Šta je vrijedno!? Pazi sada, reći ću ti vrlo jasno šta je zaista vrijedno, ali bojim se da te odgovor neće zadovoljiti. Zapravo sam siguran da ćeš biti razočaran. U početku, dok ne shvatiš o čemu ti govorim. Jer, ljudi se drže svojih zabluda kao pijan plota i kao što se davljenik hvata za slamku, a teško se odriču svojih zabluda, posebno kada vide da je istina sasvim drugačija ili čak – suprotna! Dakle, vrijedno je ono što imaš. Najbolji test da doznaš šta je vrijedno, sasvim je jednostavan: vidi šta imaš! Ako ga imaš, to je ono što je ne samo vrijedno, nego najvrijednije. Šta god ti inače mislio da je vrijedno, ako je to nešto što nemaš, znaj da si u zabludi i da to što misliš da je vrijedno, zapravo ne vrijedi ni po` lule duhana! Evo ti primjer: jutarnja kafa! Ko još taj mali ritual smatra zbilja vrijednim? Ko u njemu vidi nešto važno, ko tu otkriva neku krupnu privilegiju, blagoslov čak? Ili razlog za radost, gotovo vanzemaljsku smirenost – za nirvanu i istinsku ataraksiju!? Hajde, pogledajmo zajedno, šta je sve potrebno da bismo popili svoju jutarnju kafu, pa još sa nekim ko nam je blizak, drag, koga čak i volimo!? Zaprepastićeš se koliko je kosmičkog napora potrebno da bi to rutinsko, svakodnevno zadovoljstvo, toliko sitno da ga više niko ne smatra ni spomena vrijednim, uopšte bilo moguće!
Najprije, treba da je, u najmanju ruku, sav naš Sunčani sistem u savršenom redu. Sunce mora biti na svom mjestu i grijati jednako kao što je grijalo i juče. Ni jedan ogromni meteorit ne smije biti ni blizu našeg gravitacijskog polja. Zemlja se mora kretati do u sekundu istom brzinom i po svojoj orbiti oko Sunca, i vrtjeti se u milisekundu precizno oko svoje ose, po apsolutno istoj trajektoriji kojom je putovala i juče. Ne smije biti ni zemljotresa, ni tsunamija, (sjeti se Haitija od juče i Sjeverne Sumatre od prekjuče)! Ni nekog požara u blizni, ni rušenja zgrade, ni državnog udara ne smije biti; ni ubistva ili smrtnog slučaja kod komšija, da ne govorimo o bliskima. Ne smiješ biti bolestan, ni očekivati hapšenje, ni strijepiti od vijesti koju očekuješ; ni imati problema sa djecom, ni biti zavađen sa nekim ko ti je drag ili koga voliš…
Da ne dužim: tek tada, kad je sve to ispunjeno, jutarnja kafa postaje moguća! Sve ono što nemaš a za čim žudiš i zbog čega si nesrećan ili nezadovoljan,
sve ono što misliš da vrijedi, odjednom postaje ništavno. Novac, auto, položaj, nove patike, haljina, unapređenje, šta god da je i čega se god možeš sjetiti, sve su to trice i kučine u poređenju sa onim što već imaš a što ne cijeniš: tu svoju jutarnju kafu! U tom činu, ritualu, rutini, koju dobijaš ne primjećujući je, steklo se sve ono što ni ti, ni bilo ko drugi, ni cijelo čovječanstvo, ne mogu da ti omoguće, a ti opet uzdišeš i jecaš za nečim što je puko kloparanje zahrđalog pleha na vjetru! Sve što je za novac, jeftino je. Sve što zavisi od nekog drugog, nevažno je. Ne moli ni jednog čovjeka, jer ono što je vrijedno, niko ti ne može dati.
Kant je, u svom kosmičkom modelu, odbio priču o teleologiji, da bi je zamijenio tezom o imanentnoj povezanosti svega sa svime. Oslonjen na metaforu A. Poupa o ,,lancu bivstva”, koju mijenja sintagmom o ,,lancu prirode” (Kette der Natur), on smatra da su ljudi alke tog lanca. Tvrdnju da je ,,Univerzum stvoren zbog nas”, Kant smatra koliko pretjeranom toliko i provincijalnom: gnjida koja smatra da su glava i kosa u kojoj boravi, stvoreni za njenu radost. Svi smo jednaki pred prirodom – a njen cilj je prosto – život! Kakav život!? U krajnjoj liniji, inteligentan život, smatra Kant. Moguće je i čak, veoma vjerovatno, da postoji inteligentan ekstraterestrijalni život. Ništa ne potvrđuje da je čovjek kruna stvaranja. Vjerovatnije je da smo mi na sredini ljestvice stvaranja, možda jednako tako beskrajno udaljeni od njenog vrha, koliko smo se odmakli od njenog dna. Mi smo prilično neizvjesna instanca ,,na po puta između mudrosti i nerazumnosti” (Gefährliche Mittelstrasse); takoreći, kosmički mediokriteti!
Vratimo se, uz osjećaj beskrajne sreće, svojoj jutarnjoj kafi, tom istinskom čudu i blagoslovu, udaljimo se od kosmičkog mediokritetstva i primaknimo se makar za korak mudrosti. Malo šta vrijedi toliko, a zaista, ništa ne vrijedi više!
Ferid MUHIĆ
IN ENGLISH2 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
FOKUS4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice