Povežite se sa nama

FOKUS

Ko progoni ranjive služi tiraninu

Objavljeno prije

na

Prva Parada ponosa održana je sredinom nedjelje u Budvi. Oko 120 učesnika Parade u metropoli crnogorskog turizma dočekani su kamenjem, flašama, pepeljarama, stolicama, bakljama… Njih je napadalo oko 500 ljudi. Bilans nekoliko povrijeđenih i preko 20 uhapšenih.

,,Prajd je uspio”, izjavio je Zdravko Cimbaljević, direktor organizatora LGBT Foruma Progres. Ipak, Cimbaljević je priznao da nije očekivao toliko negativnu reakciju građana, ali i primijetio: ,,Ovo je prava slika Crne Gore”.

,,Da nije bilo policije, mi bi danas bili linčovani”, kazao je jedan od organizatora Aleksandar Saša Zeković. SeaSide Pride je obezbjeđivalo više od 400 policajaca i specijalaca.

I pored upornih nagovaranja od strane organizatora da prisustvuje Paradi, pozivu se nije odazvao onaj kome je primarni posao da štiti manjinska prava – ministar Suad Numanović.

,,Najbitnije je da parada protekne u miru i bezbjednosti. Za mene je manje bitno da li će ministar da prisustvuje iako ministar daje punu podršku organizovanju Parade ponosa”, rekao je sa distance ministar za ljudska i manjinska prava.

Numanović je poslao pomoćnike Sabahudina Delića i Blanku Radošević-Marović, koji su tokom Parade lakše povrijeđeni. Mediji javljaju da je ,,ombudsmana Šućka Bakovića pogodila jedna žena šišarkom u rame, a njegovu zamjenicu Marijanu Laković kamenicom”.

Dešavanja u Budvi imala su odjeka i u parlamentu, gdje je tokom zbivanja u Budvi tekao premijerski sat. Premijer Milo Đukanović je odgovarajući na pitanje lidera SNP-a Srđana Milića zašto sa svojim ministrima nije pošao u Budvu da brani prava seksualnih manjina, rekao: ,,Ja sam za to da riječima i djelima zaštitimo prava LGBT osoba”.

Primjetno je da Paradi nije prisustvovao nijedan visoki državni funkcioner. Ni opozicija se nije pretrgla. Osim pomoćnika i savjetnika koji se usko bave ovim pitanjima, te NVO aktivista, izostala je i podrška javnih ličnosti.

Istovremeno pokazalo se da dio ,,građanstva” nije puno odmakao od ‘90-ih, pa ih nije potrebno posebno animirati kada ranjivoj manjini treba razbiti glavu. Iako pojedini mediji za nasilje optužuju navijačke grupe, primjetno je bilo da su se brojni ,,normalni” gosti budvanskih lokala pridružili hajci.

Najznakovitija je tvrdnja da su učesnici Parade nošenjem crnogorske zastave isprovocirali okupljene patriote koji su ih gađali s čim su stigli.

„Voljela bih da su naši građani ovako govorljivi kada je u pitanju organizovani kriminal, korupcija, divlja gradnja”, kazala je jedna od učesnica Parade profesorica Božena Jelušić. Poznato je iz teorije a mi smo provjerili na vlastitim leđima: ko progoni ranjive, služi tiraninu.

Prema nezvaničnim informacijama održavanju Parade u Budvi protivio se potpredsjednik DPS-a Svetozar Marović. On, kako su prenijele Vijesti, smatra da sada nije pravi trenutak za to zbog turističke sezone, i da nije dobro da turisti odu sa slikom policijskih kordona iz Budve. Marović je napominjao da poznate turističke destinacije nijesu imale Paradu ponosa.

I prije Parade bilo je jasno da se ona organizuje na brzu ruku. Ranije je LGBT Forum Progres zakazivao, pa zbog bezbjednosti otkazivao prajd u Podgorici. Onda je novoformirana LGBTIQ asocijacija Kvir Montenegro, početkom jula, iznenada za prvu povorku ponosa odredila 27. oktobar u Podgorici.

To je dvije organizacije koje štite prava seksualnih manjina dovelo u sukob. Cimbaljevićeva NVO, koja ističe da je prva počela sa promocijom prava seksualnih manjina, nakon najave Kvira saopštila je da je još rano za paradu ponosa u Crnoj Gori. U borbi za prvenstvo, koju neki tumače i kao trku za inostrane grantove, Progres je najavio paradu na primorju. Nakon najave parade u Budvi, predstavnici Kvira su izjavili da ih raduje što su pozitivno uticali na kolege iz Progresa koji su od oštrog suprostavljanja organizovanju Povorke relativno brzo promijenili stav.

Asocijaciju Kvir Montenegro predstavlja Danijel Kalezić i ona je bliska NVO Juventas, na čelu sa Ivanom Vujović, koja se takođe bavi zaštitom prava homoseksualaca i lezbejki. LBGT Forum Progres predstavljaju Cimbaljević i Zeković, i imaju podršku premijerovog savjetnika za ljudska prava Jovana Kojičića.

Samo tri dana prije održavanja, objelodanjeno je mjesto i vrijeme parade. Odmah su krenule opstrukcije od odbijanja prevoznika da prevezu učesnike u Budvu, do jednodnevnog pisanja peticije građana Budve da se zabrani održavanje. O zabrani se raspravljalo i u SO Budve. Dan prije održavanja parade Budva je oblijepljena čituljama sa imenom direktora LGBT Foruma Progres. Cimbaljević je prva osoba u Crnoj Gori koja se prije tri godine javno deklarisala kao homoseksualac: ,,Odbacila me je i porodica, iako sam iskren i uvjeren da činim pravu stvar. Nijesam bio protiv bilo koga, a svi su bili protiv mene. Ranije je bilo više onih koji su me pljuvali, psovali i tukli, nažalost i danas ih je dosta”, kazao je on.

,,Biće to dokaz sazrijevanja društva na evropskom putu”, kazao je najavljujući Paradu ministar Numanović. Govorio je ministar i o Strategiji unapređenja kvaliteta života LGBT osoba za period 2013-2018, o Akcionom planu za tekuću godinu. Pokazalo se da agende i strategije, bez policije ne vrijede ništa. Ipak je Numanović iskorak u odnosu na prethodnog ministra ljudskih i manjinskih prava Ferhata Dinošu koji je iako zadužen da štiti prava i LGBT populacije ostao upamćen po izjavi da ,,ne bi bio srećan ako u Crnoj Gori ima homoseksualaca”.

S druge strane NVO aktivisti su zadovoljni jer su od nevidljive manjine koju su šikanirali i tukli čak i pripadnici policije, uspjeli da sa policijom i Vladom uspostave saradnju. ,,Svaki napad i udarac neću tretirati porazom već ohrabrenošću da se moram boriti jače i istrajnije”, napisao je na svom Fejsbuk profilu, nakon Parade, Cimbaljević.

Vlada i policija su dobile čestitke za obezbjeđenje parade od britanske, holandske i američke ambasade i brojnih međunarodnih organizacija. A domaćoj sceni su, nakon nacionalnih, dali još jednu temu za nadgornjavanje, podjele i sukobe. Samo da se skrenu misli sa sumornih tema kao što je KAP, rebalans, struja…

Bitno je ne suprostavljati međusobno žrtve i ranjive grupe. Pripadnici LGBT imaju prva da to budu, da iskažu to što jesu, na način na koji misle da je najbolji. Mi ostali dužni smo da to poštujemo, a država da ta prava štiti.

Ovakvi događaji imaju visok manipulativni kapacitet, a ova vlast je majstor da ga iskoristi. Da se pokaže kao zaštitnik manjine, kad je to ništa ne košta. Nikako ne smijemo zaboraviti – iste one jake policijske snage koje su štitile učesnice i učesnike Parade od nasilnika, krenuće i na mirne demonstrante protiv režima. Samo ako im bude naređeno.

Ponos i sram

Budva, u srijedu, na dan prvog gej prajda u Crnoj Gori, oko podne. Grupe policajaca na magistrali zaustavljaju saobraćaj i pretresaju ljude, a u manjim grupama razni rodovi policije stoje uz ulicu koja vodi do centra.

Niz šetalište koje ide prema Gradskoj kafani i zidinama Starog grada, kordon policije u nindža uniforma i sa plastičnim štitovima stoji nasred ulice. Sa strane je ,,publika” nagmilana ispred kafića i pored puta, grlata i agresivna.

Nasilje je u vazduhu. Masa okupljenih izgleda kao da su zahvaćeni groznicom ,,akcije” koju očekuju. Neki pokušavaju da debatuju sa policajcima koji ih uglavnom ignorišu. Jedan pita ,,Što hapsite ovu djecu”, misleći na pripadnike grupica momaka, uglavnom jako mladih, usijanih pogeda koji idu okolo, došaptavaju se i pokušavaju da provociraju policajce. Momak koji stoji blizu opisuje ih nekome preko mobilnoga: ,,Popili su po dva tri Redbull-a, mnogi nešto i ušmrknuli i nasrtaće do sjutra”.

Odjedanput počinje stampedo protivnika Parade pred kordonom policije. Vlada opšta panika, niko ne zna što će sljedeće da se desi i svi počinju da trče. Policajci uspijevaju da održe ,,liniju” sa stranu ulice i da spriječe totalni haos koji bi rezultirao pridruživanjem ,,posmatrača” grupama momaka koje traže kavgu sa učesnicima prajda.

Po horskim uzvicima ,,Ubij, ubij pedera” saznajemo da je parada krenula od zidina, pa pored marine i stare autobuske, natrag do zidina. Teško joj se bilo pridružiti jer policija, koja ništa nije prepuštala slučaju, nije dozvoljavala prolaz. Na kraju smo prošli kao novinari zahvaljujući mome fotoaparatu koji je izgredao dovoljno profesionalno. Izmiješali smo se sa stotinak ljudi koji su nosili dugine zastave, koje su i simbol mira i gej pokreta za ravnopravnost, sa zvaničnicima u odijelima, ljudima iz stranih organizacija i ambasada, aktivistima iz NVO-a i ljudima koju su došli da budu tu i pokažu solidarnost. Polako smo se kretali pored mora, dok smo sa usidrenih barki zasipani vodom i psovkama uz sve vrste opise onoga sto ,,pederi” rade jedni drugima. Količina agresije je bila šokantna, kao i broj i uzrast ljudi koji su je ispoljavali.

Sa druge strane je povorku oivičavao bedem tijela policajaca odvajajući je od mase koja po verbalnoj agresivnoti i gadostima koje je upućivala učesnicima prajda nije zaostajala za ljudima sa barki. Nekoliko žena je vikalo kako pederi kvare djecu, kako su bolesni, perverzni…

,,Pusti me da prođem”, rekla je žena policajcu koji joj je odgovorio da ne može. ,,Kaži mu da si lezbejka pa će te pustit”, stigao je komentar iz mase.

Na uvrede i psovke učesnici prajda su ,,uzvraćali dižući svoje transparente na kojima je pisalo Love is love, Jednakost za sve…

Protivnici Parade se nijesu zadržali na verbalnom nasilju. Kada je povorka prolazila pored stare autobuske zasuti smo kišom kamenja. Pratila ih je kiša otrovnih komentara iz bašte i sa krova obližnje građevine. Policajci koji su obezbjeđivali kraj Parade su iz petnih žila pokušavali da nas pomjere naprijed dok su ljudi pokušavali da izbjegnu kišu projektila. Žena pored nas je pogođena kamenom u prst koji je vjerovatno bio slomljen, jer je na naše oči mijenjao i veličinu i boju. Ja sam dobila kamen u leđa, a pogođeni su i mnogi drugi.

Učesnici u prajdu su nastavili dalje uspravni i ponosni. Prava se, na žalost, ne dobijaju na tacni nego se za njih mora boriti.

Što se Crne Gore tiče za nju reakcija na prajd treba da bude poziv na buđenje. Nekoliko upućenih ljudi koji su nam rekli da nijesu imali iluzija o razmjerama homofobije u Crnoj Gori, su nam takođe rekli da su bili šokirani količinom nasilja i mržnje koja je u srijedu vladala Budvom.

Ranija iskustva

Prvi javno deklarisani homoseksualac u tadašnjoj Srbiji i Crnoj Gori Atila Kovač je 2005. u Podgorici pokušavajući da uđe u zgradu TV Crne Gore na zakazano gostovanje, jedva izvukao živu glavu. Desetine Varvara su ga zasule kamenicama i psovkama, a spasle su ga jake policijske snage. U gužvi koja je trajala gotovo 40 minuta povrijeđena su dva policajca. Kovač je tada javno pozvao na organizovanje Parade ponosa u Crnoj Gori.

Podgorička Parada ponosa zakazana za 31. maj 2011. otkazana je zbog otvorenih prijetnji nasiljem.

Predrag NIKOLIĆ – Radmila STOJANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

REKONSTRUKCIJA VLADE: Otvaranje dveri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladajuće partije tek se pozicioniraju, očekujući da URA prelomi na njihovu stranu, i da tada započnu stvarni pregovori o podjeli vlasti. A pozicionira se i premijer, potvrđujući sumnje da je upućen u započetu igru. U kojoj će evropske integracije ustupiti mjesto Vučićevom otvorenom Balkanu, sve sa nadom domaćih i izvanjih  promotera da će nas to dovesti do novog srpskog sveta

 

Tri mjeseca otkako je Vlada Zdravka Krivokapića izgubila podršku parlamentarne većine, zahuhtavaju se razgovori o njenoj rekonstrukciji.

Koliko su u tom naumu ozbiljne tri vladajuće koalicije i premijer koji u pregovorima zastupa samog sebe, kao osamostaljeni (usamljeni) predvodnik koalicije Za budućnost Crne Gore, možemo vidjeti iz onoga što se čini kao neupitno nakon dosadašnjih razgovora i prepucavanja partijskim saopštenjima.

I buduću, rekonstruisanu, Vladu predvodiće sadašnji premijer, odnosno, „običan lažov i izdajnička tranja“ (citat Marina Jočić, DF). Ostanak u Vladi garantovao je i ministru finansija – „članu međunarodne kriminalen grupe“ (Nebojša Medojević, predsjednik PzP i jedan od lidera DF-a) i potpredsjedniku Vlade koji je, prema najnovijim saznanjima njegovih koalicionih partnera skupa sa svojom partijom (URA) htio, tokom nedavnih događaja na Cetinju, da „preda vlast u ruke Veselinu Veljoviću“ (saopštenje Demokrata).

Pored pomenute trojice okosnicu nove Vlade trebalo bi da čine oni koji uz DPS, prema mišljenju Demokrata, „predstavljaju političku dvoglavu zmiju koja sikće otrove u vidu mržnje, uvreda i podmetanja“ (DF), skupa sa „najobičnijim titoistima koji se lažno predstavljaju demokratama“ (iz saopštenja DF-a o Demokratama). U novoj Vladi, slažu se njeni mogući konstituenti, mjesta bi trebalo da bude i za nacionalne manjinske partije, iste one koje „prekopavaju kosti žrtava iz Srebrenice da bi ih koristili u dnevno-političke svrhe“  (poslanik DF-a i predsjednik Odbora za ljudska prava i slobode Jovan Vučurović).

Konačno, na mjestu predsjednika Skupštine Crne Gore ostao bi Aleksa Bečić, koji  (GP URA)  napušta evropski kurs, moguće, „zbog prijetnji beogradskih tabloida o navodnom snimku“.

Sve ovo i još mnogo toga  što se ne citira u pristojnim novinama, jedni o drugima rekli su sadašnji koalicioni partneri. Uglavnom, od momenta kada je Vlada, sredinom juna, i zvanično izgubila podršku parlamentarne većine. Nakon što je parlament, uz pomoć glasova opozicionih poslanika, usvojio Deklaraciju o Srebrenici i na prijedlog premijera Krivokapića, a uz podršku DPS-a, razriješio ministra pravde Vladimira Leposavića. „Sada resetujemo stanje na nulu i tražimo novi dogovor. Pozdravljamo vas i neka vam je srećan DPS”, obznanio je šef poslaničkog kluba DF-a Slaven Radunović odluku da napuste parlament.

Svjedočimo novom početku. Uz demonstriranu dozu međusobnog povjerenja, razumjevanja, pristojnosti i spremnosti na kompromis,  očekivati je da kriza koja traje, praktično, od 31. avgusta prošle godine uskoro bude prevaziđena. Samo se ne zna da li će rezultat dogovora biti nova Vlada ili novi izbori.

Aleksa Bečić je optimista, pa očekuje da ćemo dobiti Vladu koja će trajati do 2024. i termina za raspisivanje redovnih parlamentarnih izbora. Dogovor je moguć, a iz pregovora i dogovora o rekonstrukciji Vlade „ni na jedan način nije izostavljen GP URA”, kaže predsjednik parlamenta ističući potrebu da parlamentarna većina bude osnažena i manjinskim partijama. I skidajući sa sebe i svoje partije odgovornost za rezultate ekspertske, odnosno, apostolske Vlade, pošto Demokrate, saznajemo to sa nekih 10 mjeseci zakašnjenja, nijesu bile saglasne sa načinom na koji je ona formirana. ,,Mi smo se zalagali za to da niko ne može biti diskriminisan. Šta je to ekspert? Gdje je to definisano? To što je neko političar, ne znači da nije ekspert…”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

To su slike još jedne crnogorske priče o istoriji diskriminacije i nepravde koja ne samo traje, već proizvodi nove mržnje i nasilja. Bitka koja se ove sedmice vodi na sjednicama Vlade i cetinjske skupštine, mnogo je više od rešavanja vlasničkog pitanja nad jednim vjerskim objektom. Ona je nastavak borbe političkih vođa  za moć preko identitetskih pitanja, i novo podizanje nacionalnih tenzija do usijanja. Premijer Zdravko Krivokapić saopštio je da su nedopustive brutalne, šofinističke uvrede na račun potpredsjednika Vlade, ali i pojedinih odbornika Skupštine Cetinja, koje su se, kako je kazao, mogle čuti od pojedinih simpatizera DPS-a na Cetinju.

Krivokapić je u pravu. Poruke okupljenih predstavnicima URA, ne samo da su nedopustive, nego moraju biti i adekvatno sankcionisane. I na Cetinju, ali i u ostatku Crne Gore.

No, nedopustivo je još nešto. Komentarišući bezopoteznu odluku Vlade da Cetinjski manastir prepiše na državu, Krivokapić je kazao da je država samo ispravila – grešku.  ,,Nijedna odluka koja se donosi ne može biti protivustavna, protivzakonita i na štetu bilo koga. Taj atak na imovinu je krenuo već formiranjem tzv. Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) čiji je jedini cilj bio, ne da uspostavi vjeru, nego da vrati imovinu, kako bi ta imovina mogla da bude korišćena ili od strane države ili te NVO”, rekao je Krivokapić.  Tako je premijer, sve predstavljajući se zaštitnikom Ustava i vjerskih prava, takozvanom nazvao vjersku zajednicu upisanu u registar ove zemlje. I još jednom pokazao da je zastupnik interesa Mitropolije crnogorsko-primorske, a ne svih crnogorskih građana.

Na ovu izjavu premijera, te odbornika DPS-a Jankovića, reagovala je Akcija za ljudska prava (HRA). Oni su pozvali javne funkcionere da se uzdrže od govora koji izaziva mržnju. ,,Verbalno izazivanje i podsticanje mržnje je uvod u fizičko nasilje, pa tome svako ko ima nadležnosti i javni uticaj mora da se suprotstavi”, rekli su iz HRA. Istakli su da je premijer svojom izjavom ne samo povrijedio vjerska osjećanja vjernika CPC-a, nego i mogao da podstakne mržnju prema njima.

,,Podsjećamo da je ranije predsjednik Milo Đukanović, Srpsku pravoslavnu crkvu nazivao ‘kvazivjerskom zajednicom’, ‘koja pokušava da zadrži nezakonito prisvojenu imovinu’, ‘koja je odgovorna za genocid u Srebrenici'”, rekli su iz HRA.

Spuštanju tenzija nije pomogao ni mitropolit Joanikije. Tek nakon što je  na Cetinju, zalivenom suzavcem, ustoličen na neviđen način, on je u Danilovgradu u manastiru primio predsjednika Republike Srpske, Milorada Dodika. Osvjedočenog širitelja mržnje.  Političara koji  uprkos zabrani, nastavlja javno da negira genocid u Srbrenicu , uz spremnost, kako kaže, i da ,,robija”.  Mitropolit ga je opjevao kao viteza u borbi za srpstvo.

Trebali bi tomovi da se ispišu sva ,,podsticanja” na posijanu mržnju od strane predstavnika aktuelne i prethodne vlasti. Ne samo izjave, već i brojne odluke prethodne i ove vlast svojevrsna su vrsta nasilja i podsticanje na nasilje i mržnju. Jedna od takvih je i priča o Cetinjskom manastiru.

Cetinjski manastir, jedan od simbola Crne Gore, je izgradio u drugoj polovini 15. vijeka tadašnji crnogorski vladar Ivan Crnojević. Tokom narednih nekoliko vjekova  bio je sjedište svih crnogorskih vladara. Cetinjski manastir je jedan od  ukupno  2.000 kulturnih dobara u Crnoj Gori. Od toga oko 800 sada pripada Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Do kraja godine znaće se tačan broj, pošto još ne postoji ni prezican registar. Do 1986. godine sve  crkve i manastiri i zemljište, bili su u vlasništvu sela, bratstava i plemena.  Od 1986. do 2006. godine, na Mitropliju crnogorsko primorsku  prepisano je gotovo sve bitnije. Najveći imovinski rast Srpska pravoslavna crkva, odnosno Mitropolija, doživjela je u vrijeme tridesetogodišnje vladavine aktuelnog predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, koji danas na Cetinju navodno brani crnogorske svetinje od apetita Srpske pravoslavne crkve i srpskog sveta.  U vrijeme njegove vladavine SPC je, bespravno gradila, zauzimala. Vjernici Crnogorske pravoslavne crkve sprečavani su da vrše obrede u vjerskim objektima. Đukanović je bio strateški  partner pokojnog mitropolita Amfilohija, dok su se gomilala brojna  nerazriješena  pitanja oko vjerskih objekata kojima je SPC upravljala.

Da nova vlast nije sposobna da ta pitanja riješi na pravi način, jasno je.  Ona ih pojačava, čineći sve da ispuni interese Mitroplije crnogorsko primorske, odnosno SPC-a i Beograda.

Vlasništvo nad Cetinjskim manastirom je upisano na Opštinu Cetinje 2005. SPC je to sporila, tvrdeći da je vlasništvo nad Cetinjskim manastirom upisano neustavno i podnijela zahtjev da se taj upis prava svojine briše. Ustavni sud je navodno proglasio neustavnim taj upis, ali se do ove sedmice  Cetinjski manastir u katastru  vodio na Opštinu Cetinje.

Litije koje su prethodile padu Đukanovićevog režima, organizovala je MPC  ne pristajući da se  vjerska imovina prepiše  na državu, nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti i u parlamentu u decembru 2019.

Krivokapićeva Vlada je ove sedmice Upravi za katastar i državnu imovinu naložila da u vezi sa sudbinom Cetinjskog manastira uradio ovo: ,,Nalaže se Upravi za katastar i državnu imovinu da odmah i bez odlaganja izvrši ispravku upisanog nosioca prava svojine na način što će umjesto Prijestonice Cetinje kao nosioca prava svojine vratiti upis na Državu Crnu Goru, shodno rješenju Uprave za nekretnine Podgorica – Područna jedinica Cetinje od 24. 11. 2005, pri čemu se navedenim upisom ne dira u prava upisanog titulara korišćenja”.  Vlada je tu odluku donijela  13. septembra bez održavanja sjednice, a kako su saopštili,  na osnovu pribavljene saglasnosti većine članova Vlade. Za 14. septembar već je bila najavljena rasprava u Skupštini opštine Cetinje, koja je i održana, o građanskoj inicijativi da se Cetinjski manastir vrati Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi (CPC).

Blagota Mitrić, nekadašnji predsjednik Ustavnog suda, obje odluke nazvao je protivustavnim, i ocijenio da bi u ovoj situaciji trebalo da reaguje Ustavni sud. U toj instituciji, međutim, ćute.

,,Tu su bezumne pravne odluke, jer je malo reći da su protivustavne. To je u stvari početak jedne pravne rašomonijade u Crnoj Gori koja može da izazove vrlo teške i negativne posljedice”, kazao je Mitrić. ,,Stanje je došlo do usijanja. Vi imate i pravni apsurd u okviru ove prave rašomonijade. Prvo, ova Vlada, koja je svojom odlukom Cetinjski manastir ustanovila kao državnu svojinu, ona je prije godinu dana kada je došla na vlast poništila raniji zakon o vjeroispovijesti koji je predviđao baš to. I donijeli su novi zakon koji to ne predviđa, nego da je to vlasništvo Mitropolije. E sada kad su vidjeli da će Skupština opštine Cetinje u petak donijeti odluku o tom da se Cetinjski manastir da u vlasništvo Crnogorskoj pravoslovnoj crkvu, onda je Vlada, da bi preduhitrila takvu jednu odluku, napravila još veću nezakonitost, odnosno protivustavnost”, ističe Mitrić.

Svi znamo, da ovdje nije riječ o jednoj bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manstiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike, i Srpske i Crnogorske pravoslavne crkve.  Drevni Manastir bio bi, svih nas. Naš. Umjesto policije štitila bi ga zajednička  ljubav. Okupljao bi nas. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći, kojima religija treba kao pogonsko gorivo. A nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedestih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo