Povežite se sa nama

INTERVJU

JELENA MILIĆ: DIREKTORKA CEAS-a U BEOGRADU Treniranje puča

Objavljeno prije

na

Događaji u Beogradu i Đenovi napravili su nove podjele u srpskom društvu. Ili su samo one stare i neprevaziđene postale ponovo vidljive. Tako je u javnosti, debatama, TV duelima i izjavama zvaničnika, a kako je zaista, o tome smo razgovarali sa Jelenom Milić, direktorkom CEAS, koja se godinama bavi temama bezbjednosti i tzv. tranzicione pravde. Posebno slučajevima pogibija, u kasarnama, vojnika koji su proglašavani za samoubice, odgovornošću za stradanje civila u zgradi RTS-a 1999. i sličnim tregedijama bez epiloga.

MONITOR: Govorili ste u javnosti povodom huliganskog divljanja u Beogradu i Đenovi.Da li je država baš toliko nemoćna da izađe na kraj sa ovim razbojništvom velikih razmjera?
MILIĆ: Ovo nije bilo razbojništvo velikih razmera nego priprema za puč. Bojim se da nije u pitanju samo mehaničko sprečavanje. To je država sada uspela jer je gej parada bila mali i nebitan povod. Sadašnja vlast ili neće da prizna da ne kontroliše sve delove sistema bezbednosti ili namerno neke od takvih ostavlja u sistemu, iz straha od otkrivanja nekih njenih prljavih radnji ili kao plod nepotrebnog dogovora DS i SPS o istorijskom pomirenju i javnosti nepoznatih koalicionih sporazuma. Još jednom, suština problema je u tome što se ovde radi o grupama koje su delovi sistema, u najmanju ruku na nižem i srednjem nivou.

MONITOR: Jasno je da je za organizaciju ovakvih nemira potrebna logistika. Vjerujete li da iza vidljivih organizacija kao što su ultradesničarske i navijačke grupe stoji i mafija?Pominje sa Darko Šarić, ali i navodni šef novobeogradskog klana, poznat i iz Bijele knjige organizovanog kriminala?
MILIĆ: Pojam mafije i kriminalaca kod nas je uzak. Kriminalci su pre svih ratni zločinci i oni koji u strukturama kriju dokaze ratnozločinačkih dela zvaničnih formacija i svih paravojnih formacija. Verovatno su povezani jer imaju zajednički interes-neuspeh reforme pravosuđa i reforme sektora bezbednosti, zakonodavno uređenje ekonomskih uslova poput kontrole monopola, transparantnosti budžeta.. Činjenica da se sad znaju sve te veze a da se ništa nije moglo preduzeti pre parade i Đenove, govori ponovo o tome da to nisu jake strukture van sistema, već sa podrškom unutar sistema što celoj priči daje dodatnu težinu. Posebno je indikativno stalno reklamiranje države o uspehu uzimanja imovine stečene na kriminalan način. To je izvrgavanje ruglu dobrog principa, jer je u našem slučaju država ta koja je oprala kriminalne pare tako što je nije zanimalo poreklo novca u procesima privatizacije gde su Šarići i društvo i mnogi drugi učestvovali. Sve je bilo ,,legalno”, a sad im uzimaju pare natrag. Država je najveći perač ilegalno stečenih para kod nas.

MONITOR: Zašto je tzv. fudbalska mafija ostala nedodirljiva za državne organe?
MILIĆ: Zato što nije sprovedena suštinska reforma sistema bezbednosti. Kod nas se svela na uvođenje portparola u policijske stanice i priču o zastupljenosti žena u operativnim delovima sistema. A demokratska kontrola službi i oružanih snaga, a regulativa preko 30 000 pripadnika privatnih agencija za obezbeđenje, gde je to! Pa nije samo urbana legenda da je Zvezdu napravio DB, a Partizan vojna bezbednost. To su činjenice, koje se nikad posle 5. oktobra nisu promenile. Dodajte tome da je Partizanov sponzor EPS, poslednji pored Telekoma veliki neprivatizovani državni sistem, a Zvezde Gasprom, a predsednik upravnog odbora Petar Škundrić, ministar energetike. A Đilas i Nikolić pričaju o socijlnom buntu mladih! Ukratko fudbalska mafija jeste deo državnih organa. Meni se čini da vlast neće ništa da promeni, već samo hoće svoj procenat, svoje ljude u telima preko kojih idu velike pare. Zato i istraga protiv Svetlane Ražnatović tako dugo traje. Kome odgovara da se ne sprovode odredbe SSP koji nas obavezuje da ukinemo monopole, da regulišemo tržište i kontrolišemo državana davanja velikim privrednim sistemima? EU igračima koji se na to navikavaju i tako moraju da posluju ili ruskim investitorima i našim monopolisitma?

MONITOR: Vjerujete li u priču da novac stiže i iz Rusije, navodno od njihovih „ultraša”. Da li samo od njih? Tamo se, i sa naše strane, nalaze vrlo zanimljive ličnosti koje je Srbija stavila na potjernicu Interpola?
MILIĆ: Verujem. Ko se prvi oglasio da se stavi kao politički istomišljenik i nudio kao ideološki lider ,,spontanom buntu mladih”- pa SNS. Pravda – njihove dnevne novine uvek imaju izjave ruskih zvaničnika, najbolje vesti iz Rusije. NGO koje rade sa zapadnim organizacijama moraju za sva sredstva koja dobiju za realizaciju projekata da pokažu ugovor banci u kojoj imaju devizni račun, to jest službama, DB i drugima… Zašto je onda nelegitimno pitati odakle njima pare, zašto oni to tako histerično kriju. Imajte na umu serije tribina u Ruskom domu i njihove učesnike. Imajte na umu i to da je upravo Rusija danas zemlja u kojoj nema gej parade, manjinskih prava, u kojoj divljaju razne profašističke grupacije koje maltretiraju imigrante i manjine. Ima ekscesa i na Zapadu, ali tamo postoji većinski konsenzus da je to nešto loše, politička volja da se protiv toga bori i jake institucije i nezavisno sudstvo. A u Rusiji? To su legitimne formacije koje vlast mahom podržava.

MONITOR: Čiji je sve interes da Srbija preko „izvoza nasilja”, ugrozi svoje proevropske ambicije?
MILIĆ: Već sam rekla, jedni druge hrane, podržavaju, koordiniraju, i stvaraju atmosferu u kojoj sitna pešadija nasilnika i pripadnika sistema i delova pravosuđa to vidi kao državi interes. Ambivalentnost vlasti pokazuje ili, još gore, ogoljuje da je za EU samo na rečima, a da njenim stranačkim članovima i finansijerima integracije, koje podrazumevaju više regulacije i transparentnosti, ne ogovaraju. Oni bi najsretniji bili da nam EU kaže – morate sad odmah priznati Kosovo da biste dalje napredovali ka EU. Odbijanjem tog predloga ne bi spasli Kosovo, već svoje muljavine i interese.

MONITOR:U svemu ovome pominje se i antihaški lobi. Postoje li i danas djelovi tog „lobija” u državnom sistemu, uključujući, naravno, i pravosuđe?
MILIĆ: Kod nas se zaboravlja da je pravosuđe veliki i bitan deo sistema bezbednosti. Intervju tužioca za organizovani kriminal Vremenu, je vrlo indikativan. To je intervju frustriranog čoveka koji vodi Akcioni tim za hapšenje Mladića i Hadžića, a koji zavisi od rada drugih službi. Vidite da tu nema koordinacije, da se nikad ne ispita ko je kriv za propuste, za curenje informacija… Nema istraga, nema optužnica, isto kao sa takozvanim huliganima. Nisu problem zakoni, već što se ne sprovode. Dakle oni koji neće pod udar tranzicione pravde, imaju isti interes kao i oni koji neće u EU zbog regulisanog tržišta. Ovi drugi imaju pare da štite ove prve, ovi prvi neuhapšeni usporavaju EU integracije, zajednički interes je tu, a obe strane imaju ljude u sistemu, mafiju u tužilaštvu, u službama i vojsci.

MONITOR: Ratko Mladić je na slobodi ili bar, jasno je, nije u pritvoru Haškog tribunala. Postoji li „tajna veza” između te činjenice i nenapredovanja u postupcima protiv NN lica za slučaj ubistva gardista u Topčideru i nekoliko sličnih slučajeva?
MILIĆ: Što više vreme prolazi a ništa se u predmetima Topčider a pre svega Leskovac ne dešava, to postoji sve više osnova za sumnju da država nema snage da se izbori sa strukturom koja Mladića kroz institucije, ponavljam, kroz institucije vojske, službi i pravosuđa štiti. U kasarnama u Leskovcu je u periodu 2004 -2005 troje vojnika navodno izvršilo samoubistvo. CEAS je o tim slučajevima naširoko pisao u izveštaju. Za sva tri predmeta u okviru slučaja Leskovac, jasno je da su tvrdnje da su se sami ubili više nego nategnute. Nikad nisu saslušani veštaci koji su radili obdukcije i ekshumacije. Vojnik Ivanović se za života hvalio da je vozio Mladića i sadašnjeg zamenika načelnika GŠ VS Mladena Ćirovića.To niko nikad nije ni demantovao ni ispitao, niti saslušao oca pokojnog Srđana Ivanovića koji to uporno ponavlja i dokazuje. Niko nikad nije saslušao Srđanove drugove iz vojske i najgore- niko nije odgovarao ni za Topčider ni za ova ubistva. Makar za nesumnjive organizacione propuste. Država ni ne pokušava da se sa tim izbori, što nam govori da ima neki dil sa tim strukturama. To je poražavajuće.

MONITOR: Čuli ste za informaciju koju je iznio novinar Dejan Anastasijević, da je u Mladićevim bilješkama našao podatke o bliskim vezama Mladića i Jovice Stanišića, ali i generala Momčila Perišića u ljeto 1995, neposredno pred početak genocida u Srebrenici. Kako to komentarišete?
MILIĆ: Ne vidim tu ništa čudno i iznenađujuće. Pa nije to bila slučajna pucnjava u kafani, ili tajna operacija par odmetnutih oficira, to je bio veliki posao. I logistički veliki posao koji je zahtevao organizaciju, komunikaciju, ljude, opremu, objekte. Nije to mogao ni sam Mladić, ni ona šaka jada koja je završila u Hagu. U Srbiji još niko za Srebrenicu i Batajnicu ne odgovara…Sa tranzicionom pravdom se ide samo dotle dokle je neko drugo državno pitanje zatvoreno. Sa Hrvatskom ima prodora, ali sa BIH i Kosovo još ne. Zamislite samo kako bi Srbija izgledala da nema Haga. Pa, da su oni što smo ih tamo poslali ostali ovde, svi bi još bili u strukturama vlasti.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dobrica Veselinović, politikolog i građanski aktivista, Inicijativa ,,Ne davimo Beograd”: Pravi problemi i izazovi 21. vijeka su iznad nacionalnih podjela    

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mislim da se talas promjena osjeća svuda u regionu i to je optimizam koji se vidi. Naravno, to se neće desiti, niti treba da se desi preko noći, već postepeno i sporo, ali baš zato će i ta promjena biti suštinska i održiva

 

MONITOR: Prije nekoliko dana bili ste jedan od predstavnika opozicije koji se sastao sa Metjuom Palmerom, specijalnim izaslanikom Stejt departmenta za Zapadni Balkan. Da li to, možda, znači da će se nova američka administracija, zainteresovati za urušavanje sloboda i institucija u Srbiji o čemu ste, kako ste izjavili, razgovarali sa Palmerom? I  hoće li to ići dalje od ovakvih razgovora?

VESELINOVIĆ: Ovaj sastanak je organizovan u sklopu višednevne posete Metju Palmera Balkanu. A njega smo, kao i uostalom i druge strane diplomate, ovom prilikom upoznali sa trendom urušavanja institucija i opšteg pada demokratije u našoj zemlji, kao i na razloge koji su doveli do bojkota izbora u junu 2020. godine.

Poseban fokus bio je na brojnim napadima na predstavnike opozicionih pokreta, nezavisnih medija i organizacija civilnog društva koje dolaze od strane Srpske napredne stranke. Takođe, govorili smo o sveprisutnoj korupciji i nesposobnosti državnih organa i lokalne samouprave da reše izazove sa kojima se naša zemlja suočava u 21. veku, kao što su klimatske promene, energetska tranzicija i saradnja u regionu.
Videćemo uskoro koliko su ove naše signale ozbiljno shvatili.

MONITOR: Već više godina ste u javnosti prepoznati kao „lice“ Inicijative Ne davimo Beograd. Na posljednjim beogradskim izborima dobili ste nešto više od tri procenta glasova, a parlamentarne i opštinske izbore 2020. ste bojkotovali. U javnosti se pominjete kao jedan od mogućih kandidata za gradonačelnika Beograda, na izborima 2022. Ima li pobjede 2022. bez jedinstvene podrške opozicije kandidatima  za predsjednika Srbije i gradonačelnika glavnog grada?

VESELINOVIĆ: Što se tiče jedinstvene opozicije, mislim da je to uzaludno očekivanje, i da se ne može i neće desiti. To se inače već pokazalo u dva primera – Savez za Srbiju i Ujedinjena opozicija Srbije. Ljudi hoće nove politike i nove ljude.
Mislim da je važno da se ljudima ponudi program i da što veći broj ljudi izađe na birališta, kad budu bolji uslovi i da izaberu u skladu sa svojim preferencijama. Da li je to tri, pet ili deset kolona, mislim da to nije važno. Treba nam velika izlaznost i veliki broj različitih programa. To bi rezultiralo time da ljudi imaju da biraju nešto za šta su, a ne za nešto protiv čega su.
Što se nas tiče, to je plan ,,Za! dobar grad” koji smo sastavili i koji prezentujemo i u krajnoj liniji, živimo.

Nastasja RADOVIĆ
Pro;itajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORKA CENTRA ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Na gubitku su građani

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vanredni izbori trenutno ne odgovaraju nijednom političkom subjektu, pa čak ni opozicionom DPS-u koji se teško oporavlja od 30. avgusta, ali i ne pokazuje sposobnost adekvatne unutrašnje rekonstrukcije koja bi mu proširila koalicioni kapacitet. Znači, kraj ove Vlade nije tako blizu, ali teško da ona može izdržati puni četvorogodišnji mandat

 

MONITOR: Kako vidite ocjene u najnovijem Nezvaničnom dokumentu EK o stanju u poglavljima 23 i 24?

ULJAREVIĆ: Mi smo nedavno, i u kratkom razmaku, dobili dva važna dokumenta iz Evropske unije.

Jedan je nikad opširnija Rezolucija Evropskog parlamenta, a drugi je Nezvanični dokument Evropske komisije. Oba dokumenta pokazuju da se u EU sve bolje vide nedostaci našeg sistema i da se sve eksplicitnije ukazuje na izazove, ali i upire prst u odgovorne. Takođe, čita se i zabrinutost zbog visokog stepena polarizacije u društvu i poziva na politički dijalog kao održiv način prevazilaženja problema.

Proces progovora je poslije početnog entuzijazma i dobrog zamajca udario u zid kada je prethodna vlast shvatila da se time urušavaju njeni monopoli moći. Nažalost, ni nova vladajuća struktura taj proces nije oživjela a danas je i u tehničkom pogledu situacija kompleksnija. Nezvanična klauzula balansa je odavno na snazi a neizvjesno je kad će proces biti otkočen.

Na to opominje i posljednji Nezvanični papir naglašavajući da ispunjavanje prelaznih mjerila ne zavisi samo od primjene akcionih planova i strateških dokumenata već da uključuje i demonstraciju jače političke volje na nivou Vlade da adresira postojeće izazove, osobito one koji se odnose na oblasti koje pokriva poglavlje 23 i one koja su u nadležnosti Ministarstva pravde i ljudskih i manjinskih prava. Uz ovo je EK poslala i jasnu poruku kad je riječ o odnosu suočavanja sa prošlošću i ratnim zločinima, koja bi morala zvoniti u glavi poslanicima i onima u Vladi koji su i dalje spremni da stoje uz ministra Leposavića.

MONITOR: U dokumentu se, između ostalog, ovdašnjim vlastima sugeriše da hitno moraju izabrati šefove i članove radnih grupa za ta poglavlja. Da li to znači da ovoj Vladi nijesu prioritet evropske integracije?

ULJAREVIĆ: Crna Gora ove godine obilježava devet godina od otvaranja pregovora o pristupanju sa EU, a prošlo je i skoro  deceniju i po od potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa EU, odnosno nešto više od deceniju od kada je postala kandidat za članstvo u EU.

Ovaj podsjetnik ukazuje da postavljamo rekorde u dužini ovog procesa a da se dominantno krećemo u začaranom krugu u kojem presudnu ulogu imaju tzv. veto igrači, ma iz koje političke ili vezane ekonomske ili kriminalne strukture oni dolazili. Danas, kad bi trebali biti makar administrativno kapacitirani, pregovaračka struktura države Crne Gore sa EU je u rasulu i, što je još gore, bez ideje daljeg restrukturiranja. Nakon šest mjeseci rada ove Vlade, jasno je da tu podbacila Vlada odnosno da tu nije bila ni na minimumu očekivanog rezultata da imenuje šefove radnih grupa.

Voljela bih da se varam, ali čini mi se da prioritet ove Vlade nije evropeizacija društva i države, iako je to nesumnjivo želja većinske Crne Gore. Od prihvatanja i dosljedne primjene evropskih standarda i najboljih praksi bježala je, u posljednjem periodu, i stara vlast. Pregovori o pristupanju EU nijesu švedski sto sa kojeg naši donosioci odluka mogu uzeti što im se dopada a ostalo ignorisati. Mnogo je tu neugodnih stvari koje se moraju uraditi kako bi se kao društvo uredili. Vladajuća struktura, za sada, ne pokazuje razumijavanje tog procesa niti spremnost da ga valjano sprovede. A konkretnih rezultata neće biti bez neupitne političke volje i snažne i organizovane pregovaračke strukture.

MONITOR: Kako doći do te političke volje i dobre pregovaračke strukture?

ULJAREVIĆ: S obzirom da je danas u Crnoj Gori evropska ideja jedna od rijetkih koja ima snažan progresivni, integrišući i kohezivni potencijal, upravo ta ideja treba da bude polazna tačka u nalaženju saglasnosti o nekim ključnim pitanjima i uspostavljanju tzv. crnogorskog mjerila.

MONITOR: Crnogorskog mjerila?

ULJAREVIĆ: Namjerno i često koristim sintagmu crnogorsko mjerilo kao paralelu briselskim mjerilima koje smo dobili kako bismo postupno zatvarali pregovaračka poglavlja a koja su nerijetko tehničkog karaktera. Cijenim da u našem kontekstu te obaveze prema EU ne mogu biti ispunjene ako nemamo usaglašenost oko crnogorskog mjerila koje nosi vrijednosni i politički sadržaj.

Previše je razlika među nama i zato ključni cilj treba da nam bude pronalaženje vezivnog tkiva da se naše razlike, makar oko nekih važnih pitanja, prevaziđu. To nam nije zacrtano nikakvim briselskim mjerilima, i zato je to ono mjerilo koje mi ovdje u Crnoj Gori treba da postavimo kao osnov demokratizacije i evropeizacije našeg društva i da na njemu dosljedno radimo.

MONITOR: Ima li još znakova da ova Vlada ima neke druge prioritete?

ULJAREVIĆ: Promjena loše vlasti bila je neophodna. Niko nije očekivao da time svi naši problemi budu riješeni. Ta promjena je trebalo da otvori put da se koriguju defekti bivše vlasti i da se uđe u novu fazu konsolidovanja demokratskog poretka u Crnoj Gori uz prioritete zasnovane na javnom interesu.

Međutim, ne samo da se mnogi raniji problemi ne rješavaju nego se javljaju  i aveti za koje smo vjerovali da su iza nas. Vidljiva je i konfuzija kad je riječ o prioritetima, ugroženost građanskog koncepta države, uz olako preuzimanje loših praksi stare vlasti kad je riječ o netransparentnosti, ali i zloupotrebi funkcija.

Na primjer, bizaran je, a ilustrativan, primjer bahatosti zamjenika generalnog sekretara kojem je konstatovano od strane nadležnih organa i kršenje niza, i to ne samo saobraćajnih, propisa a da ova Vlada tvrdoglavo drži tog čovjeka na istoj poziciji. Sa kojim kredibilitetom onda Vlada može govoriti o bahatostima i nekažnjivosti kod prethodne vlasti?

MONITOR: Izmjenama tužilačkih zakona otvara se mogućnost oslobađanja tužilaštva. No, mislite li da je to dovoljno da se konačno naprave suštinski koraci u poglavljima 23 i 24? 

ULJAREVIĆ: Mi smo u CGO-u i ranije ukazivali da je  tužilačka organizacija u Crnoj Gori neefikasna i da konstelacija unutar ovog organa ne doprinosi učinkovitoj borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala, a sjetimo se samo načina adresiranja afera Snimak, Koverta, itd. To naglašava i potrebu da reforme budu u skladu sa standardima i najboljim praksama. Znači, isto kao što se sa ovim tužilaštvom ne može graditi funkcionalna vladavinu prava, ne može se napredovati ni ako se jedan politički uticaj zamijeni drugim.

Ovo pitanje je moralo biti mnogo otvorenije i stručnije iskomunicirano sa evropskim partnerima, jer crnogorske vlasti nemaju tu ni naslijeđenog ni mnogo novog kredibiliteta da bi njime bagatelisali.

MONITOR: Kako vidite dešavanja koja su pratila izbor novog mitropolita Mitropolije crnogorsko-primorske? Brine li vas to što se premijer i dio parlamentarne većine više bave crkvenim pitanjima od reformi neophodnih za ulazak u EU?

ULJAREVIĆ: Takvim pristupom premijer i dio parlamentarne većine prave višestruku štetu državi Crnoj Gori.

Naime, osim što daju doping injekcije DPS-u i drugim partijama u opoziciji jačajući dobijeni klerikalni oreol, oni time dovode u pitanje karakter države Crne Gore, kao i jedini dobar dio u politici prethodne vlasti – spoljno političke prioritete.

Imam poštovanje prema ljudima koji su vjernici, ali ekstenzivna javna demonstrancija religijskih uvjerenja je, u najmanju ruku, neumjesna kad se radi o bilo kome a posebno o zvaničnicima. Dodatno, u slučaju zvaničnika i neodgovorno u jednom multikulturalnom i multinacionalnom malom društvu, kakvo je crnogorsko.

Klijentelistička zaostavština DPS-a neće nestati s molitvama niti uz bilo čiji blagoslov. Da bi se država revitalizaovala potreban je posvećen rad, znanje i širina prema različitostima.

MONITOR: Gdje nas može odvesti politička kriza vlasti?

ULJAREVIĆ: Politička kriza ovdje nije novost, već prije jedna konstanta. Ova će trajati još, bivajući sve mučnije kako direktnim akterima, bilo da iniciraju ili primaju udarce, tako i onima koji to posmatraju sa strane.

Vanredni izbori trenutno ne odgovaraju nijednom političkom subjektu, pa čak ni opozicionom DPS-u koji se teško oporavlja od 30. avgusta, ali i ne pokazuje sposobnost adekvatne unutrašnje rekonstrukcije koja bi mu proširila koalicioni kapacitet.

Znači, kraj ove Vlade nije tako blizu, ali teško da ona može izdržati puni četvorogodišnji mandat.

U konačnici, i to treba naglašavati, na gubitku su građani Crne Gore čiji kvalitet života trpi.

MONITOR: Kako ocjenjujete to što je Odbor za ljudska prava predložio Skupštini da se ne usvoji Rezolucija o Srebrenici? Ili, to što u Skupštini nema jasne poruke i većine da se smijeni ministar pravde koji negira taj zločin?

ULJAREVIĆ: Ta odluka Odbora je poražavajuća i jača negativne trendove relativizacije tog najmasovnijeg zločina izvršenog na tlu Evrope poslije II svjetskog rata, ali i međunarodnih sudskih odluka i obavezujućih međunarodnih dokumenata što je ograničavajuće za dalju suštinsku demokratizaciju crnogorskog društva.

U Crnoj Gori postoji kontinuitet neadekvatnog bavljenja pitanjima iz domena tranzicione pravde. Nažalost, to je sada naglašeno kroz rad nove vladajuće većine u Skupštini, ali i Vlade, jer se tim temama prilazi uz negiranje činjenica. Time se intenzivira opasna igra sa prošlošću zarad sticanja političkih poena u dijelu biračkog tijela dok kao društvo regresiramo. Upravo takva klima je obavezivala novu većinu da dobijemo nedvosmislen stav Skupštine o osudi genocida u Srebrenici i uspostavljanju mehanizama koji su dio kulture sjećanja.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo