Povežite se sa nama

MONITORING

Koga je razočarao Mušika Dujović

Objavljeno prije

na

U površnosti medijske zluradosti ili ignorancije, jednom sudiji, zapravo predsjedniku suda gdje se vode i vodiće se najvažniji procesi za organizovani kriminal i ratne zločine, centri moći pripremaju „svilen gajtan”. Protiv Mušike Dujovića, predsjednika Višeg suda u Podgorici, advokat iz Beograda Borivoje Borović – koji je zastupao ili zastupa širok spektar uglednih klijenata, Aca Đukanovića, Darka Šarića, Safeta Kalića i Rajka Kuljače – podnio je krivičnu prijavu. Borović tereti Dujovića da je, mimo zakonske procedure, 2009. uzeo u rad suđenje u predmetu Jadranska straža.

Zbog čega u moru intrigantnih ili kompromitujućih primjera iz rada našega slavnog pravosuđa baš na ovaj skrenuti pažnju? Najprije jer je tenzija oko Jadranske straže, odnosno Dujovića, podignuta nakon što je on odbio da pred Sudskim savjetom inicira postupak razrješenja Slavke Vukčević, postupajuće sutkinje u predmetu za ubistvo policijskog funkcionera Slavoljuba Šćekića, koji je strijeljan u mafijaškoj zsajedi avgusta 2005.

To su od Dujovića tražili vicepremijer i ministar pravde Duško Marković i predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica, dakle jedan član i šefica Sudskoga savjeta – instance koja bi trebalo da kontroliše zakonitost rada sudova i sudija.

JADRANSKA STRAŽA: Dujović je sticajem prilika – spornih, doznaće se – preuzeo predmet Jadranska straža. U istoimenom budvanskom restoranu septembra 2007, tokom rasprave o vlasništvu, ubijeni su Vladimir Rakočević i Adalbert Šuto, a na Vladimira i Željka Jankovića je pokušano ubistvo. Okrivljeni Dragan Zindović, Radojica Zeković, Aleksandar Zečević i Rajko Knežević su osuđeni avgusta 2010. na po 17 godina.

Tu presudu Dujovićevog krivičnog vijeća 7. aprila o.g. obara sutkinja Svetlana Vujanović u drugostepenom postupku pred Apelacionim sudom. Prihvaćena je žalba advokata, među kojima je bio i Borivoje Borović, branilac prvooptuženog Dragana Zindovića.

Vujanovićeva u ukidnom rješenju navodi da su prekršeni Zakon o sudovima i Evropska konvencija o ljudskim pravima. Kako se ispostavilo, Dujović je, nakon imenovanja za predsjednika Višeg suda, preuzeo Jadransku stražu od svog prethodnika, sudije Ivice Stankovića (izabran za sudiju Vrhovnoga suda) čime, tvrdi se, nije ispoštovao zakonsku odredbu o metodu slučajne dodjele predmeta. O tome nije donio posebno rješenje.

Jadransku stražu je, naime, metodom slučajne dodjele predmeta na postupanje preuzela sutkinja Evica Dututović, što je po ocjeni Mušike Dujovića bilo sporno. Za medije je Dujović izjavio kako „Durutovićeva nije mogla da sudi ovaj predmet, jer je jedan od branilaca u tom predmetu iz advokatske kancelarije njenog supruga”.

Riječ je o sutkinjinom mužu Branislavu Durutoviću, odnosno njegovom ortaku Dragoljubu Đukanoviću, braniocu jednog od okrivljenih u Jadranskoj straži. Važna napomena: advokati Borivoje Borović i narečeni Branislav Durutović su zainteresovane persone u predmetu ubistva Slavoljuba Šćekića – Borović je branilac Ljuba Bigovića a Durutović Saše Borete. Upravo su njihovi klijenti, Bigović i Boreta, presudom Slavke Vukčević Ks. br. 4/10 od 9. maja ove godine nepravosnažno osuđeni na maksimalnih 30 godina zatvora; kvalifikovani su kao organizatori grupe i osuđeni zbog teškog ubistva u podstrekivaju i bombaških napada na gradilište hotela Splendid.

Elem, ni Borović, niti bilo ko od branilaca okrivljenih u Jadranskoj straži, tokom postupka nije imao primjedbi zato što je Mušika Dujović preuzeo taj predmet. Glavni pretres je 17. jula 2009. počeo iznova, zbog čega je, na primjer, Borović iskazao zahvalnost Dujoviću.

U izvještajima sa suđenja, na izričito Dujovićevo pitanje, navodi se da niko od advokata okrivljenih nije tada osporio sastav vijeća, kao ni predsjednika vijeća!

Iako je u međuvremenu pred Višim sudom počeo novi proces u predmetu Jadranska straža (sudi Dragoje Jović), Borović je posežući za krivičnom prijavom aktuelizovao odgovornost Dujovića – koja je, na neki način, već sankcionisana obaranjem njegove presude na Apelacionom sudu. Borović prijavu podnosi u jeku prepucavanja oko mjesta i uloge Dujovića u nepostupanju po izričitom i javno lansiranom zahtjevu Duška Markovića i Vesne Medenice da pokrene postupak protiv Slavke Vukčević.

Da podsjetimo, Vukčevićeva je presudu Ks-br. 4/10 za ubistvo Slavoljuba Šćekića pismeno dostavila strankama 21. jula. U njoj za dvojicu osuđenika (napomena: ne radi se o Bigoviću i Boreti) nije navela tačan naziv djela za koje su osuđeni.

Jedan od Borovićevih kolega, advokat Dragoslav Ognjanović, takođe iz Beograda, obraća se potom se vicepremijeru i ministru Dušku Markoviću, koji se o navodnim propustima u slučaju presude oglašava 21. septembra. Kazao je novinarima: „Sa tim sam se prvi put upoznao preko predstavke advokata i to proslijedio predsjednici Vrhovnog suda i Sudskom savjetu”.

Vesna Medenica je objasnila da su ispred Sudskog savjeta „uputili na predsjednika Višeg suda (Mušiku Dujovića) da preispita slučaj, odnosno, odredi se prema sadržini pritužbe na način što će, ukoliko utvrdi da su napravljeni propusti koji ukazuju na nestručnost, staviti zahtjev za razrješenje pomenutog sudije”.

Nakon što su Marković i Medenica u javnosti izašli sa kvalifikacijama i objavom zahtjeva da se u matičnom sudu preispita rad sutkinje Vukčević, oglašava se i Dujović – odbija da postupi po zahtjevu Markovića i Medenice i pokrene postupak protiv Slavke Vukčević.

Zbog toga ih je grdno razočarao. Nije ponovljen scenario već viđen dvije godine ranije, nakon presude u prvom procesu za ubistvo Slavoljuba Šćekića. Lazar Aković, tadašnji postupajući sudija, nakon što je 7. avgusta 2009. Bigoviću, Boretu i ekipi odrezao ukupno 115 godina robije, suočio se, kako je tvrdio, sa kriminalnim pritiscima Vesne Medenice.

Abere od velike šefice mu je donosio, kako je objasnio, upravo Mušika Dujović koji je tada lojalno izvršavao njene naloge. Dujović mu je ,,u četiri oka” prenio da bi bilo pametno da se sastane sa Medenicom: ,,Da popričam sa njom ili da podnesem ostavku”.

Što se Dujovića tiče, on se Akoviću vajkao kako je ,,pod nevjerovatnim pritiskom da pokrene inicijativu za moju smjenu, da on to ne želi da učini, ali da će u protivnom i protiv njega biti podnijet prijedlog za razrješenje”.

Aković odbija kontakte sa Medenicom, pa Dujović pred Sudskim savjetom pokreće mehanizam njegovog razrješenja. Razlog je sličan slučaju Slavke Vukčević – i Aković u presudi ima ,,greške u prekucavanju”.

Duško Marković, ondašnji šef Udbe, takođe je i tada bio persona dramatis. Makar u dijelu da nije insistirao da se Akoviću, dok traje postupak pred Sudskim savjetom i dok se njegova krivica tek utvrđuje (svako je nevin dok se ne dokaže suprotno), naprečac ne povlači policijsko obezbjeđenje. ANB je izričito tvrdila da su Akovićev i životi članova njegove porodice ugroženi zbog suđenja organizovanom kriminalu. Epilog: Aković 23. oktobra 2009. podnosi ostavku; njegovu presudu Bigoviću, Boreti i ekipi obara Apelacioni sud a predmet u rad dobija Vukčevićeva.

To nas dovodi do dileme: da li je Mušika Dujović imao osnova da pokrene postupak protiv Slavke Vukčević zbog „greški u prekucavanju” kako su tražili Marković i Medenica? Iz Dujovićevog dopisa V-Su.br. 215/11 od 21. septembra doznajemo da sutkinja Vukčević još 31. avgusta uredno donosi posebno rješenje kojim „ispravlja nepravosnažnu presudu Ks.br. 4/10 od 9. maja 2011. godine”.

Ukratko, Marković i Medenica su požurili da se dramatično izglupiraju, jer prethodno nijesu provjerili da li je Vukčevićeva od dana dostavljanja pismene presude strankama ispravila nepreciznosti – za šta postoji pravni osnov na način preciziran čl. 380 Zakona o krivičnom postupku.

Velimo, dakle, da je Dujović „nekog” grdno razočarao. To mu izgleda nije prvi prvi put. U pravosuđu je od 1988, brzo je napredovao pa je već 1995. bio zamjenik predsjednika a naredne godine i v.d. predsjednika Osnovnog suda u Podgorici. Za sudiju Višeg suda Dujović je izabran 1999. godine. Potom slijedi nešto potpuno neuobičajeno za praksu izbora i imenovanja sudija i zaudara na karakterističan primjer kako politika kontroliše pravosuđe.

Naime, Dujović u čak dva pokušaja, po prijedlozima Sudskoga savjeta, na raspravama u parlamentu ne dobija podršku poslanika DPS-a da bude izabran za predsjednika podgoričkog Osnovnog suda. Dujović se decembra 2003. oglašava javnim saopštenjem sa nespecifikovanom tvrdnjom kako bi njegov izbor „ugrozio nečije interese”. Ipak, podršku DPS-a „nečim” zaslužuje šest godina kasnije; ubrzo se suočava sa slučajem sudije Lazara Akovića, itd.

Medijski svakako jedan od najinteresantnijih detalja iz biografije Mušike Dujovića vezan je za događaj od 7. oktobra 2000. godine. Dujović je u svojstvu istražnog sudije ubistava Petka Pešukića i Radovana Kovačevića donio rješenje o sprovođenju istrage protiv šest lica – aktera oružanih obračuna u kafeteriji hotela Podgorica i ispred Kliničko-bolničkog centra.

Kao prvookrivljenog Dujović je notirao Branislava Mićunovića (ubistvo i nedozvoljeno držanje oružja), terećenog da je ubio ranjenog Kovačevića dok su ga iz auta unosili u urgentni blok. Postupci su trajali sve do početka 2008. a Mićunović je, uslijed nedostatka dokaza, pravosnažno oslobođen krivice.

Među okrivljenim (kasnije optuženima) iz Dujovićevog rješenja za sprovođenje istrage našao se i Milan Zindović, brat Dragana Zindovića, prvooptuženog iz predmeta Jadranska straža, koga zastupa Borivoje Borović i koji je, nota bene, priznao dvostruko ubistvo.

Narečeni Milan Zindović je 2000. terećen zbog neovlaščenog držanja heklera. U noći dvostrukog ubistva, braća Zindovići su se kartali u kazinu hotela Podgorica a „za susjednim stolom sjedio Brano Mićunović” , ispričao je na suđenju.

MUP Crne Gore je za Milana Zinodvića i Mićunovića kasnije sudu dostavio potvrdu da su bili pripadnici rezervnog sastava policije i da su po tom osnovu dobili naoružanje, pa su zbog toga oslobođeni krivice za to djelo.

Upravo je Milan Zindović pred Sudskim savjetom – nakon što je Mušika Dujović objavio da ne postoji osnov da postupi po zahtjevu Duška Markovića i Vesne Medenice za razrješenje sutkinje Slavke Vukčević – početkom oktobra objavio kako je pred Sudskim savjetom on pokrenuo postupak opoziva…

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

KOLIKO NAS KOŠTAJU POLITIČKA PREPUCAVANJA UNUTAR VLASTI: Cijena frustracije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Računica pokazuje da bi Crna Gora, samo po osnovu niže kamate, do kraja otplate kredita za refinansiranje – pod uslovom da Kinezi prihvate takav aranžman – uštedjela oko 100 miliona. Pride bi vraćanje duga počela tek za šest godina. Za sve to u DF-u nijesu htjeli ni da čuju

 

Priča o neodgovornosti ovdašnjih političara dobila je novo poglavlje. Od prošle nedjelje imamo egzaktnu računicu koja pokazuje (jedan dio) cijene koju plaćamo zbog previranja unutar vladajuće većine. Taj trošak nije mali. U pitanju je više novca nego što je ovogodišnjim budžetom, konačno usvojenim prošle nedjelje, predviđeno za buduće naknade majkama sa troje i više djece (25 miliona).

Novi požar buknuo je bez najave. Uoči glasanja o budžetu, ministar finansija Milojko Spajić predložio je parlamentu amandman koji predviđa mogućnost zaduženja „do 900 miliona eura“ u svrhu refinansiranja tzv. kineskog kredita za gradnju autoputa čija prva rata, u iznosu od 29 miliona, dospijeva na naplatu 21. jula. Dok bi naredne i sljedećih godina bili u obavezi da plaćamo dvije polugodišnje rate – u januaru i julu.

Ministar Spajić je u Skupštini kazao da je Vlada blizu dogovora da dobiju kredit u eurima, po kamatnoj stopi od jedan odsto, rokom otplate 20 godina, grejs periodom od šest godina i – bez hipoteka nad državnom imovinom. S tim što sve predočene podatke treba uzeti sa rezervom, pošto pregovori s potencijalnim kreditorima (kreditorom) i dalje traju. A potom valja pregovarati i o prijevremenoj otplati duga.

Tim novcem, predočeno je prisutnim poslanicima, Vlada bi prijevremeno otplatila kredit dobijen od kineske Exim banke od 945 miliona dolara. Pošto je kredit za gradnju prve dionice autoputa uzet u stranoj valuti (USA dolari), od početka je bilo jasno da je Vlada zaključenjem tog ugovora preuzela veliki rizik. Da je taj strah bio opravdan pokazuje podatak da je kredit, kada je ugovoren, vrijedio 690 miliona eura dok je danas njegova vrijednost, preračunata u eure, veća za nekih 100 miliona. Dodatno, ugovorena kamata je dva odsto, a grejs period od šest godina je istekao. Tako bi sa otplatom duga, suprotno nekadašnjim planovima, počeli prije završetka dionice Smokovac – Mateševo.

Kinezi su se potrudili da osiguraju dobit u ovom poslu, pa se u ugovoru o kreditu našla i odredba prema kojoj se Crna Gora „odriče imuniteta po osnovu suverenosti ili na drugi način za sebe ili svoju imovinu, osim imovine koja se odnosi na diplomatsko-konzularna predstavništva i vojne imovine, u vezi sa bilo kojim arbitražnim postupkom u skladu sa ugovorom…”. To je, prema tumačenju stručnjaka, značilo da bi Exim banka svoj dug mogla naplatiti i preuzimanjem dijela teritorije Crne Gore, pod uslovom da nije riječ o kasarni ili ambasadi. Zato se ministar i pohvalio da ugovor o refinansiranju o kome se pregovara ne podrazumijeva hipoteku.

Predočena računica je pokazivala da bi Crna Gora, samo po osnovu niže kamate, uzimanjem novog kredita za refinansiranje duga – pod uslovom da Kinezi prihvate takav aranžman pod nekim normalnim uslovima – uštedjela oko 100 miliona. Pride bi vraćanje duga počela tek za šest godina, što znači da bi Crna Gora nekih 300 miliona mogla, umjesto za vraćanje duga, uložiti u razvoj neophodne infrastrukture. Uz realnu šansu da se, kada dug prispije za plaćanje, dio potrebnog novca prikupi i od naplate putarine na dionici Smokovac – Mateševo. Koja će, valjda, biti završena u nekom doglednom roku.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

REAGOVANJA NA REZOLUCIJU O GENOCIDU U SREBRENICI: Zločin nepriznavanja zločina

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zvanična Srbija je usvajanje rezolucije proglasila antisrpstvom. Kritički nastrojeni intelektulaci u Srbiji optužuju srpsku vlast da ona čitavom narodu podmeće kolektivnu krivicu

 

Prije jedanaest godina Skupština Srbije usvojila je Deklaraciju o Srebrenici. Termina genocid nema. Danas se u tamošnjem parlamentu nalaze dva prijedloga rezolucije o Srebrenici. SDA Sandžaka traži osudu genocida, a u tekstu koji je kao odgovor u tom domu podnio Marijan Rističević, poslanik liste SNS-a, traži se osuđivanje zločina.

Iz vrha Srbije stižu glasovi: „Šta je sa genocidom i zločinima nad Srbima?” Poneki iz opozicije tvrde da je rezolucija SDA na istom zadatku kao i ona u Crnoj Gori – da se, kako vele, pojača pritisak na Srbiju i RS po nalogu iz Brisela i Vašingtona.

SRAMNO! Prvo nas proglase za GENOCIDAN narod, pa nas zovu da im SPASIMO letnju sezonu; Osudili čitav narod za genocid: Najgori, najcrnji udar na Srbiju; GORI SU I OD USTAŠA! Đukanović, Krivokapić i Bečić optužili Srbe i Srbiju za genocide, Gori od Britanaca i Mila: Krivokapić i Bečić Srbima udarili žig genocidnih… samo je dio huškačkih naslova koji su preplavili kioske u Srbiji sa naslovnica Novosti, Kurira, Informera…

Politički vrh radi u istom pravcu, a predvodnik Aleksandar Vučić se pita: „Kakve veze Srebrenica ima sa Crnom Gorom? Što se oni mešaju u nečije tuđe odnose? Ko smo mi da danas arbitriramo između Turske i Jermenije… ”. Obećao je da se sa donošenjem rezolucije o Srebrenici u Skupštini Srbije „neće saglasiti dok je predsednik Srbije”.

Predsjednik Skupštine Srbije Ivica Dačić smatra ovo dijelom projekta čiji je cilj da optereti Srbiju i srpski narod, da bi se dokazalo da je RS nastala na genocidu.

Aleksandar Vulin, ministar unutrašnjih poslova Srbije je istomišljenike našao u Srpskoj radikalnoj stranci Vojislava Šešelja. Njihova ideja je selektivna propusnost crnogorsko-srpske granice.

Ovakve reakcije iz Beograda, na usvajanje rezolucije u crnogorskom parlamentu  ovako je ocijenio analitičar Cvjetin Milivojević. „Ova Vlada je formirana sa velikim očekivanjima iz Srbije, da će sa jedne strane zaštititi imovinu Mitropolije SPC u Crnoj Gori, a sa druge da će povući neke korake u planu odustajanja od priznanja Kosova, što je bilo nerealno očekivati jer je riječ o koalicionoj Vladi. S obzirom na to da očekivanja nisu ispunjena, sada zvanični Beograd podmeće priču da je prioritet Krivokapića da se bavi ‘izmišljenim genocidom u Srebrenici i izmišljenim zločincima iz redova srpskog naroda'“, prenijela je RSE.

Prema njegovim riječima Vučić pokušava da u Crnoj Gori uradi isto što čini na Kosovu, „gdje ima jednu satelitsku stranku, kao što je Srpska lista, koja se više bavi stranačkim pitanjima opstanka Vučića na vlasti, nego problemima lokalnog stanovništva“. Milivojević smatra da su ovakva reagovanja pokušaj da se vrati politika kada su apsolutni vladari, Vučić i Milo Đukanović raspirivali anticrnogorstvo, odnosno antisrpstvo i na tome gradili  moć.

Za Stašu Zajović iz Žena u crnom usvajanje rezolucije je izuzetno važan čin. „Jasno je da Vučić nastavlja destabilizaciju CG i cele regije preko ratnohuškačkih medija u Srbiji, koji govore ono što se on iz pragmatičnih spoljnopolitičkih razloga ne usuđuje“.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

,,Mi iz Demokratskog fronta uz kolege iz parlamentarne većine smo se potrudili da se nešto pomjeri sa mrtve tačke. Mogu svečano da obavijestim javnost u Crnoj Gori, da će se krupni korak u oslobađanju institucija desiti za nekoliko dana, kada 12. juna pratimo sa funkcije Milivoja Katnića”, rekao je Radunović.

Knežević je takođe u srijedu najavio da će poslanici DF-a podnijeti krivičnu prijavu protiv vršioca dužnosti vrhovnog državnog tužioca Dražena Burića ako ne konstatuje prestanak mandata Katniću na sjednici Tužilačkog savjeta.

On je, međutim, zbog bure koja se u javnosti digla zbog smanjenja starosne granice za penziju, amandmanski izmijenio svoj predlog tako da će primjena novog Zakona o radu početi u januaru 2022.  Skupština je usvojila i amndmane, koji su podneseni na inicijativu Unije slobodnih sindikata da se od 12. juna (kada je prvobitno stupio izmijenjeni Zakon o radu) pa do primjene novog zakona primjenjuje odredba, kojom je starosna granica za penziju 67 godina. Unija je ovu inicijativu podnijela kako bi građani koji su već 12. juna dobili otkaze mogli na sudovima da traže poravnanje. Do januara sljedeće godine biće vremena da se pravno uredi pitanje prestanka radnog odnosa.

U Uniji slobodnih sindikata smatraju da je izmjena Zakona o radu dovela brojne radnike u nezavidan položaj. Kažu da i u vezi sa izmjenom i dopunom Zakona nije sačinjena odgovarajuća procjena uticaja na budžet, što je bilo neophodno sačiniti imajući u vidu neminovan uticaj koji će imati na penzioni sistem, ali i ukupan budžet. Zaposlenima iz javnog sektora  moraće biti isplaćene otpremnine zbog odlaska u penziju, naknada štete za neiskorišćeni godišnji odmor i drugo.

„Posebno je važno imati u vidu i negativne posljedice koje će primjena sporne izmjene imati na standard zaposlenih koje direktno pogađa budući da je veliki broj njih planirao kreditna zaduženja zarad rješavanja određenih egzistencijalnih pitanja, očekujući da će raditi do 67 godine“, navodi se u inicijativi Unije.

Profesorica radnog prava Vesna Simović Zvicer saopštila je da je proceduri usvajanja izmjena i dopuna Zakona morala da prethodi finansijska analiza, procjena  u kojoj mjeri će nova rješenja uticati na održivost penzionog sistema. Isplata penzija obavlja  se po osnovu isplate doprinosa od strane poslodavaca za zaposlene. Sa ovakvim finansijskim sistemom, da bi fond za penzijsko i invalidsko osiguranje bio samoodrživ, potrebno je imati odnos između zaposlenih i penzionera 3:1.

„Ozbiljnost problema najbolje potvrđuje broj zaposlenih i penzionera u Crnoj Gori. Broj zaposlenih prije krize kovida bio je oko 200.000, najnoviji podaci iz maja 2021. godine ukazuju da je  broj zaposlenih u Crnoj Gori pao za skoro 50.000, pa je sada 153.171. Ako se ima u vidu da je  broj penzionera u Crnoj Gori 121.148, može se zaključiti da je odnos zaposlenih i penzionera u Crnoj Gori 1,26:1. Jasno je da u takvoj situaciji naš PIO fond nije samoodrživ, a za redovnu uslugu penzija neophodna je podrška iz budžeta Crne Gore“, navodi Simović Zvicer.

Zakon o radu je izmijenjen prije samo dvije godine. Skupština je 2019. godine usvojila izmjene Zakona o radu, a prethodna Vlada je na izmjenama radila gotovo tri godine.  Skupština  je novi Zakon izglasala za svega nekoliko mjeseci. Zbog jednog čovjeka.

 

Neodgovorni potez poslaničke većine

Iz Akcije za ljduska prava podsjetili su da su poslanici vladajuće većine na jednako netransparentan način krenuli u izmjene zakona koji uređuju državno tužilaštvo. Kažu da je proces učinjen transparentnijim poslije protesta domaće javnosti i međunarodnih organizacija, ali da je neprimjereno izbjegnut proces pripreme zakona i javne rasprave od najmanje 20 dana koji se morao održati da je predlagač propisa bila Vlada. U odnosu na predlog da se putem izmjene zakona smijeni glavni specijalni tužilac, Venecijanska komisija je izrazila zabrinutost zbog takve ,,zloupotrebe zakonodavnih ovlašćenja” i objasnila da je takvo ponašanje ,,suprotno prirodi zakonodavne djelatnosti, koja definiše opšta pravila ponašanja, a ne preduzimanje izvršnih radnji u odnosu na određene pojedince ili situacije”.

„Posljednju odluku vladajuće većine, da se veliki broj ljudi bez opravdanog razloga otjera u penziju samo da bi joj se približio i glavni specijalni tužilac, smatramo izrazito neodgovornim potezom na štetu građana i vladavine prava u Crnoj Gori“, navodi u saopštenju Akcija za ljudska prava.

 

Pravo izbora bilo najveći iskorak prethodnog zakona

Iz Unije sindikata podsjetili su da su se sindikalne centrale, kroz višegodišnji socijalni dijalog, izborile za sniženje starosne granice za odlazak u penziju i za muškarce (66 godina) i za žene (64 godine). Kažu da to smatraju jednim od najznačajnijih postignuća.

„Istovremeno podsjećamo da su socijalni partneri, u pregovorima koji su trajali gotovo četiri godine, postigli najviši stepen kompromisa o tekstu novog Zakona o radu u kom  je, pored ostalog, bila sadržana odredba o prestanku radnog odnosa po sili zakona koja je sada, bez prethodne najave ali i bez upoznavanja i konsultovanja socijalnih partnera i javnosti, izmijenjena. Upravo ranije važeća odredba Zakona o radu o prestanku radnog odnosa po sili zakona sa navršenih 67 godina života i najmanje 15 godina staža osiguranja, predstavljala je jedan od argumenata za konačno sniženje starosne granice za sticanje uslova za penziju, budući da je kao takva omogućavala pravo izbora svim zaposlenima ali i išla u korak sa evropskim trendovima da, usljed aktuelnih demografskih kretanja i starenja stanovništva, zaposleni što duže ostanu na tržištu rada. Sindikati su, smatrajući da u Crnoj Gori nijesu zreli uslovi da zaposleni imperativno ostaju na tržištu rada do 67 godine života uspjeli da snize starosnu granicu za odlazak u penziju, ali ostave mogućnost svima koji to žele da ostanu u radnom odnosu do 67 godine”, navodi se u inicijativi Unije sindikata.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo