Povežite se sa nama

OKO NAS

KAKO VIDJETI MORE IZ PODGORICE: Možda drugačije od 2030.

Objavljeno prije

na

Crna Gora je pomorska država, ali je do sada samo uživala plodove mora. Sudeći po novim Vladinim dokumentima, možda se nešto počne mijenjati i u toj oblasti

 

Pomorstvo, odnosno pomorci, predstavljaju privredni sektor koji godišnje generiše prihode u bruto nacionalnom proizvodu države koji su veći  od turizma. Nezvanični podaci, koji govore da oko 6.000 crnogorskih pomoraca godišnje prihoduje oko 270 miliona eura.

I to u situaciji kada nacionalne kompanije, “Crnogorska plovidba“ iz Kotora i „Barska plovidba“, raspolažu sa samo četiri broda. Prije početka ratova na području bivše Jugoslavije, kotorska “Jugooceanija” i “Prekookeanska plovidba” iz Bara imale su preko 40 brodova i doprinosili pozitivnom platnom bilansu Crne Gore.

Poslije potopa crnogorskog brodarstva, naši su pomorci prepušteni sebi samima, i snalaze se  kako su znaju i umiju..

U čitavom ovom periodu udruženja pomoraca su pozivala državne organe da im  barem da ne odmažu. Oni su se godinama suočavali sa opstrukcijama koje su uticale na njihovo zapošljavanje na inostranim kompanijama, na ostvarenje kvalitetnih angažmana uslijed neadekvatne podrške  administracije, pa i na opasnost od ponovnog izuzeća Crne Gore sa “bijele liste” Evropske agencije pomorske sigurnosti.

U medijima su se pomorci najčešće pominjali kada se govorilo o kriminalnim radnjama u vezi sa švercom narkotika.  “Zbog zaplijene ogromne količine kokaina u SAD-u, kada su uhapšeni i pomorci iz Crne Gore, kompanija koja je vlasnik broda donijela je odluku da se na brodovima koji plove do luka Južne Amerike više ne mogu zapošljavati naši pomorci. Ovakav potez veoma narušava ugled crnogorskih pomoraca. Neki od njih, zbog straha da ne ostanu bez posla, odlučili su se da se odreknu crnogorskog državljanstva”, saopštili su iz  Udruženja pomorskih kapetana i istakli da se “time urušava reputacija naših pomoraca koja je dugo i sa mukom mnogih starijih generacija pomoraca građena”.

Osim dijelom za potrebe nautičkog turizma, ali koji je, kao u slučaju Porto Montenegra, bio vezan uz nekretninski biznis, crnogorske vlade nijesu znale iskoristiti povoljan geostrateški položaj Jadranskoga mora, razviti nove tehnologije upravljanja pomorstvom. .

Sudeći po Nacrtu Strategije razvoja pomorske privrede Crne Gore od 2020. do 2030. godine, koju je izradilo Ministarstvo saobraćaja i pomorstva, čini se da bi moglo doći do preokreta u pristupu tzv. plavoj ekonomiji. More i njegovi potencijali se u tom dokumentu prvi put tretiraju kao najveći privredni i razvojni resurs ove države. Pokušavaju se sagledati svi aspekti kako pomorstva, tako i srodnih djelatnosti i svih sa morem povezanih ekonomskih, naučnih i administrativno-pravnih oblasti.

Po ocjeni stručnjaka, Strategija je detaljna, sveobuhvatna, u nekim djelovima poput razmatranja poglavlja marinskih biotehnologija čak i avangardna, ali i neuobičajeno iskrena u priznavanju propusta ili promašaja koje je država do sada imala u oblasti pomorstva.

Kako se navodi, u narednih deset godina luke u našoj državi trebale bi imati duplo veće kapacitete, pomorska trgovačka flota biće utrostručena, izgradiće se ribarske luke, stranci će dolaziti da plove pod crnogorskom zastavom, sve luke i marine biće ekološki efikasne… Ističe se da bi Luka Bar i Port of Adria sa ukupno 1,6 miliona tereta pretovarenog u 2018. trebale narasti na preko tri miliona tona pretovarenog tereta u 2030. godini.

Bruto tonaža crnogorske trgovačke flote sa 142.000 bruto registarskih tona u 2018. trebalo bi da  bude utrostručena, broj pretovarenih kontejnera u Baru bi trebalo da sa oko 50 hiljada u 2018. naraste na 120.000 u 2030. godini, te da se za polovinu poveća broj aktivnih ugovora o obavljanju privredne djelatnosti u slobodnoj zoni te luke.

To je optimistično očekivanje ukoliko se zna da su sve balkanske luke u 2018. godini obavile tek jedan odsto ukupnog svjetskog pretovara kontejnera, a Luka Bar svega 0,6 odsto od ukupnog pretovara balkanskih luka.

Ove brojke su izuzetno skromne u poređenju sa, na primjer, lukom Kopar đe je samo kroz kontejnere pretprošle godine prenijeto gotovo 10 miliona tona raznih tereta, a sveukupna tonaža robe dosegla je više od 24 miliona tona tereta. Istovremeno su hrvatske luke imale ukupni pretovar nešto preko 20 miliona tona, dok je u prošloj godini preko dokova albanske luke Drač prešlo nešto preko četiri miliona tona raznih vrsta tereta.

Koper je i glavna luka za uvoz automobila u Evropu s Dalekoga istoka. Godišnje na „stari kontinent“ samo preko ove luke stigne fantastičnih 750.000 vozila! Odlične rezultate bilježi i luka Pirej u Grčkoj, kojom upravljaju Kinezi, a koja je u 2018. godini mjesečno imala preko 300.000 kontejnera!?

“Potvrdilo se da na globalno mogu biti interesantne samo one luke koje su modernizovale tehnologiju prekrcaja. Velike promjene dovele su i do promjena u svjetskom poretku, te se tako u 20 najboljih svjetskih luka ubrajaju tek dvije evropske, Roterdam i Antverpen, dok ostalu većinu čine azijske morske luke“, kaže kapetan u penziji Luka-Batko Đakonović.

Prema pomenutoj Strategiji, računa se da će broj jahti u crnogorskom registru porasti sa 259 u 2018. na 520 do kraja 2030. godine, dok bi broj aktivnih poslovnih subjekata iz domena “plave ekonomije” sa 488 trebao za deceniju narasti na 750.

Bilo bi dobro ako  ovaj dokument označava novu orijentaciju države. “Dugo vremena imali smo orijentaciju koja je bila gotovo isključivo kontinentalna. Zato mi se čini da je za Crnu Goru veoma važno da vrati Mediteran u svoje kolektivno biće, pamćenje i mentalitet“, kaže predsjednik Crnogorske akademije nauka i umjetnosti Dragan K. Vukčević.

Istorija je svjedok da su roditeljice civilizacije bile pomorske zemlje. More podnosi bezbroj kapetana, a, ipak, ima jedno pravilo igre: opremi  brod, ukrcaj što hoćeš, plovi kuda te volja – ali, daj mira drugima. I dobro ti more!   

                                                                                                    Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

BERANE, INICIJATIVA ZA IZGRADNJU SPORTSKE DVORANE ZA OSI: Korak prema inkluziji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Beranska vlast pokrenula je inicijativu za izgradnju  sportske sale prilagođene za osobe sa invaliditetom. To bi bila prva takva dvorana u Crnoj Gori, iako se država odavno obavezala da sve objekte prilagođava osobama sa invaliditetom

 

Lokalne vlasti u Beranama koju čine koalicija Zdravo Berane (SNP, DF) i Demokrate, pokrenula je nedavno inicijativu da se na mjestu stare hale sportova u ovom gradu, onom pod Jasikovcem, izgradi sportska dvorana prilagođena specijalno osobama sa invaliditetom.

To bi, kako kažu, bila jedina dvorana takve vrste u državi i time bi se obogatila sportska infratstrukura i stvorili uslovi za treniranje i održavanje sportskih manifestacija osoba sa invaliditetom (OSI).

Menadžer Opštine Berane Vladimir Đaković kaže da je već upućen zahtjev prema gradskom i državnom arhitekti da se raspiše konkurs za idejno arhitektonsko rješenje za izgradnju sportske dvorane takve vrste.

„Postoje neki objekti u Crnoj Gori koji su prilagođeni za te namjene, ali, koliko je meni poznato, takva sportska dvorana u državi ne postoji i ovo bi bila prva i jedina” – rekao je Đaković.

On izražava očekivanje da će njihova ideja naići na razumijevanje i kod nove Vlade i kod organizacija i institucija koje okupljaju osobe sa invaliditetom i koje organizuju rekreativne i takmičarske sportske manifestacije za tu manjinsku populaciju.

„Mi se nadamo da ćemo zajedničim izdvajanjima Opštine, države i tih organizacija, iznaći neophodna sredstva da se sportska dvorana za OSI izgradi u Beranama” – kazao je Đaković.

„Praviti halu sportova specijalno namijenjenu za osobe sa invaliditetom (OSI) odlična je ideja, ali ne bi bilo dobro da se zanemari prilagođavanje svih drugih sportskih objekata u državi za osobe sa invaliditetom, jer bi to u suprotnom značilo njihovu segregaciju”, kaže za Monitor izvršna direktorica Udruženja Mladi sa hendikepom Marina Vujačić, uz podsjećanje da je prilagođavanje svih objekata osobama sa invaliditetom zakonska obaveza još od prije trinaest godina.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ PORODICA STANKOVIĆ I SALIHI IZ BARA: Sramnije je od prosjačenja – okretati glavu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Romske porodice, Stanković i Salihi, dane i noći dočekuju pod otvorenim nebom, na vrhu Sutormana, u Baru. Bez posla, utočišta, struje i vode, ponekad i bez hrane. Njihov život je hronična neizvjesnost

 

Dvije romske porodice, Stanković i Salihi, dane i noći dočekuju pod otvorenim nebom, na vrhu Sutormana, u Baru. Bez posla, utočišta, struje i vode, ponekad i bez hrane. Njihov je život hronična neizvjesnost.

,,Ne želim da moja djeca završe kao ja, na ulicama“, kaže za Monitor Saša Stanković.

Gdje god su bili, Stankovići i Salihiji su doživljavali šikaniranje i dočekivani su sa podozrenjem. Kao susjedi i prijatelji, žive zajedno i dijele sve što mogu.

Stankovići su se iz Srbije u Bar doselili prije sedam godina. Saša Stanković operisan je od tumora. Posljednji put kod ljekara bio je malo prije nego što je sa porodicom stigao u Crnu Goru. Salihiji imaju sedmoro djece. Salima Salihija supruga je davno napustila. Tako je obavezu vaspitavanja njegove djece na sebe nesebično preuzela supruga Saše Stankovića, Natalija Stanković.

Salim Salihi ima državljanstvo Crne Gore i utoliko je u prednosti od Stankovića. Dobija socijalnu pomoć. ,,Nekad sam zarađivao tako što sam okopavao  bašte, kao komunalac, i  radio mnoge druge fizičke poslove. Ovog mjeseca smo od Centra za socijalni rad dobili 50 eura. Taj novac brzo ode. Mi ne želimo milostinju, već da radimo”, kaže Salihi.

Redovno su Stankovići prijavljivali boravak, ali do danas nisu uspjeli da dobiju boravišnu dozvolu za strance, jer nijedan stanodavac nije htio da sastavi ugovor o stanovanju sa njima. Bez tog ugovora, dozvola za boravak nije moguća. ,,Bez dozvole za boravak, nema ni socijalne, ni zdravstvene zaštite, a ni  posla. Ne biramo nijedan pošten način da preživimo, a najviše radimo sa sekundarnim sirovinama. Samo da nas glava ne boli. Ne krademo, nismo lopovi, nismo lijeni. Zbog predrasuda, teško je biti Rom u Crnoj Gori“, objašnjava Stanković.

Neko vrijeme su svi zajedno boravili u napuštenoj sušari na Sutormanu, koja pripada Luci Bar. Nedugo potom se, kažu, pojavio neki čovjek koji se predstavio kao radnik Luke Bar i otjerao ih odatle. ,,Od, kartona,  nailona i ćebadi, sačinili smo nekakav zaklon na livadi koju nam je ustupio jedan dobročinitelj. Teško je. Baš nam je prije neki dan, zbog jakog vjetra, odletio krov. Još par dana možemo tu da budemo, a onda ćemo morati da idemo dalje,  tom čovjeku je livada potrebna, pošto živi od nje”, kaže Stanković.

Živjeli su neko vrijeme i u barskom naselju Sokolani kao podstanari, ali su imali probleme sa komšijama i, kako kažu, morali su da se isele.

,,U Srbiji sam radio za oko 200 eura mjesečno. Odlučili smo da odemo, jer smo više bili gladni nego siti. Novac koji smo dobijali od socijalnog i dječjih dodataka najviše je išao za djecu i školu, koja je od mjesta gdje smo živjeli bila udaljena osam kilometara. Djeca su svaki dan do tamo i nazad išla pješke. Tamo ili radiš, ili ne radiš i nemaš ništa. Nema ni kontejnera kao ovdje, pa da možeš nešto da nađeš”, prepričava Stanković.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

BERANSKI RUDNIK UGLJA TRAŽI NOVU ŠANSU: Jama čeka

Objavljeno prije

na

Objavio:

„S Vladom tražimo model da rudnik u Beranama nastavi da radi s nekim olakšicama, kako vlasnicima ne bi stvarao gubitke i minuse. Ako bi se to ostvarilo, mi bismo brzo pokrenuli proizvodnju sa oko stotinu radnika”, kaže direktor rudnika Rade Guberinić

 

Beranske rudare obradovala je najava pokretanja proizvodnje u rudniku uglja. Željni su posla i mogućnosti da prehrane familije. Ubijeđeni su, kažu, da je velika šteta što ovaj rudnik, sa velikim rezervama uglja, ne radi.

To je teško zarađena kora hljeba, kaže nam jedan od njih, ali su rudari navikli na opasan rad u jami. „Od kada je rudnik prošle godine u ovo vrijeme zatvoren, meni i supruzi nije preostalo ništa drugo da radimo da bi prehranili i školovali  djecu. U međuvremenu se bavim nekim poljoprivrednim poslovima.  Zato se nadam da ova najava povratka na posao nije bez pokrića i jedva čekam da ponovo počnem da radim”, kaže ovaj rudar mlađe generacije.

Iz kompanije Metalfer iz Sremske Mitrovice nedavno je najavljeno da bi oni mogli da pokrenu proizvodnju u beranskom Rudniku uglja, jer je mogućnost prodaje tog  rudnika jednom turskom investotoru još uvijek „na dugom štapu”. Mogućnost ponovnog pokretanja proizvodnje Monitoru je potvrdio izvršni direktor beranskog Rudnik uglja Rade Guberinić. On je kazao da je menadžment kompanije imao do sada dva sastanka sa predstavnicima Vlade Crne Gore, i da se traži najbolje rješenje za beranski rudnik.

„Jedan sastanak smo imali u Vladi a drugi u Privrednoj komori. Mi smo ih detaljno upoznali sa situacijom u firmi. Razgovarali smo o mogućim rješenjima i dogovorili smo da dostavim predlog u pisanoj formi”, rekao nam je Guberinić. Prema njegovim riječima taj pisani predlog je napravljen, upućen Vladi, i sada se čeka njen odgovor. „Tražimo model da rudnik u Beranama nastavi da radi sa nekim olakšicama, kako vlasnicima ne bi stvarao gubitke i minuse. Ako bi se to ostvarilo, mi bismo brzo pokrenuli proizvodnju sa oko stotinu radnika”, kaže naš sagovorik.

Podsjetimo, proizvodnja u rudniku je prekinuta u ovo vrijeme prošle godine, poslije šest godina rada. I to u trenutaku kada je izgledalo da je posljednja privatizacija Rudnika mrkog uglja u Beranama ne samo uspjela, već da predstavlja rijedak pozitivan primjer dobre prakse na sjeveru Crne Gore kada se radi o industriji.

Tada je i šezdeset i šest rudara, nakon što su prethodno upućeni na plaćeni godišnji odmor, ostalo bez posla – samo dan prije međunarodnog praznika rada.

Rade Guberinić je tada rekao da je glavni razlog za prekidanje proizvodnje činjenica da već dvije godine gubitke rudnika u Beranama pokriva vlasnik iz Srbije, koji nije više u situaciji da to čini. Zato se vlasnik odlučio da obustavi proizvodnju i održava rudnik do nekog prihvatljivog rješenja. Od tada u rudniku radi samo šesnaest radnika koji održavaju vitalne funkcije jame, obavljaju poslove administracije i obezbjeđenja.

Kompanija Metalfer iz Sremske Mitrovice je potom, krajem prošle godine, najavila da će pokušati da proda beranski Rudnik uglja i da imaju potencijalnog investitora.

Guberinić kaže da je ta prodaja još uvijek vrlo daleka opcija, i da bi najbolje rješenje bilo da se pronađe model da Metalfer ponovo pokrene proizvodnju, ali tako da radi bez stvaranja minusa. „Što se tiče plasmana proizvedenog uglja, tu nema problema. Mi imamo ugovor sa Termoelektranom u Pljevljima do 2027. godine za otkup svih proizvedenih količina”, kaže Guberinić.

On dodaje da su prepoznali dobru volju u novoj Vladi Crne Gore, i da ima izgleda da se njihovi planovi realizuju i ovaj rudnik, kao rijedak industrijski resurs na sjeveru države nakon gusarske tranzicije, sačuva. U prilog tome podatak da bilansne rezerve samo jame Petnjik iznose oko šesnaest miliona tona mrkog uglja. Jama Petnjik otvorena je 1980. godine kada je završena eksploatacija u starom rudniku u Budimlji.

Beranski rudnik uglja bio je 2001. godine prodat mješovitom vojvođansko-slovačkom preduzeću Gradeks HBP, čiji su osnivači bile kompanija Gradeks iz Kule i HBP iz slovačkog grada Providza. Poslije nešto više od godinu između ova dva partnera dišlo je do nesporazuma koji su završeni tako što su Slovaci preuzeli kompletno upravljanje, da bi se potom i sami nenajavljeno povukli iz posla i otišli iz Berana.

Mašine u jami Petnjik utihnule su u novembru 2002. godine. Prodaja Rudnika uglja oglašavana je nakon toga devet puta prije nego ga je, prije skoro sedam godina, kupila kompanija Balkan enerdži, sa velikim planovima vezanim za izgradnju termo bloka i investicijama od 120 miliona eura. Od svega toga, međutim, nije bilo ništa. Grci su početkom početkom 2014. godine beranski rudnik prodali komapniji Metalfer iz Sremske Mitrovice.

Metalfer je krenuo ambiciozno i već poslije treće godine poslovanja radili su u tri smjene, upošljavajući 157 radnika. Tadašnji menadžment je najavljivao angažovanje još stotinu radnika i proširenje proizvodnje. Onda su kola pošla  nizbrdo. Koji su razlozi doveli do gašenja proizvodnje i zatvaranja rudnika u aprilu prošle godine, za sada nema preciznog odgovora.

Jovanka Bogavac, poslanica Pokreta za promjene u Skupštini Crne Gore i članica Odbora za ekonomiju, finansije i budžet, očekuje da se rudnik što prije aktivira.

„Kao rudarski inženjer koji je skoro 20 godina bio u beranskom Rudniku mrkog uglja, smatram da se može naći način, bez obzira na evropske direktive koje su okrenute protiv proizvodnje uglja, da se ponovo pokrene privremeno obustavljena proizvodnja”, kaže Bogavac. Ona procjenjuje da bi u prvoj fazi moglo ponovo da se zaposli preko stotinu radnika. „To je vrlo značajan broj za našu opštinu. Prethodna Vlada nije imala sluha za rudnik u Beranama, ali se nadam da će ova pomoći da se nađe model po kome bi ovo preduzeće moglo imati finansijsku rentabilnost.”

U Beranama se sa nestrpljenjem očekuje potvrda najavljene obnove proizvodnje u Rudniku mrkog uglja. Ta kompanija za grad ima veliku vrijednost pošto je, osim što je u jednom trenutku zapošljavao stotinu i pedeset radnika, za njega u reprolancu bilo vezano još dvadeset manjih firmi i njihovih zaposlenih. Jama čeka. Čekaju i radnici.

       Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo