Povežite se sa nama

DANAS, SJUTRA

Jednakost, kad žmuriš

Objavljeno prije

na

Jedna osnovna podgorička škola planira da vrati kecelje u đačke klupe da bi se djeca osjećala – jednakom. Ideja je došla od Ministarstva prosvjete. Lijepo, nema šta. Ministar Predrag Bošković nije, izgleda, imao na umu da i djevojčice i dječaci treba da se osjećaju jednakim, nego se pominje razdvajanje na plave i roze kecelje. No dobro, šapnuće mu već neko da to nije u skladu sa vladinom briselskom retorikom.

Nego, možda ministar ima ideju kako da se crnogorski građani, mame i tate te djece, osjećaju bar malkice jednakijim u odnosu na onu šaku privilegovanih. Njegovih. Teško da bi pomoglo da svi počnemo nositi kecelje. Jedino možda poveze preko očiju. Da ne vidimo kako neki mogu sve.

Režimski mediji su javili da će Prva banka porodice Đukanović uskoro preuzeti poslovne zgrade nacionalne aviokompanije. U katastru se vidi da banka kojom gospodari premijerov brat Aleksandar ima pravo raspolaganja nad imovinom Montenegro Airlainsa u centru Podgorice, a sve zbog nekoliko kredita vrijednih oko milion i po eura. Nevraćenih. Krediti su uzeti krajem prošle i početkom ove godine. Rok za vraćanje većeg dijela iznosa je septembar 2016.

Daliborka Pejović, direktorica državne aviokompanije, nagrađena akterka afere Snimak, ljetos se pohvalila kako ta kompanija ne samo da sjajno posluje, otkako su nju postavili na njeno čelo, već i da su sami, bez pomoći Vlade, izmirili ratu brazilskoj banci.

,,Montenegro Airlines je danas, nakon završenog programa državne pomoći, iz sopstvenih izvora platio brazilskoj banci BNDES ratu za 2016. godinu, u iznosu 1.785.036,25 dolara, tj. ovogodišnju ratu finansijskog lizinga, za otplatu aviona Embraer 195”, saopšteno je u julu ove godine iz te kompanije. Suzu da pustiš. Samo još da zasvira himna u pozadini. Ah, da, direktorica nije saopštila zašto rate ne vraćaju banci premijerove porodice, nego čekaju da im Đukanovići uzmu zgradu.

Režimski medji znaju: Prva će preuzeti poslovne prostorije u centru, koje će od njih kupiti Veselin Pejović, vlasnik KAP-a, za 1, 9 miliona eura. Da, znate njega, biznismen što nema para da plati kompanije s državnim kapitalom, al ih knjiži, jednu po jednu.

Poslovni prostori nacionalne aviokompanije, ako pređu u vlasništvo Prve banke, biće tek jedna u nizu zanimljivih nekretnina u njenom vlasništvu.Tu su i djelovi obale zaštićeni kao morsko dobro, čak i trafostanica na Zabjelu. Sve može. Sreća Aleksandra ne prestaje da prati. Limenka, zgrada Telekoma, Bjanka, Vladin kredit od 44 miliona, samo su neke od priča sa hepiendom po Aleksandra a da nije morao da protestuje ispred Vlade ili Skupštine. Dok mi žmurimo.

Kontrolori opozicije javili su, ove sedmice, da je glavni grad pred bankrotom. Snežana Pavićević, kontrolorka Demosa, saopštila je da je podgorička opština zadužena desetine miliona eura koje će teško moći nastaviti da servisira. A možda da se opština zaduži u Prvoj, pa da Aleksandar preuzme i glavni grad u privatno vlasništvo. #Neznamsamopitam.

Ili, možda, da nastavimo da žmurimo. Da sanjamo zemlju u kojoj nije samo Aleksandar jednak pred zakonom. U kojoj su razriješena ubistva Duška Jovanovića i Slavoljuba Šćekića. Gdje lične karte služe za identifikaciju a ne trgovinu, a partijski vojnici ne vode aviokompanije, univerzitete, bolnice i škole. Gdje radnici otpremnine i plate čekaju u banci a ne pred Skupštinom. Gdje tužiteljke ne ucjenjuju kriminalce da svjedoče protiv novinara. A opozicione partije jesu opozicione. Gdje dnevnici ne počinju vijestima o službenim putovanjima vlastodržaca, nego ih novinari pitaju – a šta ste vi uradili za nas. I zašto naša djeca nijesu jednaka u svim školama.

Samo kecelje – ne pomažu.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Minut, dva

Objavljeno prije

na

Godine blaćenja kritičara režima, negiranja ratnih zločina,  svih onih  sadržaja poput Parova, Zadruge, i ostalih rijalitija,  sve cece, arkani i šešelji, nijesu bili razlog AEM-u da reaguje. Sve dok se monstrum nije okrenuo put tvorca

 

Sigurno ste više puta čuli da će Đukanovićev sistem, izrastao na ratu, i gajen na strahu, korupciji, krađi izbora, kriminalu, uništavanju resursa, podgrijavanju tenzija i lažima, na kraju pojesti sam sebe. Onima kojima nije najjasnije kako bi to u praksi izgledalo, mogla bi pomoći  jedna ovonedjeljna sličica crnogorske realnosti koja je pokazala kako čudovište, na koncu, grize ruku koja je hrani. Da, o Pinku je priča. I ostalim ružičastim srpskim televizijama i crnogorskim vlastima.

Savjet Agencije za elektronske medije suspendovao je na tri mjeseca emitovanje programskih sadržaja Dobro jutro Srbijo, Ćirilica i Posle ručka na televiziji Happy, kao i emisiju Novo jutro na Televiziji Pink M.

Razlog za tu odluku, pojasnili su iz SAEM-a, su „programi u kojima se promoviše mržnja, netrpeljivost i diskriminacija prema pripadnicima crnogorske nacionalnosti“.

Za neupućene, Agencija za elektronske medije je institucija koja bi trebalo da nadzire poštovanje pravila emitovanja, a za koju do ove sedmice nijesmo ni znali da postoji. Do sada je služila isključivo za uhljebljenje prorežimskih kadrova, a desetine prigovora koji su na programe Pink M u Crnoj Gori pristizali AEM-u od strane Đukanovićevih kritičara koji su godinama bili na meti ružičaste televizije, nijesu bili dovoljni da se ta televizija na bilo koji način sankcioniše. Ne računajući po koju stidljivu mjeru upozorenja.  Vrh AEM-a izreda se pravdao kako ne može da  izmjeri ,,koje je pravo  više ugroženo – pravo na slobodu izražavanja ili pravo na dostojanstvo ličnosti i objektivno informisanje”. Kad se Pink M konačno ovih dana okrenuo protiv svog hranitelja, u Agenciji su hitro  prelomili  šta je preče.  Đukanović se nakon usvajanja Zakona o vjerskim zajednicama  na televizijama Pink i Happy, našao na udaru. Do janauara ove godine te su mu televizije služile kao propagandna mašina, i fabrika laži.

Javnu tajnu, da je Pink M pod Đukvićevom kontrolom,  objelodanio je   2014.  Vladimir Beba Popović, Đukanovićev medijski savjetnik iz sjenke, koji je kao i Pink uvezen iz Srbije da se izbori sa domaćim kritičarima.  U emisiji Utisak nedjelje kazao je:  ,,Pink M televizija je premijera Mila Đukanovića,  Pobjeda je pod kontrolom Vlade Crne Gore, a  Vlada Srbije na čelu sa Aleksandrom Vučićem isto tako kontroliše TV Pink i Informer u Srbiji”.

Godine blaćenja kritičara režima, negiranja ratnih zločina, i svih onih  sadržaja poput Parova, Zadruge, i ostalih rijalitija koji su  ovjenčavali  puteve slave starleta i kriminalaca,, sve cece, arkani i šešelji, nijesu bili razlog AEM-u da reaguje. Sve dok se djelo nije okrenulo protiv  tvorca.

Milomir Marić, autor emisije Ćirilica na Happy televiziji,  je novinar  u čijem se studiju kriminalaci i ratni zločinci  osjećaju kao kod kuće, i uz osmijehe negira zločin u Srebrenici. Nakon odluke AEM- a da bude zabranjen za gledanje u Montenegru, iznenađeno je poručio:

,,Ja poštujem Crnu Goru, u mojim emisijama je najstrože zabranjeno napadati Mila Đukanovića, čak sam bio na nekim listama agenture Mila Đukanovića u Beogradu, moja žena, ja kao crnogorski zet pomažem u toj tajnoj akciji”.

Akcija i nije bila baš toliko tajna koliko Marić misli. Jasno je odavno za koga je igrao Pink, kao što je jasno za koga igraju domaći dušebrižnici slobode izražavanja u prorežimskim medijima i „nezavisnim“ instutucijama.  I ostala čudovišta koje Đukanović hrani mogla bi se jednog dana okrenuti protiv tvorca.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Treći put

Objavljeno prije

na

Popovi ne mogu umjesto policije obezbjeđivati proteste i litije.  Amfilohije ih može vrlo uspješno predvoditi, ali ne može biti politička alternativa. Osim što crkva ne može povesti Crnu Goru u Evropu, mitropolit je, kao i Đukanović čovjek podjela. Ovoj zemlji potreban je  treći,  drugačiji  put. Ili  će se zaglibiti u lavirinte prošlosti

 

„Produbljivanje podjela, nije ni u čijem interesu osim onih koji ne žele napredak Crne Gore i njeno članstvo u EU”, kazao je u otvorenom pismu upućenom svim poliitčkim partijama i civilnim organizacijama, premijer Duško Marković, pozivajući ih na dijalog o važnom evropskom putu Crne Gore.  Premijer je u pravu. Nevolja je, međutim, u tome što vladajuća partija, čiji je on zamjenik, sve radi da podjele o kojima Marković govori učini što dubljim. I što se, čitajući njegovu izjavu i slijedeći elementarnu  logiku, lako dođe do zaključka da upravo DPS ne radi u interesu napretka Crne Gore i njenog evropskog puta. Koji  građani žele.

Istraživanje koje je za potrebe EU delegacije uradila agencija De facto pokazalo je da oko  66 odsto građana Crne Gore ima pozitivan stav o Evropskoj uniji. Procenat onih koji žele Crnu Goru kao evropsku državu, porastao je. Građani, prema istom istraživanju, kao najveći problem zemlje vide – korupciju, kriminal i nezaposlenost. Odgovornost adresiraju upravo na Demokratsku partiju socijalista. I to ne samo građani, nego i Evropska komisija. Iz godine u godinu.

Krajem ove sedmice Crnu Goru će posjetiti  Oliver Varhelji, komesar  EU za proširenje. Povod njegovog dolaska su nova pravila za ulazak zemalja Zapadnog Balkana u EU. Po njima, ukoliko ne bude napretka u pojedinim poglavljima, što je kod nas hronični slučaj, pregovori bi se mogli potpuno zaustaviti ili vratiti na početak. Hoće li Crna Gora nastaviti pregovore po novim pravilima, saopštili su iz EU, odlučiće sama zemlja. Marković sada poziva na dijalog, o evropskom putu i budućnosti svih nas, ali nema ko da ga čuje. Krhke su nade u  „dijalog“, dok se trenira strogoća i podgrijavaju podjele.

Nakon što je DPS uzburkao strasti i podjele donošenjem Zakona o vjerskim zajednicama, svaki naredni korak vlasti bio je demonstracija sile. Podjele iz dana u dan postajju sve dublje. Najnovije –  Đukanović je ove sedmice, demokratski i evropski, u intervjuu RTCG između ostalog  pozvao državni aparat da prepozna ,,ugrožavanje države i djeluje”. Aparat ga je prepoznao. Samo dan kasnije Uprava policije saopštila je da više neće obezbjeđivati litije. Uz obrazloženje, da zauzeti u obezbjeđivanju litija, ne bi mogli da hvataju kriminalce. Doduše, sami su primijetili da bi bezbjednosno interesantna lica mogla da naprave incidente na litijama, ali su ostavili popovima da se njima bave. Sjutradan su se predomislili. Još jedno svjedočanstvo o „nezavisnosti institucija“. I još jedan razlog zbog kojih bi EU mogla zaustaviti pregovore. Zahvaljujući DPS-u.

Jasno je. Ova vlast Crnu Goru ne vodi u red uređenih evropskih zemalja. Korupcija, kriminal, nezaposlenost, zarobljene institucije, pad slobode izražavanja, njihov su rezultat. Zbog toga bi integracioni proces mogao biti  čak izaustavljen. DPS je zemlju uveo u krizu, u kojoj je i dalje drži. Jasno je još nešto. Umjesto policije, popovi ne mogu obezbjeđivati proteste i litije. Mitropolit  Amfilohije, kao što se vidi, može ih vrlo uspješno organizovati i predvoditi. Ali ne može biti  politička alternativa. Crkva ne može Crnu Goru povesti u Evropu.  Amfilohije  je, kao i Đukanović, čovjek podjela. Oni su višedecenijski ratni i poslovni partneri. Ni njihov tekući dramatični sukob ne isključuje onu dublju podudarnost interesa. Posljednji je čas da se probude i organizuju oni u kojima nije umro san o Crnoj Gori, domu za sve. Ova zemlja, dok se rasplamsavaju strasti, vapi za trećim, drugačijim putem. Ili će ga naći ili će se zaglibiti u lavirinte prošlosti. Putujući unatrag, oživljavaćemo stare rane. Okrenuti leđima budućnosti, ne možemo naći ono najbolje u tradiciji. Ni  Evropu. Ni sebe.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Paljenje mraka

Objavljeno prije

na

Ako je Zakon o vjeroispovijesti  ono što danas muči Crnu Goru i njene vladare, svetovnog i duhovnog, onda je realno očekivati da će oni  sjesti i  pronaći rješenje. Ako snagu nastave da mjere na ulicama, paleći podjele  dok tvrde pazar, biće jasno da je Zakon povod za druge igre. Čiji ishod može biti poguban.  I kad su sukobi igra za moćnike, gubitnici su  stvarni. Opet

 

Ništa više nije kao juče. Mrakovi koji se decenijama hrane, a koji su se probudili nakon što je usvojen Zakon o vjerskim zajednicama, šire se.   I kao da nema nikog da ih zaustavi prije nego postanu plamen. Moćnici, svetovni i duhovni,  svaki sa svojim zaslugama u decenijskom potpirivanju  podjela ,,pregovaraju” i tvrde pazar mjereći snage na ulicama, a da nijesu sjeli za sto. Ulice mogu biti legitimno, nekad su i jedino mjesto na kojima se rađa bolji svijet. Ali na njima se može i zapaliti mrak. Kao što se i palio ove sedmice. Istina u mračnim ulicama, na ćoškovima gradova. Ali, vatre se šire brzo.

Ostali glasovi, nemaju odjeka.  Ne pomaže ni to što se iz Mitropolije čuje  umirujući glas rektora Bogoslovije na Cetinju Gojka Perovića, koji poziva na pomirenje i nenasilje. Rektor bogoslovije nije adresa za dogovor. Đukanović nema uz sebe jednog Gojka Perovića. Lijepe poruke je lijepo čuti ali one nijesu dovoljne.  Potrebno je nešto i uraditi za pomirenje i izlazak iz krize. Ako se to zaista želi.

Iako se danima najavljuju razgovori Mitropolije i Vlade o spornom Zakonu, od dijaloga za sada nema ništa. Vlast je upalila podjele, pa krenula da poziva na razgovor jezikom sile. Nude dijalog, dok hapse one koji crtaju trobojke i pišu po Fejzbuku. Iako je ne tako davno Crna Gora pod njima mogla biti sva prekrečena najgorim fašističkim simbolima, i prizivanjima rata, a da niko ne trepne. Kao obično, hapse selektivno. Njihovi provokatori i džepni fašisti mogu mirno da spavaju, ne plašeći se da će im neko pokucati na vrata. Poput onih siledžija sa gorivom plaćenim iz državne kase i svježe raspakovanim crnogorskim zastavama, koji su pretukli mladića ispred podgoričke Delte. Svi smo vidjeli snimak tog junaštva – gomila  na jednoga.  Samo policija još nije otkrila ko su  ,,crnogorske patriote”. Za razliku, znaju ko od nas kod kuće crta trobojke a ko krstaš, ko voli Budućnost, a ko navija za Zvezdu. DPS je opet prisvojio slavlje svih koji žive u ovoj državi, i podvig crnogorskih vaterpolista pretvorio u demonstraciju sile.  Baš kao da je izvršni odbor DPS plivao u Budimpešti.  Umjesto da se svi radujemo, kako se god izjašnjavali, proslava je postala još jedno mjesto podjele. Po običaju izdvojio se Đukanovićev glas, koji je dočekujući vaterpoliste uskliknuo: ,,Svaki protivnik se može pobijediti”.  Omaklo mu se?

S druge strane, uzalud je varati se da su fašističke poruke iz Berana, poput one  ,,Srbin koji nije Crnogorac je nečije kopile”, incident koji je kreirala Udba, ili tek izolovani ispad petorice zalutalih. Uzalud je te poruke i ignorisati zbog toga što je DPS od Mitrpolije napravio žrtvu. Mitropolija i njeni vjernici  imaju pravo na proteste, i litije, kao i svi koji izađu u tu šetnju. Ali to što će Mitrpolija izdati saopštenje u kom traži da litije budu mirne i dostojanstvene, neće izbrisati sjećanje da je i sam mitropolit Amfilohije riječ kopile vezivao za crnogorsku naciju, bogougodno dodajući da ,,i kopile valja ljuljati”.  I da je od pravoslavnih manastira i crkava u zemlji kojima raspolaže, napravio mjesta u kojima se mora biti i nacionalno odgovarajući. A ne kopile.

Opak znak je kad se ulični plamenovi, prenesu u škole, među djecu. Učiteljica Osnovne škole Jugoslavija u Baru, Rada Višnjić dala je djeci da crtaju trobojke i naravno postarala se da se to djelo objelodani. Pokazalo se da vesela učiteljica osim svetinja voli da na fb profilu objavljuje i svoje vragolaste fotografije. Svejedno, ne pomaže kad disciplinski postupak pokreću  oni koji su odavno škole pretvorili u partijske štabove gdje je kritička misao zabranjena. I za zaposlene i za djecu.

Sve riječi ovoga svijeta ne mogu izbrisati činjenicu da pregovore o Zakonu danas na ulici vode oni koji su i napravili podjele i koji su na njima dugo profitirali. Pružajući jedan drugom ruku kad zatreba. Možda ruku pruže jedan drugom i ovoga puta. Obojica govore o  pravoslavnoj crnogorskoj crkvi.  Ali oni koji dijele, i kad mire, igraju svoju igru, u kojoj su sljedbenici ulog za demonstraciju snage.

Ako je Zakon o vjeroispovijesti ono što danas muči Crnu Goru i njene vladare, svetovnog i duhovnog, onda je realno očekivati da će oni  sjesti i  pronaći rješenje. Ako snagu nastave da mjere na ulicama, paleći podjele  dok tvrde pazar, biće jasno da je Zakon povod za druge igre. Čiji ishod može biti poguban. I kad su sukobi igra za moćnike, gubitnici su  stvarni. Opet.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo