kakvom stanju preuzimate Sindikat medija?

KRAČKOVIĆ: Izabran sam jednoglasno za predsjednika najveće organizacije u oblasti medija u cijeloj državi koja okuplja skoro 600 članova, što je velika čast i obaveza. Dosadašnje rukovodstvo na čelu sa predsjednicom Marijanom Camović – Veličković je predano radilo na razvoju organizacije pa je Sindikat medija u posljednjih nekoliko godina duplirao broj članova. Važno je istaći da  SMCG okuplja novinare i medijske radnike sa oba pola suprotstavljene medijske scene. Naši članovi su novinari i medijski radnici iz 12 pojedinačnih medija a tu je i nekoliko desetina pojedinačnih članova iz drugih medija.

Već imamo najave da će nam se pridružiti novinari i medijski radnici iz još nekih medija. Nastojaćemo da u članstvo i rad SMCG uključimo i frilensere koji su u specifičnoj poziciji jer im je radno-pravni status prilično slab ali ih je sve više u Crnoj Gori, iz raznih razloga, a najviše zbog krize u medijima koja je bila izazvana epidemijom koronavirusa.

SMCG se nametnuo kao glavna adresa za rješavanje ekonomsko-socijalnog položaja i radnih prava novinara i medijskih radnika i to su prepoznali i tzv. donosioci odluka u ovoj državi. SMCG je istovremeno za posljednje četiri godine pružio besplatnu pravnu pomoć novinarima i medijskim radnicima u preko 200 slučajeva, predložio je niz rješenje za poboljšanje medijskih zakona i propisa u Crnoj Gori i organizovao veliki broj značajnih konferencija i skupova o raznim medijskim pitanjima.

Dakle, SMCG je sada u dobrom stanju ali postoji veliki potencijal za dalji rast. Cilj nam je da što više uključimo članstvo u naše aktivnosti a naša poruka je jasna: novinari i medijski radnici u Crnoj Gori moraju jasno i glasno da govore o svojim problemima, makar upola onoliko koliko se svojim radom bore za poboljšanje položaja različitih obespravljenih grupa u našem društvu.

MONITOR: Kako ocjenjujete položaj članova Sindikata i ostalih zaposlenih u medijima? Koji su problemi sa kojima se medijski radnici najčešće susreću?

KRAČKOVIĆ: Najveći problem članova SMCG ali i velikog dijela novinara i medijskih radnika su niske plate, koje ne održavaju značaj novinarstva kao profesije.

Oko polovine novinara i medijskih radnika u Crnoj Gori prima platu nižu ili negdje na nivou prosječne u državi. Po našim podacima, svega 20-30 posto zaposlenih u medijima može se pohvaliti normalnim zaradama ali uz veliki rad. Poseban i najveći problem je kašnjenje zarada u dijelu lokalnih javnih emitera na sjeveru i jugu države gdje su pojedine kolege u zaostatku od čak godinu dana a najteže stanje u tom smislu je u Radiju Ulcinj. Takođe, u dijelu medija ne plaća se prekovremeni rad, niti isplaćuju praznične dnevnice a novinari i medijski radnici u posljednje tri godine rade mnogo više nego ranije zbog dinamične političke i ekonomske situacije u državi ali i cijelom svijetu.

Takođe, rijetki su mediji koji imaju kolektivne ugovore kojima se zaposlenima obezbjeđuje nešto veći obim prava. Dakle, situacija se ne mijenja godinama iako istraživanja SMCG pokazuju da dobar dio medija u Crnoj Gori pozitivno posluje a neki imaju i veliku dobit iz godine u godinu.

MONITOR: Nije bez značaja ni pomoć koju dobijaju mediji?

KRAČKOVIĆ: Tako je. Mediji su zbog epidemije kovida primili višemilionsku pomoć od države, država sada, osim javnim servisima, daje novac iz budžeta i privatnim medijima preko Fonda za medijski pluralizam. Mi samo tražimo da se od svega toga pravedno nagrade zaposleni jer su oni ti koji proizvode medijske sadržaje za koje njihovi mediji dobijaju sav taj novac. Pojedini mediji su to uradili ali su oni rijetki.

Nastavićemo da insistiramo da se poboljša položaj novinara i medijskih radnika u cijeloj državi jer možda nismo najvažnija profesija ali je značaj novinarstva i medija potvrđen tokom svih posljednjih burnih godina a naročito je važno podržati odgovorno i profesionalno novinarstvo u svoj ovoj poplavi lažnih vijesti, dezinformacija, hibridnih ratova i ,,zaglupljivanja masa” preko društvenih mreža. Ako ne budemo imali tačne informacije, jasno je kuda sve to vodi.

Međutim, da bismo to imali, potrebno je da imamo slobodne novinare i medijske radnike, koji su zadovoljni svojim ekonomsko-socijalnim statusom i čija se radna prava poštuju i koji mogu da izraze mišljenje o svim pitanjima unutar redakcija ali i da odbiju bilo koji radni zadatak koji znači kršenje Kodeksa novinara. SMCG je svojim predlozima koji su inkorporirani u Zakon o medijima iz 2020. obezbijedio veću nezavisnost novinara i medijskih radnika a nastavićemo da i dalje radimo na tom polju.

MONITOR: Pored radnih prava Sindikat se bavi i pitanjem bezjednosti novinara, kakvo je stanje na tom polju?

KRAČKOVIĆ: Obeshrabrujuće. SMCG od 2015. prati sve slučajeve napada na novinare, reaguje na njih i insistira kod nadležnih da se što prije riješe. Za razliku od političara koji selektivno reaguju na napade u zavisnosti od toga da li im se sviđa uređivačka politika medija iz kojeg je napadnuti novinar, SMCG je veoma konzistentan po tom pitanju i reaguje na sve napade.

U posljednje dvije godine imamo porast broja napada i prijetnji novinarima i medijskim radnicima, kao i slučajeva ometanja na radnim zadacima. Zabilježeno je skoro 50 takvih slučajeva koji su dobrim dijelom bili rezultat povećanih društveno-političkih tenzija u državi. Zahvaljujući zalaganju SMCG i NVO Akcija za ljudska prava, koje je podržalo još sedam organizacija, krajem prošle godine Skupština je jednoglasno usvojila izmjene Krivičnog zakonika kojim su povećane kazne za napade na novinare. SMCG pruža i besplatnu pravnu pomoć napadnutim novinarima u skladu sa svojim mogućnostima i nadamo se da će napada biti što manje ali i da će konačno biti rasvijetljeni i do kraja procesuirani neki od starih slučajeva napada kao što su ubistvo Duška Jovanovića, ranjavanje Olivere Lakić, paljenja vozila Vijesti, napadi na Tufika Softića…

MONITOR: Koja su glavna pitanja na čije rješavanje ćete se usmjeriti tokom svog mandata na čelu Sindikata?

KRAČKOVIĆ: Glavni cilj ostaje usvajanje novog Granskog kolektivnog ugovora u oblasti medija kojim će biti povećani koeficijenti a samim tim i zarade najvećeg mogućeg dijela naših članova ali i najvećeg mogućeg broja medijskih radnika u Crnoj Gori. Sa Unijom poslodavaca je dogovoreno da počnu pregovori i to će se uskoro desiti a nadamo se da ugovor na kraju biti i potpisan i da će biti na zadovoljstvo najvećeg dijela zaposlenih u medijima.

I dalje ćemo se boriti za veću bezbjednost zaposlenih u medijima.

Cilj nam je i povećanje broja članova SMCG i zato pozivamo novinare i medijske radnike da nam se pridruže jer kad smo zajedno – onda smo sila, a ako smo razdvojeni i posvađani – ne možemo uraditi puno na poboljšanju našeg položaja. Veliki izazov u narednom periodu ostaje nam i obezbjeđivanje finansijske održivosti Sindikata medija i dalje jačanje kapaciteta Stručne službe SMCG koja svake godine objavi nekoliko istraživanja o svim aspektima slobode medija u Crnoj Gori i dragocjen je izvor relevantnih podataka koje citiraju mnoge domaće i međunarodne organizacije.

Vjerujem da ovi ciljevi nisu nedostižni. Jasno je da će za njih biti potreban veliki rad, čvrst stav prema poslodavcima i donosiocima odluka ali i sposobnost da se kroz razgovore i pregovore nametnu rješenja koja će obezbijediti bolji položaj naših članova i medijskih radnika. Sindikat medija će, kao i do sada, beskompromisno biti uz svoje članove u borbi za bolje sjutra naše profesije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo