Povežite se sa nama

DRUŠTVO

KO ĆE BITI NOVI DIREKTOR/ICA CNP-A: U krugu familije

Objavljeno prije

na

Umjesto najave bogatog repertoara i premijera, dvije udarne vijesti iz Crnogorskog narodnog pozorišta (CNP) su da je sa nacionalnog teatra nestala petina krova i da je ovogodišnja pozorišna sezona počela bez direktora.

Mediji bliski vlasti objavili su da je novi ministar kulture Pavle Goranović počeo čistku i da se prvi na udaru našao direktor CNP-a Janko Ljumović. Da to nije tačno tvrdi Ljumović i kaže da se nakon sedam i po godina samovoljno povlači sa tog mjesta. Ugovor o radu mu je istekao 1. juna, pa je od tog datuma potpisao novi ugovor po kome je bio v.d. direktora do početka nove sezone 1. oktobra.

Iako ne želi dalje da bude direktor, iz Ministarstva kulture mu je, preko Pobjede, poručeno, da formalno ne može da ode sa mjesta direktora dok ga ne razriješi Vlada jer ga je ona i imenovala na tu funkciju.

Precizno imenovao ga je 2008. tada novi ministar kulture Branislav Mićunović, koji mu je ustupio svoju direktorsku fotelju u CNP-u. Krajem prošle godine odlučeno je da će Mićunović biti novi ambasador u Beogradu, a Ljumović je slovio za jednog od najozbiljnijih kandidata za ministra kuture. U martu je za ministra izabran Goranović. A skoro pola godine Ministarstvo kulture je bilo bez prvog čovjeka, v.d. ministra za kulturu bio je vicepremijer Duško Marković. Zabrinjavajuće je da bi se slična priča mogla ponoviti i u CNP-u, koji pored nemanja poslovnog i umjetničkog direktora ima i manjak članova Savjeta CNP-a i već skoro godinu dana jedva funkcioniše sa tri člana od predviđenih pet.

Ljumović napušta CNP uz obrazloženje da je odlučio da se ,,posveti akademskoj karijeri i radu sa studentima kao i daljem razvoju projekata iz oblasti umjetničke produkcije”. Akademsku karijeru Ljumović gradi još od 2007. na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju, gdje je vanredni profesor i rukovodilac programa Produkcija. Pored matičnog, angažovan je na Fakultetu likovnih umjetnosti i Fakultetu političkih nauka.

Ljumović je bio član petočlane izborne komisije koja je, početkom godine, sprovela izborni proces kojim je za rektorku izabrana dekanka FDU Radmila Vojvodić. U martu je Ljumović izabran za člana Savjeta za visoko obrazovanje. I kad je bilo izvjesno da će nova rektorka biti Vojvodićeva, UCG je po prvi put svoj jubilej proslavio izvan svog zdanja, u aprilu je svečana akademija povodom četiri decenije od osnivanja UCG održana u CNP-u.

Kratke rekapitulacije Ljumovićevog direktorovanja svode se na to da je za vrijeme njegovog mandata intenzivirao pozorišna gostovanja teatara iz okruženja, a takođe i gostovanja CNP-a na scenama u regionu, te da je otvorio vrata pozorišta za razne kulturne, ali i komercijalne projekte.

Na česte optužbe da je CNP zarobljen od strane bračnog para Mićunović-Vojvodić, Ljumović je prije par godina Monitoru odgovorio da je nacionalni teatar slobodan i da ne zavisi od jednog ministra ili direktora.

Sada kada se sumiraju rezultati o slobodi najbolje govori repertoar u proteklih sedam i po godina. Sezonu 2007/08. obilježila je premijera komada Danilo u režiji Radmile Vojvodić, sezonu 2008/09. otvorila je podgorička premijera Balkanske carice, Radmile Vojvodić.

Sezona 2010. otvorena je premijernim izvođenjem nove postavke Gogoljevog Revizora u režiserskom debiju Veljka Mićunovića, sina bračnog para Mićunović-Vojvodić, nakon četiri dana Bijenale crnogorskog teatra otvoreno je predstavom Na ljetovanju, Radmile Vojović, a krajem oktobra, za jubilej Petar I – 180 godina izvedena je predstava Branislava Mićunovića San o Svetom Petru Cetinjskom.

Sljedećih godina slično – prva premijera sezone 2011.je Konte Zanović, režirala je i dramaturški obradila Radmila Vojvodić. Dan CNP-a, 1. novembar, 2012. obilježilo je premijerno izvođenje Egzistencije, autorski projekat rediteljke Radmile Vojvodić i koprodukcija sa Međunarodnim festivalom Kotor Art. Jubilej 60 godina postojanja CNP-a obilježen je 2013. premijerom predstave Everyman Đilas, po tekstu i u režiji Radmile Vojvodić…

Pogodno je bilo to što je Ljumović pored toga što je obavljao funkcije direktora CNP-a i Bijenala crnogorskog pozorišta, bio i organizacioni direktor Kotor Arta pa je Vojvodić često imala dvije premijere svojih predstava jednu u Kotoru, drugu u Podgorici.

Nije jedini Ljumović forsirao najizvođeniju crnogorsku rediteljku, žiri sastavljen od pozorišnih djelatnika uredno je skoro svake godine Vojvodićevoj dijelio nagrade za njena pozorišna ostvarenja.

Presedan u otvaranju sezona i proslavi jubileja desio se jedino kada je na startu sezone 2011. Tereza Kesovija održala koncert u CNP-u. Moralo se, Kesovija je kazala da koncert duguje Vladi Crne Gore. Do koncerta je došlo na inicijativu tadašnjeg ministra kulture Branislava Mićunovića, pod pokroviteljstvom Vlade i Prve banke. Okupljanje je bilo zatvorenog tipa, a Ljumović je izjavio da je pozorište „uvijek pitanje odabranih i elita” i kasnije naglasio da je ta njegova izjava pogrešno protumačena.

CNP do sada nije izvještavala javnost o cijeni predstava, posebno onih najskupljih. Povremenu se saznavalo za koštanje nekih: udruženo Ministarstvo i CNP su za predstavu Na ljetovanju izdvojili 270 hiljada eura, ranije je pomogla i Prva banka pa je dala 100.000 za, tzv. prvu crnogorsku operu, Balkanska carica.

I dok se na jednoj strani nije štedjelo na predstavama izabranih, budžet za CNP, posebno za programski dio je Vlada iz godine u godinu smanjivala. Za cjelokupni program 2011. namijenjeno je 362.000 eura, da bi u 2013. bio smanjen za 40 odsto na 254.000, uz 50.000 sopstvenih prihoda CNP-a.

Manjak u budžetu CNP je pokušavao da nadoknadi sponzorstvima, pa od 2011. datira saradnja sa jednom od ovdašnjih banaka. To nije bilo dovoljno da se pokriju rupe u budžetu. Ono što je bez problema funkcionisalo u vrijeme Mićunovićevog direktorovanja, kao izdavanje platoa ispred pozorišta za restoran Talija, ubrzo nakon dolaska Ljumovića ukinuto je. Državna revizorska komisija je 2009. našla brojne nepravilnosti u tom aranžmanu. Problematizovano je i trošenje budžeta namijenjenog za CNP, ali i kako su i gdje išle pare od prodatih ulaznica.

Ministar Mićunović se ogradio od svega, a Ljumović je priznao da je u nacionalnom teatru bilo propusta uglavnom zbog slabosti kompjuterskog sistema, ali da je uvjeren da u njima nema ,,nikakvih krivičnih, kriminalnih ili koruptivnih radnji”. I na tome se završilo.

Pokušano je da se animira publika snižavanjem cijena ulaznica za studente, penzionere, trećina ulaznica je mjesečno dijeljena besplatno. Ipak glavni cilj povratka publike u pozorište je samo djelimično ispunjen. Poput čuvenog projekta Crna Gora jedna kulturna adresa, duže nazvanog Program razvoja kulture u opštinama na Sjeveru Crne Gore. Vlada je, u vrijeme ministrovanja Mićunovića, uz svesrdnu podršku CNP-a, u taj projekat uložila preko pet i po miliona eura, a sve je prošlo bez značajnijih rezultata na, ne samo kulturno od vlasti zapuštenom, sjeveru.

Prema najavama Ljumović neće biti jedini koji će izgubiti direktorsko mjesto u novoj kadrovskoj kombinatorici, očekuju se smjene i u ostalih 11 državnih institucija koje su pod nadležnošću Ministarstva kulture. Nezvanično se pominju direktorica Nacionalne biblioteke Crne Gore Jelena Đurović, direktor Zetskog doma Slobodan Božović, Nenad Šoškić, direktor Centra savremene umjetnosti… Zaposeni u institucijama za zaštitu kulturnih dobara kao i u Muzičkom centru nadaju se, zbog brojnih nepravilnosti u radu, promjenama i u ovim institucijama.

Paradoks je da je 2008. kad je dolazio na mjesto direktora CNP-a isticano da je Ljumović izvan dominantnih lobija u crnogorskoj kulturi i da se u javnosti ne doživljava kao eksponent bilo koje političke struje ili grupe.

Ministarstvu će danas teško biti naći kadar sa takvim referencama za novog direktora CNP-a. Pozorišni djelatnici, sa kojima je Monitor razgovarao, navode da kao najozbiljniji kandidati za novog direktora CNP-a slove glumica Jelena Nenezić-Rakočević, supruga premijerovog kuma Gorana Sita Rakočevića, i rediteljka Ana Vukotić. Pominju se i reditelji Lidija Dedović i Željko Sošić, kao i glumci Varja Đukić i Mirko Vlahović… Nagađanja idu dotle da se računa da bi za direktora, bar u v.d. varijanti, mogao biti postavljen i neko iz administracije pozorišta.

U Ministarstvu ne žure sa imenovanjem, nek se sezona zahukta, pregovaraju, kažu, sa više kandidata.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

SVI UHAPŠENI POLICAJCI: Brojka samo raste

Objavljeno prije

na

Objavio:

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora

 

“Nadam se da smo dosadašnjim radom makar malo promijenili percepciju da visoka korupcija prolazi nekaženjeno. Naša misija je da svaki slučaj procesuiramo, kako bi pokazali da niko nije iznad zakona“, rekao je nedavno glavni specijalni tužilac Vladimir Novović.

U prilog njegovim tvrdnjama idu i brojne akcije koje su pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja izvodili od marta 2022.godine kada je imenovan.  Spisak osoba uhapšenih tokom tih akcija je trocifren.

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora.

Prošle sedmice uhapšen je Ilija Vasović, bivši šef kriminalistike u Baru, a nakon što je portal Libertass press objavio prepisku između njega i optuženog šefa kriminalne organizacije koja se bavila švercom cigareta, Aleksandra Mrkića.  Vasoviću tužilaštvo na teret stavlja krivično djelo – stvaranje kriminalne organizacije i produženo krivično djelo zloupotreba službenog položaja.

Poslije hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića prvi na spisku za hapšenje iz bezbjednosnog sektora našao se bivši službenik Agencije za nacionalnu bezbjednost Petar Lazović.

U julu 2022.godine dobio je poziv da se javi službenicima Specijalnog policijskog odjeljenja, što je i uradio i od tada se nalazi u pritvoru. Lazović je u spisima Europola označen kao pripadnik kriminalnog Kavačkog klana, koji se dovodi u vezu sa međunarodnim švercom kokaina. SDT Lazovića sumnjiči za pripadnost kriminalnoj organizaciji, šverc droge, oružja i zloupotrebu položaja.  I pored brojnih optužbi na njegov račun, u podgoričkom Višem sudu mu ni nakon dvije godine nije počelo suđenje niti u jednom slučaju.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Rudnika u Mojkovcu neće biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompanija Tara resources nije do 25. maja dostavila korigovanu Studiju izvodljivosti, pa se Vlada odlučila za raskid ugovora i naplatu bankarske garancije. Koncesionaru ostaje da se žali Privrednom sudu ili da pokrene arbitražu

 

Vlada će raskinuti ugovor za kompanijom Tara resources, o ekspolataciji rude u rudniku Brskovo kod Mojkovca, saopštio je ministar rudarstva i energetike Saša Mujović. Koncesionar nije u roku koji je istekao 25. maja dostavio Vladi korigovanu Studiju izvodljivosti čime su se stekli uslovi za jednostrani raskid ugovora i naplatu bankarske garancije.

Vlada je zadužila Mujovića da dostavi pisani otkaz koncesionaru, aktivira bankarsku garanciju (500.000 eura) i sprovede sve druge radnje u cilju zaštite prava države. ,,Problem sa kompanijom Tara Resources je bila njihova studija izvodljivosti, koja je u dva navrata dostavljena, ali se oba puta kosila sa zakonima Crne Gore. A znate da je riječ o krovnom dokumentu kojim investitor dokazuje da će rudnik funkcionisati po ekološkim standardima”, naglasio je Mujović.

Tara Resources može se žaliti Privrednom sudu, kao i pokrenuti arbitražu. ,,Na njima je kakva će biti odluka, ali mi smo spremni na sve scenarije i duboko utemeljeni u činjenicama da je pravda na našoj strani i uporedna sudska praksa”, dodao je Mujović.

Projekat otvaranja rudnika je vrijedan 150 miliona eura. Koncesionar je prošle godine saopštio da je uložio 30 miliona, te da od januara 2023. godine plaća koncesionu naknadu koja iznosi blizu 650 hiljada  eura. Nakon osnovnog ugovora iz 2010. godine Vlada je sa Tara Resources potpisala šest aneksa. Posljednjim, u julu 2021. godine, koncesionar je dobio dvije godine da pribavi urbanističko-tehničke uslove. Tumačenja oko toga da li su se stekli razlozi za raskid ugovora, rješila je Međuresorna komisija koja je predložila Vladi da se ugovor raskine.

Premijer Milojko Spajić zatražio je da se pribavi dodatno pravno stručno mišljenje kako bi se otklonio finansijski rizik za državu. Angažovana je advokatska kuća Harrisons. Ministar Saša Mujović je na konferenciji za novinare 21. marta objasnio kako je dobijeno pravno tumačenje da bi jednostranim raskidom ugovora, kakav je bio prijedlog komisije, došli na klizav teren, a postojala bi mogućnost da Tara Resources pokrene međunarodnu arbitražu i ugrozili bi interese Crne Gore. Zato je koncesionaru određen rok 25. maj, da dostavi korigovanu dokumentaciju.

,,Ovo je pobjeda znanja nad neznanjem, istine nad obmanom, dobrom nad lošom namjerom, opštim dobrom nad interesom malog broja osoba”, saopštili su iz Građanske inicijative Zdravi Mojkovac.“Lokalna zajednica je pokazala ogromnu snagu i izrazito visoku svijest. Nisu nasjeli na priče ‘o zlatnim brdima i dolinama’ koje su plasirali kompanija i njihovi pomagači, kako iz prethodne tako i sadašnje vlasti.“ Oni su pozvali obrađivače nacrta prostornog plana Crne Gore do 2030. godine da uklone iz tog dokumenta sve što je vezano za rudarske aktivnosti na Brskovu.

P. NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SUDSKA PRAKSA IZMEĐU NAVIKA I PRAVA: Klin, ploča i pritvor

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora usaglase sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi

 

Ustavni sud Crne Gore je adresa na koju nezadovoljne stranke traže pravni lijek kada smatraju da im je nanijeta nepravda. No o njihovim odlukama i mišljenju, svjedoci smo, u javnosti se govori zavisno od slučaja i toga da li i kome odgovara ono što su oni utvrdili. I ne samo u javnosti. Podjednaka selektivnost, da pročitaju i usvoje mišljenje sudija Ustavnog suda, prisutna je i kod sudija Višeg suda. Opet zavisno od slučaja do slučaja. To je najuočljivije kada se govori o pritvorskim predmetima u kojima sudije Ustavnog i Višeg suda, u većini slučajeva, imaju različita mišljenja. Od kojih ne odustaju.

Tako postoje već tri žalbe koje su na rješenje o pritvoru pisali advokati bivšeg specijalnog tužioca Saše Čađenovića, a koje su sudije Ustavnog suda usvojile. Te odluke, izgleda, ne zanimaju sutkinju specijalnog odjeljenja Višeg suda Nadu Rabrenović. Baš kao što je ne dotiču ni one koje su sudije Ustavnog suda usvojile u slučaju Miloša Medenice, sina bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice. U njegovom slučaju i sudije Apelacionog suda su, prilikom donošenja odluke o ukidanju rješenja kojim mu se produžava pritvor, ukazale na odluku Ustavnog suda, ali ni to nije uticalo na odluku sutkinje Rabrenović.

Tako je Medenica u pritvoru više od dvije godine, kao jedini član kriminalne grupe, koju je, prema tvrdnjama Specijalnog tužilaštva, lično formirao. A suđenje nije odmaklo dalje od početka, tačnije ni do danas nijesu saslušani svi optuženi. Tako se pritvori, saglasni su brojni pravnici, pretvaraju u kaznu.

To smatra i advokatica Andrijana Razić. Ona kaže kako je u Crnoj Gori pritvor – suprotno zakonu, Ustavu, međunarodnim standardima – postao pravilo, a ne strogi izuzetak, kako bi trebalo i moralo da bude.„Postala je, nažalost, uobičajena praksa da se onoga momenta kad se odredi pritvor bilo kojem uhapšenom ili osumnjičenom licu, već podrazumijeva provizorno osuđujuća presuda, da bi se pokrilo trajanje tog pritvora. To je zastrašujuća praksa koju primjenjuju sudovi odavno“, smatra Razić.

Bivša zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom Valentina Pavličić ukazuje da je neophodno da postoji kvalitetniji dijalog između Ustavnog sudstva i redovnog sudstva. Taj  dijalog ne postoji. „Imamo situaciju da Ustavni sud utvrđuje povrede ljudskih prava, a da se one na identičan način ne verifukuju kod redovnog sudstva. Uvijek kažem da je bolje da se učimo na tuđim greškama i vidimo kako je praksa u regionu ili uopšte regulisala ta pitanja, a da izbjegnemo greške koja će država sjutra morati da ispravlja ili plaća. Međutim, to je nemoguće uraditi dok se ne utvrdi individualna profesionalna odgovornost“, kazala je ona.

Pavličić je pojasnila da se individualna profesionalna odgovornost ne odnosi na izraženo mišljenje sudija u njihovoj odluci. “Ali, ako Ustavni sud kao zadnja brana i zadnji branik prava na nacionalnom nivou, primijeni određene međunarodne standarde ono što je najmanje očekivati ja da se njegovim primjerom povode i ostali sudovi. Tim prije što nemam dilemu da ti predmeti neće, u konačnom, doći pred Evropski sud“, kaže Pavličić. Zato ne krije čuđenje što krivično odjeljenje Vrhovnog suda ne zasjeda i razmatra šta je to Ustavni sud vodilo u pogledu ukidnih razloga odluka o produženju pritvora. I da, ako imaju različite stavove po tim pitanjima, ukrste argumente.

Kada je riječ o dugom trajanju pritvora Pavličić dodaje da nije dobro za Crnu Goru i njen pravosudni sistem da postoji, kako ocjenjuje, ozbiljan zaostatak u rješavanju te vrste predmeta. „Kao neko ko je bio i predsjednik tog odjeljenja, prema onome što ja znam, nema te države koja će moći u realnom periodu da presudi 170 predmeta organizovanog kriminala. I dobijamo sporu pravdu. Onda neko bude tri godine u pritvoru i nakon toga mora biti pušten jer država nije u stanju da izvrši svoje obeveze  i obezbijedi pravo na pravično suđenje u razumnim rokovima, Prema nekim pokazateljima, nama su rokovi po 196 dana trajanja postupaka“, dodaje ona.

Pavličić ukazuje da je neophodno da rukovodioci redovne pravne vlasti i Ustavnog  suda zauzmu jedinstvene stavove. “U nekim predmetima već tri puta se ukidaju redovne odluke sudova. To će biti problematizovano od strane Evropskog suda jer će reći da mi ne poštujemo naš pravni sistem. Čak je Apelacioni sud ukazao Višem na odluku Ustavnog suda i ukinuo neka rješenja o pritvoru vraćajući ih Višem sudu na ponovno odlučivanje. I Viši sud je donio istu odluku. To je taj ping- pong postupak koji je prisutan apsolutno u svim procesima u Crnoj Gori – i krivičnim i parničnim. I to će nam se vratiti kao bumerang. Zato sam, i kao zastupnik pred Evropskim sudom, zagovarala potrebu da se ona sredstva koja se odlivaju iz budžeta na tu vrstu odšteta isplaćuju iz budžeta onih institucija gdje je napravljena ta povreda.”

Pavličić smatra da bi tek tada sudovi vodili računa kada se ukine rješenje Ustavnog suda da to obrazloženje ne bude copy paste već da se dobro razmotri i argumentuje. “Sudovi po tom pitanju moraju biti na visini zadatka. Oni sada to, nažalost, nisu i tu treba uraditi dosta toga kako bi se stanje popravilo”.

Pavličić smatra da koliko god pričali o vetingu, kojem se ne protivi, postavlja se pitanje ko da ga sprovede. “Parlament? Pa to neće prihvatiti nijedan naš međunarodni partner. To jedino mogu biti nezavisne komisija od strane međunarodnih eksperata. I  da se prvo vetinguju tijela koja biraju tužioce i sudije, a ne da tamo sjede lica iz reda uglednih pravnika koji su najmanje ugledni u tom smislu stručnosti ali su predstavnici određenih političih grupacija. I da po tom kriterijumu biraju kandidate…”,  zaključuje ona.

Direktorica Direktorata ljudskih i manjinskih prava, Mirjana Pajković, ukazala je nedavno da se dešava da odluke o lišenju slobode budu zakonite u smislu nacionalnog zakonodavstva, a da sa stanovišta Konvencije budu prilično proizvoljne ili protivne.

„U praksi se nailazi na krovne primjere kršenja zakonitosti odluke o lišenju slobode kao što su samo formalno pokrivenost nacionalnim zakonom, korišćenje stereotipnih formulacija uz odsustvo relevantnih dokaza o odluci za lišenje slobode, nepreispitivanje blažih mjera, ali i nepoštovanje zakonskih rokova o produženju pritvora i nepoštovanje odluke Ustavnog suda“, rekla je Pajković.

Prema njenim riječima, praksa Evropskog suda za ljudska prava daje jasne smjernice ukazujući da postojanje osnova sumnje kao uslova za određenje pritvora, protokom vremena, ne može biti dovoljan razlog da se pritvor produži. „Razlozi da se produži pritvor moraju biti relevantni, dovoljni i moraju biti sadržani u odluci o pritvoru. Odsustvo takvih razloga u obrazloženju odluke nije rijedak primjer u nacionalnim pravnim sistemima. Zbog toga je potrebno navesti šta se u praksi Evropskog suda smatra relevantnim i dovoljnim razlozima“, navela je Pajković.

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora standardizuju sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi.

Svetlana ĐOKIĆ   

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo