Povežite se sa nama

FOKUS

Ko progoni ranjive služi tiraninu

Objavljeno prije

na

parada

Prva Parada ponosa održana je sredinom nedjelje u Budvi. Oko 120 učesnika Parade u metropoli crnogorskog turizma dočekani su kamenjem, flašama, pepeljarama, stolicama, bakljama… Njih je napadalo oko 500 ljudi. Bilans nekoliko povrijeđenih i preko 20 uhapšenih.

,,Prajd je uspio”, izjavio je Zdravko Cimbaljević, direktor organizatora LGBT Foruma Progres. Ipak, Cimbaljević je priznao da nije očekivao toliko negativnu reakciju građana, ali i primijetio: ,,Ovo je prava slika Crne Gore”.

,,Da nije bilo policije, mi bi danas bili linčovani”, kazao je jedan od organizatora Aleksandar Saša Zeković. SeaSide Pride je obezbjeđivalo više od 400 policajaca i specijalaca.

I pored upornih nagovaranja od strane organizatora da prisustvuje Paradi, pozivu se nije odazvao onaj kome je primarni posao da štiti manjinska prava – ministar Suad Numanović.

,,Najbitnije je da parada protekne u miru i bezbjednosti. Za mene je manje bitno da li će ministar da prisustvuje iako ministar daje punu podršku organizovanju Parade ponosa”, rekao je sa distance ministar za ljudska i manjinska prava.

Numanović je poslao pomoćnike Sabahudina Delića i Blanku Radošević-Marović, koji su tokom Parade lakše povrijeđeni. Mediji javljaju da je ,,ombudsmana Šućka Bakovića pogodila jedna žena šišarkom u rame, a njegovu zamjenicu Marijanu Laković kamenicom”.

Dešavanja u Budvi imala su odjeka i u parlamentu, gdje je tokom zbivanja u Budvi tekao premijerski sat. Premijer Milo Đukanović je odgovarajući na pitanje lidera SNP-a Srđana Milića zašto sa svojim ministrima nije pošao u Budvu da brani prava seksualnih manjina, rekao: ,,Ja sam za to da riječima i djelima zaštitimo prava LGBT osoba”.

Primjetno je da Paradi nije prisustvovao nijedan visoki državni funkcioner. Ni opozicija se nije pretrgla. Osim pomoćnika i savjetnika koji se usko bave ovim pitanjima, te NVO aktivista, izostala je i podrška javnih ličnosti.

Istovremeno pokazalo se da dio ,,građanstva” nije puno odmakao od ‘90-ih, pa ih nije potrebno posebno animirati kada ranjivoj manjini treba razbiti glavu. Iako pojedini mediji za nasilje optužuju navijačke grupe, primjetno je bilo da su se brojni ,,normalni” gosti budvanskih lokala pridružili hajci.

Najznakovitija je tvrdnja da su učesnici Parade nošenjem crnogorske zastave isprovocirali okupljene patriote koji su ih gađali s čim su stigli.

„Voljela bih da su naši građani ovako govorljivi kada je u pitanju organizovani kriminal, korupcija, divlja gradnja”, kazala je jedna od učesnica Parade profesorica Božena Jelušić. Poznato je iz teorije a mi smo provjerili na vlastitim leđima: ko progoni ranjive, služi tiraninu.

Prema nezvaničnim informacijama održavanju Parade u Budvi protivio se potpredsjednik DPS-a Svetozar Marović. On, kako su prenijele Vijesti, smatra da sada nije pravi trenutak za to zbog turističke sezone, i da nije dobro da turisti odu sa slikom policijskih kordona iz Budve. Marović je napominjao da poznate turističke destinacije nijesu imale Paradu ponosa.

I prije Parade bilo je jasno da se ona organizuje na brzu ruku. Ranije je LGBT Forum Progres zakazivao, pa zbog bezbjednosti otkazivao prajd u Podgorici. Onda je novoformirana LGBTIQ asocijacija Kvir Montenegro, početkom jula, iznenada za prvu povorku ponosa odredila 27. oktobar u Podgorici.

To je dvije organizacije koje štite prava seksualnih manjina dovelo u sukob. Cimbaljevićeva NVO, koja ističe da je prva počela sa promocijom prava seksualnih manjina, nakon najave Kvira saopštila je da je još rano za paradu ponosa u Crnoj Gori. U borbi za prvenstvo, koju neki tumače i kao trku za inostrane grantove, Progres je najavio paradu na primorju. Nakon najave parade u Budvi, predstavnici Kvira su izjavili da ih raduje što su pozitivno uticali na kolege iz Progresa koji su od oštrog suprostavljanja organizovanju Povorke relativno brzo promijenili stav.

Asocijaciju Kvir Montenegro predstavlja Danijel Kalezić i ona je bliska NVO Juventas, na čelu sa Ivanom Vujović, koja se takođe bavi zaštitom prava homoseksualaca i lezbejki. LBGT Forum Progres predstavljaju Cimbaljević i Zeković, i imaju podršku premijerovog savjetnika za ljudska prava Jovana Kojičića.

Samo tri dana prije održavanja, objelodanjeno je mjesto i vrijeme parade. Odmah su krenule opstrukcije od odbijanja prevoznika da prevezu učesnike u Budvu, do jednodnevnog pisanja peticije građana Budve da se zabrani održavanje. O zabrani se raspravljalo i u SO Budve. Dan prije održavanja parade Budva je oblijepljena čituljama sa imenom direktora LGBT Foruma Progres. Cimbaljević je prva osoba u Crnoj Gori koja se prije tri godine javno deklarisala kao homoseksualac: ,,Odbacila me je i porodica, iako sam iskren i uvjeren da činim pravu stvar. Nijesam bio protiv bilo koga, a svi su bili protiv mene. Ranije je bilo više onih koji su me pljuvali, psovali i tukli, nažalost i danas ih je dosta”, kazao je on.

,,Biće to dokaz sazrijevanja društva na evropskom putu”, kazao je najavljujući Paradu ministar Numanović. Govorio je ministar i o Strategiji unapređenja kvaliteta života LGBT osoba za period 2013-2018, o Akcionom planu za tekuću godinu. Pokazalo se da agende i strategije, bez policije ne vrijede ništa. Ipak je Numanović iskorak u odnosu na prethodnog ministra ljudskih i manjinskih prava Ferhata Dinošu koji je iako zadužen da štiti prava i LGBT populacije ostao upamćen po izjavi da ,,ne bi bio srećan ako u Crnoj Gori ima homoseksualaca”.

S druge strane NVO aktivisti su zadovoljni jer su od nevidljive manjine koju su šikanirali i tukli čak i pripadnici policije, uspjeli da sa policijom i Vladom uspostave saradnju. ,,Svaki napad i udarac neću tretirati porazom već ohrabrenošću da se moram boriti jače i istrajnije”, napisao je na svom Fejsbuk profilu, nakon Parade, Cimbaljević.

Vlada i policija su dobile čestitke za obezbjeđenje parade od britanske, holandske i američke ambasade i brojnih međunarodnih organizacija. A domaćoj sceni su, nakon nacionalnih, dali još jednu temu za nadgornjavanje, podjele i sukobe. Samo da se skrenu misli sa sumornih tema kao što je KAP, rebalans, struja…

Bitno je ne suprostavljati međusobno žrtve i ranjive grupe. Pripadnici LGBT imaju prva da to budu, da iskažu to što jesu, na način na koji misle da je najbolji. Mi ostali dužni smo da to poštujemo, a država da ta prava štiti.

Ovakvi događaji imaju visok manipulativni kapacitet, a ova vlast je majstor da ga iskoristi. Da se pokaže kao zaštitnik manjine, kad je to ništa ne košta. Nikako ne smijemo zaboraviti – iste one jake policijske snage koje su štitile učesnice i učesnike Parade od nasilnika, krenuće i na mirne demonstrante protiv režima. Samo ako im bude naređeno.

Ponos i sram

Budva, u srijedu, na dan prvog gej prajda u Crnoj Gori, oko podne. Grupe policajaca na magistrali zaustavljaju saobraćaj i pretresaju ljude, a u manjim grupama razni rodovi policije stoje uz ulicu koja vodi do centra.

Niz šetalište koje ide prema Gradskoj kafani i zidinama Starog grada, kordon policije u nindža uniforma i sa plastičnim štitovima stoji nasred ulice. Sa strane je ,,publika” nagmilana ispred kafića i pored puta, grlata i agresivna.

Nasilje je u vazduhu. Masa okupljenih izgleda kao da su zahvaćeni groznicom ,,akcije” koju očekuju. Neki pokušavaju da debatuju sa policajcima koji ih uglavnom ignorišu. Jedan pita ,,Što hapsite ovu djecu”, misleći na pripadnike grupica momaka, uglavnom jako mladih, usijanih pogeda koji idu okolo, došaptavaju se i pokušavaju da provociraju policajce. Momak koji stoji blizu opisuje ih nekome preko mobilnoga: ,,Popili su po dva tri Redbull-a, mnogi nešto i ušmrknuli i nasrtaće do sjutra”.

Odjedanput počinje stampedo protivnika Parade pred kordonom policije. Vlada opšta panika, niko ne zna što će sljedeće da se desi i svi počinju da trče. Policajci uspijevaju da održe ,,liniju” sa stranu ulice i da spriječe totalni haos koji bi rezultirao pridruživanjem ,,posmatrača” grupama momaka koje traže kavgu sa učesnicima prajda.

Po horskim uzvicima ,,Ubij, ubij pedera” saznajemo da je parada krenula od zidina, pa pored marine i stare autobuske, natrag do zidina. Teško joj se bilo pridružiti jer policija, koja ništa nije prepuštala slučaju, nije dozvoljavala prolaz. Na kraju smo prošli kao novinari zahvaljujući mome fotoaparatu koji je izgredao dovoljno profesionalno. Izmiješali smo se sa stotinak ljudi koji su nosili dugine zastave, koje su i simbol mira i gej pokreta za ravnopravnost, sa zvaničnicima u odijelima, ljudima iz stranih organizacija i ambasada, aktivistima iz NVO-a i ljudima koju su došli da budu tu i pokažu solidarnost. Polako smo se kretali pored mora, dok smo sa usidrenih barki zasipani vodom i psovkama uz sve vrste opise onoga sto ,,pederi” rade jedni drugima. Količina agresije je bila šokantna, kao i broj i uzrast ljudi koji su je ispoljavali.

Sa druge strane je povorku oivičavao bedem tijela policajaca odvajajući je od mase koja po verbalnoj agresivnoti i gadostima koje je upućivala učesnicima prajda nije zaostajala za ljudima sa barki. Nekoliko žena je vikalo kako pederi kvare djecu, kako su bolesni, perverzni…

,,Pusti me da prođem”, rekla je žena policajcu koji joj je odgovorio da ne može. ,,Kaži mu da si lezbejka pa će te pustit”, stigao je komentar iz mase.

Na uvrede i psovke učesnici prajda su ,,uzvraćali dižući svoje transparente na kojima je pisalo Love is love, Jednakost za sve…

Protivnici Parade se nijesu zadržali na verbalnom nasilju. Kada je povorka prolazila pored stare autobuske zasuti smo kišom kamenja. Pratila ih je kiša otrovnih komentara iz bašte i sa krova obližnje građevine. Policajci koji su obezbjeđivali kraj Parade su iz petnih žila pokušavali da nas pomjere naprijed dok su ljudi pokušavali da izbjegnu kišu projektila. Žena pored nas je pogođena kamenom u prst koji je vjerovatno bio slomljen, jer je na naše oči mijenjao i veličinu i boju. Ja sam dobila kamen u leđa, a pogođeni su i mnogi drugi.

Učesnici u prajdu su nastavili dalje uspravni i ponosni. Prava se, na žalost, ne dobijaju na tacni nego se za njih mora boriti.

Što se Crne Gore tiče za nju reakcija na prajd treba da bude poziv na buđenje. Nekoliko upućenih ljudi koji su nam rekli da nijesu imali iluzija o razmjerama homofobije u Crnoj Gori, su nam takođe rekli da su bili šokirani količinom nasilja i mržnje koja je u srijedu vladala Budvom.

Ranija iskustva

Prvi javno deklarisani homoseksualac u tadašnjoj Srbiji i Crnoj Gori Atila Kovač je 2005. u Podgorici pokušavajući da uđe u zgradu TV Crne Gore na zakazano gostovanje, jedva izvukao živu glavu. Desetine Varvara su ga zasule kamenicama i psovkama, a spasle su ga jake policijske snage. U gužvi koja je trajala gotovo 40 minuta povrijeđena su dva policajca. Kovač je tada javno pozvao na organizovanje Parade ponosa u Crnoj Gori.

Podgorička Parada ponosa zakazana za 31. maj 2011. otkazana je zbog otvorenih prijetnji nasiljem.

Predrag NIKOLIĆ – Radmila STOJANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VLADA PREUZELA KONTROLU NAD VRHOM UP, TUŽILAŠTVO PROVJERAVA ANB: Kraj početka demontiranja DPS policije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Promjenama u vrhu Uprave policije Vlada je razriješila dio prepreka koje su stajale pred njom, na proklamovanom putu depolitizacije i dekriminalizacija crnogorske policije

 

Nakon iznuđene ostavke dugogodišnjeg direktora Uprave policije Veselina Veljovića, ni Zoran Lazović više nije šef Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala.

Dugo očekivana, i od strane novoformirane vladajuće većine – zahtijevana, vijest do nas je stigla preko Fejsbuk stranice Građanskog pokreta URA: ,,Kao što je najavio potpredsjednik Vlade i predsjednik pokreta URA dr Dritan Abazović, smijenjen je šef Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala Zoran Lazović, kao i svi pomoćnici Uprave policije”, pisalo je u objavljenom postu: „Nastavljamo sa dubinskim promjenama u bezbjednosnom sektoru! Vrijeme je da rukovodeće pozicije u Upravi policije zauzmu neukaljani profesionalci“.

Tek je potom slijedila službena obavijest da je smijenjen Lazović a sa njim i svi dosadašnji pomoćnici direktora UP: Enis Baković, Dejan Đurović, Vesko Damjanović, Dragan Blagojević, Drago Spičanović i Zoran Tomčić. Vlada je izvela brzu, jednostavnu i efikasni operaciju: samo nekoliko dana nakon što je za v.d. direktora UP imenovan Zoran Brđanin, Vlada je usvojila novu sistematizaciju, što je Brđaninu dalo pravni osnov za smjenu zatečenih „pomoćnika“. Koji su prethodno odbili njegovu ponudu da sami podnesu ostavke.

„Neću podnijeti ostavku to je sigurno i valjda vam ja ne ličim na čovjeka koji se predaje bez borbe“, poručivao je ranije Lazović koji je trenutno neraspoređen. Baš kao i njegove kolege smijenjene na istom talasu dubinskih promjena o čijoj ćemo svrsishodnosti tek biti u prilici da sudimo.

Ne čudi što se Lazović našao na vrhu liste nepodobnih policijskih funkcionera na čijoj smjeni je insistirao dobar dio vladajuće većine u parlamentu ali i brojni predstavnici civilnog društva koji su se bavili radom javnih i tajnih službi bezbjednosti. Baš kao što su na njegovoj profesionalnosti, privrženosti pravdi i patriotizmu insistirali svi oni koji javno tuguju za bivšim vlastima. Plus Milivoje Katnić, glavni SDT i Lazovićev prijatelj od studentskih dana.

Zato je teško zaključiti da li bivšem pomoćniku direktora UP-a i nekadašnjem funkcioneru ANB-a (i prethodne DB) više šteti, odnosno pomaže, to što nakon njegove smjene javno likuju osobe bliske tzv. bezbjednosno interesantnim osobama iz kriminalnog miljea, ili što za njim javno tuguju patriote iz okruženja DPS-a.

Tek, portal standard.co.me objavljuje kako su smjenu Lazovića „na društvenim mrežama pozdravili i bliski prijatelji članova budvanske organizovane kriminalne grupe (OKG) Marka Ljubiše Kana“. To ilustruju  skrinšotom sa navodnog profila (anonimne) djevojke kontroverznog Budvanina na kome je vijest o Lazovićevoj smjeni propraćena ciničnim pozdravom i uvredljivom porukom. Standard taj postupak stavlja u kontekst nedavnog hapšenja Lazara Ilića (23) iz Kraljeva, koga je CG policija privela u Budvi pod optužbom da je planirao Kanovu likvidaciju. To bi, po njima, trebalo da posvjedoči o nezahvalnosti budvanske OKG.

Za razumijevanje odnosa Lazovića i ovdašnjih (međunarodnih) kriminalnih grupa možda su relevantniji neki drugi događaji. Recimo, aktuelno suđenje Nikšićaninu Ranku Radulovića koji je optužen za stvaranje kriminalne grupe koja je, u saradnji sa škaljarskim klanom iz Kotora, planirala niz ubistava. Na listi za likvidaciju nalazio se i Lazović (skupa sa prijateljima Milivojem Katnićem i Duškom Golubovićem, bliskim saradnikom iz vremena rada u ANB-u i UP-u). Ostalo je nejasno zbog čega je Lazović, u to vrijeme neraspoređeni službenik ANB-a, zasmetao jednom od kotorskih klanova. Jednako, nikada nije objašnjeno njegovo prisustvo na svadbi Rožajca Safeta Kalića, osuđivanog narkodilera sa međunarodnom reputacijom.

Zoran RADULOVIĆ
Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

INTERNA VLADINA DOKUMENTA: SLUČAJ TIVATSKIH SOLILA: Bivša vlast pokušala da ukine zaštitu rezervatu prirode međunarodnog značaja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz tajnih dokumenata, u koje je Monitor imao uvid, vidi se da je Vlada u proljeće 2016. naložila da se ukine zaštita Tivatskim solilima, međunarodno značajnom rezervatu prirode, pozivajući se prvo na pravne proceduralne razloge, a potom na navodni uticaj ptica na bezbjednost avio-saobraćaja

 

Dok je zvanično pričala o tome kako sve čini da zaštiti ovdašnje rezervate prirode i područja od posebnog značaja, bivša crnogorska vlada na čelu sa Milom Đukanovićem, pokušala je u proljeće 2016. godine da skine zakonsku zaštitu sa Tivatskih solila, koja su i međunarodno važan rezervat prirode. To je jasno iz  dokumenata sa dvije sjednice Vlade u  martu i aprilu  2016, na koje je potom stavljena oznaka interno, a u koje je Monitor imao uvid.

U zaključku sa sjednice Vlade iz marta 2016,  navodi se da se „zadužuje Ministarstvo održivog razvoja i Agencija za zaštitu životne sredine da pokrenu postupak stavljanja van snage Rješenja Republičkog zavoda za zaštitu prirode broj 1-12 od 26.08. 2008. godine o stavljanju pod zaštitu Tivatskih solila kao posebnog rezervata prirode i Rješenja od 4. 11. 2008. godine o upisu u Centralni registar zaštićenih objekata prirode“.

Osim što su bila zaštićena domaćim propisima, u vrijeme kada je Vlada pokušala da im oduzme poseban status i pravnu zaštitu, Tivatska solila su se već tri godine nalazila na međunarodnoj Ramsarovoj listi zaštićenih područja. Ramsar konvencijom štite se močvarna područja, a na toj  listi nalaze se 2.224  staništa od međunarodnog značaja. Na teritoriji Crne Gore to su: Skadarsko jezero, upisano na listu 15. decembra 1995. godine i Tivatska solila, koja su na listi od 31. januara 2013. godine.

Solila su prethodno, 2006, proglašena Emerald staništem Bernske Konvencije, a 2007. je ovo područje dobilo status IBA – područja od međunarodnog značaja za boravak ptica u Crnoj Gori.  Na području Tivatskih solila registrovano je 48 vrsta ptica, od čega su četiri stalno prisutne vrste, 35 zimujućih vrsta i šest gnjezdarica, a zajedno sa ostalim grupama ptica (pjevačicama, grabljivicama) do sada je na ovom lokalitetu registrovano ukupno 112 vrsta ptica. Solila su jedno od najvažnijih preostalih slanih močvarnih staništa na tzv. Jadranskom vazdušnom koridoru.

Baš tog  proljeća, dok je tajno planirala da skine zakonsku zaštitu sa Tivatskih solila, Vlada je organizovala konferenciju na kojoj je javno izrazila brigu i za svjetska močvarna područja, i obećala dodatnu zaštitu za ovdašnja: „Kako je 2016, godina održivog korišćenja resursa, to predstavlja priliku za sve nas da ozbiljno i odgovorno sagledamo sa kakvim se izazovima svijet susreće kada je u pitanju održivo upravljanje istima. Ono što je izvjesno je da naša uloga u očuvanju resursa treba da bude usmjerena na razvijanje mehanizama zaštite i održivog korišćenja vlažnih staništa, kroz zajedničku implementaciju aktivnosti svih subjekata na lokalnom, nacionalnom, regionalnom i međunarodnom nivou“. Dobro zvuči, al ne radi, što bi rekli. Kao i mnoga obećanja prethodnog režima.

U obrazloženju, zbog ćega se traži skidanje statusa zaštićenog područja Tivatskim solilima, Vlada je iznašla proceduralne razloge za ukidanje Rješenja kojim su Tivatska solila 2008. stavljena pod zaštitu. Kako se navodi u zapisniku sa sjednice –  „Rješenje ima proceduralne propuste  u vezi sa rokovima“, ali navodno i „suštinski propust, jer se zahtjev odnosno otpočinjanje procedure zaštite odnosilo na status spomenika prirode, a Rješenje je donijeto o proglašenju rezervata prirode“.

Da bivšoj vladi nije prava briga bila pravna (ne)preciznost dokumenata kojima se štite Solila, već da je imala namjeru da to područje ostavi bez zakonske zaštite, jasno je već i iz zapisnika sa naredne sjednice Vlade, održane u aprilu 2016. godine. Tada se traži da se prethodni razlog ukidanja zaštite Solilima briše, i navodi se novi, zaista nevjerovatan razlog.

„Zadužuju se Ministarstvo saobraćaja i pomorstva i Ministarstvo održivog razvoja i turizma, da u saradnji s Agencijom za civilno vazduhoplovstvo pripreme i Vladi dostave studiju o procjeni rizika i bezbjednosti vazdušnog saobraćaja za aerodrom Tivat zbog revizije stepena zaštite“, navodi se u Zaključku sa aprilske sjednice Vlade, koji potpisuje tadašnji generalni sekretar Žarko Šturanović. Vlada je, u prevodu, naložila da se ispita navodni uticaj ptica na bezbjednost avio-saobraćaja kao mogući razlog ukidanja zakonske zaštite Tivatskim solilima! Nije poznato da je Vlada imala ijedan realan razlog da pomisli da bi ptice negativno uticale na domaći avio-saobraćaj.

„Očito je bila namjera da se skine zakonska zaštita kako bi se omogućila gradnja na tom području“, objašnjava dobro obaviješteni izvor Monitora. Šta se sa tom namjerom Vlade desilo, i zašto na koncu nije realizovana, nijesmo uspjeli saznati.

Zakonska zaštita, odnosno status rezervata prirode, znači da na tom području nije dozvoljena urbanizacija. I dugogodišnja situacija sa ulcinjskom Solanom, pokazala je da su privatni interesi moćnika ozbiljna prijetnja najznačajnijim prirodnim ljepotama i resursima. Solana je, bar za sada, pod zaštitom, a ovdašnje moćnike preživjela je mahom zahvaljujući međunarodnom značaju.

Za razliku od Solane, najljepši djelovi morske obale, nacionalnog prirodnog bogatstva Crne Gore, često se ustupaju na ekskluzivno korišćenje privatnim kompanijama putem dugoročnih zakupa ili koncesija. Kilometri obalnog pojasa, plaža i uvala, sa milionima kvadrata zemljišta u zaleđu, u zoni morskog dobra, već su u vlasništvu brojnih inostranih kompanija, što je zapravo tiha privatizacija obale.

Da ponekad ne pomaže ni zakonska zaštita, pokazuje i to da su da su neki djelovi Tivatskih solila, iako se radi o zakonom zaštićenom rezervatu prirode, u privatnom vlasništvu pojedinih kompanija, te pod hipotekama pojedinih crnogorskih banaka. Takođe, dvije parcele na ovom području nemaju u listovima nepokretnosti teret da se radi o rezervatu prirode.

Solila se nalaze u KO Đuraševići, i obuhvataju površinu od 2,555 m². Na tom području nalazi se 60 parcela upisanih u četiri lista nepokretnosti: LN 940 KO Đuraševići – 9 parcela, ukupne površine 17,224 m², koje su susvojina u obimu ½ AD Račica Tivat i Primorje Hotel & Restaurants AD, LN 1229 KO Đuraševići – 30 parcela, ukupne površine 113,851 m², koje su svojina u obimu 1/1 Primorje Hotel & Restaurants AD, LN 1208 KO Đuraševići – 19 parcela, ukupne površine 68,956 m², koje su svojina u obimu 1/1 AD Račica Tivat i LN 1140 KO Đuraševići – 2 parcele, ukupne površine 3,471 m², koje su svojina u obimu 1/1 Vesko Ivošević.

Sve te katastarske parcele imaju terete i ograničenja da se radi o rezevatu prirode, izuzev dvije katastarske parcele iz LN 1140 KO Đurašević u vlasništvu Veska Ivoševića.  Znači li to da se na tim parcelama može graditi, iako se radi o zaštićenom prostoru, nije jasno.

„Dio Solila čini i zemljište još 18 vlasnika. Sa rukovodiocem rezarvata prirode treba konstatovati granice zone i postaviti teret i ograničenje da se radi o rezervatu prirode. Zemljište treba eksproprisati uz pravičnu nadoknadu vlasnicima, a vlasništvo prebaciti na državu”, smatraju  izvori Monitora.

Još nejasnije je, međutim, kako je dozvoljen upis hipoteke U LN 1229 KO Đuraševići nad dijelom parcela Solila od jedne komercijalne banke (Hipotekarna banka), jer taj kolateral joj može biti vrijedan jedino ukoliko ga stekne, pa od Vlade CG traži pravičnu nadoknadu u procesu eksproprijacije. Tereti hipoteke su postavljeni 2018. i 2019. godine, iako su opterećene da se radi o rezervatu prirode 2014. godine.

Jedno je odavno jasno: ovdašnji moćnici, dok su držali ruku na grudima i kleli se u Crnu Goru, rasprodavali su svaki njen dio koji su mogli.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KAKO JE POLICIJA SLUŽBENIM ORUŽJEM POMOGLA KATNIĆEVU PRIČU O DRŽAVNOM UDARU: Montiranje stvarnosti po nalogu SDT-a

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitor je u posjedu fotoelaborata koji je UP izradila na izborni dan, 16. oktobra 2016. godine „povodom fotografisanja pronađenog oružja i municije u prizemlju kuće, u Ulici Miodraga Bulatovića b.b.“. Danas se zna da su na fotografijama puške i municija koje je za potrebe svoje operacije obezbijedio GST sa saradnicima iz tužilaštva, ANB-a i UP-a koji su bili upućeni u operaciju  „državni udar“

 

Nakon što je Apelacioni sud poništio osuđujuću presudu optuženima u slučaju državni udar i odlučio da se suđenje ponovi „pred potpuno izmijenjenim vijećem“, dio te priče možemo potpunije sagledati. Dodatni kontekst daje  krivična prijava koju je Živko Savović, specijalni državni tužilac (SDT), početkom februara podnio protiv glavnog SDT Milivoja Katnića, SDT Saše Čađenovića i sutkinje Višeg suda u Podgorici Suzane Mugoše zbog njihovog (ne)postupanja u tom slučaju.

Prema dostupnim informacijama, Savović svom kolegi i pretpostavljenom starješini spočitava da su, bez saglasnosti suda, više puta „tajno“ iz pritvora u Spužu dovodili Bratislava Dikića pokušavajući da ga privole na priznanje i saradnju. O tome je Dikić, inače penzionisani general srpske Žandarmerije, već govorio tokom postupka pred Apelacionim sudom, ali su u tužilaštvu tada prečuli njegove tvrdnje.

Sada Savović navodi kako je o nezakonitostima na koje je ukazao krivičnom prijavom saznao iz jednog predmeta koji je zadužio krajem oktobra prošle godine. Riječ je o krivičnoj prijavi  koju su Andrija Mandić i Milan Knežević jesenas podnijeli protiv Katnića, Čađenovića, v.d. vrhovnog državnog tužioca Ivice Stankovića i Sudskog vijeća Višeg suda koje je sudilo državni udar. Taj predmet je prvo dodijeljen Savoviću ali mu je, kako tvrdi, i oduzet nakon prijave koju je podnio protiv glavnog specijalnog tužioca (GST).

Vrhovno državno tužilaštvo je u međuvremenu  Savovićevu prijavu proslijedilo u SDT, i tamo je predmet zadužen i uzet u rad, pored činjenice da se prijava tiče glavnog specijalnog tužioca i njegovog bliskog saradnika. Umjesto očekivanog izuzeća iz tog postupka, Katnić je poradio na javnoj kompromitaciji podnosioca prijave. Prihvatajući rizik da tim postupanjem krši zakon. O tome, ipak, nešto kasnije. Nakon što se pozabavimo detaljima iz presude Apelacionog suda.

Nema dokaza da je Mirko Velimirović, svjedok saradnik u slučaju državni udar, nabavio oružje za potrebe navodno planiranog napada na policiju i građane pred Skupštinom Crne Gore, zaključilo je vijeće Apelacionog suda. Iz iskaza svjedoka Velimirovića proizilazi da je on pomenutog dana kupio oružje sa mecima, koje je odmah nakon toga rasklopio i bacio u jezero, navodi se u presudi. „Međutim, budući da u ovom dijelu iskaz svjedoka M.V. nije potvrđen nijednim drugim izvedenim dokazom, to je pogrešno zaključivanje prvostepenog suda da se odlučna činjenica u vidu nabavke oružja sa municijom može pouzdano izvesti iz iskaza svjedoka M.V“.

Tu se detaljnije objašnjava da sud nije saslušao osobu koju je Velimirović označio kao prodavca oružja i municije (izvjesni Fadilj), da ne postoji video dokumentacija (fotografije ili snimci) koji bi mogli poslužiti kao dokaz da je oružje zaista nabavljeno, rastavljeno i uništeno. Dodatno, Apelacioni sud navodi da se iskazi iz sporazuma o priznanju krivice kakav je Velimirović sklopio sa tužilaštvom ne mogu koristiti kao dokazi protiv drugih lica. „Imajući u vidu navedeno, ni odlučna činjenica koja se odnosi na nabavku oružja koje je trebalo biti unijeto u Crnu Goru ne može se utvrđivati iz pravosnažne presude o priznanju krivice svjedoka M.V.“

Nema, znači, dokaza o postojanju oružja za navodne teroriste. Sjećamo se ipak da su izbore u oktobru 2016. godine, pored svega ostalog, obilježili i snimci oružja zaplijenjenog na Starom aerodromu. Čime je, tvrdio je Katnić,  preduprijeđeno pripremano krvoproliće.

Čitamo, ponovo, presudu Apelacionog suda: „Od značaja je ukazati da revers Uprave policije, kojim je obezbijeđeno oružje na teritoriji Crne Gore, koje je fotografisano u kući koju su iznajmili nadležni istražni organi, ne može predstavljati dokaz o činjenici da je svjedok M.V. nabavio oružje i metke, kako je to zaključio prvostepeni sud, jer se očigledno ne radi o istom oružju i municiji…“.

U prevodu: UP je „obezbijedila oružje“ koje je fotografisano u kući „koju su iznajmili nadležni istražni organi“. I sud je to prihvatio kao dokaz!?

Monitor je u posjedu fotoelaborata koji je Uprava policije izradila na izborni dan, 16. oktobra 2016. godine „povodom fotografisanja pronađenog oružja i municije u prizemlju kuće (garažnom prostoru), u Ulici Miodraga Bulatovića b.b.“.

Ne možemo tvrditi da su autor fotografija S.B i njegove kolege iz UP znale da pronalaze i snimaju oružje dopremljeno iz službene oružarnice, ali vidi se da o tome u Dokumentaciji nema ni pomena.  Umjesto toga, nižu se fotografije sa opisom: ulazna kapija, garažna vrata u prizemlju, unutrašnjost garažnog prostora…  Stižemo do interesantnog dijela.

Fotografija 3. (u elaboratu je nazivaju slika) pokazuje „unutrašnjost garažnog prostora i stvari u istom – fotografisano sa ulaznih vrata“. Dok je  na fotografiji  „bliži izgled horizontalnog frižidera“. Obratimo li pažnju na položaj prekrivke za stolicu sa natpisom tuborg na fotografiji 4. vidjećemo da je neko preturao stvari na zamrzivaču u vremenskom periodu između nastanka foografija 3. i 4. Skoro da se posumnja da je neko nešto pokušavao da podmetne. Kad već ne bi znali da je u sanduku za sladoled uskladištena službena roba pozajmljena „na revers“.

Nasloženo oružje vidi se na fotografiji 7. „bliži izgled pronađenog oružja – automatskih pušaka u frižideru“, da bi nam fotografija 8. detaljnije predstavila vatrenu moć navodnih terorista (prema optužnici: organizovane kriminalne grupe). Javnosti je tada predstavljeno kako su Mirko – Paja Velimirović i drugi svjedok saradnik Aleksandar – Saša Sinđelić napadačima obezbijedili 45 automatskih pušaka, većinom sa preklapajućim kundakom. U elaboratu to je fotografija 8: „izgled oružja – automatskih pušaka četrdeset pet (45) pronađenih u frižideru, fotografisanih u garaži“.

Danas se zna da su na fotografijama puške i municija koje je za potrebe svoje operacije obezbijedio GST sa saradnicima iz tužilaštva, ANB-a i UP-a koji su bili upućeni u te predizborne radnje. Podsjetimo se – tadašnji ministar policije Goran Danilović i ministarka odbrane Milica Pejanović – Đurišić nijesu bili obaviješteni o operaciji državni udar.

Nakon zamrzivača, policajci su fokus uviđaja preselili na baštensku garnituru. I kutiju banana koja je poslužila za skrivanje municije. I te fotografije pokazuju da se raspored zatečenih stvari promijenio između dva snimka. Sreća, pa u pitanju nijesu stvarni dokazi u nekom sudskom postupku.

Odluku Apelacionog suda Katnić objašnjava političkim pritiscima na pravosuđe. O pomenutim propustima i nedostatku materijalnih dokaza – ni riječi. Zato se množe optužbe na račun svih koji posumnjaju u ispravnost rada glavnog SDT i njegovih saradnika.  ,,SDT se našlo u situaciji kada se, od pojedinaca koji su politički angažovani, konstantno napada i izloženo je pritisku kako bi se odluke donosile ne u tužilaštvu nego u političkim partijama“,  navodi se u nedavnom saopštenju SDT-a u kome se posebna pažnja posvećuje predloženim tužilačkim zakonima. „Donošenjem Zakona o tužilaštvu za organizovani kriminal i korupciju i Zakona o Državnom tužilaštvu, ostvario bi se politički uticaj koji je neprimjeren po svim prihvaćenim evropskim standardima”.

Prije nego se složimo sa tom konstatacijom, valjalo bi riješiti dileme o dosadašnjem uticaju (DPS) izvršnih i zakonodavnih vlasti na pravosuđe i tužilačku organizaciju. SDT Živko Savović navodi da je Katnić, kao rukovodilac Specijalnog tužilaštva, svjesno usporavao određene istrage koje se tiču čelnika bivših vlasti Ivana Brajovića i Miomira Mugoše (afere Petlja i Bazar). Pride, Katnić već neko vrijeme tvrdi da nema „ni udaljene sumnje“ u umiješanost Mila Đukanovića u brojne afere u koje ga uvlače nekadašnji saradnici iz politike i biznisa, prije svih Duško Knežević. Kao što se ne žuri da na sudu razriješi sumnje u korupciju u vrhu tužilaštva  – nakon objave telefonskih razgovora Kneževića i bivšeg sekretara VDT Nenada Vujoševića.

Zato se GST ne usteže da ocrni svoje oponente. Makar to, možda, bilo i nezakonito. Počelo je 2015, nedugo po imenovanju Katnića na mjesto GST, objavom djelova razgovora advokata Vladana Bojića sa njegovom tadašnjom klijentkinjom – suprugom budvanskog funkcionera Lazara Rađenovića. Bojić je zbog tog slučaja na sudu, nepravosnažno, dobio odštetu iz državne kase.

Nastavilo se 2016. objavom transkripta razgovora advokata Gorana Rodića sa Milanom Kneževićem, njegovim tadašnjim klijentom. „Jasno se utvrđuje da G.R. i M.K. prevashodno razgovaraju o načinu na koji bi opstruirali krivični postupak, te dalje vršili medijsku propagandu u cilju diskreditacije tužilaštva”, zaključuju u SDT-u. Bez objašnjenja šta bi tu trebalo biti nezakonito.

Da bi došao do ovih materijala, ili da bi prikrio nezakonito prisluškivanje, SDT je naložio Specijalnom policijskom timu da izvrši pretres kancelarije i stan advokata Rodića. Taj pretres je obavljen bez zakonom obaveznog prisustva predstavnika Advokatske komore. Što su, iz nekog razloga, prećutali i oni i VDT Ivica Stanković.

Priča je dobila nastavak prošle nedjelje, objavom skoro četiri godine starih razgovora  dvojice aktuelnih poslanika vladajuće većine. Katnić se pravda interesom javnosti da bude obaviještena o pokušaju političkog uticaja na SDT, ali ne objašnjava zašto prikupljeni materijali nijesu uništeni u zakonom propisanom roku. Kad već nijesu doveli do podizanja optužnice protiv onih koji su bili na meti mjera tajnog nadzora. Ili tu imamo još jedan krak aktuelne priče o nezakonitom prisluškivanju ličnih i političkih oponenata?

VDT i Tužilački savjet ponovo ćute. Oglasila se, zato, Akcija za ljudska prava (HRA). ,,Razgovor je snimljen 2017. godine, a od tada nije pokrenuta istraga protiv bilo kog lica koje je bilo pod tajnim nadzorom, dok je specijalni tužilac Savović i dalje zaposlen u Državnom tužilaštvu, a 2019. godine je i napredovao“, saopštila je Tea Gorjanc  – Prelević. „Prema tome, razumno je zaključiti da je GST u svom ličnom interesu sada objavio transkript koji u negativnom svjetlu predstavlja tužioca koji je protiv njega podnio krivičnu prijavu, kao i poslanike koji predlažu zakone kojima bi se razvlastio GST i Specijalno državno tužilaštvo kome je na čelu”.

Šta slijedi? Dio vladajuće koalicije izašao je u susret Vladinom zahtjevu da se usvajanje tužilačkih zakona odloži dok se ne dobije saglasnost Brisela. Katnić, dakle, do daljnjeg ostaje u sedlu. Da izviđa koga i koliko hoće, ubrzava i koči istrage i preslušava presretnute razgovore.

Zoran RADULOVIĆ      

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo