Povežite se sa nama

OKO NAS

KAKO JE PROPAO SAN GOLUBA BULAJIĆA: Vukovi i ministar protiv ruske ovce

Objavljeno prije

na

Legendarna je ljubav Crnogoraca prema majčici Rusiji: od Svetog Petra i ruske krtole do Vesa Markova koji je rekao ,,Milije mi je rusko g… . nego američka pita” i zbog toga dobio nekoliko godina boravka na Golom otoku, gdje su mu društvo pravili većinom Crnogorci. Današnji potomci crnogorskih serdara to naginjanje pokazuju na pomalo neobičan način – Rusima su prodali najljepše djelove Crne Gore i najvrjednije privredne resurse.

Golub Rakov Bulajić na praktičniji način pokazuje tu ljubav. Prije par godina, tajnim kanalima preko Bosne i Albanije, u Kličevo su stigli prvi primjerci plemenite ruske carske ovce romanovske, ovan Cezar i dvije ovce, pojačavši Golubovo stado od tridesetak ovaca. Golub je imao san: da svoje stado ovaca domaće rase pramenka oplemeni i vremenom potpuno zamijeni ruskom carskom ovcom. Računajući na karakteristiku ove sorte koja se jagnji dva puta godišnje to je bio solidan osnov za lagano mijenjanje Golubovog stada.

,,Cezar je bio čudo kad je stigao u Kličevo. Dolazili su da ga gledaju iz čitave Crne Gore. Borbeni ovan, šest pobjeda iz šest borbi, pravo čudovište”, priča s ponosom Golub dok pokazuje svoje stado koje sada broji četrdeset ovaca, sa naročitim ponosom ističući Cezara mlađeg. ,,Sedamdeset pet kila čistog mesa to znači da je žive vage imao sto pedeset kila, eto jasno ti je kakvo je to čudovište bilo. Domaći ovan ako nagura četrdeset, o tome se priča godinama “.

Sve je išlo kako treba: romanovska se množila kako Bog zapovijeda i kako internet tvrdi: do dva puta godišnje po dvoje a ponekad i troje jagnjadi, mliječne su ruske ovce pa jagnjad napreduju skoro golim okom vidljivo, za tri mjeseca dostignu težinu od 36 kilograma.

Idilu je pokvarilo Ministarstvo poljoprivrede.

,,Sin mi ne radi pa se nešto dogovaramo kako bi bilo kad bi dobili kredit od države da napravimo veću štalu i vodu, da ne strahujemo od suše već da proširimo stado. I onda odemo u ovu savjetodavnu službu kod Sonje Baćović. E kako me razgovorila, vratio sam se otuda kao isprebijan”, žali se Golub na posljedice susreta sa namještenicima nikšićke lokalne samouprave. Malo je šta on razumio od njihovih objašnjenja, uglavnom su mu rekli da mora imati osamdeset ovaca da bi mogao konkurisati za kredit i to ovaca kupljenih gdje mu oni kažu da ih kupi, pa onda da čeka hoće li mu ili neće odobriti kredit.

,,Ne interesuje ih kažu ni romanovska, ni planovi, samo da radim tako ako hoću kredit. Te ja kapu u žalosne ruke i nazad u Zagoru, da mi vuk makar ne pojede ovo što sam do sad uzgajio. I onda čujem ministra poljoprivrede kako najavljuje da će potpisati nekakve ugovore sa trista poljoprivrednika. Ko su ti ljudi da mi je znati pa da im prodam moje ovce jer ih ja ne mogu više držati na ovakav način”, umoran je Golub od borbe sa sušom ljeti i lošim uslovima zimi, naročito sada kada je vrijeme da se ovce jagnje. Lijepa su bijela jagnjad ali moraće sa sinom Vladom gledati da počnu nešto drugo.

,,Prodaću sve pa možda taj novi gazda bude bolje sreće sa njima. Šta da radim, žao mi je, ali ne mogu više na ovakav način, star sam da se preganjam sa sušama i vukovima”, nabraja Golub svoje neprijatelje. Čak mu je vuk nekako najmanji problem, samo jedno jagnje prošle godine to su prihvatljivi gubici, nego ne razumije državu i Ministarstvo.

,,Kako to da ne pomažu male stočare, ljude koji rade i hoće da rade, samo mala potpora da im se olakša život, a bacaju se pare na neke gluposti. Evo sad sade nekakvu ‘ironiju’ sibirsku, pa neke bobice sa Tibeta, a sjećam se kad su davali kredite za farme puževa, sve su to pametne stvari koje su mnogo valjale Crnoj Gori. A ovce romanovske da uništimo. Možda ne pašu u NATO integracije, ko zna”, kaže Golub dok se igra sa najmanjim jagnjetom.

Ministarstvo poljoprivrede: Nijesmo kreditna institucija

Sonja Baćović, stručni savjetnik za uzgoj i selekciju stoke za opštinu Nikšić, Šavnik i Plužine, kaže da dnevno ima veliki broj zainteresovanih ali većina ne razumije suštinu njihovog posla.

-Projekat Midas IV ima precizne uslove i mi sve njih prvo ispitamo da li ispunjavaju te uslove: ako ispunjavaju, mi im maksimalno pomognemo oko nabavke dokumenata i izrade projekta. U slučaju da ne ispunjavaju uslove jednostavno im kažemo da ne gube vrijeme nego da probaju nekom drugom linijom. Konkretno slučaj Bulajića, on nije ispunjavao osnovni uslov da ima stado od 80 ovaca tako da u startu nije imao osnov za traženje ovoga granta – tvrdi Baćović. Ministarstvo ne daje kredite, kaže Baćović, tu je Investiciono razvojni fond ili banke ali Ministarstvo je voljno da pomogne, konkretno ovogodišnjim Agrobudžetom, koji još čeka na usvajanje, predviđeno je poboljšanje vodosnabdijevanja ruralnih područja.

-Potrebno je da stočari iz određenog reona dostave zahtjev opštini koja zatim prosljeđuje Ministarstvu i ako se utvrdi da na tom potezu ima više domaćina sa stadima država će izgraditi jednu zajedničku vodu za sve njih. Bulajić i svi drugi stočari mogu uvijek da nam se obrate da ih posjetimo, posavjetujemo i zajednički potražimo najbolje modele kako da iskoriste svoj rad – kaže Baćović.

Bato PEROVIĆ

Komentari

Izdvojeno

IZGRADNJA KOLEKTORA NA MEANDRU LANDŽA U DANILOVGRADU: Kad vlast zanemari i struku i građane

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izgradnja kolektora godinama je goruća tema u Danilovgradu koji nema riješeno pitanje prečišćavanja otpadnih voda. Kanalizacija se izliva direktno u rijeku Zetu, iako je ona 2019. godine proglašena Parkom prirode. Građani Danilovgrada koji se protive odluci lokalne vlasti da na meandru Landža, gotovo u centru te opštine, bude izgrađeno postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda, ponovo se bore da ostvare svoje ustavno pravo – na zdravu životnu sredinu

 

,,Ne želimo da nam se ponavlja scenario Nikšića, Budve ili Pljevalja. Ne želimo neprijatne mirise i da dvorište grada bude WC šolja. Landža je jedino mjesto u krugu od 500 metara od centra grada gdje se može napraviti prvi gradski park i sportska i rekreativna zona Danilovgrada”, kaže za Monitor Danilovgrađanin Darko Zarubica. Jedan od mnogih stanovnika Danilovgrada koji se protive odluci lokalne vlasti da na meandru Landža bude izgrađeno postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda.

Izgradnja kolektora godinama je goruća tema u Danilovgradu koji nema riješeno pitanje prečišćavanja otpadnih voda. Kanalizacija se u toj opštini izliva direktno u  Zetu, iako je rijeka 2019. godine, odlukom tadašnje Vlade Crne Gore, proglašena Parkom prirode.

Zbog toga su Danilovgrađani i Danilovgrađanke pokrenuli inicijativu pod nazivom Stop izgradnji kolektora u centru Danilovgrada, u okviru koje je napravljena i grupa na društvenoj mreži Fejsbuk. Nedavno je otpočelo i ponovno prikupljanje potpisa za peticiju, kojom traže da se odustane od izgradnje kolektora, jer su prve kuće, vrtići, osnovne škole, gimnazije, kao i Dom zdravlja udaljeni svega par stotina metara od mjesta na kom je planirano postavljanje tog postrojenja. Slične peticije, koje su  ranije pokretane,  nijesu urodile plodom.

,,Građani okupljeni oko ideje o promjeni lokacije na kojoj se planira gradnja postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda (PPOV) u Danilovgradu izražavaju nezadovoljstvo namjerama lokalne samouprave da jedinu rekreativnu zonu, prostor koji je prirodno dat da bude gradski park, trajno degradira”, navodi se u peticiji koja ovih dana kruži društvenim mrežama, a koju potpisuje  Milan Mijajlović. U njoj je, sem promjene mjesta izgradnje kolektora, istaknut još niz zahtjeva. Građani traže da meandar Landža, u odnosu na planske dokumente, služi kao rekreativna zona i gradski park, kao i da se na PPOV, koji bi se izgradio na nekom drugom mjestu, priključe danilovgradska industrija, farme i ostali zagađivači. ,,Zahtijevamo da se redovno vrše biohemijske i fizičke, fizičko-hemijske i hemijske analize vode i vazduha u Danilovgradu, kao i da se vrši redovno informisanje građana o stanju životne sredine, kvaliteta vazduha i vode iz rijeke Zete. Posebno apelujemo na čelnike ministarstava, Vlade i Skupštine Crne Gore i Opštine Danilovgrad, čiji građani polažu prava na korišćenje Landže, da ne daju podršku izgradnji kolektora”, napominje se još u pomenutoj peticiji.

Za izvođača radova na kolektoru lokalna vlast odabrala je grčku firmu Karkanias. U danilovgradskom Centru za kulturu prije par dana održana je i prezentacija o spornom projektu koju je predstavila ta firma. Skup, na kom se razgovaralo o dosadašnjem toku projekta, potrajao je čak četiri sata. Pored građana, odbornika i predstavnika lokalne uprave njemu su prisustvovali i predstavnici Kabineta premijera Zdravka Krivokapića, resornog ministarstva, predstavnik izabranog konsultanta na tom projektu, predstavnik Agencije za zaštitu životne sredine, predstavnici Vladine firme Procon, jedinica za implementaciju projekta, kao i više osoba sa ekspertskim referencama vezano za tu oblast.

Iz Opštine Danilovgrad tom su prilikom kazali da je ugovor sa izvođačem već potpisan i da bi promjena lokacije mogla dovesti do međunarodne arbitraže, a time i štete po državu. Iz Evropske banke za rekonstrukciju i razvoj (EBRD), koja novčano učestvuje u projektu, saoštili su da su sredstva blokirana već nekoliko mjeseci.

Ekolog i građanski aktivista Vuk Iković, koji je zastupao interese okupljenih građana, upozorio je da ekološka saglasnost za novi projekat izgradnje postrojenja ne postoji, i ukazao na problem novog zaduživanja u svrhe ugradnje dodatnih filtera. On je istakao i to da je prostor Landže idealan za druge namjene.

I pojedini odbornici u lokalnom parlamentu protive se izgradnji kolektora u Landži. Prema riječima Duška Stjepovića iz Demokratske Crne Gore, iz Opštine se nijesu ni potrudili da pregovaraju sa izvođačem radova o izgradnji PPOV-a na drugoj lokaciji, već, kako je kazao, ,,samo sjede i čekaju da Vodovod plaća kamatu na novac koji je ni u šta potrošen”. ,,Plaše nas milionskim penalima u slučaju raskida ugovora. Direktor Karkaniasa je istakao da su oni voljni da pregovoraju o tome da se ugovor izmijeni i da se kolektor izgradi negdje drugo”, tvrdnje su Stjepovića.

,,Rukovodstvo je slavilo odobravanje kredita i pri tome su se laktali ko će zakučiti veći dio kolača dok su im građani bili posljednja rupa na svirali. Zanemarili su i struku i građane i sada tvrde da su to sve odluke EBRD-a, kao da ne postoje nacionalni zakoni koje su dužni primjenjivati”, smatra Zarubica.

Kako tvrdi sagovornik Monitora, lokalni funkcioneri se sada, umjesto da prihvate greške i snose posljedice, kriju iza Vlade i upiru prstom na funkcionere nadležnih ministarstava.

,,Još nijesam upoznao stanovnika moje opštine da je protiv kolektora. Svi smo svjesni zagađenosti rijeke Zete i brojnih ispusta koji ubijaju sve živo u njoj. Ovdje je samo problem lokacije kolektora i obuhvata otpadnih voda koje prečišćava”, kaže za Monitor ornitolog Darko Saveljić.

On smatra da bi jedino dobro rješenje za Danilovgrad i Park prirode Dolina rijeke Zete bilo izgradnja kolektora između Spuža i Danilovgrada koji bi pokupio sve vode ZIKS-a, Spuža, Grada i svih naselja između. ,,Time bi se trajno riješio ovaj problem i pokrio najveći dio naselja u opštini Danilovgrad. Ovako, praviti kolektor blizu centra grada, koji prečišćava vode samo grada, ali ne i okolnih naselja i Spuža, kao ništa manjeg centra, ne završava posao. Spuž je već toliko naseljen da mu treba kolektor. Za par godina će to morati da se radi u Spužu, pa će se opet tražiti kredit, opet će se morati organizovati javne rasprave i opet će biti nekoga da se buni… i priči neće biti kraja. Uradi jednom, ali uradi da valja. Ništa više od toga”, objašnjava Saveljić.

Monitor se sa pitanjima u vezi sa kolektorom u Landži obratio i nadležnom Ministarstvu ekologije, prostornog planiranja i urbanizma na čijem je čelu Ratko Mitrović. Do zaključenja ovog broja odgovori nijesu stigli.

,,Tražimo promjenu urbanističkog plana i da se u njemu definiše novo mjesto za tretiranje fekalnih voda. Landža treba da služi isključivo kao sportsko-rekreativna zona. A građani treba da budu dio tima koji će raditi na promjeni plana”, zaključuje Zarubica.

Slučaj izgradnje kolektora u Landži školski je primjer kakve sve nedaće, ekološki osviješćenom svijetu, može da stvori neodgovornost lokalne, ali i državne vlasti.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MORSKO DOBRO I ULCINJ: Opština traži veću decentralizaciju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ključni razlog zaostajanja Ulcinja u odnosu na druge primorske opštine su mala ulaganja koja zvanično iznose tek jedan euro po stanovniku!? U lokalnoj upravi, kojom dominantno rukovodi DPS, tvrde da je to slučaj i u zoni morskog dobra i traže da se formira „Morsko dobro Ulcinja“

 

Predsjednik Opštine Ulcinj Aleksandar Dabović kaže da Javno preduzeće za upravljanje morskim dobrom, čije je sjedište u Budvi, najveći dio svog budžeta prikupi baš na prostoru ove opštine. Konstatujući da se preko 57 odsto teritorije kojom gazduje Morsko dobro, nalazi upravo u Ulcinju, on je rekao da to ne prati reciprocitet u ulaganjima.

„Stoga bi trebalo pokrenuti pitanje segmentacije Morskog dobra i formirati „Morsko dobro Ulcinja“, uvjeren je Dabović, koji je, inače, i visoki funkcioner Demokratske partije socijalista, stranke koja dominantno vodi lokalnu upravu u Ulcinju u posljednjih pet godina.

No, u Građanskom pokretu URA tvrde da su u pitanju manipulacije sa građanima i resursima ove opštine. ,,Jer, DPS je 2018. godine zajedno sa ’strateškim partnerima’ glasao za betonizaciju najveće nepravde prema Ulcinja u vidu granice Morskog dobra, koja je na nekim mjestima čak i dva kilometra od mora. Sada tri godine kasnije, odnosno nakon gubitka vlasti oni traže nekakvu decentralizaciju“, kaže odbornik te stranke u opštinskoj Skupštini Omer Bajraktari.

A upravo je on odnedavno šef kancelarije JP Morsko dobro za opštine Ulcinj i Bar, koja bi, kako je saopšteno, trebalo da doprinese efikasnijem radu i saradnji sa lokalnim vlastima na obostrano zadovoljstvo.

Tako nije bilo gotovo tri decenije, čega je svjesno novo rukovodstvo u toj instituciji koje najavljuje promjenu odnosa prema Ulcinju. ,,Ulcinj zaslužuje poseban tretman u narednom periodu. Sav novac koji se ovdje prikupi biće vraćen. Kompletna logistika upravljanja biće u kancelariji Morskog dobra u Ulcinju“, tvrdi predsjednik Upravnog odbora Morskog dobra Blažo Rađenović i ističe da se jedino u saradnji sa lokalnim stanovništvom može promijeniti loš imidž koji je godinama važio kada je Morsko dobro u pitanju.

On je ocijenio odličnim što se na ulcinjskim kupalištima, koja su, što je i ova sezona pokazala, najbolji dio ulcinjske turističke industrije, vijori 11 plavih zastavica dodajući da će ih ubuduće biti još više.

,,Planom korišćenja sredstava za 2021. godinu opredijelili smo sredstva u iznosu od 1,3 miliona eura za niz projekata i sanacija u Ulcinju, čime jasno pokazujemo spremnost i volju da unaprijedimo kvalitet na naljepšem dijelu naše obale“, dodaje Rađenović.

No, Ulcinjani su još uvijek skeptični jer su prije dvije godine takođe bila slična obećanja i praktično ništa nije urađeno. I tako godinama, od 1993, dok su prihodi Morskog dobra konstantno rasli. Tako nije bilo samo ove godine, jer je zbog krize izazvane pandemijom umanjena zakupna cijena u zoni morskog dobra za 50 odsto.

Možda se to najbolje vidi na Bojani, gdje je za 20 godina broj privremenih objekata sa 240 narastao na oko 600. Jer, u Ulcinju su i obale rijeke – morsko dobro!?

To nije, naravno, slučaj na drugoj strani Bojane, u Albaniji, gdje na obalama ove rijeke gotovo da nema tzv. privremenih objekata.

A iz Morskog dobra su najavili da će ovog mjeseca krenuti u projekat uređenja pristaništa u podnožju zidina Starog grada, odnosno realizaciju investicije od oko 600.000 eura, te uređenje pješačke staze od Hotela Albatros do rta Đerane.

Navodi se da će se zajednički rješavati problem divljih deponija u zaleđu Velike plaže, kao i onih na prostoru Ade Bojane gdje ih ima preko 75!?

Istovremeno ulcinjski zakupci plaža očekuju promjenu prakse u zoni morskog dobra i kada su inspekcije u pitanju, tj. da će se tokom zime sarađivati na izradi nove regulative za Morsko dobro kada su poslovi inspektora u pitanju.

Naime, nedostatak spasilaca bio je jedan od ključnih problema ovog ljeta na ulcinjskoj rivijeri, jer su nadležni organi tražili od zakupaca da imaju jednog spasioca na 50 metara plaže. To je, kako navode, u praksi bilo nemoguće ostvariti, pa će se u narednim mjesecima raditi na rješavanju ovog problema.

,,Platio sam zbog toga kazne u visini od 4.200 eura, ali nijesam ljut, jer su se inspektori korektno ophodili”, kaže zakupac plaže Safari Zefa Delić.

I prema riječima vlasnika plaže Copacabana Prelje Škrelje, ujedno i predsjednika zakupaca plaža u Ulcinju, Uprava za inspekcijske poslove je ispunila obećanje, i pokazala znatno više razumijevanja prema njima. ,,Sada to očekujemo i od Morskog dobra, kako bismo svi zajednički radili na ostvarivanju što boljeg turističkog proizvoda naše opštine, odnosno da i naši gosti i mi i država budu zadovoljni”, navodi Škrelja.

 

Linija morskog dobra, Solana, Bojana i – cunami

U Ulcinju smatraju da još uvijek ni­je ja­sno što se pod­ra­zu­mi­je­va pod „mor­skim do­brom“. ,,Naime, So­la­na ne spa­da u mor­sko do­bro, a ri­je­ka Bo­ja­na spa­da. To su naši paradoksi kojima svjedočimo tri decenije. Rije­ka, ko­ja po de­fi­ni­ci­ji ni­je mor­ska, spa­da u mor­sko do­bro, a Sola­na, ko­ja je mor­ska, ali je proda­ta tajkunima, nije pod mor­skim do­brom“, ističe ribar i Starograđanin Ismet Karamanaga.
Prema njegovim riječima, i sadašnja gra­ni­ca ni­je zakonska, odnosno, kako se navodi u pravnom aktu, „šest metara od najvećeg ta­lasa pri­li­kom naj­ve­ćeg ne­vreme­na“. „U ne­kim zo­na­ma, na području ulcinjske Velike plaže, ona ide čak dva ki­lo­me­tra u kopno, što mo­že da ob­u­hva­ti je­di­no ta­las cu­na­mija“, dodaje on.

Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

DRAMA U BERANSKOM RUDNIKU UGLJA: Potopljena jama, potopljena i obećanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

„Vode ima preko metar na toj tački gdje se najviše skuplja, na dubini od dvjesta metara ispod površine“, kaže direktor Rudnika uglja Nikola Šćekić. „Ako se nešto brzo ne uradi, za petnaest dana, jama će biti potpuno potopljena i štete će biti nemjerljive“

 

Jama beranskog Rudnika uglja potopljena je usljed dužeg prekida napajanja strujom, i ako se u narednim danima nešto hitno ne učini na popravci elektro dovoda, to bi definitivno mogao biti njen kraj.

Kako se od prije samo dva mjeseca i obećanja sa najviših državnih adresa da će se pomoći u ponovnom pokretanju proizvodnje i zapošljavanju stotinu radnika, došlo do ovakve kataklizmične situacije?

U drugoj polovini jula, prilikom posjete Beranama, premijer Zdravko Krivokapić je izjavio: „Mi smatramo da taj rudnik treba da radi i doprinosi radu Termoelektrane Pljevlja, onoliko koliko bude radila Termoelektrana, a kroz zapošljavanje tih stotinu do stotinu dvadeset radnika, sigurno imamo zbrinuto četiristo porodica.”

On je objasnio da sve to može da se „vrati u taj ciklus u kome nije samo dobit to što dajete nekom da dobija veću cijenu uglja, ili mu ne možete smanjiti cijenu goriva za trideset posto, jer to ruši princip konkurentnosti, ali u svakom slučaju treba naći rješenje za sve probleme”.

Samo petanaest dana nakon toga, 5. avgusta, u velikom nevremenu koje je zahvatilo sjever Crne Gore, oštećen je dalekovod kojim se napaja beranski Rudnik i prekinute su sve aktivnosti na održavanju jame. Ta vijest je prošla gotovo nezapaženo, da bi danas imali takvu situaciju da je voda poplavila glavnu trafostanicu u jami i pumpno postrojenje, čime je definitivno napravljena šteta koja bi se mogla izraziti i brojkom od stotinu hiljada eura. U ovom trenutku, ako se nešto hitno ne učini, krajnja šteta će se mjeriti mnogo većim iznosima.

Sve to je Monitoru potvrdio sada već bivši direktor Rudnika Rade Guberinić. On je rekao da se havarija dogodila u trenutku kada su vođeni ozbiljni pregovori sa Vladom oko načina pomoći da se Rudnik aktivira. „Problem je nastao onog trenutka kada se ispostavilo da je taj dalekovod koji je oštećen u nevremenu, zapravo vlasništvo Rudnika još iz vremena bivše Fabrike celuloze i papira. Njime se u to vrijeme dovodila struja iz celulozine energane. Poslije zatvaranja te fabrike, dalekovod je preknjižen na Rudnik uglja”, objašnjava Guberinić.

To je bio razlog zbog kojeg su iz CEDIS-a na apele za popravku, odgovorili da bi Rudnik morao sam da sanira štetu, i da oni ne mogu da započnu taj posao prije oktobra. „Do danas popravka nije izvršena, a ako se popravi dalekovod i struja dođe, potrebno je uložiti značajna sredstva da se sanira šteta. Pitanje je ko će to da uloži”, pita Guberinić.

Prema njegovim riječima situacija sa Rudnikom uglja se iskomplikovala baš u trenutku kada se otvarala mogućnost da se pristupi evropskim fondovima koji iz ekoloških razloga pomažu zatvaranje rudnika uglja širom Evrope. „Taj novac bi obezbijedio da Rudnik u Beranama radi još makar četiri godine”, tvrdi Guberinić.

Beranski rudnik uglja mijenjao je u tranziciji vlasnike kao na pokretnoj traci. Išao je iz ruke u ruku, i od 2002. godine, kada je prvobitno prekinuta proizvodnja, prošao čak i kroz papire britanskog milijardera indijskog porijekla Pramoda Mitala. Ko se više toga sjeća?

Desetak godina bio je u vlasništvu firme Balkan enerdži grčkog biznismena Petrosa Statisa, i za to vrijeme nije radio ni jedan jedini dan. Osim što je održavana jama. Početkom 2014. godine, neposredno prije lokalnih izbora, Balkan enerdži je beranski rudnik prodao kompaniji Metalfer iz Sremske Mitrovice.

Metalfer je krenuo ambiciozno i već poslije treće godine od početka privatizacije našao se na vrhuncu poslovanja, kada su imali tri smjene i 157 radnika. Tadašnji menadžment je čak najavljivao upošljavanje još stotinu radnika i proširenje proizvodnje. Sve je izgledalo kao u najboljoj priči. Ostaće, međutim, tajna šta se izdešavalo u međuvremenu, pa su ti planovi odjednom postali preambiciozni i proizvodnja je zaustavljena u aprilu prošle godine.

Navodno su vlasnici iz Srbije nekoliko godina unazad pokrivali gubitke i odlučili da to više ne čine. Odlučili su da Rudnik stave na prodaju, a do tada zadržali nešto manje od dvadeset radnika na održavanju jame i u administraciji. Od tada su vođeni pregovori i sa lokalnom upravom u Beranama, čija to nadležnost nije bila, ali je imala volju da pomogne, i sa najvišim državnim organima i novim crnogorskim vlastima, da se nađe model da se Rudniku pomogne da radi bez gubitaka i da se pokrene proizvodnja.

Za to je, kako objašnjavaju iz Rudnika, bilo potrebno samo da im dotiraju prevoz iskopanog uglja od Berana do Termolektrane u Pljevljima, sa kojom imaju ugovor o kupovini svih količina. Stvari su lagano išle u tom pravcu.

Niko nije, naravno, govorio o nekoj dalekoj budućnosti, jer je svima poznato da se u Evropi lagano zatvaraju svi rudnici uglja. Ali tih nekoliko godina, tri do četiri, za Berane bi značilo mnogo.

Metalfer je povukao Guberinića na sigurnije radno mjesto, a za direktora Rudnika uglja postavio mladog inženjera Nikolu Šćekića iz Berana. Šćekić za Monitor objašnjava da je voda u jami dostigla vrlo kritičan nivo i da su potopljeni glavna trafostanica i pumpno postrojenje. On kaže da se ovih dana očekuje da CEDIS, ipak, pristupi popravci dovoda struje.

„Ako bi se dogodilo da se kvar na dalekovodu otkloni i da struje sjutra dođe, mi bismo morali da pristupimo vađenju vode. To bismo morali da radimo kao i 2014. godine, najprije vagonima, da bi se ustanovilo koliki je kvar, a zatim nakon popravke, da ostatak vode izvučemo pumpama“, kaže Šćekić.

On dodaje da je silazio u jamu takozvanim prolaznim odjeljenjem koje se koristi u izvanrednim situacijama, kada ne radi lift. „Snimili smo situaciju. Vode ima preko metar na toj tački gdje se najviše skuplja, na dubini od dvjesta metara ispod površine. Ako se nešto brzo ne uradi, za petnaest dana, jama će biti potpuno potopljena i štete će biti nemjerljive“, kaže Šćekić. To bi mogao biti kraj koji niko ne želi.

                                       Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo