Povežite se sa nama

MONITORING

Kako su misteriozno nestali milioni

Objavljeno prije

na

Dojče telekom (DT) AG, najveću telekomunikacionu kompaniju u Evropi, povlače po sudovima dok istražni organi u Njemačkoj i Sjedinjenim Američkim Državama isputuju da li je bilo slučajeva podmićivanja u njenom djelovanju u Makedoniji i Crnoj Gori.

Samo što je u Bonu prošle nedjelje počelo suđenje nekadašnjim rukovodiocima DT u tzv. ,,aferi prisluškivanja” ponovo je aktuelizovana priča o nestanku oko 31 milion eura iz kompanijinog ogranka Mađar Telekom (MT) koji su nenamjenski potrošeni u Makedoniji i Crnoj Gori.

Prošle nedjelje je 70 isljednika čitav dan i po pretraživalo kancelarije DT u sjedištu kompanije u Bonu i navodno zaplijenilo obilje materijala. Povod za akciju bio je zahtjev američke federalne Komisije za hartije od vrijednosti (SEC) i Ministarstva pravde.

Tu nema ništa novo, radi se samo o nastavku revizorske kontrole koja je počela prije pet godina, rekao je sredinom sedmice Miodrag Strugar, direktor za korporativnu komunikaciju u Crnogorskom Telekomu.

Interni revizorski izvještaj, koji je nezavisna konsultantska kuća uradila za Dojče telekom krajem 2009, pokazuje da su visoki službenici filijala telekomunikacione kompanije u Mađarskoj, Crnoj Gori i Makedoniji odobrili konsultantske ugovore vrijedne više od 30 miliona eura. Sumnja se da je taj novac iskorišćen za podmićivanje vlasti u Crnoj Gori i Makedoniji. Korupcijom u Makedoniji i Crnoj Gori, odnosno, rezultatima interne istrage u DT počelo je odnedavna da se bavi i njemačko javno tužilaštvo.

Ovo otkriće rasplamsalo je aferu do koje je dobilo pošto je SEC počela sa istragom protiv mađarske filijale DT – Mađar telekoma. Prema njemačkim medijima (Spiegel) SEC je pokrenula istragu, jer su DT i MT kotirani na Njujorškoj berzi (NYSE). Navodno, osam službenika ove kompanije je koristilo skrivene fondove za podmićivanje zvaničnika u Crnoj Gori i Makedoniji, sve kako bi ostvarili korist za svoju kompaniju.

Po svemu sudeći, centar sumnjivih operacija bio je MT, kompanija u vlasništvu njemačke firme. U finansijskom izvještaju MT za drugi kvartal (Q2) 2010. jedan dio je posvećen istrazi o korupciji u Makedoniji i Crnoj Gori.

Taksativno se navodi da je MT u februaru 2009. unajmio nezavisnog konsultanta, američku firmu Vajt end Kejs, kako bi „pretresla” dokumentaciju i utvrdila da li je bilo nepravilnosti i ujedno o tome obavijestila američko Ministarstvo pravosuđa, SEC i mađarsko tijelo za finansijski nadzor (PSZÁF).

Ispituju se dva konsultantska ugovora vrijedna oko osam miliona eura koje su zaključile kompanijine dvije podružnice u Crnoj Gori. Do ovakve odluke MT je došlo pošto su revizori iz kompanije Prajs voter haus kupers odbili da potpišu finansijski izvještaj kompanije za 2005. zbog sumnjivih transakcija u Crnoj Gori. Interna istraga je proširena na slične transakcije u filijali MT u Crnoj Gori.

Krajem novembra je Vajt end Kejs završio internu istragu i predao izvještaj o istrazi u MT. U izvještaju konsultantske firme se dalje tvrdi da je postojala „zloupotreba i neprofesionalno ponašanje” najviših menadžera MT, Telekoma Crne Gore i Makedonija Telekoma. Takođe je utvrđeno da su neki bivši službenici kompanije u Makedoniji namjerno uništili dokumentaciju vezanu za sporne ugovore.

„Postoje dokazi da su ovi troškovi služili za neprimjerene svrhe”.

Prilikom ovih transakcija, vodeći ljudi kompanija u vlasništvu Dojče telekoma u Makedoniji i Crnoj Gori su namjerno zaobilazili interne procedure i falsifikovali dokumenta i izvještaje. Novac nije trošen kako je navedeno u dokumentima, već je korišćen kako bi kompanije stekle koristi od državnih organa, navodi se u izvještaju.

Prema Vajt end Kejs, postoji ,,nedovoljno dokaza da bi bilo utvrđeno da je oko sedam miliona eura u troškovima načinjeno (u podružnici u Crnoj Gori) za četiri konsultantska projekta … ,” kao i ,,dovoljno dokaza da su ti troškovi služili za nenamjenske ciljeve,” prenio je nedavno ugledni londonski ekonomski magazin Ekonomist.

U Skoplju je, pak, „mala grupa bivših visokih menadžera Makedonskog Telekoma u periodu između 2000. i 2006. odobrila oko 24 miliona eura za 20 sumnjivih konsultantskih i lobističkih ugovora, uključujući i ugovore između ove kompanije i njenih podružnica, sa filijalama kiparske konsultantske firme. Raspoloživi podaci ne mogu da potvrde da su ovi izdaci bili opravdani”, zaključeno je u izvještaju Vajt end Kejs.

U izvještaju je, takođe, istaknuto da je izvjestan broj ovih ugovora služio kako bi od vlade Makedonije bili dobijeni posebni propisi i privilegije. ,,Kompanije su generalno, dobijale privilegije, a onda pravile troškove na osnovu jednog ili više ugovora na koje se sumnja”.

Ekonomist navodi da prema Završnom izvještaju ,,istraga nije otkrila podatke koji bi pokazali da je bilo koji makedonski vladin ili funkcioner neke političke stranke primio pare. No, savjet Revizorskog komiteta nije imao pristup podacima koji bi mu dozvolio da utvrdi krajnje korisnike tih troškova.”

Na kraju je interna istraga utvrdila da nema dokaza da je bilo ko iz sadašnjeg menadžmenta DT umiješan u korupciju u balkanskim zemljama. Na internet sajtu Mađar Telekoma (www.telekom.hu), navedeno je da je kompanija u pregovorima sa američkim Ministarstvom pravosuđa i SEC, kao i sa Ministarstvom unutrašnjih poslova Makedonije oko nagodbe, ali da do sada nije došlo do dogovora.

U prvih šest mjeseci 2010, MT je potrošio 1,4 milijardi mađarskih forinti ili 4,9 miliona eura na ovu istragu, tvrde u ovoj kompaniji.

PSZÁF je pak saopštila da je pružila SEC informaciju radi pomoći u istrazi.

Mađar Telekom je 15. marta 2005. preuzeo Crnogorski Telekom za 114 miliona eura. Potpisnici ugovora bili su tadašnji ministar ekonomije i bivši ambasador Crne Gore u Rimu Darko Uskoković, sadašnji ministar ekonomije i tadašnji direktor Agencije za prestrukturiranje privrede Branko Vujović, predstavnik Zavoda za zapošljavanje i Tomaš Morvai ispred Mađar Telekoma. Kupac, koji se tada zvao Matav, obavezao se da će u narednih pet godina investirati 67,3 miliona eura u fiksnu i mobilnu mrežu.

U junu 2006. je uslijedila smjena uprave Telekoma Crne Gore, i tada se špekulisalo da bi ona mogla da bude povezana sa nezakonitim finansijskim transakcijama u toj kompaniji. Prema pisanju mađarske štampe, MT je, kao većinski vlasnik Telekoma Crne Gore, ranije na račun crnogorske kompanije prenio 2,5 miliona eura, ali taj iznos nedostaje u bilansima firme iz Mađarske.

Na vanrednoj Skupštini akcionara, krajem juna, smijenjeni su članovi borda direktora Telekoma Crne Gore, uključujući i predsjednika Olega Obradovića. Svoje članove u bordu direktora ranije je opozvao MT.

Tada je saopšteno da je smjena uslijedila u interesu ,,novih izazova” kompanije.

Mađari su pak, prema tadašnjem pisanju štampe, nastavili da istražuju dva sporna ugovora neke od svojih filijala.

MT je već suspendovao nekoliko zaposlenih u vezi sa ovim slučajem i oni su potom podnijeli ostavke. Vlada Mađarske je, pak, 2008. odustala da imenuje Eleka Štrauba za ambasadora u Berlinu pošto je u njegovoj ranijoj kompaniji MT Nyrt podignuta optužnica za korupciju pisao je uvaženi budimpeštanski ekonomski nedjeljnik HVG. MT tuži bivšeg generalnog direktora Štrauba za umiješanost u nezakonite ugovore zaključene između 2004. i 2006.

Mišljenje je da bi ova afera mogla da bude mučna za DT jer nije jasno da li su i u kojoj mjeri umiješani njemački direktori. Izgleda da, prije svega, podružnice u jugoistočnoj Evropi nisu u prošlosti bile u potpunosti kontrolisane. Prilikom većine preuzimanja takvih kompanija veliki dio starih rukovodećih kadrova je zadržavan zbog njihovih dobrih veza sa političarima i boljeg poznavanja tržišta

Dojče Telekom AD je najveća telekomunikaciona kompanija u Evropi,

osnovan je 1996. kada je privatizovana državna monopolistička kompanija Dojče Bundestpost. Od juna 2008, vlada Njemačke je i dalje vlasnik udjela od 15 odsto DT direktno, i dodatnih 17 preko državne banke KFW.

DT je takođe vlasnik značajnog udjela u drugim telekomunikacionim kompanijama, među koje spadaju podružnice u Centralnoj Evropi: Slovak Telekom (Slovačka), Mađar Telekom (Mađarska) i T-Hrvatski Telekom.

U Srbiji je u toku priprema za prodaju najvećeg telekomunikacionog operatera, Telekoma Srbije, a u javnosti se spekuliše da je DT kandidat za kupovinu. DT već ima dio vlasništva u srpskoj kompaniji, preko grčkog OTE, koji je vlasnik 20 odsto Telekoma Srbija. Postavlja se pitanje da li je kompanija koja je umiješana u ovakve afere zaista i pravi kupac najprofitabilnijeg srpskog državnog preduzeća.

Aleksandra Smiljanić, bivša ministarka telekomunikacija u Vladi Srbije, koja se protivi prodaji Telekoma Srbija, ukazala je da DT, kao i druge velike multinacionalne kompanije, ima ogromnu finansijsku moć.

„Takve kompanije je veoma teško kontrolisati jer imaju budžete i po 10 puta veće od države Srbije. Kada im takav resurs, kao što su telekomunikacije predamo u vlasništvo mi onda više nemamo nikakvu kontrolu nad našom mrežom,” upozorila je Smiljanić. Informacije su danas najvažnija imovina i ako već ulazimo u biznis sa takvom kompanijom naši interesi treba da budu jasno istaknuti, dodala je ona.

Da li su crnogorski interesi potpuno zaštićeni prilikom preuzimanja našeg Telekoma, ili su te interese pomutili ovi misteriozni milioni koji se sada istražuju zbog sumnje da su korišteni za podmićivanje visokih službenika Crne Gore i Makedonije.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLAST I OPOZICIJA TRAŽE NOVU VLADU: Gladne oči

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su se članice vladajuće koalicije borile za preraspodjelu „osvojenih” resursa, Đukanović je utvrdio poziciju predvodnika opozicije i preuzeo inicijativu. Učvrstio je saradnju sa manjinskim partijama, povratio starateljstvo nad SDP-om i, raspisivanjem lokalnih izbora na Cetinju, Mojkovcu i Petnjici, doveo u pitanje najavljeni novembarski popis

 

Bliži se kraj 42. Vlade Crne Gore. Ono što se do sredine nedjelje slutilo, sada postaje izvjesno. Makar u mjeri u kojoj bilo šta na ovdašnjoj političkoj sceni može biti predvidvo. O tome smo, u srijedu, obaviješteni odvojenim saopštenjima sa sastanka predstavnika dvije najveće koalicije unutar vladajuće većine (DF i Demokrate) i sa zajedničkog susreta zvaničnika opozicionih partija.

Da ovakvoj Vladi Zdravka Krivokapića ističe rok upotrebe, saglasili su se DF i Demokrate. „Potrebno je rekonstruisati postojeću Vladu na način da umjesto dosadašnjih 12 ima 18 ministarstava i tri potpredsjednika”, navedeno je u saopštenju u kome se naglašava da bi partije većine u novu vladu kandidovale svoje predstavnike „saglasno propisanim procedurama i demokratskim standardima”.

Koji sat ranije, medijima je proslijeđeno saopštenje sa sastanka partija parlamentarne opozicije u kome se kaže da se „dramatično stanje“ u zemlji može prevazići samo formiranjem prelazne Vlade „ograničenog mandata sa zadatkom organizovanja vanrednih parlamentarnih izbora”.

Sabiranjem poslanika iz poslaničkih klubova koji su u srijedu oglasili potrebu rekonstrukcije postojeće, odnosno, formiranje prelazne vlade, dolazimo do podatka da Vlada, u ovom sastavu, nema podršku više od dvije trećine parlamenta. Pošto 40 poslanika opozicije i makar 26 poslanika vladajuće koalicije (poslanički klub DF-a bez Pokreta za promjene – 16 poslanika, Demokrate – 10) traži promjene u izvršnoj vlasti.

Mnogo je teže pronaći formulu prema kojoj će neka od strana dobiti podršku 41 poslanika kako bi realizovala svoj naum. Sve uz pretpostavku da poslanici PzP (pet mandata), SNP (pet mandata) i nezavisni poslanik Marko Milačić podržavaju plan koji su osmislili DF i Demokrate.  Glavna nepoznanica je stav poslaničkog kluba Koalicije Crno na bijelo (tri poslanika GP URA i jedan poslanik Saveza građana CIVIS).

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

STUDIJA FONDACIJE FRIDRIH NOJMAN O RUSKOJ PROPAGANDI U SRBIJI: Podgrijavanje podjela u Crnoj Gori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Studija Tomasa Braja se ne bavi detaljno Crnom Gorom ali naglašava da Vučićevi toksični tabloidi vode veliku kampanju u smislu afirmacije srpskog identiteta Crne Gore i demoniziraju posrnulog Mila Đukanovića koji se skoro isključivo napada zbog odnosa prema Srbima i Kosovu

 

Nedavno objavljena studija Tomasa Braja (bivšeg dugogodišnjeg beogradskog šefa dopisništva Njemačke novinske agencije DPA) o dometima ruske propagande na Balkanu sa posebnim osvrtom na Srbiju je već izazvala reakcije i kontraoptužbe. Studija je objavljena pod naslovom „Ruski mediji na Balkanu – studija slučaja, kako moskovska propaganda utiče na Srbiju“ u izdanju Fondacije Fridrih Nojman.  Nakon što je beogradski dnevnik  Danas rezimirao i prenio glavne navode studije prije nedjelju dana se oglasio Sputnjik Srbija koji je napao Braja da se obrušio na Rusiju samo iz razloga što su Srbi „neizlečivo“ vezani za Rusiju. Sputnjik u svom odgovoru citira istraživanje iz 2019. godine u kome 80 odsto ispitanika podržava proširenje kontakta sa Rusijom. Takođe se spočitava Braju da „stvara konfuziju“, da je paranoičan, promašen, nedorečen i amater. Sputnjik se na samu studiju i njene argumente nevoljno i trivijalno osvrće i fokus drži na ad hominem napade protiv Braja.

Međutim Braj u svojim analizama konstatuje da „Rusija briljantno igra na terenu mekih instrumenata moći kako bi osvojila srca Srba“ te da Zapad, koji i sam ima velikih problema sa ruskom propagandom, taj isti uticaj ne primjećuje na Balkanu ili ga nipodaštava svodeći ga „samo“ na izvještavanje Sputnjika. Braj osim Sputnjika navodi čak 11 portala sa izrazito nacionalistički srpskim i pro-ruskim narativima. Međutim, razlopg za  brigu je to što  maltene svi glavni mediji u Srbiji, uključujući i B92 preuzimaju sadržaje Sputnjika i objavljuju ih bez  provjere ili ikakvog ograđivanja. Navodno se Sputnjik citira između 200 i 300 puta dnevno u srpskim medijima. Sputnjikova glavna urednica Ljubinka Milinčić ovaj uspjeh objašnjava time što Sputnjik „nikada ne falsifikuje, ne laže i ne stoji ni na čiju stranu“ kao i da „nikada nisu bili uhvaćeni u laži“.

Braj navodi da otvorena ruska propaganda u regionu ima tri glavna fokusa – Srbija, Rusija i Amerika.

O Srbiji se izvještava maksimalno pozitivno kao lideru u regionu kada je u pitanju privredni razvoj i pristupanje EU. Čak iako postoje problemi u zemlji oni su puno manji nego u okolnim zemljama kao što je  Hrvatska koja „u novu deceniju ulazi kao treća najgora članica EU“ i „prezadužena je za razliku od Srbije“. Takođe se naglašava srpsko liderstvo u nabavci ruskih vakcina, sama vakcinacija i srpska humanitarna pomoć regionu. Kosovo je i dalje među glavnim temama i uvijek se pozdravlja stav i politika srpskog rukovodstva kada je u pitanju „južna srpska pokrajina“ i „mudrost predsednika Vučića u upravljanju zemljom“.

Izvještavanje o Rusiji je zapravo model po kom se izvještava o Srbiji s dodatnim naglaskom na kompleks tema vojska/oružje. Tu se hvali superiornost ruske vojne tehnologije nad zapadnom. Glavna urednica Milinčić kroz rubriku „Moj pogled na Rusiju“  ističe „Ruski odgovor na zapadnu šizofreniju – Oružje kakvo niko u svetu nema“ i „Ruska vojska se već priprema za vojnu pobedu“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANKETA:  Svi smo izgubili

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pitali smo: Kako vidite događaje na Cetinju, njihove uzroke i posljedice

 

PAULA PETRIČEVIĆ, MIROVNA I FEMINISTIČKA AKTIVISKINJA
Besramna instrumentalizacija

Događaji na Cetinju reflektuju žalosno stanje u kom se nalazi Crna Gora, razapeta zaoštrenim identitetskim politikama među kojima se neprestano produbljuju rovovi. U ovakvoj situaciji nema sigurne i lagodne pozicije, odbijanje da se svrstamo na neku od sukobljenih strana procjenjuje se kao izdaja, što i jeste – ali ne ‘naših’ ili ‘njihovih’ već identitarne logike koja počiva na mehanizmima isključivanja, a nerijetko i nasilja.

Nesporno je, naravno, kako pravo na slobodu vjeroispovjesti, tako i pravo na protest, sporno je međutim što se SPC nikada, a najmanje sada, nije bavila isključivo pitanjima vjere. Potrebna je posebna vrsta, ja bih rekla – namjernog sljepila da se previdi notorna činjenica političkog djelovanja ove vjerske institucije. S druge strane, nema niti može biti opravdanja ni za nasilne proteste, niti za pretjeranu upotrebu sile od strane policije, a posebno je otužna besramna instrumentalizacija protesta od strane potrošenih političara koje mislim da ni građanski rat više ne bi mogao da reanimira.

 

OMER ŠARKIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA
Problem su političke elite

Sve ono što se događalo na Cetinju je samo posljedica podjela koje je vješto podsticala prošla vlast, a aktuelna ih nevješto još više produbila, dovela do pucanja. Poslije pobjede na izborima Vlada se, umjesto reformi sistema, pravosuđa, državne uprave, oporavka ekonomije, donošenja novih zakona među kojim je možda najvažniji onaj o porijeklu imovine, bavila uglavnom Crkvom, vjerom i revizijom istorije. Pored permanentnih sukoba u vladajućoj većini, svi osim URA-e su gledali da baš oni budu miljenici i dobiju podršku Crkve, a time i „poštovanog naroda, braće i sestara“ a ne građana. Crkva je – da se ne lažemo, postala ključni politički faktor u zemlji. Time je dat kiseonik bivšoj vlasti, ogrezloj u korupciji i kriminalu, da sebe opet predstavi kao zaštitnika sekularne države, Crnogoraca i manjinskih naroda. Znajući većinsko raspoloženje građana Cetinja prema SPC, DPS je u ustoličenju mitropolita Joanikija vidio odličnu priliku da „odbrani Cetinje i Crnu Goru“, a Crkva svojim nespornim pravom da ustoličenje obavi u Cetinjskom manastiru, to predstavi kao čin definitivne pobjede. Protestu protiv ustoličenja, iz sjenke, očito je upravljao Veselin Veljović, dok su mitropolit Joanikije, premijer Krivokapić, ali i potpresjednik Vlade Abazović svojim izjavama svjesno ili nesvjesno dolivali ulje na vatru. Idealna atmosfera za kontrolisani sukob u kome će se Crna Gora totalno podijeliti na dva pola. Ne znam što je bilo žalosnije, način na koji je ustoličenje obavljeno – helikopterskim desantom uz duge cijevi uz PR(!) fotografiju premijera kako to na TV-u posmatra zavaljen u fotelji, ili snimak iz Gradske kafane na kojem se vidi kako se „glavne patriote“ goste na stolu prepunom raznih pića, dok se protestanti ali i svi građani Cetinja guše u obalcima suzavca. Poslije svega, iako svi slave svoju pobjedu, svi smo izgubili, za dugo. Podjele i međusobna mržnja su nikad veće, Vlada još nestabilnija, a građanski pokret URA je sebe jednostavno ugasio. Nikakvog kompromisa nema, niti ko radi na njemu, a mislim da ga sa postojićim političkim „elitama“ ne može ni biti, tako da su novi izbori na proljeće neminovni.

 

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR
Izgubila je Crna Gora

Događaji na Cetinju pokazali su još jednom neodgovornost najvećeg dijela političkih partija prisutnih na našoj političkoj sceni. Današnje opozicione partije su u različitim formama i periodima bile 30 godina na vlasti, DPS u cijelom periodu od 30 godina uz asistenciju SDP – SD, koja je trajala 17 godina. Pitanja vjerskih organizacija i slobode vjeroispovijesti su mogla biti riješena do sada da je nekadašnja vlast (a danas opozicija) imala želju da išta uradi za stvaranje uslova za nesmetano obavljanje i zadovoljenje vjerskih potreba građana.  DPS–SDP vlast je kontrolisala sve institucije u Crnoj Gori pa su upravo oni odgovorni ukoliko je bilo nezakonitih radnji prilikom upisa vjerskih objekata u katastarske knjige. Upravo DPS–SDP vlast nije stvorila zakonski osnov da se registruju vjerske organizacije već se npr. Crnogorska pravoslavna crkva registrovala kao NVO. Današnja opozcija, nažalost, ne može ništa da ponudi građanima osim podjela i navodne brige o zaštiti nacionalnih interesa jer ove partije vode potrošeni poltičari. Naravno, kao i u proteklih 30 godina DPS–SDP–SD nacionalnim interesima smatraju samo ono što je njihova politička platforma zanemarijući sve potrebe i raznolikosti crnogorskog društva.

S druge strane u novoj vlasti dominiraju partije kojima rejting zavisi od podrške Srpske pravoslavne crkve i zato su nespremne da razumiju osjećanja Cetinjana i onog dijela Crne Gore koji ima potrebu da zadovolji svoje vjerske potrebe u Crnogosrkoj pravoslavnoj crkvi i koji se nacionalno izjašnjavaju kao Crnogorci. Tokom mučnog vikenda i događaja na Cetinju imao sam utisak da je najveći dio vlasti imao isključivo želju da se izvrši vjerski obred na Cetinju bez obzira na moguće žrtve. Manji dio vlasti, po mom mišljenju, imao je racionalan odnos prema kriznoj situaciji i jednako je cijenio živote vjerskih poglavara kao i živote Cetinjana i protestanata. Na taj manji dio vlasti, koji je imao namjeru da osigura Ustavom garantovano pravo na ostvarvanje vjerskih sloboda ali i da spriječi teže posljedice po život onih koji su protestvovali protiv ustoličenja, okomili su se danas obje radikalne strane poltičke scene.

Istorijski procesi, koji su po pravilu puni nepravdi, ne mogu se rješavati nasiljem osim ako ne želite da Crna Gra bude zauvijek izgubljena u podjelama. Jedini način za rješavanje svih problema u društvu je dogovor oko principa koji se moraju poštovati. Ključni mora biti vladavina prava i primjena svih propisa, pa čak i onda kada nam se ne sviđaju.

Nakon događaja na Cetinju svi smo izgubili, izgubila je Crna Gora. Baviti se opservacijom ko je više izgubio, da li DPS, Srpska pravolsavna crkva, Cetinje, partije na vlasti, je gubljenje vremena.

 

SAMIR KAJOŠEVIĆ, KOLUMNISTA VIJESTI
Loše vrijeme za građanske stranke

Dešavanja na Cetinju radikalno su pomjerila političku scenu i vratila je na pozicije koje najmanje odgovaraju građanskim stranakama. Iako su pod pritiskom međunarodnih partnera, u DPS-u obećavali kohabitaciju sa novim vlastima i saradnju u ključnim reformama, stranka je radikalizovala politiku i pokazala se kao faktor koji može destabilizovati prilike u državi. Iako će i zvaničnim profilisanjem  u nacionalističku stranku okupiti dio crnogorskog biračkog tijela i održati rejting među biračima, Đukanovićeva stranka mogla bi da izgubi i ono malo kredibiliteta kod međunarodnih partnera. Time je dodadno smanjena mogućnost političkog dijaloga, bez jače intervencije stranog faktora.

Iako insistiranjem na smjenama u bezbjednosnom sektoru Zdravko Krivokapić i Demokratska Crna Gora rizikuju gubitak međunarodne podrške, mislim da su najnoviji pritisci na čelnike MUP-a i UP-a pokušaj rekonstrukcije Vlade u kojoj bi tražili veći udio. Insistirajem na SPC u cijeloj priči oni zapravo koriste uticaj koji ona već ima na Vladu, ali i pokušavaju da povrate povjerenje birača razočaranih nakon smjene ministra Leposavića i Rezolucije o Srebrenici.

U takvoj političkoj postavci, u najgoroj poziciji je URA koja je od tasa na vagi, postala stranka na udaru dvije desničarske politike. Njena pozicija će biti još teža ukoliko čelnici MUP-a i UP-a budu smijenjeni, jer bi svako otkazivanje povjerenja Vladi bilo tretirano kao izdaja volje birača 30. avgusta. Ukoliko ćutke prihvate smjene i dodatnu klerikalizaciju Vladine politike, rejting stranke Dritana Abazovića biće dodatno poljuljan u građanskom dijelu birača. S druge strane, DPS i ostale opozicione partije potrudiće se da je predstave kao antidržavnu stranku i smanje joj podršku među procrnogorskim biračima, koju su već poljuljala dešavanja na Cetinju.

 

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR
Opasne prijetnje Crnoj Gori

Događaji na Cetinju su pokazali da predmoderne političke konfrontacije predstavljaju opasnu prijetnju Crnoj Gori kao državi i kakvim-takvim pokušajima izgradnji moderne političke i institucionalne integrativne armature. Nekadašnji gospodstveni otpor izvornih antiratnih suverenista srpskoj militarističko-crkvenoj desnici na jučerašnjem Cetinju se transformisao u neartikulisanu galamu koja je, u praktičnoj izvedbi, neodoljivo podsjećala na onu koju su početkom devedesetih emitovali krajiški Srbi.

Ako je pretekla i šaka političke pameti u ovoj zemlji, iz ovih događaja se moraju izvući pouke. Ja bih sugerisao ove: Crna Gora je nezamisliva bez Cetinja, ama ni Cetinje bez Crne Gore; Crna Gora se kao demokratsko društvo ne može ukazivati kroz maglu i mamurluk cetinjskih pivnica, već kroz razgovor razboritih i dobromislećih predstavnika svekolike crnogorske raznolikosti.

 

ZARIJA PEJOVIĆ, BIVŠI POSLANIK
Licemjerno je bunt na Cetinju vezivati samo za DPS

Događaji na Cetinju otvaraju mnoga pitanja i  pobuđuju  emocije. Činjenica  je da „postoji  Crna Gora i van Cetinja”, ali je i činjenica da je prijestonica Crne Gore njena moralna vertikala. Sjetimo se ratne histerije ‘91 godine kada se  Cetinjem na antiratnom skupu orila pjesma  „Sa Lovćena vila kliče oprosti nam Dubrovniče”. I na taj skup od prije 30 godina, kao i na onaj u nedjelju, Srpska pravoslavna crkva je gledala istim očima. Znamo kome je istorijska dijalektika dala za pravo.

Dešavanje u nedjelju sam lično, emocionalno, doživio kao skrnavljenje prijestonice, i osjećam duševnu bol. Pitam, imaju li Cetinjani kao građani pravo da protestvuju a da se na njih ne baca onoliki suzavac? Na drugoj strani, barikade jesu radikalan iskaz političke borbe. Licemjerno je bunt i protest u prijestonici iskjučivo  povezivati sa organizacijom DPS-a i Đukanovićem, mada su najodgovorniji za stanje u državi. Takođe pitam, imaju li pravoslavni crnogorci koji se ne osjećaju vjernicima SPC pravo na hramove, na sveštenstvo, i u krajnjem pravo na priznanje od pravoslavnog svijeta?  Da li je pošteno da jedni imaju sve, a drugi ništa!?

Da li u vrhu vlasti Crne Gore postoji svijest o tome da je Srpska pravoslavna crkva institucija države Srbije, u sprovođenju politike, koju otvoreno treba nazvati asimilacijom Crnogoraca? Zar cilj te politike nije promjena demografske strukture Crne Gore, odnosno  inkoporiranje Crne Gore u „srpski svet”? Lavovski dio posla u korist te politike odradio je DPS kroz stvaranje države socijalne nepravde i „guranje” građana u pravcu crkve, jer im druge nade u pravedniju egzistenciju očigledno nije ostajalo. Takođe, prethodna vlast nije otvorila na vrijeme pitanje statusa pravoslavne crkve (koja bi u nezavisnoj državi trebala biti samostalna), već se bavila onim što njih prioritetno interesuje, imovinom.

Aktuelni vrh države Crne Gore je bio svjestan rizika da se u policijskoj akciji  izgube ljudski životi. Zašto je čin hirotonije važniji od života ljudi?

Crnoj Gori je potreban dijalog o vjerskim pravima. Pitanje je imaju li naši lideri volje i kapaciteta da takav dijalog pokrenu.

                                                                                                               Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo