Povežite se sa nama

OKO NAS

KAKO DO NAOČARA ZA VID: Privatnici su zakon

Objavljeno prije

na

Počnimo odozgo, iz vizure institucija, sistema: Fond za zdravstveno osiguranje raspisao je nedavno poziv za privatne oftamološke klinike koje će ove godine, o trošku države, liječiti ljude sa slabim vidom. U njemu stoji da je u cilju smanjenja čekanja na pregled i bolje dostupnosti usluga osiguranicima, Fond objavio javni za prvi i kontrolni pregled i određivanje dioptrije.

Tamo piše: ,,Kako bi se omogućilo blagovremeno i nesmetano ostvarivanje zdravstvene zaštite iz oblasti oftalmologije, za ugovorene usluge, neophodno je da se osiguranik obrati izabranom doktoru za izdavanje uputa, na ime privatne oftalmološke ustanove”.

U njemu stoji i to da ponude mogu da prilože one klinike koje nijesu obuhvaćene Odlukom o mreži zdravstvenih ustanova. One bi, po uputu izabranih doktora, odrađivale prve i kontrolne preglede i određivanje i propisivanje naočara. Određen je i cjenovnik. Po njemu će Fond refundirati troškove klinikama: ponuđeno je da prvi pregled klinike rade po cijeni od 8,34 eura, kontrolni pregled, određivanje i propisivanje naočara po cijeni od 2,78 eura, a sve pomenute usluge za djecu do sedam godina poreski obveznici bi privatnicima plaćali 25 odsto skuplje.

Konačno, po narečenom pozivu zaključeni su ugovori sa privatnim zdravstvenim ustanovama, sa početkom važenja od 01.05. 2016. godine (vidi box, spisak privatnih zdravstvenih ustanova sa kojima je Fond zaključio ugovore).

Krenimo sada odozdo, od pacijenta, sa kojim je razgovarao novinar Monitora, a koji je insistirao na anonimnosti.

Priča ide ovako: naš sagovornik, koji nam se požalio, primijetio je da mu slabi vid. Otišao je potom kod izabranog ljekara da mu izda uput za očnog. Ljekar mu je, priča nam, objasnio da je procedura sljedeća: on mu da uput za oftamologa u Kliničkom centru, tamo mu zakažu za par mjeseci, pa onda dođe ponovo kod njega i on mu da odobrenje za privatnog ljekara gdje se kraće čeka na pregled.

,,U Kliničkom centru su mi zakazali tek za tri mjeseca, i ponovili da idem kod privatnika koji ima ugovor sa Fondom. Naveli su da mogu da biram u Kodru ili kod Jovovića. Nakon što sam sa uputom opet išao kod svog izabranog doktora, kontaktirao sam privatne oftamologe. U ordinaciji Jovović su mi rekli da mogu da zakažu tek za četiri mjeseca, isto tako i u Kodri”.

Nije mu, kaže, bilo jasno zašto onda Fond ima ugovore sa tim privatnim klinikama ako se čeka duže nego u Kliničkom centru.

,,Pitao sam ih ako plaćam pregled – koji košta od 20 do 30 eura – koliko onda čekam. Dan-dva rekli su. Meni, dakle, ostaje da platim tih 20 ili 30 eura. Nije mi jasno zašto se na ovakav način potpisuju ugovori sa privatnim ordinacijama ako one ne mogu da pruže blagovremenu uslugu”.

Bivši direktor Doma zdravlja Podgorica i bivši predsjednik Savjeta Fonda zdravstva primarijus doktor Ivo Đurišić za Monitor kaže da se do 2005. godine, kada je izvršena reforma primarne zdravstvene zaštite, očna ambulanta nalazila u sklopu Doma zdravlja Podgorica i radila dvokratno. Nije bilo nikakvog zakazivanja, kaže Đurišić, a pacijenti su isti dan pregledani.

„Programom uvođenja izabranog ljekara, koji se pokazao kao promašaj, očna ambulanta i ostale specijalističke ambulante prebačene su u Klinički centar. S obzirom da ljekari Kliničkog centra na očnom odjeljenju vrše operativne zahvate i vode računa o ležećim bolesnicima, u Kliničkom centru na očnom odeljenju nastaje usko grlo u ambulantnom tretmanu”.

Đurišić kaže da vidjevši da je nastao opšti haos, ministarstvo i Fond odlučuju da potpišu ugovore sa privatnim očnim ambulantama. Ali i tu nastaje problem. „Jer se privatnicima sa zakašnjenjem, isplaćuju usluge od strane Fonda, a i cijene nijesu odgovarajuće. Zato pojedine privatne očne ambulante raskidaju ugovore sa Fondom”.

Kada se uvodio program izabranog ljekara, 2005. godine, računalo se, smatra Đurišić, da će se on postepeno pretvoriti u porodičnog ljekara, koji bi bio obučen da obavlja i specijalističke preglede, što nikada nije učinjeno.

„U ovoj situaciji jedino rješenje je vraćanje očnih i drugih specijalističkih ambulanti u Dom zdravlja. Konačno moramo imati nekog ministra, ne politički podobnog, nego organizatora koji će se vratiti na sistem koji je do 2005. izvanredno funkcionisao. A do tada, pare u džep, kod privatnika platite i dobićete odmah uslugu. Ne krivite preovladavajuće privatnike, već krivite Fond i institucije zdravstva koje se nijesu umjele snaći u ovoj situaciji”.

Po spisku

Spisak privatnih zdravstvenih ustanova sa kojima je Fond zaključio ugovore, iz oblasti oftalmologije za prvi i kontrolni pregled i određivanje dioptrije su sljedeće: Za područje Podgorice, Danilovgrada i Kolašina zaključeni su ugovori sa sljedećim privatnim zdravstvenim ustanovama i to sa:
• Specijalističkom ambulantom za oftalmologiju ,,dr JOVOVIĆ”
• PZU za oftalmologiju ,,LENS COMMERCE”
• PZU ,,OKO vmmm”
• Dnevnom bolnicom ,,OFTALENS DR KOTUROVIĆ”-
• SB ,,CODRA” i
• Specijalističkom ordinacijom za oftalmologiju ,,RADOJEVIĆ”,
a produžen je i raniji Ugovor sa
• PZU ,,BOROVIĆ” za dječiju oftalmologiju

Za područje Bara i Ulcinja zaključeni su ugovori sa dvije privatne zdravstvene ustanove i to sa:
1. Specijalističkom ambulantom iz oftalmologije ,,VID”- Bar i
2. ,,Optikom OCULUS” doo-PJ očna ordinacija ,,dr Marina”- Bar,

Za područje Nikšića, Šavnika i Plužina zaključen je ugovor sa jednom privatnom zdravstvenom ustanovom i to sa:
• Specijalističkom ordinacijom ,,VISTA”-Nikšić

Za područje Berana i Andrijevice zaključen je ugovor sa jednom privatnom zdravstvenom ustanovom i to sa:
• PZU ,,Dr Lutovac” Berane.

Marko MILAČIĆ

Komentari

Izdvojeno

TRI DECENIJE OD PROGLAŠENJA EKOLOŠKE DRŽAVA: Građani prinuđeni da protestima brane prirodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dan uoči obilježavanja 30. godina od proglašenja ekološke države, ekolozi su najavili protest. Smatraju da se nema što slaviti. I pored silnih obećanja nove vlasti, mještani su i dalje prinuđeni da protestima brane svoju životnu sredinu

 

U ponedjeljak 20. septembra obilježiće se 30 godina od proglašenja Crne Gore za ekološku državu. Biće svečano. A na terenu i nema mjesta za pretjerano slavlje. Veliki zagađivači Termoelektrana Pljevlja, Kombinat aluminijuma, Željezara, i dalje nesmetano truju vazduh i prirodu. A kao i prije promjene vlasti građani su prinuđeni da protestima brane životnu sredinu u kojoj žive.

Desetak mještana potkomovskih sela u Andrijevici su prošlog četvrtka uhapšeni nakon što su blokirali prolaz kamiona preduzeća Bojkomerc. Mještani su poručili da je dosta bilo pljačke njihovog bogatstva i traže od Vlade da što hitnije preispitaju koncesione ugovore i da zaustave svaku dalju sječu šume na tom prostoru.

,,Posebno tražimo da se zaustavi izvođenje bilo kakvih radnji u dijelu Bradavca gdje se nalaze izvori pitke vode s kojih se nekoliko sela napaja vodom. To je naš ultimatum, jer ako dozvolimo da se nastavi dalja sječa šume, onda će naša sela zbog pokretanja strmog terena nestati s lica zemlje”, poručio je mještanin Strado Babović.

I prije i poslije hapšenja, mještani zahtijevaju da se što prije, u cilju sprečavanja daljeg uništavanja šuma, vodoizvorišta i putne infraksture od strane koncesionara, iniciraju izmjene zakona o upravljanju državnim resursima.

Vladi se ne žuri, a važeći zakon je na strani koncesionara. Nakaradni zakoni i ugovori iselili su narod sa ovih prostora, kazao je na protestnom skupu održanom u nedjelju u Konjuhu Rašid Marković, koji je govorio u ime drvoprerađivača. ,,Evidentno je da je šumaska mafija potpomognuta svim institucijama i kapacitetima države. S prirodnim resursima nestaje narod sa sjevera i to je državni udar”, istakao je Marković.

Na protestu je drvoprerađivač iz Plava Edin Šarkinović objasnio: ,,Jedan kamion koncesionara preveze u prosjeku oko 40 kubika balvana. Ta drvena masa se prodaje za oko 4.000 eura i ta sirovina ide preko granice. Kada bi taj jedan kamion građe lokalni drvoprerađivači pretvorili u neku uglačanu dasku, imali bi prihod od 12.000 eura, a ako bi od tog drveta uradili patos imali bi 20.000 eura. Takođe, država bi preradom tog drveta uzela četiri puta veći prihod po osnovu PDV-a, u odnosu na ono što daje koncesionar. Uz to, određenim vidom poluprerade zaposlio bi se značajan broj radnika. Sve zajedno ukazuje da je po srijedi velika pljačka naroda i države”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO SE FABRIKA PEŠKIRA NAŠLA U STEČAJNOJ MASI AUTOPREVOZNOG PREDUZEĆA SIMON VOJAŽ: Gume, kočnice, peškiri, dizalice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispostavilo se da  fabriku peškira u bihorskom selu Savin bor nije gradio ni  turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

 

Kada je nedavno objavljen oglas za prodaju beranske autoprevozne kompanije “Simon vojaž” kroz stečaj, saznalo se da je u stečajnu masu ušla, i da je zajedno sa cjelokupnom imovinom , na prodaju data i imovina u selu Savin Bor. Tada se i otkrilo da se radi o nesuđenoj fabrici peškira u tom bihorskom selu.

Tako se ispostavilo da ovu fabriku niti je gradio turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, koji je bio suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

Kada su stupili u štrajk polovinom 2020. godine, radnici “Simon vojaža” su javno pitali zašto je Adrović njihovim novcem pravio fabriku u svom rodnom selu. Tada to niko nije demantovao, a sada se ispostavilo da fabrikazaista  jeste građena novcem “Simon vojaža” i ušla je u stečajnu masu koja će se polovinom oktobra naći na javnoj licitaciji.

Kakvi su samo hvalospjevi ispjevani Ismailu Arslaniju, kome sada nama ni traga, i Mehmedu Adroviću te 2017. godine, neposredno pred lokalne izbore u Petnjici. Četrdesetdvogodišnji Arslani je predstavljen kao suvlasnik kompanije “Euro Bor” u okviru koje je trebalo da radi fabrika peškira i partner Mehmeda Adrovića.

Navodno je tih dana dopremio iz Turske prve metre sirovine za izradu bihorskog peškira koji će, kako je tvrdio „pokoriti“ region.

Arslanov partner u poslu, Mehmed Adrović tada je govorio da je optimizam turskog tekstilca opravdan, a da je njegov portfolio više nego impresivan.

Lokalni mediji pod kontrolom DPS-a potrudili su se i da objave po nešto iz njegove biografije, kao na primjer, da je rođen u Denizliju, turskom gradu poznatom po razvijenoj tekstilnoj industriji. Da je dvadeset godina u poslu sa tekstilom, kao i da je oženjen i da ima troje djece, “koja ga gledaju samo tokom praznika”.

“Moj put je manje-više sličan mnogim biznismenima. Počeo sam kao običan radnik, pekao sam zanat i znao sam svoje sposobnosti. Vrlo brzo sam otvorio fabriku u Denizliju gdje sam zapošljavao 200 radnika” – pričao je Arslani za portal Radio Petnjica.

Ostalo je zapisano i da su njegovi počeci vezani za ogromno tursko tržiše ali je, kako je ispričao, brzo uvidio mogućnosti internacionalnog poslovanja, pa je počeo da osvaja tržišta Francuske, Njemačke, Austrije, SAD, Balkana.

“Već dvije godine radim i za UN. Ne mogu reći o kojim konkretno instituciojama se radi jer je ugovorima to zabranjeno ali mogu reći da je riječ o veoma ozbiljnim poslovima” – tvrdio je Arslani.

Ovaj turski biznismen je ispričao da je sa prijateljem iz Izmira obišao Balkan. Rekao je da zna za Balkan sa istorijskog aspekta kao bitan “ali i to da je sada bitan i kao poželjno tržište”.

“Obišli smo sjever Crne Gore, imali smo puno sastanaka, od kojih su neki bili potpuni promašaji, a neki pun pogodak. Tako sam otkrio i Petnjicu kroz lik i djelo ozbiljnog privrednika Mehmeda Adrovića” – kazao je tada Arslani.

Mehmed mu je navodno u tri sata ujutru, kada su se sastali, rekao da “želi da učini nešto za ovaj narod i da vjeruje u uspjeh”.

“Njegove potrebe i ozbiljnost su se poklopile sa mojim razmišljanjem. Tako je sve krenulo” – pričao je Arslan.

 

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO OBEĆANJE O BOLJEM GAZDOVANJU SPORTSKOM INFRASTRUKUROM KOLAŠINA: Država opet najavljuje pomoć  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najvažniji  objekti kolašinske sportske  infrastrukture  primjer su nebrige i neuspješnih pokušaja Opštine da brine o njima. Ovih dana iz Vlade opet stižu  obećanja o drugačijem  gazdovanju Domom mladih i sportskom halom

 

Sportska hala i Dom mladih u Kolašinu izgrađeni su prije 20 godina, a nijedan od ta dva objekta nije potpuno stavljen u funkciju. Štaviše,  Dom mladih je već deceniju bez ikave namjene i skoro je ruina.  Prema onome što je nedavno, prilikom posjete Kolašinu,  izjavio ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, slijedi obiman posao rješavanja i pravnih i infrastrukturnih problema.

Oba objekta se nalaze u tzv. Sportskoj zoni i oba su dio premabicioznih višedecenijskih planova o Kolašinu kao centru za pripreme vrhunskih sportista. Zajedničko im je i to što ni posle dvije decenije od kako su izgrađeni,  nemaju upotrebne dozvole. Dom mladih, prema podacima,  Uprave za katastar i državnu imovinu Crne Gore,   ni građevinsku.

Taj turistički objekat radio je  svega nekoliko godina i bio je dat na upravljanje privatniku, odnosno Košarkaškom klubu (KK) Gorštak.  Nakon toga, Opština,  čije tada bio vlasništvo, prepustila ga je vandalima i zubu vremena.  Iz objekta je   ukraden namještaj, električni aprati,  polomljena vrata i prozori, fasada uništena…

Gradnja sportske hale u neposrednoj blizini, počela je u  maju 1996. godine. Bio je to  kapitalni projekat podrške  ekonomskom i turističkom razvoju Kolašina. Stavljena je u funkciju 13. jula 2001. godine, a već deceniju kasnije započela je njena kompletna rekonstrukcija. Izgradnju tog objekta, preko tadašnje Direkcije javnih radova, finansirala je Vlada.  Opština je samo ustupila zemljište.   Iz državnog budžeta izdvojen je novac i za rekonstrukciju, koja je podrazumijevala zamjenu  parketa, grijanje na plin i modernizovane svlačionice. Međutim, sve do sada nije završena fasada. Za rekonstrukciju je potrošeno  više od million eura.

Oba objekta su sada vlasništvo države. Dio  imovine u Sportskoj zoni,  prije nekoliko godina,   Opština  je ustupila državi i tako kompenzovala dio pozamašnog poreskog duga.

U više navrata propali su pokušaji kolašinske lokalne vlasti da halom i Domom mladih  gazduje domaćinski.  Formirano je bilo i preduzeće koje je trebalo da  upravlja tiim objektima i ostalom sportskom infrastrukturom.  Međutim, jedinu korist od njega je imao direktor Srećko Medenica.  On je, tokom 2011.  godine bio direktor JP Sportski centar i za to primao zaradu, a u preduzeću niti je bilo više  zaposlenih niti je poznata čime se bavilo.

Hala je Opštini postala prevelik teret i zbog tuga za utrošenu struju od skoro 200.000 eura.   Nekoliko godina  tom objektu je bila isključena električna energija. Sportisti trenirali uz svjetlost šterika, a prostorije su zagrijavali ložeći peći na drva.

U međuvremenu je država navila formiranje novog preduzeća Centar  za pripreme sportista. Te planove sugrađanima je 2014. godine prenio tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković.

„Imam uvjeravanja sa državnih adresa i da će smještajni kapaciteti u Domu mladih biti preuređeni i podignuti na veći nivo, daleko uslovniji za boravak. Sve to, računajući i nadavno završeni fudbalski teren i još neke infrastrukturne investicije, omogućiće Kolašinu da postane konkurentno mjesto za pripreme sportista, za šta je klimatski idealan”, saopštio je tada  Brajušković.

Projektom, kako je najvaljivano, trebalo je da bude  biće obuhvaćena pored dva objekta i zemljište od 30.000 matara kvadratnih.  Planovi se nikad nijesu obistinili, pa su i Opština i država još jednom pokazale da nijesu imale  volje da brine o vrijednom dijelu sportske infrastrukture.  U Kolašinu sada opet imaju velika očekivanja od države.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo