Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Koga se Mugoša plaši

Objavljeno prije

na

U strahu su velike oči. Čovjek tada često sve vidi na kvadrat, a ponekad i na kub. Tako se i gradonačelniku Podgorice Miomiru Mugoši prvo pričinilo da su mu prijetili ,,neki predsjednici sudova”. Onda je doživljaj smanjio i požalio se na jednog predsjednika, ali javnosti još ne otkriva njegov identitet. Bira zgodan trenutak. ,,Jedan od predsjednika sudova mi je lično prijetio i za to imam pisani dokaz koji ću objaviti kada ocijenim da je pravi trenutak i da je to opravdano”, obećao je Mugoša. Začinio je to: ,,Sud je protiv Glavnog grada, a u interesu nekih drugih stranaka”.

U Podgorici je locirano pet sudova. Sa toliko predsjednika. Selekcijom od strane medija za prijetnje Mugoši ,,osumnjičen” je predsjednik Upravnog suda Branislav Radulović. I to zbog telegrama koji je gradonačelniku poslao prije nepune tri godine. Mugoša je tada po kafanama komentarisao smjenu predsjednika Gradske opštine Golubovci Čeda Dobrovića. Vijesti su objavile da je Mugoša dijelio negativne ocjene o radu sudija lijepeći im razne etikete. Radulović ga je telegramom upozorio da se ne bavi intrigama i izmišljotinama, već da iznese činjenice kada se bavi Upravnim sudom.

,,U telegramu sam od gradonačelnika tražio da iznese istinu. Ako se ovo što Mugoša sada priča odnosi na taj telegram, neka ga slobodno objavi”, kaže Radulović za Monitor.

Radulović kaže da se ne prepoznaje u Mugošinoj izjavi.

Mugoša se ljutnuo na Radulovića nakon što je Upravni sud poništio nekoliko nezakonitih odluka gradske administracije, pa je optuživao pojedine sudije da šuruju sa suprotnim stranama u sporovima.

Upravni sud je, pored ostalog, poništio odluku podgoričkog parlamenta o izboru Slavke Maraš za generalnog sekretara Skupštine Glavnog grada, po tužbi SDP-a. Poništio je i Mugošinu odluku da za predsjednika Skupštine Glavnog grada bude izabran Slavko Stojanović iz DPS-a, a nedavno je naredio Mugoši da objelodani spisak zaslužnih građana kojima je Opština podijelila stanove u posljednjih deset godina, što je tužbom tražila Branka Bošnjak, šef Kluba odbornika Pokreta za promjene.

Navodeći da „gradonačelnik voli da servira senzacije” i da tako doživljava i ovu njegovu izjavu, Bošnjak je kazala: ,,I ranije je on mahao papirima da ima neke dokaze, koje nikad nije iznio u javnost”.

Gradonačelnikovom izjavom pozabavile su se i više instance.

Potpredsjednik SDP-a Raško Konjević pozvao je premijera Igora Lukšića da od policije i tužilaštva zatraži da ispitaju Mugošine optužbe. Rasvjetljavanje dokaza doprinijelo bi borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala ,,što je naša evropska obaveza”. Ukoliko Mugošine tvrdnje nijesu tačne ,,onda predstavljaju pritisak na sudstvo i njegovu nezavisnost”, prokomentarisao je Konjević.

Lukšić je pozvao Mugošu da prezentira dokaze da mu je prijećeno.

,,Mugoša nije obavijestio nadležne organe, ministra pravde, predsjednicu Vrhovnog suda i Sudski savjet o bilo kakvoj opstrukciji te je stoga dužan da objasni svoje navode pred nadležnim organima”, odgovorio je Lukšić na poslaničko pitanje Konjevića.

Vrhovna državna tužiteljka Ranka Čarapić nije Mugošu pozvala na razgovor, kao što je hitno ranije uradila Srđanu Miliću i Nebojši Medojeviću povodom njihovih izjava. Ni Sudski savjet se nije sastajao povodom Mugošine izjave, a ni predsjednica Sudskog savjeta i Vrhovnog suda Vesna Medenica ne zna koji predsjednici sudova prepadaju sirotog Mugošu.

Socijaldemokrate su Mugošinu izjavu iskoristile da uzvrate udarac. Podsjetimo: Kada je prošlog ljeta Mugoša ponovo izabran za gradonačelnika Podgorice, tadašnji predsjednik Skupštine glavnog grada Crne Gore Raško Konjević iz SDP-a, koja se protivila izboru Mugoše, podnio je ostavku.

Konjević je najavio da će od ministra finansija Milorada Katnića tražiti da objavi kolika su kreditna zaduženja Glavnog grada.

Pedsjednik Odborničkog kluba SDP-a u Skupštini Glavnog grada Đorđe Suhih je optužio Mugošu da je pokušao da obmane odbornike, Vladu i državu za preko pola miliona eura, jer je napravio „pogrešnu” procjenu učešća Glavnog grada kao akcionara u AD Duvanski kombinat. Suhih primjećuje da „u posljednje vrijeme mnoge Mugošine odluke revidiraju i padaju na sudu”.

Mugoša je uzvratio u svom stilu: ,,Ganutljiv sam kad me SDP pokuša braniti. Neka tu energiju čuvaju za sebe i članove svoje familije, a ne da pritiskaju sudove za donošenje određenih odluka”.

Branka Bošnjak je alarmirala Upravni sud povodom Mugošinog bezakonja pošto je dva puta uzalud tražila spisak stanova koje je on dijelio zaslužnim građanima Podgorice. Uprkos odluci Upravnog suda Mugoša i Skupština glavnog grada nijesu dostavili taj spisak. Opozicija sumnja da su stanovi služili i za potkupljivanje ljudi. ,,Sigurna sam da su tu i neki koji su lično zadužili gradonačelnika ili njegovu partiju, a ne i glavni grad”, rekla je Bošnjak.

Šef Odborničkog kluba SNP- a Velizar Kaluđerović upozorio je: ,,Mugoša punu deceniju izbjegava da na pitanja odbornika Skupštine glavnog grada da precizne informacije kojim je licima od posebnog značaja za glavni grad dodijelio stanove”.

Kaluđerović računa da se tu radi o blizu 300 stanova. ,,Možemo samo da naslućujemo kolika se količina zloupotreba krije iza toga”.

I PZP je objavio da ,,tu ima raznih sudija koji su valjali gradonačelniku Mugoši, raznih estradnih umjetnika, čak i nekih koji nijesu iz Podgorice”.

Miomir Mugoša je više od decenije prvi čovjek glavnog grada Crne Gore. Njegov rad i nekoliko mandata pratile su razne kontroverze.

Pojedini sudski sporovi odavno su presuđeni na štetu grada Podgorice. Opozicija očekuje da Mugoša nikako ne može izbjeći odgovornost ni za to ni za druge nezakonite poslove.

Mugoša nije više član Predsjedništva DPS-a, a nije ni poslanik, pa nema imunitet. Upućeni tvrde da više nije miljenik vrha DPS-a. A nagomilalo se previše sudskih i ostalih sporova u koje je umiješan.

Da li je predosjetio da mu ni sudstvo više nije naklonjeno, pa je krenuo u preventivni napad? Za početak protiv anonimnog predsjednika nepoznatog suda.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

DOK NASILJE NA ULICAMA RASTE: Ko kontroliše policiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako su smijenjeni svi šefovi sektora u Upravi policije, nakon što je za direktora izabran Zoran Brđanin, ne čini se da nova vlast potpuno drži kontrolu nad tim dijelom bezbjednosnog sektora

 

Mnogi su se nadali da će se nasilje u javnom prostoru smiriti nakon što su završeni lokalni izbori u gradu pod Trebjesom ili „bitke za Nikšić“, kako je ovaj događaj nazvan u srbijanskim tabloidima. Međutim, podjele i tenzije ne jenjavaju.

Takozvane „patriotske“ i „komitske“ snage, koji smatraju da je ugrožena nezavisnost Crne Gore, gotovo svakodnevno nalaze razloge za protestna okupljanja ili demonstrativne organizovane vožnje po crnogorskim gradovima. Opozicione partije svojim saopštenjima ohrabruju ovakva okupljanja, blago zabašureno preuzimaju i zasluge za njih, a poruke podrške često stignu i od samog Đukanovića. Posljednji takav razlog su bile najavljene promjene u primjeni Zakona o državljanstvu.

Svoje razloge za proteste i javna okupljanja, a i za kontraproteste, nalaze i pristalice vlasti nezadovoljne odlukama Vlade. Prosrpske grupacije zamjeraju polciji što ima blaži odnos prema partitoskim snagama nego što je imala prethodna vlast prema demonstrantima. Oni se bune i zbog  najavljene smjene ministra pravde Vladimira Leposavića. Ovi protesti su dobili podršku dijela vladajuće koalicije okupljene oko Demokratskog fronta, ali i dobrog dijela srbijanskih tabloida.

U uskomešanoj atmosferi fizički je napadnuto više građana i novinara, ali i službenih lica. Dok se na protestima „patriota“ mogu čuti pjesme koje šire mržnju prema Srbima, kao što je Boj na Čavnoglave, na protestnim okupljanjima prosrpskih snaga mogu se čuti i vidjeti transparenti koji negiraju genocid u Srebrenici, čime valjda daju podršku Leposaviću i njegovoj izjavi koja je išla u tom pravcu.

Od Uprave policije se očekuje da vrati mir na crnogorske ulice i obezbijedi poštovanje zdravstvenih mjera. Ali primjetan je njen pasivniji odnos prema ovakvim događajima nego što je to bio tokom prethodne godine, koju su obilježili protesti. Iako su smijenjeni svi šefovi sektora u tom organu, nakon što je za direktora izabran Zoran Brđanin, ne čini se da nova vlast drži kontrolu nad tim dijelom bezbjednosnog sektora. Pitanje je da li je riječ o većem stepenu tolerancije prema pravu na slobodu okupljanja, čak i kad se ono zloupotrebljava, ili nova vlast ne želi da reakcijom policije izazove bijes građana kao što je tokom prošle godine učinila prethodna vlast.

Propusti policije naročito su bili uočljivi tokom blokade puta u Bogetićima, na saobraćajnici Podgorica – Nikšić, kada su u sukobu „patriota“ i policije povrijeđeni oficir Vojske Crne Gore (VCG) Rajko Čanjak, vojni doktor Dragan Martinović i službenik Uprave policije Jovan Bijelović. Dogodila se i neodgovorna  reakcija pripadnika Sektora za obezbjeđenje objekata i štićene ličnosti, koji je službenim automobilom prošao kroz blokadu, dok su na vozilu sjedjeli demonstranti. U vozilu se nalazila ćerka premijera Krivokapića i javnosti je saopšteno da je službenik policije tako reagovao jer je procijenio da je njen život u tom trenutku bio ugrožen. Na video snimcima, koji su dospjeli u javnost, nije vidljiv stepen ugroženosti koji bi opravdao takvu upotrebu sile. Sve se ovo dogodilo naočigled pripadnika policije koji su trebali da obezbjeđuju ovaj skup i spriječe narušavanje javnog reda i mira.

Izvršni direktor Centra za građanske slobode Boris Marić smatra da je ponašanje policije „očigledno u skladu sa odlukom da demokratski i tolerantan ptistup treba da bude osnova postupanja policije“. On za Monitor kaže da je to težak zadatak kada imamo forsiranje antagonizama prvenstveno od struktura bliskih Demokratskoj partiji socijalista i Demokratskom frontu.

„Ali ne samo njih. Danas su u kolu afirmacije šovinizma od tradicionalnih nacional-šovinista do nekadašnjih antiratnih predstavnika. Taj vid društvene nezrelosti novi je i vjerovatno jedan od najvećih izazova pred crnogorskim društvom. Policija je neki vid tampon zone i njen demokratski osjećaj ima ogroman značaj. Pitanje je koliko će policija uspjeti da izdrži stalni pritisak i ne učini neki represivniji korak. Sistem prekršajnih prijava očigledno ima efekta, ali odmah se u medijima jedne strane povela kampanja protiv primjene zakona, a isto se dešava kada su na udaru zakona predstavnici druge strane. Teško je crnogorskoj policiji kanalisati i procesuirati dva narativa spremna na svaki vid političkog perfomansa u koje spada i ciljano izazivanje incidenata“, pojašnjava Marić.

I Savjet za građansku kontrolu policije ocijenio je da priprema Uprave policije za ta okupljanja širom države nije bila adekvatna i da je izostala odgovarajuća prevencija i procjena situacije koja je dovela u opasnost kako građane tako i štićenu osobu (premijerovu kćerku). Kazali su da, na osnovu dostupnih podataka, nisu uvjereni da je UP osigurala plansku i organizovanu aktivnost. Međutim, iz tog tijela još nema stava o eventualnom prekoračenju ovlašćenja vozača Krivokapićeve ćerke.

I bivši predsjednik Savjeta za građansku kontrolu policije Aleksandar Saša Zeković smatra da rukovodioci Uprave policije nisu razjasnili odkud selektivno postupanje policije. On je za Monitor precizirao da je Uprava policije ostala dužna odgovore o postupanju službenika obezbjeđenja premijera Krivokapića na Bogetićima, o kažnjenim i procesuiranim građanima sa mitinga podrške ministru Leposaviću i sa okupljanja u Nikšiću kada je obilježena godišnjice bitke na Košarama.

„Prethodno rukovodstvo policije je bilo pod uticajem snažne negativne političke kampanje. Sadašnja vlast je toga svjesna i vidi se da uči iz tog iskustva. Odnos, svih u društvu, posebno sadašnje opozicije i medija, prema sadašnjem rukovodstvu policije je mnogo konstruktivniji, objektivniji i bez emocija što im olakšava djelovanje i dosljednu primjenu zakona. Percepcija javnosti, i tada i sada, o selektivnom postupanju najbolje se otklanja otvorenošću i blagovremenim podacima“, smatra Zeković.

Kaže da se nijesu dogodile opstrukcije policije prema novim vlastima iako je bilo onih, naročito među političarima, koji su tvrdili da će toga biti najviše u toj instituciji. Podsjetio je da je problem pretjerenog uticaja Vlade na policiju prepoznat u izvještajima nespornog političkog i međunarodnog značaja.

„To je i jasno usmjerenje novim vlastima da nastave sa reformama ali i da odustanu od ukidanja samostalnosti i ograničavanja operativne nezavisne Uprave policije“, ocjenjuje Zeković.

Iako u Ministarstvu unutrašnjih poslova postoje namjere da se donošenjem sistemskih zakona reformiše policija i taj aparat vrati tom resoru, više izvora Monitora tvrde da to neće biti moguće. Kažu i da pored opstrukcija starog režima, koji i dalje ima mehanizme u policiji, izostanak adekvatne reakcije policije ogleda se i u opstrukcijama novih starješina kada je riječ o procesuiranju pristalica nove vladajuće većine. Tako, nekadašnji direktor policije Veselin Veljović ohrabruje proteste „patriota“ šaljući poruku svojim nekadašnjim službenicima, dok nove starješine ne pokreću postupke protiv organizatora protestnih aktivnosti s druge strane političkog spektra. Drugačije modele ponašanja državnih službi, očito je, još će pričekati građani koji ne žele ni „komitsku“  Crnu Goru niti „srpski svet“. Već  svoju domovinu sa jakim demokratskim institucijama koje mogu zaštiti suigurnost i mir svih.

 

Boris Marić: Smijenjeni kadrovi DPS-a su opasnost po reforme

Boris Marić u smjenama načelnika policije vidi nadu u jačanje potencijala crnogorske policije. Smatra da je na čelo policije došao profesionalac (Brđanin) i da takvi potezi ohrabruju.

„Ovi početni potezi ohrabruju, ali to je samo osnova. Kako će se reforma crnogorske policije u do kraja profesionalnu, operativnu i efikasnu odvijati, ostaje da se vidi“, kaže Marić.

Smatra da smijenjeni rukovodeći kadar u policiji, blizak Demokratskoj partiji socijalista, predstavlja realnu opasnost po proces reformi. Pojašnjava da se tako složena služba ne može za kratko vrijeme pročistiti od negativnog uticaja „partijskih kadrova koji su i dalje pod kontrolom bivših šefova policije, a sada partijskih aktivista otvoreno“.

 

Građani i novinari žrtve atmosfere nasilja

Više desetina građana prijavilo je da je fizički napadnuto ili da je doživjelo neprijatnost tokom ili nakon protestnih skupova na crnogorskim ulicama. Mnogi od njih bili su samo slučajni prolaznici ili bezazleni posmatrači.

Stvorena je atmosfera nasilja u kojoj je napadnuto nekoliko novinara. U Nikšiću je prlikom proslave pobjede, povrijeđena novinarka Vijesti Jelena Jovanović. Tokom „patriotskog“ skupa u Bijelom Polju napadnut je novinar Televizije Vijesti Sead Sadiković. Ispred ulaza u zgradu u kojoj živi napadnut je glavni urednik Monitora Esad Kočan. Pravosudni postupci u ovim slučajevima još nijesu okončani. Nova vlast ima prilike da pokaže kako je  prekinula sa dosadašnjom praksom, tako što će, tamo gdje za to ima indicija, otkriti motive napada i naručioce. Bez toga sve je stara priča.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEKSUALNO NASILJE NAD DJECOM U CRNOJ GORI: Hoće li napokon biti pooštrene kazne

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stravičan zločin koji je izvršio komunalni policajac kada je nedavno, usred bijela dana, obljubio devetogodišnjakinju u podgoričkom naselju Stari Aerodrom, uznemirio je javnost. Sistem zaštite seksualno zlostavljane djece ilustruje i činjenica da Crna Gora nema zvaničnu statistiku o seksualnom nasilju nad djecom, a ni odgovarajuće kazne za zločince niti psihološku podršku žrtvama

 

Stravičan zločin koji je izvršio komunalni policajac R.O. kada je nedavno, usred bijela dana, obljubio devetogodišnjakinju u podgoričkom naselju Stari Aerodrom, uznemirio je javnost. I podstakao na pitanje – kakav je sistem zaštite seksualno zlostavljane djece u Crnoj Gori?

Zvaničnu statistiku o seksualnom nasilju nad djecom crnogorski državni organi nemaju. Kazne za seksualne zločince nisu zadovoljavajuće, a podrška žrtava je neefikasna, smatraju sagovornici Monitora.

,,Evropska statistika pokazuje da je od petoro djece, jedno preživjelo neki oblik seksualnog nasilja. Od petoro koje je kroz to prošlo, četiri su djevojčice, a jedan dječak. Iskustva iz EU, regiona i crnogorskih NVO koje se bave problemom zaštite i prevencije seksualnog nasilja, govore da nema razloga da ne vjerujemo da je i u Crnoj Gori ista ili, bar, vrlo slična statistika”, kaže za Monitor izvršna direktorica NVO Prima Aida Perović, koja je nedavno, u saradnji sa partnerima, realizovala kampanju pod nazivom Seksualno nasilje nije dječja igra.

Najčešća zabluda je da uglađeni, obrazovani, dobrostojeći ljudi lijepih manira ne zlostavljaju djecu, kao i da su djeca najsigurnija u porodičnom okruženju, upozorava Perović. „Istina je, međutim, da seksualno nasilje u 90 odsto slučajeva djetetu nanosi poznata osoba, koja mu predstavlja autoritet i u koju ima povjerenja. Takvi seksualni predatori vješto maskiraju svoje namjere i prilagođavaju ih dječijoj radoznalosti, naivnosti i neznanju. Djeca najčešće u startu ne prepoznaju nasilje, jer misle da je u pitanju igra. Jedna od velikih zabluda je i to da su svi seksualni zlostavljači djece pedofili. Postoje osobe koje se seksualno iživljavaju nad djecom, a koje imaju uobičajene seksualne odnose sa odraslim osobama”.

Monitor je od Uprave policije (UP) pokušao da sazna koliko je slučajeva seksualnog nasilja nad djecom (nedozvoljenih polnih radnji, obljuba i silovanja) u posljednje tri godine prijavljeno toj državnoj upravi. Do zaključenja ovog broja, odgovor nije stigao.

Studija o seksualnom nasilju nad ženama i djecom u Crnoj Gori, koju su radile NVO Prima, Sigurna ženska kuća i SOS za žene i djecu žrtve nasilje iz Nikšića, a koja je obuhvatila period od pet godina, od početka 2014. do kraja 2018. godine, pokazala je da su žrtve koje su preživjele neki vid seksualnog nasilja, u 60 odsto slučajeva – djeca. „To ne znači nužno da su djeca brojnija među žrtvama, jer punoljetne osobe mnogo rjeđe prijavljuju seksualno nasilje i dobijaju epilog na sudu”, objašnjava Perović.

Krivični zakonik Crne Gore za silovanje djeteta propisuje kaznu zatvora na period od najmanje 10 godina. Za obljubu zatvor od tri do 12 godina, a za nedozvoljene polne radnje – novčanu kaznu ili zatvor – od dvije do najviše 15 godina.

Ministarstvo pravde, ljudskih i manjinskih prava je, nakon inicijative iz Kabineta premijera Zdravka Krivokapića 12. aprila, pristupilo izradi Predloga zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika. Cilj je – maksimalno pooštravanje kazni zatvora za krivična djela protiv polne slobode koja su učinjena prema djeci i nemoćnima. „Za silovanje i obljubu predložena je mogućnost da počinitelj bude kažnjen zatvorskom kaznom u trajanju od 40 godina. To je najstroža kazna koju domaće krivično zakonodavstvo predviđa za najteža krivična djela. Predložene kazne zatvora, koje mogu biti ocijenjene kao drakonske, ne moraju biti izrečene u svakom pojedinačnom slučaju”, navodi se, između ostalog, u saopštenju tog Vladinog resora.

,,Šta bi se desilo ako počnemo oštrije da kažnjavamo? Pa mislim, ne mnogo. SAD su primjer države najoštrijeg sistema sankcija, pa opet nisu iskorijenili, ma ni umanjili, nasilne zločine. Smrtna kazna, izgleda, nema dejstvo. Ako se zločin desio, to znači da je već neki šraf u sistemu zakazao. Ne možete očekivati od pravosuđa da ispravi greške u genetskom kodu neke osobe”, kaže za Monitor advokat Damir Rebronja.

Prema njegovim riječima, crnogorsko društvo je još uvijek duboko konzervativno i patrijarhalno, pa se ni na silovanja i zlostavljanja ne gleda kako bi trebalo. „Jačanjem liberalizma ulazimo u opasnost da se relativizuju zločini, time što se sve više radnji podvodi pod ono što nazivamo silovanjem. Bojim se da još uvijek ne postoji rješenje ovog problema. Oštrija kaznena politika vodi smirivanju bijesa ljudi, ali ne rješava problem”, smatra Rebronja.

Propisane donje granice kazni su veoma niske, a sudovi uglavnom ne koriste zakonsku mogućnost izricanja mjere bezbjednosti – zabranu približavanja, tvrdi izvršna direktorica NVO Prima. „Tek oko 10 odsto žrtava prijavi seksualno nasilje nadležnim organima. Nešto je veći postotak onih koji se za pomoć obrate organizacijama civilnog društva, najčešće ne želeći da slučaj procesuiraju na sudu, a najveći broj ipak ostane – tajna. Stroža kaznena politika pokazala bi političku volju države da ne toleriše seksualno nasilje nad djecom i ohrabrila žrtve i njihove porodice da nasilje prijavljuju organima gonjenja”.

Izostaje i adekvatna podrška u domenu prevencije, kao i podrške i zaštite djece – žrtava seksualnog nasilja u Crnoj Gori, upozorova psihoterapeutkinja Darija Petović Bambur. „Taj je sistem vrlo fragmentiran. Iskustva su takva da djeca najčešće ne budu na pravi način zaštićena tokom sudskih procesa, niti im sistem pruža dovoljnu psihološku pomoć. To ne iznenađuje, s obzirom na to da ishode sudskih postupaka”.

Prema njenim riječima, zaštita djece od seksualnog nasilja počinje prevencijom. „To podrazumijeva obučavanje stručnih radnika koji su u svakodnevnom kontaktu sa djecom, kao i same djece – da postanu svjesna rizika seksualnog iskorišćavanja. Od suštinskog je značaja i da se, prilikom sudskih postupaka, dijete ne retraumatizuje, ali i osiguravanje privatnosti žrtve”, zaključuje Petović Bambur.

 

Za našu djecu

Koja vam zastava štiti djecu? Koliko košta uništeni dječji život? Ne plašim se čudovišta koja se skrivaju ispod kreveta, već onih koja šetaju slobodno ulicama – neke su od poruka na protestima širom Crne Gore koji su obilježili nedjelju za nama, čiji je povod bio užasan zločin – obljuba devetogodišnjakinje od strane komunalnog policajca, koja se nedavno dogodila u Podgorici.

Gotovo spontano, poštujući epidemiološke mjere, mnogobrojni građani su se okupili na glavnim gradskim trgovima i, simbolično, ostavili plišane igračke, sa zahtjevom da se zakonska politika u domenu krivičnih djela protiv polne slobode učinjenih nad djecom pooštri.

„Ovdje sam da pružim podršku djevojčici koja je pretrpjela seksualno nasilje i njenoj porodici, ali i da im se zahvalim – jer nisu ćutali. Ni društvo, na ovakve pojave to ne bi smjelo, pa ni u ovakvim zdravstvenim okolnostima. Zašto je potrebno da se nekakav užas dogodi, pa da se ujedinimo? Žalostan sam, ali mi je i srce puno. Ovdje okupljeni daju mi nadu da možemo biti bolji ljudi”, kaže za Monitor jedan od okupljenih na Trgu nezavisnosti u Podgorici. Na skup je došao sa djecom, dječakom i djevojčicom.

Gledajući svoje roditelje i njihove prijatelje, znane i neznane kljude, koji ne pristaju da se mire sa nasiljem oko sebe, možda ni ona jednog dana neće ćutati.  Bili su to skupovi pobune i nade.

 

Javni registar seksualnih prestupnika – nužnost ili fatalnost?

Crna Gora je 2009. godine potpisala Konvenciju Savjeta Evrope (SE) o zaštiti djece od seksualnog iskorišćavanja i seksualnog zlostavljanja i time se obavezala da napravi bazu podataka o osobama osuđenim za krivična djela protiv polne slobode učinjenih nad djecom.

„Takav registar je izuzetno potreban, ali ne treba da bude javan. Kad bi bio javno dostupan, vrlo brzo bismo se pretvorili u Divlji zapad – po čitav dan bismo pratili na internetu da li je lista ažurirana, ko su i gdje žive te osobe i ko su njihovi najbliži srodnici. Onda bi se organizovale hajke, sa mogućim fatalnim ishodima”, objašnjava izvršna direktorica NVO Prima, podsjećajući na to šta se dogodilo kada je prethodna vlast prošle godine objavila spiskove osoba u samoizolaciji zbog virusa COVID-19. „To nas nije motivisalo da se edukujemo kako da se zaštitimo ili da se pridržavamo propisanih mjera, već je izvuklo iz nas ono najgore – da progonimo i upiremo prstom u osobe sa spiska. Dodatno, naša znatiželja bi vjerovatno rasla, pa bismo išli i ka tome da saznamo i ko su djeca koja su napastvovana, a narušavanje privatnosti žrtve nikada ne smije biti omogućeno”.

Registar bi, doduše, mogao da bude koristan pri zapošljavanju, pogotovo na pozicijama gdje se zloupotrebom položaja, autoriteta, fizičke i emotivne bliskosti sa djetetom, ono može seksualno zlostaviti. „Registar bi trebalo da sadrži i podatke o osobama za koje postoje indicije da bi mogla počiniti takva krivična djela. Ni u tom slučaju ne bi trebalo da bude javan, ali bi valjalo da postoji propis po kojem za ta radna mjesta kandidati/kinje treba da donesu uvjerenje da se, na primjer, ne nalaze u tom registru”, smatra Perović.

No, i sa registrom ili bez registra, obazrivost nije naodmet.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PROPAST VEKTRE MONTENEGRO: DRŽAVI RADNICIMA I OPŠTINAMA OSTAVILA MILIONSKE DUGOVE

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dragan Brković postao je sinonim za crnogorske novokomponovane biznismene koji uprkos privilegijama, izdašnoj podršci bivšeg režima i državnih institucija, nisu bili u stanju da uspješno posluju koristeći vrijedne prirodne i izgrađene resurse kojih su se domogli

 

U jednoj od najvećih privatnih kompanija u Crnoj Gori, Vektri Montenegro, koja je donedavno bila u vlasništvu podgoričkog biznismena Dragana Brkovića, proglašen je bankrot. Potpuna finansijska propast odnosi se kako na glavnu kompaniju tako i na ćerke firme u čijem su posjedu bila mnoga privredna preuzeća i vrijedne nekretnine, „sakupljene“ tokom procesa kumovske privatizacije crnogorske privrede. Konačni bankrot proglasio je Privredni sud 31. marta. Određen je i stečajni upravnik Radojica Grba, koji će pokušati da izmiri milionske dugove mnogobrojnim povjeriocima prodajom imovine ili cijele firme kao pravnog lica.

Sedam mjeseci nakon što je Demokratska partija socijalista izgubila vlast, kao kula od karata srušila se poslovna imperija Dragana Brkovića, kuma predsjednika Mila Đukanovića. Spektakularno je propao posao biznismena čije je djelovanje obilježilo prošlu deceniju, koji je posjedovao šume, fabrike, hotele, zemljišne posjede, poslovne zgrade, restorane,  na najatraktivnijim lokacijama Crne Gore, od sjevera pa do mora. Podizao je na stotine miliona kredita u raznim domaćim i stranim bankama. Kupovao avione, kamione, stanove i vile, i ostalo što spada u život na visokoj nozi. Do jednog trenutka, posljednjeg stečaja u kome je sve nestalo.

Brković je postao sinonim za crnogorske novokomponovane biznismene koji uprkos privilegijama, izdašnoj podršci bivšeg režima i državnih institucija, nisu bili u stanju da uspješno posluju koristeći vrijedne prirodne i izgrađene resurse kojih su se domogli.

Kompanija Vektra Montenegro promijenila je vlasnika na neslavan način. U januaru ove godine javni izvršitelj oduzeo je kompaniju od Brkovića i ona je prešla u vlasništvo švajcarske banke NLB Inter Finanz iz Ciriha, zbog kreditnog duga od 55 miliona eura. Brković je u medijima nazivan i „kralj stečaja“ jer  je sve privatizovane firme odveo u sigurni stečaj.

Dragan Brković ostavio je firmu Vektra Montenegro u dugovima do guše. Kratkoročne i dugoročne obaveze kompanije iznose oko 170 miliona eura. Državi na ime poreza duguje oko 20 miliona. Opštinama na čijim je teritorijama poslovao takođe duguje milionske iznose. Na stotine zaposlenih ostavio je bez posla i bez plata i godinama im nije uplaćivao doprinose za zdravstveno i socijalno osiguranje.

Brković je postao tranzicioni bogataš kupovinom mnogih državnih preduzeća. Kupio je najveći šumsko-industrijski kombinat Velimir Jakić u Pljevljima za 1,6 miliona eura, koji je tada zapošljavao oko 700 radnika. Preduzeće mijenja naziv u Vektra Jakić i godinu kasnije dobija koncesije za eksploataciju šuma na 30 godina. Danas je to uništena firma u kojoj je proizvodnja obustavljena a radnicima koji su ostali bez posla, Vektra Jakić duguje i do 30 mjesečnih zarada.

U svoj poslovni portfolio upisuje i autoprevoznike i špeditere, Moračatrans i Rumijatrans, od kojih osniva firmu Horizon Logistic u Baru, koja je u stečaju od 2012.

Najveći poslovni poduhvat Brković realizuje kupovinom većinskog paketa akcija najznačajnijeg hotelskog preduzeća u Herceg Novom, Hotelsko-turističkog preduzeća Boka, nosioca turističke privrede grada. Krajem 2007. godine HTP Boka je privatizovana od strane Brkovićeve Vektre Montenegro, prodajom 59,4 odsto od ukupnog broja upisanih akcija, za sumu od 22 miliona eura. To je 50 miliona manje od procijenjene vrijednosti kapitala prebogate hotelske kuće koja je dominirala Novim i cijelom Bokom.

HTP Boka posjedovala je ogromnu imovinu, oko 128.000 kvadrata zemljišta u zoni morskog dobra i 45.000 kvadrata poslovnih objekata. U okviru HTP Boka poslovao je prestižni Hotel Plaža u centru grada, hoteli Tamaris i Igalo, restoran Žanjice na Luštici, ugostiteljsko-poslovni  objekat Galeb u Igalu i mnogi drugi sadržaji i lokacije, kao što je zemljište porušenog starog Hotela Boka na obali, koji je sada pretvoren u park.

Prethodno je od mađarskih kompanija otkupio udio od 33 odsto u HTP Boka, čime je ostvario kontrolu od 92 odsto vlasništva hercegnovske turističke kompanije koja postaje Vektra Boka.

Brković se ugovorom obavezao da će u naredne tri godine u rekontrukciju i obnovu hotela uložiti 50 miliona eura, da će ulagati 200 hiljada eura godišnje u razvoj komunalne infrastrukture i sporta u Herceg Novom. Umjesto toga, na hotele HTP Boka upisao je hipoteke zbog kredita u iznosu od 23,7 miliona eura koji je otišao glavnoj, majci firmi Vektri Montenegro. Vektru Boka ubrzo je uveo u stečaj, a veliki dio  atraktivnih nekretnina rasprodao, iako po kupoprodajnom ugovoru na to nije imao pravo.

Tokom trinaest godina gazdovanja hercegnovskim hotelima Brković je prodao sve manje objekte Vektra Boke. Prodat je ugostiteljski kompleks  Žanjice sa objektima i zemljištem za milion eura, koji je bio procijenjen na iznos od 3 miliona. Prodat je restoran Levanger koji se nalazi na samoj obali Igala. Na doboš su otišli objekti i zemljište restorana Galeb, ugostiteljski kompleks na plaži Milašinović na Toploj… Prodati su čak i teniski tereni zajedno sa objektima, na šetalištu Pet Danica.

Razmjere štete koju je nekada renomiranoj hotelskoj kući HTP Boka i Opštini Herceg Novi nanio Dragan Brković, nemjerljive su. Hotel Tamaris je porušen 2012. godine, novi nije sagrađen. Na njegovom mjestu, na glavnom gradskom šetalištu, ostala je ledina za parking vozila. Hotel Igalo, oronuo, napušten i zarastao u bršljan i drače, ne radi posljednjih deset godina. Najpoznatiji novski hotel Plaža radi u oskudnim uslovima, kao odmaralište, kategorizovan sa tri, odnosno dvije zvjezdice. Planovi za rekonstrukciju hotela ili izgradnju novog na toj ekskluzivnoj lokaciji, nisu realizovani.

Vektra Boka duguje Opštini oko 4 miliona eura po raznim osnovama, radnicima na ime plata i doprinosa gotovo isto toliko. Poslovanje Brkovića u Herceg Novom nalik je uraganu, prirodnoj katastrofi koja bez milosti ruši sve pred sobom.

Brkovićevo poslovno carstvo prošireno je i na Budvu, na čijoj teritoriji posjeduje vrijedne nekretnine. Vektra je vlasnik bečićkog odmarališta Alet, poznatog Međunarodnog omladinskog centra – MOC, kojeg je kupio 2006. od beogradskog Geneksa za 4,8 miliona eura. Planovi da se na toj lokaciji sagradi luksuzni turistički kompleks, nisu realizovani.

U neposrednoj blizini MOC-a, posjeduje parcelu površine 6.100 m2, na kojoj je kao vlasnik upisana of šor firma Anotech Corporation, registrovana na Britanskim Djevičanskim Ostrvima, iza koje stoji Brković. Iz Vektre Montenegro upućen je prije dvije godine zahtjev Opštini Budva za izdavanje uslova za gradnju stambenog kompleksa, koji je DUP-om Bečići predviđen na toj lokaciji. Ali do gradnje nije došlo.

Parcela je založena za dva kredita od 50 i 55 miliona eura koje je Vektra Montenegro uzela 2007. i 2009. godine od pomenute NLB Inter Finanz banke. Krediti nisu vraćeni pa je švajcarska banka u nekoliko navrata pokušala prodaju zemljišta u Bečićima, koja je procijenjena na iznos od 1,5 miliona eura.

Vektra je vlasnik stare zgrade Jugoslovenskog rječnog brodarstva- JRB u Budvi, na Slovenskoj obali, koju je kupio od beogradskog biznismena Nenada Đorđevića za 3 miliona eura. Oronula zgrada na velikoj parceli uz more, u blizini Starog grada, decenijama nije u funkciji. Služi kao spomenik propale privatizacije i tajkunske trgovine, bez želja i inicijativa za rekonstrukcijom ili izgradnjom novih sadržaja.

Na sve tri nekretnine Vektre u Budvi upisane su milionske hipoteke banaka i drugih povjerilaca među kojima je i Opština Budva, kojoj Brkovićeva firma duguje na ime poreza na nepokretnost. Uprava lokalnih javnih prihoda blokirala je Brkovićevu parcelu u Bečićima stavljanjem hipoteke u ukupnom iznosu od 100.743 eura, na osnovu rješenja o obezbjeđenju poreskog potraživanja koje traje od 2016. godine.

Ista zabilježba hipoteke u korist Opštine Budva upisana je i u posjedovni list zgrade JRB u ukupnom iznosu od 212.406 hiljada eura. Dug Vektre Opštini Budva dostigao je sumu od 313 hiljada eura. Sve navedene nekretnine pod hipotekama su na vrtoglave iznose koji premašuju 100 miliona eura. Šta je biznismen Brković radio sa tolikim milionima, ostavljajući pustoš za sobom u privatizovanim državnim preduzećima, teško je objasniti. Gdje je novac nestao i avio-kompanija čijim se letjelicama putovalo u šoping u Milano, u Monako, na odmore na francuskoj rivijeri i slične uživancije.

Da li će proglašenjem fajronta u kompaniji Vektra Montenegro, miljenici svih depeesovskih vlada i premijera, stotine napaćenih radnika naplatiti svoja potraživanja, u čije ruke će dospjeti hercegnovski hoteli i budvanske nepokretnosti, pitanja su koja za sada nemaju odgovora. Ako bankrot nije samo još jedan manevar u nizu, da se imperija  i ortaci otarase nagomilanih dugovanja.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo