Povežite se sa nama

OKO NAS

KAKO JE PROPAO SAN GOLUBA BULAJIĆA: Vukovi i ministar protiv ruske ovce

Objavljeno prije

na

golub-bulajic

Legendarna je ljubav Crnogoraca prema majčici Rusiji: od Svetog Petra i ruske krtole do Vesa Markova koji je rekao ,,Milije mi je rusko g… . nego američka pita” i zbog toga dobio nekoliko godina boravka na Golom otoku, gdje su mu društvo pravili većinom Crnogorci. Današnji potomci crnogorskih serdara to naginjanje pokazuju na pomalo neobičan način – Rusima su prodali najljepše djelove Crne Gore i najvrjednije privredne resurse.

Golub Rakov Bulajić na praktičniji način pokazuje tu ljubav. Prije par godina, tajnim kanalima preko Bosne i Albanije, u Kličevo su stigli prvi primjerci plemenite ruske carske ovce romanovske, ovan Cezar i dvije ovce, pojačavši Golubovo stado od tridesetak ovaca. Golub je imao san: da svoje stado ovaca domaće rase pramenka oplemeni i vremenom potpuno zamijeni ruskom carskom ovcom. Računajući na karakteristiku ove sorte koja se jagnji dva puta godišnje to je bio solidan osnov za lagano mijenjanje Golubovog stada.

,,Cezar je bio čudo kad je stigao u Kličevo. Dolazili su da ga gledaju iz čitave Crne Gore. Borbeni ovan, šest pobjeda iz šest borbi, pravo čudovište”, priča s ponosom Golub dok pokazuje svoje stado koje sada broji četrdeset ovaca, sa naročitim ponosom ističući Cezara mlađeg. ,,Sedamdeset pet kila čistog mesa to znači da je žive vage imao sto pedeset kila, eto jasno ti je kakvo je to čudovište bilo. Domaći ovan ako nagura četrdeset, o tome se priča godinama “.

Sve je išlo kako treba: romanovska se množila kako Bog zapovijeda i kako internet tvrdi: do dva puta godišnje po dvoje a ponekad i troje jagnjadi, mliječne su ruske ovce pa jagnjad napreduju skoro golim okom vidljivo, za tri mjeseca dostignu težinu od 36 kilograma.

Idilu je pokvarilo Ministarstvo poljoprivrede.

,,Sin mi ne radi pa se nešto dogovaramo kako bi bilo kad bi dobili kredit od države da napravimo veću štalu i vodu, da ne strahujemo od suše već da proširimo stado. I onda odemo u ovu savjetodavnu službu kod Sonje Baćović. E kako me razgovorila, vratio sam se otuda kao isprebijan”, žali se Golub na posljedice susreta sa namještenicima nikšićke lokalne samouprave. Malo je šta on razumio od njihovih objašnjenja, uglavnom su mu rekli da mora imati osamdeset ovaca da bi mogao konkurisati za kredit i to ovaca kupljenih gdje mu oni kažu da ih kupi, pa onda da čeka hoće li mu ili neće odobriti kredit.

,,Ne interesuje ih kažu ni romanovska, ni planovi, samo da radim tako ako hoću kredit. Te ja kapu u žalosne ruke i nazad u Zagoru, da mi vuk makar ne pojede ovo što sam do sad uzgajio. I onda čujem ministra poljoprivrede kako najavljuje da će potpisati nekakve ugovore sa trista poljoprivrednika. Ko su ti ljudi da mi je znati pa da im prodam moje ovce jer ih ja ne mogu više držati na ovakav način”, umoran je Golub od borbe sa sušom ljeti i lošim uslovima zimi, naročito sada kada je vrijeme da se ovce jagnje. Lijepa su bijela jagnjad ali moraće sa sinom Vladom gledati da počnu nešto drugo.

,,Prodaću sve pa možda taj novi gazda bude bolje sreće sa njima. Šta da radim, žao mi je, ali ne mogu više na ovakav način, star sam da se preganjam sa sušama i vukovima”, nabraja Golub svoje neprijatelje. Čak mu je vuk nekako najmanji problem, samo jedno jagnje prošle godine to su prihvatljivi gubici, nego ne razumije državu i Ministarstvo.

,,Kako to da ne pomažu male stočare, ljude koji rade i hoće da rade, samo mala potpora da im se olakša život, a bacaju se pare na neke gluposti. Evo sad sade nekakvu ‘ironiju’ sibirsku, pa neke bobice sa Tibeta, a sjećam se kad su davali kredite za farme puževa, sve su to pametne stvari koje su mnogo valjale Crnoj Gori. A ovce romanovske da uništimo. Možda ne pašu u NATO integracije, ko zna”, kaže Golub dok se igra sa najmanjim jagnjetom.

Ministarstvo poljoprivrede: Nijesmo kreditna institucija

Sonja Baćović, stručni savjetnik za uzgoj i selekciju stoke za opštinu Nikšić, Šavnik i Plužine, kaže da dnevno ima veliki broj zainteresovanih ali većina ne razumije suštinu njihovog posla.

-Projekat Midas IV ima precizne uslove i mi sve njih prvo ispitamo da li ispunjavaju te uslove: ako ispunjavaju, mi im maksimalno pomognemo oko nabavke dokumenata i izrade projekta. U slučaju da ne ispunjavaju uslove jednostavno im kažemo da ne gube vrijeme nego da probaju nekom drugom linijom. Konkretno slučaj Bulajića, on nije ispunjavao osnovni uslov da ima stado od 80 ovaca tako da u startu nije imao osnov za traženje ovoga granta – tvrdi Baćović. Ministarstvo ne daje kredite, kaže Baćović, tu je Investiciono razvojni fond ili banke ali Ministarstvo je voljno da pomogne, konkretno ovogodišnjim Agrobudžetom, koji još čeka na usvajanje, predviđeno je poboljšanje vodosnabdijevanja ruralnih područja.

-Potrebno je da stočari iz određenog reona dostave zahtjev opštini koja zatim prosljeđuje Ministarstvu i ako se utvrdi da na tom potezu ima više domaćina sa stadima država će izgraditi jednu zajedničku vodu za sve njih. Bulajić i svi drugi stočari mogu uvijek da nam se obrate da ih posjetimo, posavjetujemo i zajednički potražimo najbolje modele kako da iskoriste svoj rad – kaže Baćović.

Bato PEROVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo