Povežite se sa nama

FOKUS

Kamioni, avioni, milioni

Objavljeno prije

na

Vlada Igora Lukšića nastavlja Đukanovićevim putem. Podržala je Dragana Brkovića: Vektri je dala još tri godine da ispuni obaveze i investira u hotele u Herceg Novom, koji propadaju od kada ih je Brković privatizovao. ,,Ko je taj gospodin Brković da se njemu daje još jedna šansa i ko produžava agoniju koja traje tri godine,” pitali su predstavnici jedne NVO iz Herceg Novog.

KUM: Ko je Dragan Brković? Prijatelj i kum Mila Đukanovića. On je kroz razne transakcije – od aluminijuma do drveta – prigrabio stotine miliona eura, stotine hiljada kvadrata zemlje na najljepšim lokacijama i desetine hiljada kvadrata stambenog i poslovnog prostora. Od Herceg Novog do Pljevalja.

Produžavanje roka za investicije je sitnica, pri onom što je Brkoviću domovina dala u dvadeset olovnih Đukanovićevih godina. Sitnica i u odnosu na stotine miliona koliko Brkoviću treba da bi izvukao iz bankrotstva svoje carstvo.

Gotovo sve što je uzeo, sada je pod hipotekom. Oko 200 miliona kredita Brković je povukao posljednjih godina od OTP, CKB, Hipo Alpe Adria, NLB i drugih. Njegov avion nedavno je u Njemačkoj konfiskovan, jer Vektra nije izmirivala kredite austrijskoj Hipo Alpe Adrija banci. I sa drugim kreditima ima problema.

Gdje je sav taj novac? Kako je Brkoviću pošlo za rukom da sve upropasti – tolike kredite, tolike hotele i preduzeća koja su punila crnogorski budžet u prošlosti. Neznanje, megalomanija? Ili, sve liči na onaj opaki model – privatizuješ, na račun toga se zadužiš, dobiješ novac koji ne ulažeš, a državi kada isteknu svi rokovi vratiš uništenu imovinu i – svoje dugove.

Počeo je tiho. „Bio sam bogat i u Titovoj Jugoslaviji,” govorio je u sporu sa Nebojšom Medojevićem. Bogatstvo je relativna stvar. Dragan Brković je u Jugoslaviji radio kao prodavac auto djelova u skromnoj radnji Oprema, na podgoričkom Pobrežju. Imetak je rastao kao kvasac tek kada je dobio monopol nad trgovinom aluminijuma. Tajna je čime je to zaslužio – kao ekspert za auto djelove, ili kao prijatelj Mila Đukanovića.

Formula za bogaćenje bila je jednostavna – tokom sankcija Brković je od KAP-a uzimao aluminijum, berzansku robu. Plaćao je KAP-u obezvrijeđenim dinarima iz primarne emisije, a aluminijum je prodavao za dolare, po tržišnoj cijeni. Što je više aluminijuma uzimao, to mu je KAP više dugovao. Posao je predstavljan kao herojsko djelo, jer se tako kršeći sankcije, navodno, spašavao KAP.

Naš Robin Hud je, dok je zemlja propadala, zaradio prve milione. A milioni, ko milioni, samo su se množili.

POVJERILAC: ,,Ja sam investirao u Kombinat, kad su ga svi napustili”, jadao se. Kako je investirao? Brković je uglavnom poslovao preko švajcarske firme Glenkor. Na kraju, pred privatizaciju 2005. godine, ispalo je da KAP duguje stotine milona, najviše Brkoviću. KAP je dugovao i drugim, javnim preduzećima – EPCG, Rudnicima boksita… Ali, prema ugovoru o privatizaciji Vektra, Glenkor i Standard banka bili su privilegovani inostrani povjerioci. Njima je novi vlasnik potraživanja morao isplatiti odmah.

,,Nije problem što Brković i Vektra štite svoje interese kao povjerioci. Problem je što se dug prema EPCG i Rudnicima boksita pomjera za 15-16 godina i to bez kamate, a Vektra dobija međunarodni status i odmah joj se vraća dug. Ne mogu da razumijem da Vlada jedne protežira, a druge diskriminiše,” upozorio je Žarko Rakčević.

Uzalud. Odnos Vlade i Brkovića nije se mijenjao: uvijek na štetu društva. Paralelno sa aluminijumom, Brković je trgovao stanovima i poslovnim prostorima. Napravio je zgradu na ekskluzivnoj lokaciji i gotovo cijelu prodao Vladi. I to i po četiri puta višim cijenama od tržišnih.

GRADITELJ: Poznato je da je u toj zgradi sin Mila Đukanovića ima preko 400 kvadratnih metara poslovnog prostora, koji je dobio kao poklon od strica Aca. A kako je Aco došao do tog prostora? Da li nekretnina milionske vrijednosti ima veze sa visokom cijenom kojom je Vlada Mila Đukanovića platila zgradu Vektri?

Insajderi iz devedesetih tvrde da je Dragan Brković dugo radio i za Mila Đukanovića i za Momira Bulatovića. Kasnije se opredijelio za ovog prvog, koji je imao više smisla za biznis a manje za patriotsku srpsku epiku. Tvrde da je đavo pukao u DPS-u manje zbog Miloševića, a mnogo više zbog raspodjele kolača, prije svega privilegija u trgovini aluminijumom. Oko toga su se, kažu, ustvari posvađali Bulatović i Đukanović, za čije je interese Brković nastavio da radi.

Brkoviću nije bilo pravo kada je Đukanović 2005. pronašao novog partnera. Kombinat je predat u ruke of-šor kompaniji Olega Deripaske, tajne vlasničke strukture. No, brzo se Dragan umirio. Dobio je biser – HTP Boku. Da li kao kompenzaciju? Zagospodario je najljepšim lokacijama i hotelima u Herceg Novom – Plažom, Igalom, Tamarisom i starim hotelom Boka, srušenim 1979…

Brković je HTP Boku platio 21 milion. Obavezao se na investicije od 64 miliona i to u prve dvije godine. „Svi će hoteli imati pet zvjezdica, jer Vektra ne umije drugačije”, obećao je. Najavio je i da će investirati oko pola milijarde. Vidimo. HTP Boka je zapošljavala od 600 do 1000 radnika, sada ih ima manje od 200, neki su hoteli srušeni, a oni koji još funkcionišu, ne zadovoljavaju ni tri zvjezdice. Ali, ako fali zvjezdica ne fali kvadrata.

VELEPOSJEDNIK: Prema posjedovnim knjigama Vektra Boka u Herceg Novom ima 128.167 kvadrata zemljišta i 25.402 kvadrata poslovnog i stambenog prostora. Brković je do kompleksa u Herceg Novom došao u doba buma, kada su cijene zemljišta po kvadratnom metru dostizale i više stotina eura, a stambenog i poslovnog prostora i nekoliko hiljada eura. Kada bi se sve preračunalo, Brković je samo u Herceg Novom dobio blizu 100 miliona eura.

I u Budvi, kroz privatizaciju i odluke državnih organa, ovaj je crnogorski kum ukalkulisao nove desetine miliona eura i hiljade kvadratnih metara. Prema katastarskoj evidenciji, Vektra Montenegro u prijestonici turizma ima preko 200 parcela, više od 33.000 kvadratnih metara, a u objektima još hiljade i hiljade kvadrata. Zaposjeo je, na najljepšem mjestu, na samoj obali uz Stari Grad, zgradu Jugoslovenskog riječnog brodarstva, više hiljada kvadrata (kupio od Nenada Đorđevića). U Bečićima, Vektra je zauzela cijeli kompleks, bivši Međunarodni omladinski centar, koji ima desetine hiljada kvadrata zemljišta i objekata.

Ni ovdje, kao ni u Herceg Novom, Brković nije ulagao. Ali je i na osnovu te imovine podigao stotine milona kredita kod domaćih i inostranih banaka.

U Baru je Dragan Brković privatizovao nekadašnju Rumijatrans, čiji su kamioni Brkoviću u prvim godinama služili za prevoz aluminijuma i drugih roba. Uzeo je i Moračatrans. Te je firme integrisao i preimenovao u zvučni Horizont logistics, koji je odmah potom likvidirao. Radnici su ostali bez posla, ali je našem Robinu Hudu, pored kamiona, u Baru ostalo i nešto u nekretninama.

U Baru, Brković baštini 42.733 zemljišta i 9.846 kvadrata stambenog i poslovnog prostora, među kojima su i elektro-energetska postrojenja. Do većine objekata došao je odlukama državnih organa. I u Baru je na odličnim lokacijama. I tu je sve pod hipotekom.

KONCESIONAR: U Podgorici Dragan Brković, prema katastarskoj evidenciji, posjeduje 25. 279 kvadratnih metara zemljišta i 1.191 kvadratni metar poslovnog i stambenog prostora. Dio je kupio, a dio mu je ustupljen odlukama državnih organa. Njegova Vektra Montenegro u glavnom gradu ima 51.830 kvadratnih metara zemljišta i 8.034 kvadrata stambenog i poslovnog prostora u privredi i vanprivredi. I ovdje je do imovine došao dijelom kupovinom, a dijelom „putem pravnih propisa”.

Na sjeveru, u Pljevljima, za 1,6 miliona eura Brković je nakon referenduma kupio Korporaciju Jakić, najveće crnogorsko preduzeće drvne industrije. Kupovinu je Vektra uslovila koncesijama na 30 godina. Radi se o ogromnom šumskom kompleksu koji zauzima 13 gazdinstava i 140.000 kubnih metara drveta godišnje. Prema procjenama, ta količina jednaka je godišnjem crnogorskom izvozu drvne sirovine. Uprava za šume je koncesiju dodijelila Vektri iako je konkurentska ponuda PV kompanije bila veća za 20 miliona eura.

I u Pljevljima je odmah po privatizaciji obećao preporod. „Ove godine mi ćemo krenuti sa investicijama od 25 miliona eura…” I da će sve biti po principima održivog razvoja – da se zasadi koliko se i posiječe. Ko to kontroliše? Rekao je i da će u Pljevljima formirati „razvojni centar od značaja za republiku.” Ništa od toga. Umjesto Brkovića u Pljevlja su ulagali Šarići.

Jakić je danas u nevoljama, Brković je i tu založio imovinu. Imao je šta. Pored koncesije za eksploataciju šumama, Vektra Montenegro u Pljevljima posjeduje 220.000 kvadratnih metara zemljišta i oko 6.000 kvadrata poslovnog i stambenog prostora.

AVIJATIČAR: Kao i drugi tranzicioni junaci i Dragan Brković posluje preko više firmi: Vektra Montenegro, Vektra Jakić, Vektra Boka, Vektra Divelopment, Horizont Logistics, Vektra Voda, Vektra Milano i tako dalje. Na raznim je adresama, od Pljevalja do Djevičanskih Ostrva. Teško je ući u trag koliko zaista imovine ima ovaj lanac firmi .

Monitor je već objavio da Dragan Brković posjeduje preko 38.000 kvadrata zemlje na Bjelasici, na lokaciji na kojoj su skoncentrisani i drugi uglednici – od Aca Đukanovića do Stanka Subotića Caneta. Sada Vektra sa tom imovinom, iako je pod teretom, garantuje Vladi da će za tri godine izvršiti obaveze prema HTP Boka.

Na Bjelasici, Vektra Divelopment sa još dvije kompanije koje je preuzeo Brković, posjeduje još 161.485 kvadratnih metara – poslovnih i elektroenergetskih objekata, javnih puteva i pašnjaka. U Upravi za nekretnine nema podataka kako su došli do te imovine. Na Žabljaku je Brkovićevo prisustvo simbolično. Vektra Montenegro kupila je zgradu od svega 784 kvadratnih metara i oko 3.000 kvadratnih metra zemljišta.

Kada bi se sve skupilo na jedno mjesto, Dragan Brković u Crnoj Gori posjeduje teritoriju jednog osrednjeg grada. A u njegove objekte mogle bi se smjestiti hiljade ljudi.

I to nije sve. Pored turizima, izgradnje stanova, drumskog transporta, Brković ima i avio kompaniju sa tri putnička aviona i helikopterom. Ima i firmu za flaširanje vode. Posjedovao je i fabriku anoda Anotech, u dvorištu KAP-a, registrovanu na Djevičanskim Ostrvima. U Milanu, pored firme, ima i komotan stan.

DUŽNIK: Njegov sin Bojan izvršni je direktor Vektra Aviation. Koledž je završio u Švajcarskoj. Prema izjavi koju je dao srpskim medijima mladi Brković ne vodi ekskluzivan život, iako je „navikao da se u Sent Moricu sretne sa Monikom Beluči, u Rimu sa Staloneom, a da sa Valentinom Rosijem ne priča samo o moto-trkama, već i o biznisu”.

Brković već duže ćuti. Dok je osvajao grad po grad, volio je da govori o uspjesima. ,,Sticanjem nezavisnosti Crna Gora je postala interesantna i velikim američkim investitorima i već imam nagovještaje da su moćne američke kompanije u Vektri prepoznale relevantnog partnera”, hvalio se Brković.

Amerikanaca nema, ali tu je utješna nagrada. Kombinat aluminijuma koji je kao i Vektra, u dugovima do guše. „Vrh DPS-а predložiće Vlаdi dа rukovođenje podgoričkim KAP-om predаju Drаgаnu Brkoviću”, objavio je podgorički Dan. ,,Vrаćаnje u igru Drаgаnа Brkovićа sаsvim je prirodno, jer je on ostvаrio izuzetne rezultаte kаd je uprаvljаo dijelom KAP-а,” prenio je u februaru Portal Analitika.

Bilo bi to dobro rješenje: sve što dohvati, vidimo, Brković pozlati. Po modelu Prve banke: gazde se zaduže do neba, a spašavaju – našim parama.

Milena PEROVIĆ-KORAČ
Milka TADIĆ-MIJOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

RAZLAZ MILATOVIĆA I SPAJIĆA: Novo miješanje karata

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predsjednik države poručuje da ćemo o njegovim budućim političkim potezima biti na vrijeme obaviješteni. Sada je, kaže,  posvećen samo državnoj funkciji. Premijer se ne oglašava. Valjda sprema program održivih reformi. Ostali  preračunavaju šta im raskol u PES-u može donijeti a šta odnijeti

 

 

Za nama je vikend koji je protresao crnogorsku političku scenu. Sa tendencijom, smatraju mnogi, da je iz temelja preobrati. U kom pravcu – neizvjesno je.

Prvo je, u subotu poslije podne, stigla vijest da Predsjednik države Jakov Milatović napušta pokret Evropa sad (PES). “Dosadašnji način rada je suprotan obećanom i vrijednostima koje sam imao na umu prilikom stvaranja pokreta. Iz tog razloga dajem ostavku na sve funkcije u pokretu”, objavio je Milatović, inače osnivač i potpredsjednik PES-a, na društvenoj mreži X. Uz to je podsjetio da su, osnivajući PES, građanima obećali transparentnost u radu, racionalan i argumentovan dijalog, te kompentenciju i lični integritet kao odlučujući faktor pri zapošljavanju i napredovanju. Da bude jasnije šta zamjera doskorašnjim partijskim kolegama.

U danima koji su prethodili Milatovićevoj objavi svjedočili smo obraćanju Igora Dodika (sin predsjednika RS i funkcioner tatine partije) u kojoj on Milojka Spajića podsjeća na navodni vlastiti doprinos podizanju PES-ove partijske infrastrukture u Crnoj Gori. Iz PES-a su to prećutali.

Potom su Spajić i Milatović, kao premijer i predsjednik države, “konstruktivno” razgovarali o popuni upražnjenih ambasadorskih mjesta. “Izbor ambasadora mora biti kvalitetan i profesionalan proces, a cilj je Vlade i predsjednika države da personalna rješenja budu ona koja će kvalitetno zastupati interese Crne Gore u drugim zemljama”, navedeno je u zajedničkom saopštenju. Međutim, nezvanične informacije o tome kako su partije vladajuće koalicije međusobno podijelile zone uticaja u upražnjenoj diplomatskoj mreži ne ulivaju povjerenje u taj proces. Dok se Predsjedniku, kažu neki, učinilo kako je neopravdano ostao bez mogućnosti da ponudi neka svoja rješenja.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

HAPŠENJE ALEKSANDRA MIJAJLOVIĆA I NJEGOVIH PARTNERA U KRIMINALNIM DUVANSKIM POSLOVIMA: Novović ušao u Grand

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mijajlovića Specijalno tužilaštvo vidi kao jednog od dva šefa ove kriminalne grupe. Ko je drugi šef, još nije poznato, ali su najavljena nova hapšenja. Prema spisima SDT, kako navode mediji, Mijlovićeva  grupa krijumčarila je cigarete na međunarodnom planu najmanje tri godine – od 2019. do kraja 2021. godine. Akcija SDT i SPO pokrenuta je na osnovu saradnje i podataka Europola

 

 

Po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva, ove sedmice uhapšeno je više crnogorskih biznismena i policajaca zbog kriminalnog udruživanja i šverca cigareta međunarodnih razmjera.  Jedno ime među njima posebno se ističe.  Aleksandar Mijajlović je često  povezivan sa građevinskom kompanijom Bemax, koja je svoj rast doživjela u vrijeme Đukanovićevog režima, poslujući sa državom u milionskim obrtima.

Osim Mijajlovića, uhapšeni su vlasnici podgoričke kompanije DG group Golub Vojinović i Dejan Jokić, te policajci Dragan Backović, Mirko Mijušković i Radoje Rabrenović. Narednog dana u okviru iste istrage, uhapšeni su u Nikšiću  Zoran Đukanović, vlasnik kompanije Đukanović company , Mileta Simanić i Milan Rogač. Takođe. U Nikšiću je uhapšen i Milenko Rabrenović, dugogodišnji šef obezbjeđenja Veselina Veljovića. Rabrenoviću je ranije suđeno zbog prijetnji  novinarki  Oliveri Lakić, dok je u Vijestima pisala o švercu cigareta, ali je na kraju oslobođen.

Mijajlovića Specijalno tužilaštvo vidi kao jednog od dva šefa ove kriminalne grupe. Ko je drugi šef, još nije poznato, ali su najavljena nova hapšenja. Prema spisima SDT, kako navode mediji, Mijlovićeva  grupa krijumčarila je cigarete na međunarodnom planu najmanje tri godine – od 2019. do kraja 2021. godine. Akcija SDT i SPO pokrenuta je na osnovu saradnje i podataka Europola.

Mijajlović nije zvanično suvlasnik Bemaxa, iako ga javnost tako percipira. Ipak, brojne su i zvanične njegove veze sa tom moćnom građevinskom firmom. Prema podacima Registra privrednih kompanija, Mijajlović ima funkcije u tri kompanije čiji je osnivač Bemax –   direktor je Alec Montenegro,  član  Upravnog odbora  Arena B i ovlašćeni  zastupnik  S & I INVEST.  Osim Mijajlovića kao stvarni suvlasnik Bemaxa javnost percipira Ranka Ubovića, još jednog podgoričkog biznismena. Zvanično, njegov sin Ivan Ubović, vlasnik je kompanije.

Zbog javnih optužbi da predvode šverc cigareta, u toku su sudski postupci koje su protiv bivšeg premijera Dritana Abazovića pokrenuli Mijajlović i Ubović, kao i Zoran Lazović nekadašnji visoki funckioner ANB, a kasnije visoki policijski funkcioner.

“Nakon što sam prije dvije godine naveo da se ljudi iz klana Grand (vlasnici Bemax-a i ostala ekipa) nalaze na vrhu kriminalne piramide u Crnoj Gori, postao sam svakodnevna meta njihove prljave kampanje i šaptačkih divizija koje finasiraju, ili su emotivno korumpirali navodnom brigom za državu. Kada im ni to nije pomoglo, krenuli su sa prijetnjama i aktivirali privatne tužbe i sudske procese koji su u toku. Danas je neke od njih konačno stigla ruka pravde, a vjerujem da će i ostali koji su se ogriješili o zakon imati sličnu sudbinu”, prokomentarisao je hapšenje Abazović. Ocijenio je i da je Grand  “po operativnim procjenama državu Crnu Goru oštetio za milijarde eura”.

U javnosti se kompanija Bemax od ranije dovodi sa takozvanim klanom Grand, jednim od interesnih klanova nastalih u vrijeme bivšeg režima. Kako je Monitor više puta pisao, Bemaxova moć je okosnica  klana Grand, koji se povezivao  sa Đukanovićevim ministrom inostranih poslova Milanom Roćenom, što je on više puta demantovao.  Klan nosi ime po nekadašnjem  podgoričkom lokalu Grand, koji je bio simbol bivšeg režima i ovog interesnog klana. U njemu su nerijetko viđani Roćen, Mijajlović i Ubović, kao  i drugi tadašnji visoki  funkcioneri  partije na vlasti, ali i visoki funkcioneri ANB. U tom su lokalu sklopljeni, pisali su mediji, i neki unosni državni poslovi. Na lokal je zatvoren nakon što je na njega bačena eksplozivna naprava još u jesen 2015. godine. U istom periodu, par mjeseci ranije i kasnije, dogodili su se bombaški napadi na imovinu tadašnjeg visokog funkcionera ANB Duška Golubovića, takođe povezivanog sa klanom Grand, što se tada tumačilo obračunima za moć na bezbjedonosnim službama i pravosuđem između dva interesna klana bivšeg režima. Zoran Lazović i Golubović javnosti su poznati i kao gosti  na svadbi Safeta Kalića, što se pravdalo navodno njihovim profesionalnim angažmanom.  Lazovićevo ime često se pominje u objavljenim skaj prepisakama, u komunikaciji njegovog sina Petra Lazovića, osumnjičenog za šverc narkotika, ali i za pripadnost kriminalnom kavačkom klanu.

Nasuprot Grandu, govorilo se o tzv Mojkovačkom klanu, povezivanim sa duvanskim poslovima i nekadašnjim šefom ANB i bivšim premijerom Duškom Markovićem, kao i sa bivšim šefom Uprave policije Veselinom Veljovićem, koji je  uhapšen prošlog ljeta po nalogu SDT, zbog zloupotrebe službenog položaja i stvaranja kriminalne organizacije. Tužilaštvo ga tereti da  je, između ostalog, povjerljivim informacijama pomagao šefu kriminalne organizacije Aleksandru Mrkiću da švercuje cigarete.

Zanimljivo je da je Duško Marković svojevremeno zbog komentara na portalu Vijesti tužio aktuelnog šefa Specijalnog policijskog odjeljenja Predraga Šukovića, koji je po nalogu SDT sproveo posljednja hapšenja klana Grand. Marković je teretio Šukovića za ugrožavanje bezbijednosti, dok je Šuković tada saopštio da mu se Marković i Veljović svete “zbog istraga koje je kao šef Odsjeka za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije vodio u vezi sa navodnim švercom cigareta iz fabrike u Mojkovcu”.

Veljovićev dugogodišnji šef obezbjeđenja Milenko Rabrenović sada je međutim uhapšen kao dio klana Grand. Što se tiče ostalih uhapšenih, njihova imena nijesu mnogo pominjana u javnosti.

Prema registru kompanija Golub Vojinović i Dejan Jokić posjeduju polovinu kompanije DG group registrovane za trgovinu na veliko sa pićima.  Sjedište kompanije je u blizini sjedišta Bemaxa, u City kvartu u Podgorici. Osim ove kompanije, gradili su i apartmane i objekte. Vojinović i Jokić su, prema podacima Ministarstva planiranja u decembru 2021. prijavili gradnju objekta u Staroj Varoši  u Podgorici, dok je Jokić sa još jednim od vlasnika DG Group Sašom Pekićem investitor apartmana u Budvi. Imena Jokića i Pekića pominju se i u više ugovora sa Opštinom Budva dok je njom upravljao DPS. U tim ugoovorima oni preuzimaju dugovanja koje je opština imala prema trećim licima i kompanijama. U ime Opštine ugovore je potpisivao Srđa Popović.

U javnosti je pominjano i ime policajca Dragana Backovića koji je godinama bio na čelu  Granične policije u Nikšiću. U vrijeme kada je bio državni sekretar u MUP-u Rade Milošević je saopštio da posjeduje dokaze kako je Backović politički pritiskao zaposlene u toj stanici i pravio spiskove sa imenima članova porodica. Milošević je kasnije optužen za šverc cigareta.

Zoran Žuti Đukanović nikšićki je biznismen, blizak rođak Mila Đukanovića, dugogodišnjeg predsjednika  i premijera države  i DPS-a. Zoran Đukanović je vlasnik kompanije Đukanović kompani, koja je registrovana za kockanje i klađenje. Prema podacima privrednih registara kompanija je od početka godine u bokadi.

Nikšićanin Mileta Simanić se vezuje za špeditersku kompaniju Knjaz. On je  ranije hapšen u akciji SDT i  SPO zbog šverca cigareta. SDT ga je tada teretilo da je dio kriminalne grupe koju je formirao Nikšićanin Ivan Mićković.

Specijalni tužilac Vladimir Novović zakucao je i na vrata Granda. Šta se još krije iza tih vrata, još je nepoznato.

 

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

BORBA AFERAMA ZA BEZBJEDNOSNI SEKTOR: Reče mi jedan čoek

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer i SDT su dužni da se odrede o daljem statusu svojih bliskih saradnika. Da im pruže jasnu i  javnu podršku i preuzmu odgovornost. Ili prekinu saradnju sa njima. Javnosti se duguje utvrđivanje odgovornosti za one koji su govorili neistinu ili radili nezakonito

 

I bi Odbor za bezbjednost i odbranu. Umjesto najavljivanog razrješenje detalja iz afere Do Kwon, dobili smo dvije nove. Zapravo tri, nakon naknadne odluke većine članova Odbora  da podnesu krivičnu prijavu protiv N.N. lica zbog iznošenja tajnih podataka („bez obzira da li su oni tačni, netačni ili polutačni“) sa dijela sjednice koji je bio zatvoren za javnost. Odnosno tajan.

U razmjeni vatre ministra pravde i šefa Specijalnog policijskog odjeljenja (SPO), tokom javnog dijela sjednice, saznali smo da je ministru Andreju Miloviću registrovano druženje, javno i privatno (intimno) sa bezbjednosno interesantnim licima (BIL). A šefu SPO Predragu  Šukoviću sumnjive kupoprodaje stanova u Budvi, u čemu su, navodno, učestvovale i osobe ranije sudski procesuirane i povezane sa organizovanim kriminalnim grupama (OKG).

Nijesmo, dakle, bili u prilici da saznamo obećano: kako je Južnokoreanac Do Kwon, kao lice sa Interpolove potjernice, došao u Crnu Goru sa lažnim dokumentima (Milović je tvrdio da bivši ministar MUP-a Filip Adžić zna ko ga je dovezao); Ko ga je prijavio nadležnima i tako spriječio njegovo bjekstvo (premijer Milojko Spajić je tvrdio da je on taj); Da li su optužbe o poslovnim vezama Južnokoreanca, kome se na teret stavlja kripto-prevara teška 40 milijardi dolara. sa Spajićem i njegovim PES-om predizborna izmišljotina ili tvrdnja utemeljena na dokazima; Da li je neko manipulisao sa laptopovima koji su oduzeti Do Kwonu nakon njegovog hapšenja na aerodromu u Golubovcima (mijenjao ih ili brisao/dodavao podatke); Jesu li Šuković, Adžić i bivši premijer Dritan Abazović pokušavali da uhapse Milojka Spajića u finišu prošlogodišnje predizborne kampanje…;

Navodno su odgovori izostali pošto je Specijalni državni tužilac Vladimir Novović insistirao da se ne iznose detalji iz istrage SDT-a koja je u toku.

Umjesto toga, dobili smo nova sumnjičenja i optužbe.

Milović je ustvrdio da je Predrag Šuković  u Budvi kupio stan po cijeni od 1.034 eura za kvadratni metar, da bi ga dvije godine kasnije prodao, bivšem vlasniku – neidentifikovanom Rusu – po cijeni od 2.413 eura za m2. Istog dana kupio je novi, veći stan. Njega je platio po 1.337 eura za metar kvadratni. To je, ako kupljena nekretnina nema ozbiljnu manu, cijena daleko manja od ustaljenih na budvanskom tržištu nekretnina.

Sve transakcije su obaveljene u kešu za koji je Šuković ustvrdio da je dio nasljeđa njegove supruge. U imovinskom kartonu prijavio je kako je do nove nekretnine došao „razmjenom“.

Na Milovićev račun  stigle su optužbe da je u Sarajevu, u automobilu koji se vodilo kao njegovo vlasništvo,  pronađena droga. SDT Novović potvrdio da je taj slučaj riješen i da ministar pravde nema veza sa švercom u vozilu koje je prethodno prodao; Da u hotelima na sjeveru Crne Gore kontaktira sa tamošnjim BIL i pripadnicima OKG. Bio je na slavi, njegovo obezbjeđenje je o tom odlasku obavijestilo nadležne ali nije dobilo upozorenje o nepoželjnim gostima, odgovorio je ministar, inače štićeno lice sa stalnim službenim obezbjeđenjem;

Milović je u vezi sa  bivšom partnerkom ubijenog vođe jednog od kotorskih narko klanova i pokušao je da joj izdejstvuje skidanje sa interpolove plave potjernice – obznanio je Šuković. Ministar je to  demantovao da bi, nakon zatvorenog dijela sjednice Odbora za bazbjednost  izjavio Vijestima: „Šukovićevo bavljenje mojim privatnim životom i da li je neko moja djevojka ili ne uopšte ne želim da komentarišem, pogotovu kada se radi o ženskoj osobi koja ne postoji u krivičnoj i prekršajnoj evidenciji naše države, a koja je po Šukovicu BIL, što je još jedna podmetačina…”

Inače, plava potjernica služi „za lociranje, identifikovanje ili nalaženje informacija o osobi od značaja u krivičnoj istrazi“. Kada je neka krupna zvjerka iz svijeta kriminala u bjekstvu, policija ga pokušava locirati praćenjem članova porodice i bliskih prijatelja/saradnika. Kako smo imali priliku da saznamo tokom rata kotorskih narko klanova, isto rade i njegovi protivnici.

Onda je Šuković  iznio da je Milović iz Budimpešte putovao skupa sa bezbjednosno interesantnom osobom i osuđivanim pripadnikom OKG. Ministar je odgovorio da je u pitanju njegov srodnik (suprugin rođak) koji je u Mađarskoj odležao kaznu zbog šverca marihuane, pa je on išao da ga vrati kući.

Ponovljena je i priča o odbijenim izručenjima stranih državljana. Šuković je optuživao Milovića za moguću korupciju u slučaju Binalij, a ovaj uzvraćao istom mjerom, samo na račun Dritana Abazovića i slučaja Telman.

Koliko god bili zatečeni onim što smo vidjeli i čuli, ne smijemo reći da je to iznenađenje. Andreja Milovića i Predraga Šukovića javnost je i prije nego su stupili na sadašnje funkcije, upoznala na stranicama crne hronike.

„Šuković je bio jedan od rukovodilaca istrage, koja je 2014. godine rezultirala hapšenjem i procesuiranjem sadašnjeg direktora policije Zorana Brđanina, za zloupotrebu službenog položaja. Ispostavilo se – neosnovano. Godinu kasnije, pravosnažnom sudskom odlukom Brđanin je oslobođen optužbi“, pisala je Pobjeda.

Naredne 2015. godine Vijesti su objavile intervju şa Šukovićem u kome on tvrdi da od 2012, sa svojim policijskim timom istražuje nezakonite duvanske poslove tzv. mojkovačkog klana kome, po njegovoj tvrdnji, pripadaju i tadašnji premijer Duško Marković i bivši i budući direktor UP Veseline Veljović (u tom trenutku savjetnik predsjednika Crne Gore Filipa Vujanovića). Marković ga je onda tužio zbog prijetnji koje je, pod pseudonimom boss, iznosio u komentarima na ovdašnjim portalima. Šuković je  osuđen na tri mjeseca zatvora, uslovno na godinu dana.

Kasnije je ranjen u centru Podgorice. Za to je osumnjičen i uhapšen nekadašnji šef kontraobavještajne službe Vojske Jugoslavije Radovan Aleksić. Optužnica protiv njega do danas nije podignuta.

Jedni kažu da je taj napad dokaz kako je riječ o poštenom i sposobnom policajcu koji smeta kriminalcima. Drugi ukazuju da  ranjavanje Šukovića nije razriješeno ni nakon što je on došao na mjesto šefa Specijalnog policijskog odjeljenja pri SDT-u. Kao što ni pripadnici mojkovačkog duvanskog klana još nijesu procesuirani, osim onih koji su (skupa sa Veljovićem) pali na osnovu materijala dobijenih iz skaj aplikacije.

Prije prošlonedjeljne razmjene afera, Šuković je bio aktuelan zbog zapisa iz plave sveske kojima je pripremao uhapšenog predsjednika opštine Budva Mila Božovića za nastupe u prošlom sazivu Odbora za bezbjednost i odbranu. I opet kontroverze. Dok dio zvaničnika predvođenih ministrom unutrašnjih poslova Danilom Šaranovićem u plavoj svesci „ne vidi ništa inkriminišuće“, drugi tvrde da je Šuković u njoj, poimenice, odao pripadnike partnerskih službi bezbjednosti (navodno CIA) koju su službovali u Crnoj Gori.

Ni Andreju Miloviću nije novina da se pojavljuje u medijima u krajnje neobičnom kontekstu. Nakon što je, kao sekretar Ministarstva pravde, angažovan u Vladi Zdravka Krivokapića i postao član Tužilačkog savjeta, dio medija je objavio pismeno obraćanje iz 2017. godine  kojim iz Advokatske kancelarije Jovović, Mugoša i Vuković obavještavaju Advokatsku komoru da je njihov pripravnik Andrej Milović prekršio Kodeks profesionalne etike advokata.

“Andrej Milović, pripravnik na radu u ovoj advokatskoj kancelariji (kod advokata Vanje Mugoše), direktno je ugrozio interese klijenata naše kancelarije, na način što je u ime i za potrebe suprotne stranke pisao i predavao podneske nadležnom sudu i Poreskoj upravi Crne Gore, koristeći pri tome podatke i činjenice u vezi sa tim sporom koji su mu, kao zaposlenom, bili dostupni”, navodi se u tom dokumentu.

Milović je priznao učinjeno, a tadašnji predsjednika Advokatske komore Crne Gore Zdravko Begović izjavio je portalu Standard da mu advokatska licenca nije oduzeta jer se “izvinio za svoje propuste”. Tako  je ovaj postupak zatvoren.

SDT Vladimir Novović stojički je, tokom prošlonedjeljne sjednice Odbora, istrpio sve ono što su jedan o drugome ispripovijedali Milović i Šuković. Prethodno je izjavio da šef SPO ne može biti smijenjen ili izabran bez njegove saglasnosti, a na sjednici Odbora  je napomenuo kako Šuković „još uvijek“ ima njegovo povjerenje.

Premijer Milojko Spajić kaže da nije pratio sjednicu Odbora na kojoj je njegova afera Do Kwon trebala biti glavna tema. „Loše ponašanje i iznošenje raznih takozvanih operativnih podataka bez dokaza. To priliči muškoj svlačionici iz IVa, IVb… To nije za Vladu, Skupštinu, ozbiljnu državu. Egoistično prepucavanje ne podržavam. Nisam ni sa kim o tome razgovarao”, prilično je precizno Spajić opisao ono što nije vidio.

Na tome ne bi smjelo da se završi. Javnost ima pravo da nagađa da li iza Milovića stoje Spajić i PES, a iza Šukovića URA, koalicija ZBCG, Demokrate ili svi skupa. Pa da pretpostavlja šta je od iznijetog tačno ili netačno.

Premijer i Specijalni državni tužilac nemaju taj luksuz. Oni su dužni da se odrede o statusu svojih bliskih saradnika. Da im pruže jasnu i javnu podršku i preuzmu odgovornost. Ili prekinu saradnju sa njima. I u jednom i u drugom slučaju javnosti se duguje utvrđivanje odgovornosti za one koji su govorili neistinu ili radili nezakonito.

 

Šta je kome tajna

Zakon o parlamentarnom nadzoru u oblasti bezbjednosti i odbrane predviđa (član 6) da su sjednice Odbora za bezbjednost „po pravilu“ zatvorene za javnost, a mogu biti i otvorene, odlukom većine prisutnih članova Odbora, u skladu sa zakonom. „Stavove i zaključke Odbora Skupštini i javnosti iznosi predsjednik Odbora ili član ovlašćen od strane Odbora. Član Odbora može u javnosti iznijeti izdvojeno mišljenje, poštujući pri tome ograničenja, u skladu sa Zakonom“.

U Poslovniku o radu Skupštine nalazimo bitno drugačije definicije. “Rad Skupštine i njenih odbora je javan. Sjednica Skupštine i sjednica odbora zatvorena je za javnost u slučaju kada se razmatra akt ili materijal koji je označen kao ‘državna tajna.’”, propisuje Poslovnik u članu 211.

Nema naznaka da su na prošlonedjeljnoj sjednici Odbora razmatrana bilo kakva dokumenta ili podaci sa naznakom „državna tajna“. Možda su, samo, korišćena saznanja iz istraga koje SDT vodi o jednoj ili drugoj konfrontiranoj strani u ovom sukobu. To su, po pravilima Tužilaštva, tajni podaci.

Nije prvi put da su mediji, pozivajući se na nezvanične izvore, prenosili detalje sa zatvorenih sjednica Odbora. Novina je to što je u ovom slučaju „curenje informacija“ problematizovano do najave podnošenja krivične prijave protiv neidentifikovanih „špijuna“. Uz zahtjev da članovi Odbora dobrovoljno odu na testiranje na poligraf. (tzv. detektor laži). Samo nam još to treba.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo