Povežite se sa nama

FOKUS

KADROVSKE ROKADE U ANB-U: Da li je nadzirana Ana Kolarević?

Objavljeno prije

na

Šta će Đukanović kazati Džozefu Bajdenu na Minhenskoj konferenciji o bezbjednosti, gdje je, prema pisanju medija, pozvan na raport od strane potpredsjednika SAD lično, za koga važi da je veliki zagovornik proširenja NATO?

Prema brojnim ranijim tvrdnjama, kako opozicije tako i inostranih medija, ono što SAD posebno zanima pred eventualni ulazak Crne Gore u NATO je situacija u bezbjednosnim službama, posebno problem sigurnosti podataka, odnosno zaustavljanje curenja informacija kriminalnim kartelima i drugim službama, i posebno proruski kadrovi u tom sektoru.

Američka agencija Asošijted pres (AP) objavila je prošle godine da se ulazak Crne Gore u NATO odlaže zbog sumnji da u crnogorskim obavještajnim službama rade ruski špijuni. Prema AP sumnjalo se da je ,,broj crnogorskih obavještajaca povezanih sa Rusijom između 25 i 50″. Anonimni visoki zvaničnik NATO je tada za AP ocijenio da je to glavni razlog za neulazak Crne Gore u NATO i da su već ,,preduzeti koraci kako bi se neutralisale njihove aktivnosti, ali će za to biti potrebno vrijeme”.

Da li će Đukanović imati čime da se pohvali Bajdenu? Prema nekim tumačenjima, kadrovske rokade koje se upravo dešavaju u Agenciji za nacionalnu bezbjednosti (ANB) sprovode se radi penzionisanja kadrova koji se povezuju sa saradnjom sa službama država koje nijesu članice NATO-a, a upravo po nalogu NATO.

Ima međutim i onih koji smatraju da su iznenadne kadrovske promjene u vrhu službi i pokušaj Vlade da se ojačaju ingerencije ANB –a rezultat Đukanovićevog straha od posljedica obračuna pojedinih kriminalnih grupa, ojačanih upravo tijesnom saradnjom sa službama.

,,Nema govora o reformama zbog NATO. Da se reforme sprovode zbog toga, kompromitovani kadrovi bi bili očišćeni iz Vojske CG, MOD i vojno diplomatskih predstavništava. Ovdje se radi o borbi više grupa za prevlast nad bezbjednosnim sektorom”, kaže za Monitor Nebojša Medojević, član skupštinskog odbora za bezbjednost. ,,Đukanović vjeruje sve manjem broju ljudi i upada u paranoju ugroženosti. Svugdje vidi neprijatelje i opasnost po njegovu bezbjednost. Jedan broj operativaca ANB i njihove organizacije postaju ozbiljna konkurencija Đukanovićevim ljudima i ovo pezionisanje je samo jedan u nizu poteza kojima premijer pokušava da povrati kontrolu nad kriminalnim kartelima”, kaže Medojević.

Monitorovi izvori iz bezbjednosnog sektora tvrde da je Đukanović krenuo u kadrovske promjene u službama da bi zaveo bezuslovnu kontrolu nad službama nakon što je otkriveno da je njegova sestra advokatica Ana Kolarević navodno bila neovlašćeno tajno nadzirana.

Navodno je, prema našim izvorima, upravo to bio okidač zbog kog je Đukanović počeo da se u tom sektoru okružuje najvjernijim ljudima i jača ingerencije ANB. Ukoliko izmjene zakona o ANB budu usvojene, prema upozorenjima iz civilnog sektora, tajna policija će biti oružje Đukanovićeve pune kontrole kako građana, tako i svih ,,neprijatelja”, i potencijalnih preleta i kolebljivaca na dvoru. ,,Čišćenje” bi usput dobro došlo na putu integracija u NATO.

,,Nije bilo nikakvog pokrića papirima za taj nadzor, a vrh službi nije na vrijeme reagovao, zbog čega je Đukanović krenuo u smjene”, tvrdi naš izvor.

Đukanovića je svakako nešto ozbiljno moralo pogurati u ,,reforme” s obzirom na to da se u službama nalaze svjedoci tajni vrha vlasti i njihovih poslova. To u određenom trenutku može biti nezgodno. Da reforme neće kliziti kao po loju pokazao je i nedavno izazvani sukob u ZIKS-u, iza kog, kako je Monitor pisao, stoje, prema našim izvorima, upravo previranja u bezbjednosnim strukturama, i na koncu oni koji ne žele da tek tako odu u penziju.

Da li je nedovoljna budnost kada je u pitanju zaštita Đukanovića i njegove porodice bio okidač za smjene u ANB-u, tek nakon razgovora sa Đukanovićem, u decembru prošle godine naprasno je ostavku podnio tadašnji direktor Agencije za nacionalnu bezbijednost Boro Vučinić.

Do danas nijesu pojašnjeni razlozi njegove ostavke. Poslanik Velizar Kaluđerović saopštio je nedavno da je tražio sjednicu zbog situacije u bezbjednosnom sektoru, ali da ona nije zakazana ,,što potvrđuje da čelni ljudi DPS očigledno žele da zataškaju razloge Vučinićeve ostavke”.

Na mjesto Vučinića Vlada je sredinom decembra privremeno, do izbora novog direktora, postavila penzionisanog funkcionera ANB Dejana Peruničića. Prema tvrdnjama opozicije Peruničić je postavljen nezakonito jer za to nije bilo odobrenja Skupštine.

Peruničić je 1998. godine bio prvi čovjek u ANB-u upravo za nadzor, tehniku i prisluškivanje. Radi se navodno o Đukanoviću odanom vojniku. Peruničić je nakon što je bivši direktor ANB-a Vladan Joković smijenio Ivana Mašulovića nakratko bio postavljen za šefa podgoričkog ANB-a, da bi u martu prošle godine bio postavljen na mjesto šefa operative.

Peruničić je, kažu naši izvori, blizak ministru pravde Dušku Markoviću. Peruničić je i dok je direktor ANB-a bio Marković pokrivao važne pozicije u tajnoj službi, a upućeni tvrde da je aktuelni potpredsjednik Vlade odigrao važnu ulogu prilikom njegovog izbora za šefa operative. Nakon što je penzionisan, Peruničić je do povratka u službu radio u privatnom obezbjeđenju u kompaniji Guard Popović Security.

Jasno je da Đukanović proteklih mjeseci bezbjednosne službe u stvari ,,čisti od ” kadrova koji se povezuju sa tzv. interesnim klanom Grand koji navodno kontrolišu bivši i aktuelni ministar inostranih poslova Milan Roćen, čovjek sa jakim vezama sa Moskvom a koji je povezivan sa ruskim kadrovima u službama, i Igor Lukšić. Istovremeno se okružuje pripadnicima bezbjednosnih struktura koji se povezuju sa drugim interesnim klanom, tzv. Mojkovačkim klanom na čijem su čelu Duško Marković i njegov kum, bivši šef Uprave policije Veselin Veljović.

Veljović, kog je Đukanović bio za kaznu sklonio u kabinet Filipa Vujanovića, naprasno je vraćen u vrh bezbjednosnih službi u decembru prošle godine, istog mjeseca kada je ostavku podnio Boro Vučinić. Veljović važi za Đukanovićevog odanijeg vojnika. Na mjesto šefa ANB planira se neko blizak Veljoviću i Markoviću.

Vučinić se s druge strane povezivao u medijima sa tzv. klanom Grand. Isti klan se, kada su službe u pitanju, u javnosti povezuje sa visokim funkcionerima ANB-a Zoranom Lazovićem i Duškom Golubovićem koji su dovođeni u vezu sa brojnim aferama. Njih dvojica su na listi onih koji bi trebalo da se penzionišu u martu.

Oni su pominjani u skandalu koji je izbio kada je Medojević optužio Roćena i Đukanovića da vode paralelnu obavještajnu službu koja koristi staru vojnu opremu radi prisluškivanja kritičara, opozicije, stranih diplomata, nevladinog sektora, medija ali i članove najviših organa DPS-a. Uslijedili su demantiji, a Boro Vučinić, tada ministar vojske, negirao je da postoji takva vojna oprema.

Golubović i Lazović su, objavljeno je u medijima, odbili da se penzionišu 2012. godine. Tada je penzionisan visoki funkcioner ANB Vlatko Rakočević kog je snimak na Ju tjubu povezivao sa neometanim prelaskom Nasera Keljmendija sa ogromnim kešom u Crnu Goru

Peruničićev zadatak je, tvrde naši izvori, da sprovede ,,prinudno” penzionisanje istih onih kadrova koji su do skoro služili privatnim interesima i poslovima vrha, i koji sada zbog toga mogu biti nezgodni. Prema novoj regulativi Vlade, u martu ove godine ističe rok za penzionisanje svih operativaca ANB-a koji su navršili 50 godina života i koji imaju 30 godina rada u službi.

Ono što bi moglo pojasniti zašto taj posao nije mogao da uradi Vučinić, koji je takođe odan premijeru je navodno tajno nadziranje premijerove sestre.

Drugi Monitorovi izvori tvrde i da Vučinić nije bio dovoljno čvrst da obavi tako zahtjevne i delikatne poslove. ,,Joković ih je bio skinuo. Uzeo im značke i službene pištolje. Ali im nije napisao otkaz, jer su prijetili otkrivanjem tajni koje bi bile fatalne za režim. Vučinić ih je i vratio u službu. On se družio sa diplomatama dok su oni harali službom i imali pristup svim podacima”.

Joković je bio šef Agencije u relativno kratkom periodu – od jula 2010. do decembra 2011. Podnio je ostavku nakon afere Listing, usmjerene da javno diskredituju Roćena i Lukšića za koje su objavljeni dokumenti tvrdili da su kontaktirali sa narkobosom Darkom Šarićem.

Predrag Bulatović, član parlamentarnog odbora za bezbjednost, podsjetio je ovih dana, nakon što je izabran Peruničić na čelo ANB da je Joković kada je podnio ostavku, ostao na toj poziciji do izbora novog šefa Agencije.

Vučinić je izgleda propustio po sudu Đukanovića da spriječi mnogo značajniju stvar od one koja je promakla Jokoviću.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

FOKUS

OPOZICIJA NA PAUZI, BUDŽET SE USVAJA, DPS SE VRATIO U BUDVU: Ljepota poroka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se u polupraznom državnom parlamentu bez opozicije  usvaja budžet, u Budvi su otvorena vrata za aranžman DPS-a sa dijelom tamošnjeg bivšeg DF, koji su za novog predsjednika budvanskog parlamenta iz redova Evropskog saveza glasali sa tri prsta

 

 

Desilo se gotovo sinhronizovano. Odblokirani su procesi u državnom i  budvanskom parlamentu,  iako opozicija i vlast nijesu zvanično sjeli za sto i postigli dogovor o prevazilaženju političke krize.

Šef parlamenta Andrija Mandić u ponedjeljak je  izrekao mjeru od 15 dana udaljavanja većini opozicionih poslanika,  čime je otvoren put za usvajanje budžeta i deblokiran parlament, koji opozicija od penzionisanja Ustavnog suda Dragane Đuranović krajem prethodne godine  drži kao taoca.  Neki opozicioni poslanici  znak protesta zatvorili su  put poslaniku PES-a Vasiliju Čarapiću do svoje kancelarije iz koje je htio da pokupi stvari, ali na tome se završilo. Sjednica državnog paralemnta naknadno je zakazana, a usvajanje budžeta je u toku.

Istovremeno, u Budvi je  u ponedeljak   izabran Petar Odžić iz Evropskog saveza za predsjednika tamošnjeg parlamenta. Tako je  otvoren put da se u tom gradu formira vlast Budva naš grad Nikole Jovanovića, Evropskog saveza i Građanskog pokreta URA, uz podršku Demokratske partije socijalista. Budvanska sjednica je prošla u međusobnim uvredama Jovanovićevog krila bivšeg DF, koje se vezuje za gradonačelnika Budve iz Spuža Mila Božovića,  i onog koje predvodi Mladen Mikijelj, čija je centrala i dalje blok Andrije Mandića.  Ipak, na tome se stalo.

Rezultat: dok se u polupraznom državnom parlamentu pripremao teren za usvajanje budžeta, u Budvi su funkcioneri Jovanovićeve stranke za Odžića glasali sa tri prsta. Navodno, svi su i dalje ljuti protivnici jedni drugima. Iako su gdje treba svi sa svima.  Ljepota poroka.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POBUNA PROTIV VISOKIH CIJENA: Jugoslovenski bojkot skupoće

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podstaknuti  primjerom građana Hrvatske i Slovenije, ovog petka, 31. januara, akcije jednodnevnog bojkota trgovina (u manjem ili većem obimu) biće organizovane i u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Sjevernoj Makedoniji i Crnoj Gori. Sa zajedničkom željom – niže cijene

 

Kao u staroj pjesmi, Od Vardara pa do Triglava, građani jugslovenskih država naći će se ujedinjeni u (djelimičnom) bojkotu trgovina, u znak protesta zbog velikog a po mnogim ocjenama – neopravdanog, rasta cijena. U nadi da će neodlaskom u supermarkete, tržne centre, benzinske pumpe, restorane i kafiće, natjerati trgovce i ugostitelje na korekciju cijena. Preciznije, na smanjenje marži.

Inicijativa o bojkotu krenula je iz Hrvatske. Na poziv Facebook grupe Halo, inspektore, koju vodi Evropski centar izvrsnosti potrošača (ECIP), kome su se  pridružila društva za zaštitu potrošača, sindikati, političke stranke, pa i ministar privrede (gospodarstva), u Hrvatskoj je prošlog petka (24. januara) organizovan bojkot trgovačkih lanaca, benzinskih pumpi, restorana… Uspješan, opšti je zaključak.

Organizatori su pozvali potrošače u Hrvatskoj da nastave sa akcijom bojkota u modifikovanom obliku. Od četvrtka je na snazi sedmični bojkot tri trgovačka lanca (Lidl, Eurospin i dm) i tri grupe proizvoda – Coca Cole i drugih gazirana pića, vode u bocama i deterdženta za posuđe. Petak je u Hrvatskoj opet dan za opšti bojkot, dok od sledećeg četvrtka na red dolaze drugi trgovački lanci i proizvodi.

Podaci Poreske uprave Hrvatske pokazuju da je prošlog petka, tokom bojkota trgvine,  u u trgovačkim lancima poput Tomija, Konzuma, Spara, Lidla, Kauflanda i Plodina izdato malo više od tri miliona računa, što je gotovo za dva miliona računa manje nego sedmicu ranije. I vrijednost ukupne trgovine bila je znatno manja: 52 miliona eura prošlog petka, naspram skoro 86 miliona eura prethodnog dana. Bojkotovani su ostali bez pazara vrijednog 34 miliona.  Višemilionski gubitak, zbog nenaplaćenog PDV-a, pretrpio je i državni budžet Hrvatske.

Nakon Hrvastke, akcija bojkota trgovačkih lanaca proširila se na Sloveniju. U toku je bojkot kupovine u određenim tržnim centrima i supermarketima koji će trajati do 2. februara. Dan kasnije, akcije će biti nastavljena bojkotom drugih trgovačkih lanaca. Za razliku od Hrvatske, rezultati višednevnog bojkota potrošača u Sloveniji nijesu došli do nas. I pitanje je, kada budu objavljeni, da li će na njihovu tačnost uticati činjenica da se sve više građana Hrvatske hvali time da nedjeljne nabavke obavljaju u Sloveniji. Uz primjetne uštede.

Ima i jedna ozbiljnija razlika između Hrvatske i Slovenije. Dok su zvaničnici u Zagrebu bojkot trgovina podržali ili prećutali, u Ljubljani su se čuli i glasovi protivljenja. Slovenački Ombudsman za lanac snabdevanja hranom, Branko Ravnik je upozorio da bi, s obzirom na to da su primarni proizvođači i prehrambeno-prerađivačka industrija u ozbiljnim problemima, aktuelni bojkot mogao predstavljati uvod u „crni scenario“.

Istovremeno su iz Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i prehrane saopštili da nijesu za bojkot slovenačkih trgovaca, smatraju  da je to ekstremna mjera i da potrošači u takvim situacijama mogu osećati kako su prisiljeni da učestvuju a akcijama koje, možda, ni ne podržavaju. Iz istog Ministarstva su pokušali objasniti zašto su neke cijene u Italiji niže nego u Sloveniji (dok Hrvati dolaze kod njih, Slovenci, zbog  jeftinije trgovine, idu u Italiju). Po njima, stvar je u tome da je slovenačko tržište malo, a proizvodnja manja i skuplja. “Italija ima puno veću masovnu proizvodnju i ponudu na tržištu, pa u skladu sa tim cene mogu da budu niže”.

Insirisani primjerom  građana Hrvatske i Slovenije, ovog petka, 31. januara, akcije jednodnevnog bojkota trgovina (u manjem ili većem obimu) biće organizovane i u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Sjevernoj Makedoniji i Crnoj Gori.

Društvenim mrežama u Bosni i Hercegovini širi se poziv na bojkot trgovina, benzinskih pumpi, kafića i restorana 31.januara, „kao izraz nezadovoljstva zbog visokih cijena i niskog životnog standarda“. Inicijatori akcije pozivaju građane da „tog dana ne kupuju ništa, da unaprijed osiguraju potrebne namirnice, kuhaju kod kuće i izbjegavaju potrošnju u ugostiteljskim objektima“. Cilj akcije je, objašnjavaju  organizatori, pritisnuti vlasti i poslodavce da preduzmu konkretne mjere za smanjenje inflacije, povećanje minimalne plate i poboljšanje ukupnog životnog standarda građana.

U Srbiji je Udruženje za zaštitu potrošača Efektiva pozvalo građane na bojkot velikih trgovinskih lanaca u petak. Na njihovom popisu su četiri trgovinska lanca koja su, zbog dogovaranja cijena, obuhvaćena postupkom Komisije za zaštitu konkurencije (Delez, Merkator S, DIS i Univereksport). Listi zrelih za bojkot pridodat je Lidl, za koji iz Efektive tvrde da se, takođe, priklonio politici visokih cijena. „Poenta nije da se u četvrtak kupe namirnice za dva dana ili da se u subotu kupi ono što nedostaje. Ako postoji prijeka potreba (za kupovinom – prim. Monitora), bolje je nabaviti kod malog trgovca ili na pijaci, samo ne u ovim velikim trgovinskim lancima“, objašnjavaju organizatori bojkota.  „Kako objasniti situaciju da je proizvod koji se pravi u Srbiji jeftiniji u SAD, Nemačkoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori nego u Srbiji? Nije inflacija krivac, krivi su i trgovinski lanci koj imaju visoke marže. Delez ima maržu preko 40, svi ostali imaju 32, 35, 37 odsto marže.“

I u Sjevernoj Makedoniji je potrošačima upućen poziv da ovog petka bojkotuju velike supermarkete ali i manje tržnice/pijace, „kao reakciju na drastično povećanje cijena“. Uz sindikate i udruženja potrošača, poziv na bojkot podržao je i premijer Hristijan Mickoski, ocjenivši da se pojedini trgovci i trgovinski lanci ponašaju neodgovorno neopravdano podižući cijene. “Imam jasna saznanja da određeni subjekti špekulativno pokušavaju da ostvare ogroman profit na račun građana. Ovo je nedopustivo i neće se tolerisati”, napisao je Mickoski.

Slično je i na ovdašnji poziv na bojkot trgovačkih lanaca, koji je stigao od  organizacije Alternativa Crna Gora, reagovao premijer Milojko Spajić. On je, uz odgovor da, na svom profilu na mreži X podijelio anketu sa pitanjem: „Smatrate li da i mi u Crnoj Gori treba da se organizujemo i, recimo, sljedeći petak bojkotujemo sve supermarkete, kao i ostale prodavnice prehrambenih proizvoda?” Naknadno je, za RTCG, pojasnio da „u svojstvu građanina u potpunosti podržavam takvu akciju”. Ponavljajući očekivanja da će, sve izvjesniji, dolazak trgovinskog lanca Lidl riješiti problem visokih cijena i trgovačkih marži. “Lidl intenzivno radi na tome (na dolasku u Crnu Goru – prim. Monitora). Ukoliko domaći trgovci ne budu radili na fer odnosu prema lokalnim potrošačima, naravno da će ih potrošači napustiti”, saopštio je Spajić.

Nijesu svi ministri u Spajićevoj Vladi u potpunosti saglasni sa izrečenom podrškom bojkotu trgovina. Počev od potpredsjednika vlade za ekonomsku politiku i ministra ekonomskog razvoja Nika Đeljošaja.   “Ohrabrujem građane da svoj novac troše u Crnoj Gori, u našim trgovinama i kupuju samo domaće proizvode“, saopštio je Đeljošaj. „Koristim priliku da predložim da fokus nevladinih organizacija i svih društvenih aktera bude bojkot uvoznih proizvoda u trgovinama i da se kao društvo organizujemo da odredimo jedan dan u nedjelji (npr. 31. januar) ili više dana u mjesecu, kako bismo ujedinjeni i složni kupili samo domaće proizvode u našim trgovinama.”

Na sličnom fonu bili su i zvaničnici Crnogorskog udruženja poslodavaca (CUP) i Privredna komora CG. „Bojkotom sopstvene trgovine ne pomažemo nego odmažemo sebi. Neće biti prvi put da se iz plemenitih motiva, a u ime opšteg dobra nanosi šteta i postiže upravo suprotno od željenog“, ocijenili su iz CUP-a.

Iz Privredne komore su, pozivajući se na prošlogodišnju Analizu koju su naručili od Ekonomskog fakulteta, saopštili da se rast cijena u prethodnom periodu nije desio kao posljedica neracionalnog ponašanja trgovaca, već faktora na koje privreda ne utiče. Upirući,  indirektno, prst odgovornosti i u aktuelnu Vlade, a dijelom i na njene prethodnike. „Analiza je pokazala i da sektor trgovine nije generator inflacije, te da je rast cijena neminovan kada zarade rastu brže od produktivnosti. Zato je generatore inflacije potrebno dodatno analizirati uključujući i uticaj pojedinih mjera ekonomske politike“,  navodi se u saopštenju PKCG.

“Trgovačke marže u regionu 2023. godine bile su najniže u Bosni i Hercegovini, 15 odsto, dok su u Srbiji 24-26 odsto, Hrvatskoj iznad 30 odsto, a u Njemačkoj čak 37 odsto“, predočili su iz PKCG rezultate pomenute Analize poslovanja trgovinskih preduzeća (veliki trgovački lanci, veleprodaje, mikro i mala preduzeća). „Prosječna neponderisana stopa bruto marže za trgovinska preduzeća u Crnoj Gori (uzorak analiziran u ovoj studiji) u 2023. godini iznosila je 17,9 odsto, što je čini nižom u odnosu na sve zemlje iz regiona izuzev BiH”.

Ti podaci nijesu utješili građane koji idu u trgovinu i iz nje, za sve više novca, u cegerima donose sve manje. Rast cijena i smanjenje kupovne moći, bez obzira na nominalni rast plata i penzija, podstakao je i predsjednicu Centra za zaštitu potrošača (CEZAP) Olgu Nikčević da podrži bojkot trgovina. “Na ovaj način potrošači šalju poruku da trenutna situacija nije održiva i da je neophodno hitno reagovati na sistemske probleme. Bojkot marketa može poslužiti kao privremena mjera za vršenje pritiska, ali za dugoročne rezultate potrebno je sprovesti strukturne promjene u ekonomiji, uključujući jačanje domaće proizvodnje, bolje uređenje tržišta i podsticanje veće konkurencije”, kazala je ona.

Bojkot su podržali i sindikati. Izvršni odbor Unije slobodnih sindikata Crne Gore pozvao je članstvo da se pridruži bojkotu koji je, kažu, „izraz građanskog revolta zbog enormno visokih cijena proizvoda“ i ugrađivanja trgovaca kroz neutemeljeno visoke marže, koje nijesu formirane na realnim osnovama, već su rezultat povećanja zarada i penzija kroz efekte programa Evropa sad 1 i 2.

„Ukoliko se građani/ke odazovu pozivu na bojkot i ukoliko bojkot uspije, biće to snažna poruka trgovcima da građani/ke imaju mehanizam kako da se zaštite od daljeg „divljanja“ cijena“, navodi se u saopštenju USSCG.

I iz Saveza sindikata Crne Gore su pozvali članstvo da daju pun doprinos bojkotu. „Jer sve što smo postigli u dogovoru sa Vladom vezano za povećanje plata, trgovinski lanci nam to uzmu cijenama. Savez sindikata će osmisliti i dalje korake kako bismo postigli cilj, a to je smanjenje cijena“, poručio je generalni sekretar SSCG Duško Zarubica.

No, čuju se  glasovi ekonomskih analitičara koji pozivaju na oprez. Rast cijena, nesporno, jede (nesrazmjerno) uvećane zarade i penzije, pa je kupovna moć građana Crne Gore, prema  podacima Eurostata, približno ista danas kao i  2019. godine (51:50 odsto prosjeka EU). A taj rast, pored ostalog,  plaćamo manjim ulaganjima u penzione fondove. Odnosno, pozajmljujemo od samih sebe u budućnosti. .

Mišljenja se razlikuju oko toga šta je uzrok a šta posljedica takvog stanja. I ko je odgovoran. Neki analitičari upozoravaju da, zemlje bivše SFR Jugoslavije danas imaju različite ekonomije, zbog čega ni poslovanje maloprodajnih lanaca u Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji, Crnoj Gori  i Makedoniji nije uporedivo. Zajednički problem skupoće ne može se rješavati na isti način, jer  nema iste uzroke. Drugi upozoravaju da maloprodavci ne mogu biti jedini odgovorni za dešavanja u lancu u kome su i proizvođači, uvoznici, veleprodavci i, možda najvažnije, država/vlada kao kreator pravila i neko ko određuje visinu carinskih, akciznih,  poreskih stopa koje i te kako utiču na visinu cijena koju plaćaju potrošači. Svi mi.  U konačnom, nije teško shvatiti da bi ozbiljan bojkot, ili njime uzrokovan značajniji pad cijena, donio velike nevolje aktuelnim vlastima u Crnoj Gori. Planirani prihodi od PDV-a i akciza ne bi se realizovali pa bi država trebala dodatna zaduženja.

Potrošači ne žele da glavoboljaju oko takvih dilema. Njih interesuje to što su za tri godine cijene osnovnih životnih namirnica porasle preko 35 odsto, da je ukupna inflacija u tom periodu iznosila 26,8 odsto, da je najveći rast cijena zabilježen je u kategoriji hrana i bezalkoholna pića (37,5 odsto) – baš tamo gdje ode većina novca prosječnog stanovnika Crne Gore. Sve navedeno su zvanični podaci Monstata. Uz to su, možda još više, poskupjeli stanovi i stanarine, odjeća i obuća, sve vrste usluga (od frizera do računa telekomunikacionih i kablovskih provajdera), komunalije (uz najavljeno poskupljenje struje)… a konačno, ili prije svega, akcize i poreske stope.

Ne može se , naravno,  sve to ispeglati jednodnevnim bojkotom trgovina. Zato  petak u kome nekadašnji Jugosloveni bojkotuju kupovinu treba razumjeti kao pokaznu vježbu nekih budućih akcija. Ne moraju biti sinhronizovane, važno je da budu korisne.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

BLOKADA PARLAMENTA I USTAVNI SUD: Čega se to plaši Đukanović?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema podacima dobro upućenih izvora Monitora, nije tačno da je vlast na čelu sa Mandićem,  kako tvrdi DPS,  preuzela kontrolu nad Ustavnim sudom, iako je on i dalje nesumnjivo partijski.  Penzionisanjem Dragane Đuranović došlo je do promjene odnosa snaga : DPS-2,  URA-1, DF-1,  Demokrate – 1. Matematika kaže:  opozicija – 3, vlast –  2.  No,  izgleda da sudija  Faruk Resulbegović,  koji slovi za kandidata URA, iako je ta partija sada u opoziciji, za DPS  predstavlja veliki rizik

 

 

Demokratska partija socijalista uz dio opozicije blokirala je opet početkom sedmice sjednicu parlamenta, na kojoj je trebalo glasati o budžetu.  Insistiraju da „parlamentarna većina ruši državu“, te da je razlog njihove blokade Skupštine – odbrana Ustava.

„Dok god se ne poništi odluka Ustavnog odbora, neće biti sjednica. To je jedinstven zahtjev opozicije“, poručio je lider DPS Danijel Živković.

Dodatno je proširio spisak zahtjeva: „Za povratak redovnog rada Skupštine Crne Gore neophodno je poništenje neustavne odluke o penzionisanju sutkinje Dragane Ðuranović, kao i potpisivanje sporazuma između opozicije i vlasti u kojem će se jasno precizirati da nema izmjena Ustava u dijelu identitetskih pitanja, kao ni izmjena Zakona o crnogorskom državljanstvu. Finalno, premijera Spajića sam upozorio da ukoliko parlamentarna većina sa državnog nivoa spriječi formiranje vlasti u Budvi i time još jednom sruši ustavni poredak, da će odgovor opozicije biti blokada svih lokalnih skupština i potpuna paraliza društveno-političkog života”.

DPS-a i stranke opozicije tvrde da  je penzionisanjem sutkinje Đuranović  izvršen “ustavni puč”, te da je  parlamentarna većina na čelu sa Andrijom Mandićem  preuzela kontrolu nad Ustavnim sudom kako bi “srušila državu” i  između ostalog progurala zakon o dvojnom državljanstvu. Problem sa tim DPS- ovim narativom ima više nivoa. Za početak, neobično je da se protiv političke kontrole Ustavnog suda bori partija koja ga je pretvorila u partijski i uništila njegov integritet. Prema podacima dobro upućenih izvora Monitora, nije tačno da je vlast na čelu sa Mandićem,  kako tvrdi DPS,  preuzela kontrolu nad Ustavnim sudom, iako je on i dalje nesumnjivo partijski.

Zašto DPS onda želi da vrati sud „u pređašnje stanje“, kako je to  nakon razgovora opozicije sa Martom Kos definisao  Živković? Dio odgovora je u hronologiji  promjena snaga unutar partijskog Ustavnog suda.

Nakon višegodišnje blokade Ustavnog suda, početkom 2023. godine, postavgustovska vlast je, kako bi odblokirala evropski proces, konačno uspjela da dobije poene od Brisela i popuni dio praznih mjesta u Ustavnom sudu. Uz neophodnu saradnju opozicije, pošto se sudije Ustavnog suda biraju dvotrećinskom većinom.  U to vrijeme premijer je bio Dritan Abazović koji danas stoji uz DPS, a predsjednik države Milo Đukanović.  Parlament i predsjednik po zakonu imaju značajnu ulogu u procesu izbora sudija Ustavnog suda. Na žalost, sud je popunjen  po odavno uspostavljenom đukanovićevskom principu,  po kom su sudije Ustavnog suda bile ishod  politčke trgovine, a ne radnih biografija i referenci.  U tom smjeru nova vlast nije napravila nikakav pomak.  Sud je bio i ostao partijski, ali sa malo drugačijim odnosom snaga.

U februaru 2023. godine, nakon više poništenih konkursa i neprincipijelnog glasanja svih partija, koje su mijenjale odnos prema kandidatima u zavisnosti od trenutnog partijskog interesa,  izabrano je troje sudija –   Snežana Armenko, koja je bila predlog Demokratskog fronta i koja je u rođačkim odnosima sa Predragom Bulatovićem, savjetnikom Andrije Mandića, Miomirka Tešić, koju su predložile Demokrate  i Dragana Đuranović koju je predložio DPS, a čije je penzionisanje krajem godine DPS natjeralo na bacanje dimne bombe na sjednici Ustavnog odbora, a danas na blokadu parlamenta.  Đuranović se tokom intervjua pohvalila  partijskom knjižicom DPS.  Kazala je da je ima od 2017. i da „za sudiju Ustavnog suda nije neophodno da ne bude član partije“.

Tada za sudiju Ustavnog suda nije izabran Faruk Ruselbegović, zbog toga što za njega nijesu glasali DPS i Bošnjačka stranka. DPS je u to vrijeme još manjinski podržavao Abazovićevu vladu, ali nije glasao za  Resulbegovića, koji slovi za kandidata URA, uz objašnjenje da želi to mjesto da ostavi dogovoru unutar manjinskih partija. U prevodu, DPS je bio radiji kandidatu  kog bi predložile  manjinske partije  iz korpusa tada DPS – u vjernih partnera. Prije svega Bošnjačka stranka.  Ruselbegović je ipak izabran u novembru 2023. godine. Ni tada DPS nije glasao za njega, ali su  njegov  izbor omogućili glasovi URA, koja je u to vrijeme već postala opozicija, i Socijaldemokrata (SD).

Izborom Resulbegovića kompletiran je Ustavni sud. Pored novoizabranih sudija, u Ustavnom sudu tada su bili još Budimir Šćepanović, predsjednik suda, Desanka Lopičić i Milorad Gogić, danas savjetnik Andrije Mandića.   Šćepanović i Lopičić izabrani su u vrijeme DPS-a, i važe za njihove odane vojnike pravosuđa. Šćepanović, Lopičić, kao  i penzionisana sutkinja Đuranović, nalaze se na spisku sudija koji su od DPS vlada dobili stanove po povoljnim uslovima, što je danas predmet pravosuđa .

Lopičić je od Vlade dobila stan 2009. godine od 75 hiljada eura, koji je otplaćivala u mjesečnim ratama od 79,8 eura. Od 2014. do 2017. bila je predsjednica Ustavnog suda, a svojevremeno je nezakonito izabrana za predsjedavajuću sudiju, što je potvdio i sam Ustavni sud. Sutkinja Dragana Đuranović je dobila stan u Siti kvartu  od Vlade 2016. godine, dok je bila zaštitnica imovinsko-pravnih interesa države za svega 15.445 eura. Sudija  Šćepanović  je uz pomoć Vlade dobio stan od 90 kvadrata za nešto više od 13 hiljada eura u Univerzitetskom centru u Podgorici.

Dakle, da pritvrdimo- kada je u novembru 2023. kompletiran, Ustavni sud bio je izvan sumnje partijski. Prema podacima Monitorovih dobro upućenih izvora, u njemu je važio ovaj odnos snaga:  DPS 3, DF -2, Demokrate – 1, URA – 1. Pošto je URA tada bila u opoziciji, moglo bi se reći da je opozicija i dalje imala kontrolu nad sudom, 4:3.  Mđutim, DPS očito nikad Resulbegovića nije računao kao dio opozicione snage, pa je takav sud smatrala sudom u pat poziciji.  Tri naspram tri.

Nakon što je penzionisan Gogić, koji je završio u Mandićevom kabinetu, neprincipijelno mijenjajući stavove o penzionisanju sudija Ustavnog suda spram sopstvenog interesa, ustanovljen je ovaj odnos:  DF- 1, Demokrate – 1, URA -1, DPS -3. Opozicija je imala tri sugurna i jedan za DPS očio  nesiguran glas.   To je pređašnje stanje u koje danas  DPS sa sve evropskom retorikom,  želi da vrati Ustavni sud.

Penzionisanjem Đuranović došlo je do promjene – DPS-2, URA- 1, DF-1, Demokrate – 1. Matematika kaže:  vlast –  2, opozicija – 3. DPS međutim, dok blokira parlament s URA,  i dalje istrajno  ne računa  njihove “nesigurne” glasove u sudu.  Pritom, nakon penzionisanja Đuranović, u Ustavnom sudu je  neparan broj sudija, pa odluke više ne mogu biti zaustavljane pat pozicijom, tri na spram tri.   Sada Resulbegović za njih predstavlja još opasniju  razliku.  Zato DPS želi stvari da vrati u sigurno. Pređašnje stanje, za njih znači pat pozicija. DPS se u stvari   bori za – blokadu.

Priča o Ustavnom sudu, o čemu je Monitor već pisao, je priča o borbi vlasti i opozicije oko nadmoći u  pravosuđu. Priča o penzionisanju sudija tog suda, je priča i  o tome kako su i vlast i opozciija, ali i većina sudija Ustavnog suda, Ustav tumačile  spram sopstvenih, partijskih i ličnih interesa.  DPS danas traži da se nastavi sa kršenjem Ustava, i sudije penzionišu po starom receptu, za koji eksperti odavno ukazuju da je sporan. Vlast je taj recept koristila kad joj je odgovaralo, a odlučila s njim da raskrsti, opet kad joj odgovara. Sudije, isto.  Doprinoseći tako opštoj haotizaciji, u kojoj je očigledno da je Ustav tek pogodan zaklon. Ili ruža na  reveru. Što bi rekao Andrija Mandić potpredsjedniku skupštine Borisu Pejoviću, dok se nadgornjavao sa poslanicima opozicije: „Pridrži mi ovaj Ustav“.

Zanimljivo, trenutno je penzionisana samo sutkinja Đuranović, iako je još dvoje sudija ispunilo uslove za penziju, kako je to u obraćanju Parlamentu navela i predsjednica Ustavnog suda Snežana Armenko.  Predsjednik Jakov Milatović izbor to dvoje sudija ostavio je otvorenim, i rezervisanim za amin sudija Ustavnog suda. Milatović je tako odigrao i za DPS. Ubrzo je prešao na podešavanja iz avgusta 2020. A o tome kako dvoje sudija ne idu u penziju, a jedan da, iako su svi ispunili uslov, više ne priča niko. Toliko o Ustavu.

Nevinih u priči o Ustavnom sudu nema, ali je očigledano nastojanje DPS-a, da blokira taj sud. Da ga vrati u pređašnje stanje, ali i  onemogući dalji razvoj događaja. Šta ako bi se nakon sutkinje Đuranović penzionisalo i dvoje njihovih sudija? Ko bi ih zamijenio?

Dimne bombe na Ustavnom odboru, pojavljivanje Đukanovića nakon tragedije na Cetinju sa zahtjevom da se smijeni policijski vrh, blokada parlamenta kojom se navodno brani Ustav, a koja je, po pravnim stručnjacima neustavna i nelegitimna, za razliku od bojkota, prijetnje da će blokirati i lokalne parlamente… Sve su to detalji koji nameću pitanje: čega se to plaši Đukanović?

Vlast tvrdi da je penzionisanje Đuranović spriječilo izlazak iz pritvora bivšeg specijalnog tužioca Milivoja Katnića i bivšeg visokog bezbjednosnog funkcionera Zorana Lazovića.  Šta bi mogao još Ustavni sud koji nije u „pređašnjem stanju“, a koje specijalnim dodacima podmićuje nova vlast?

Zanimljivo je da DPS ne umiruje ni miješanje Venecijanske komisije, u kojoj između ostalih sjede nekadašnji ministri DPS vlada,  profesor Srđan Darmanović i Zoran Pažin.  Ili se sjećaju kako je lako ne uvažiti VK s pozicije vlasti.  Kako god, nervoza DPS-a  je očigledna.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo