Povežite se sa nama

PERISKOP

Kako plijen cijepa koaliciju

Objavljeno prije

na

U državama sa demokratskim ustrojem vlasti rijetko se dešava da jedna politička stranka može sama formirati vlast, odnosno da pobjeda na izborima bude ostvarena rezultatom koji joj omogućuje da sama raspolaže većinom mandata u parlamentu. Obzirom na multinacionalni i multireligijski ambijent Bosne i Hercegovine sasvim je jasno da se iznimno teško odvijaju procesi osiguravanja parlamentarnih većina na svim nivoima: opštinskom, kantonalnom, entitetskom i državnom.

Partije koje su odlično prošle kod glasačkog tijela na izborima koji su u BiH okončani prije četiri mjeseca nisu bile u stanju ni ovog puta osigurati na jednostavan način parlamentarnu većinu. Tako se i desilo da, na primjer, u entitetu Republike Srpske vlast formira SNSD Milorada Dodika sa svojim koalicionim partnerima, a na državnom nivou iz RS su federalni partneri odabrali SDS da s njima naprave državnu vlast!?! Tu se otvaraju ozbiljni problemi prije svega kod funkcionisanja vlasti po vertikali, a onda i kod najosjetljivijeg dijela formiranja vlasti, a to je nesumnjivo podjela ministarskih resora, ili bukvalno i prosto kazano: raspored fotelja. Na nivou države BiH vlast čini SDA Bakira Izetbegovića, HDZ Dragana Čovića, DF Željka Komšića i grupa stranaka iz RS, sa liderom Mladenom Bosićem (SDS) na čelu.

Koliko-toliko partneri su se, na državnom nivou nekako i nešto dogovorili, i to uz veliki pritisak međunarodne zajednice?!? Raspodjelili su resore. Kad je cijela stvar svedena na nivo entiteta Federacije BiH, problemi su postali, čini se, nesavladivi i nesnošljivi za same koalicione partnere. Cijela stvar oko formiranja vlasti u Federaciji može se svesti na sintagmu: podjela izbornog plijena.

Ozbiljno su zaratili, prvo medijski, a potom i pregovarački lideri Dragan Čović i Željko Komšić. Ne slažu se u broju ministarskih mjesta koja bi trebala pripasti njihovim strankama. Komšić je čak za normalne političke prilike bio neumjereno oštar, pa čak za ukus prosječnog posmatrača politike u BiH i neukusan, izjavivši za Čovića: „Puno je mačku teleća glava…” Lider stranke kojem je narod dao ogromno povjerenje, pa čak se može kazati učinio to na catrte blanche, jer se radi o potpuno novoj političkoj snazi na bh. sceni, pokušava osvojiti i dalje poštovanje prosječnog birača u BiH jakom i zapaljivom retorikom.

Ali, iza svega kriju se namjere i Čovića i Komšića da što veći dio izbornog plijena pripadne upravo njihovim strankama. Gotovo da i nezamjećen u javnosti prolazi set zahtjeva apsolutnog izbornog pobjednika, SDA. Njihov postupak da se uglavnom zadovolje dobivanjem premijerske pozicije u Vijeću ministara (Denis Zvizdić) možda je najbolje prokomentarisao bivši premijer Edhem Bičakčić izjavivši da je u suštini SDA inferiorna kada je u pitanju raspored ministarskih resora?!

Cijela ova situacija pokazuje da su birači na posljednjim izborima svoje povjerenje bacili niz vodu, jer u četiri mjeseca postizbornih dogovaranja stranke pobjednice nisu (bar javno!) ništa učinile da bi svoja predizborna obećanja ozbiljnije utvrdila u ekonomskim programima i rješavanju krupnih socijalnih problema u BiH. Šta to zapravo znači? Ništa drugo do li da se u suštini ništa ozbiljno u BiH ne dešava, a da je sva politička scena pretvorena u sitnu i prljavu trgovinu, koja se realizira kroz najbukvalniju podjelu izbornog plijena. Upravo ta podjela ozbiljno cijepa koaliciju na državnom nivou.

Siguran sam da je ovo tek početak ozbiljnih raskola među tzv. partnerima u vlasti!

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Sarajevska bajka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svetlana Broz je od rasutosti teatrografskih i životopisnih činjenica sačinila knjigu Galaksija Gojer. Knjigu koja je više od  moje autobiografije,pa i više od njene osobne impresije. U  Sarajevu je u galeriji  Mak odžana dirljiva promocija te knjige

 

 

U Sarajevu u prostoru Galerije Mak Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti održana je promocija knjige dr Svetlane Broz Galaksija Gojer u kojoj je autorica uspjela napraviti, kombinacijom teatrografskih i drugih literarnih metoda, jedan ozbiljan portret moga života i stvaralaštva u teatru i književnosti.

Svjeta, kako je poetično Svetlanu Broz zvao jedan Rus zabasao na naše prostore, je napravila  od rasutosti teatrografskih i životopisnih činjenica knjigu koja je više od autobiografije, pa i više od njene osobne impresije.

Čvrstinu autorskog stava ispoljila je stavljajući u knjigu tek nekoliko fotosa iz moje posljednje redateljske radnje višestrukio nagradjivane Pijana noć 1918 po Krleži, ali dostatne da i slikovno svjedoči o meni…

Neugodno mi je pisati o sebi pa i knjizi koja govori o mom životu i radu,ali zbog zamamnog rada ispoljenog u kulturologijskom traganju moram i na ovaj način pohvaliti podhvat da se ovako seriozno pisanom knjigom u vremenima svekolike devalvacije umjetnosti ostavi za povijest trag da je nekada postojao stvaralac Gradimir Gojer! Nema sumnje knjiga je pisana za future kada ni mene ni moga djela malo tko će se i sjetiti…

Hvala ti Svjeta, svjetlosti moja u sveopćem mraku i beznadju u kojem živimo!

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Doba ponosa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Juče kad je Haris Džinović, pjevač moje mladosti, pozvao puk na Jahorinu da se obilježi četrdeset godina od Sarajevske olimpijade ,navrla su sjećanja… Na čudesno doba, bajkovito

 

Sjedili smo u malom teatarskom bifeu sarajevskog Pozorišta mladih kad je do nas doprla fenomenalna vijest:  Sarajevo je dobilo organizaciju Četrnaestih olimpijskih igara.

Jučer kad je Haris Džinović, pjevač moje mladosti, i kava  u istom dom bifeu,  pozvao puk na Jahorinu da se obilježi četrdeset godina od Sarajevske olimpijade navrla su sječanja…Na čudesno doba, bajkovito. Ne zato što smo bili četrdeset godina mlađi… Ne, već zbog toga što je doba Četrnaestih zimskih olimpijskih igara bilo prije svega  vrijeme jakih ličnosti,kojih, nažalost niti u Sarajevu, a bogme niti u drugim djelovima bivše nam domovine sve teže i sve rjeđe nalazim..

Olimpijada je bila golemi ispit koji je polagalo Sarajevo, koji je polagala Jugoslavija…Sa timom ozbiljnih osoba kojih danas nema, sa istinskim državnikom Brankom Mikulićem, ovaj generacijski projekat ne da je samo uspio. Četrnaeste zimske olimpijske igre postale su mjerilo uspješnosti u svijetu svjetskog olimpizma.

Jarko se sječam svakoga dana sarajevske olimpijade. Sječam se šampiona Jure Franka kome su Sarajlije ispjevali pjesmu:”Eto Jureka sladjeg od bureka…”

Nevjerojatnu atmosferu koju obujmljuju Zetra i Skenderija,olimpijske planine i borilišta, opći porast umjetničkog života tih dana, razdraganih lica na ulicama Šehera…Sve to je trajalo za vrijeme Četrnaestih olimpijskih igara kao nestvarni san. Bajka, veličanstvena bajka,šeherska.

Sad kad obilježavamo četrdeset godina od ove nestvarnosti koja je Sarajevo tih dana učinila centrom svijeta, u mojim ušima odjekuju riječi predsjednika Medjunarodnog olimpijskog komiteta sa spuštanja zavjese na sve te bajkovite prizore:”…Hvala drago Sarajevo!”

Neka ove riječi dragog Huana Antonia Samarana budu epilog ovom Periskopu

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Pjesnik Mostara u Ekseteru

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mišo Marić je pred fašizmom morao odseliti u engleski Ekseter. Povremena tugom”ovijena” pisma koja iz tog engleskog grada stižu govore koliko je pjesnik tužan zbog tragične svoje, ali i sudbine hiljada drugih Mostaraca. Vremešan pjesnik Mostara samuje u maglinama i kišama engleskim…

 

Mišu Marića,pjesnika i novinara tko ne poznaje taj ne zna ništa o Mostaru,a bojim se da malo ili ništa zna o književnosti…Rodjen u Bosanskoj krajini,afirmiran u negdanjoj mostarskoj Slobodi ,zaslužan za česte posjete dvojice velikana književnosti iz Vojvodine, Pere Zupca i Mike Antića gradu na Neretvi ovaj je pjesnik,u mladosti i bohem,najprije uspio izgraditi ozbiljan pjesnički profil, a zatim pomoći i brojnim hitmejkerima bosanskohercegovačkim da njihova muzika dobije odgovarajuće stihove…

Tačno je da je Kemal Monteno za života bio ne samo odličan interpretator zabavne muzike nego i cijenjen i tražen,u jugoslavenskim razmjerama, kompozitor. Monteno nikada nije dvoumio kada je u njegovoj imaginaciji”prozujala” melodija koja mu se doimala kao budući hit…Sjedao je Kemica u kola, pa”trkom” u Mostar, na Rondo kod svoga Mišela… Dok ih kelner poslužuje u čuvenoj “dašćari” na Rondou Monteno otpjeva Mariću melodiju…Prisustvovao sam jednom karakterističnom detalju;koliko su se dva stvaraoca”mirisala”, koliko je bila snažna kemija medju njima,Marić, naprasno, prekida Montena i počinje već recitirati stihove…Tako su nastali brojni hitovi.Malo je poznato da je Kemal Monteno inače veliki navijač Fudbalskog kluba Sarajevo (uostalom otac mu Aldo bio je zaposlenik na stadionu Koševo, gdje je popularni kantautor i odrastao)  komponirao himnu mostarskog Veleža. Naravno na molbu svoga mostarskog jarana Miše Marića…

Samo onaj tko je dobro poznavao”predratnog”Marića mogao je i danas može ispričati nevjerojatno duhovite skaske i dijaloge ove dvojice umjetnika…Nažalost svih nas koji smo bili i ostali istinski vjernici LJEPOTE Montenova se životna storija okončala prerano…A Marić je pred fašizmom morao odseliti u engleski Ekseter. Pjesnik koji je tako raspjevano govorio o mostarskom suncu,Neretvi,o Aleksi Šantiću morao je u egzil u daleki hladni i kišoviti Ekseter…Povremena tugom”ovijena” pisma koja iz tog engleskog grada stižu govore koliko je pjesnik tužan zbog tragične svoje ,ali i sudbine hiljada drugih mostaraca.Zamuklo je ono”cvrkutavo” pero Miše Marića. Vremešan pjesnik Mostara samuje u maglinama i kišama engleskim. Eto, pa ne napiši ovo Gojeru kao skicu druga mi dobrog, predobrog…

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo