Povežite se sa nama

MONITORING

Koje Šarićeve tajne zna

Objavljeno prije

na

Da li se steže obruč oko jednog od najtraženijih bjegunaca, Darka Šarića, optuženog da je narko-bos na Balkanu, pa i šire? Protiv njega se u Srbiji optužnice. Mediji su prenijeli da je podignuta i četvrta, ovoga puta za krijumčarenje 990 kilograma kokaina iz Brazila. Znak da Šariću stvari ne idu kako treba može biti i to što se Draško Vuković (34) iz Berana, njegova desna ruka predao srpskom pravosuđu poslije godinu dana skrivanja.

Vuković, se oko devet sati pojavio u zgradi Posebnog odjeljenja beogradskog Višeg suda. Na prijavnici je rekao kako se zove, da bi zatim tražio da ga primi predsjednik Odjeljenja, sudija Velimir Lazović.

MUP Srbije o predaji i o toku pregovora nije bio obaviješten. U toku je istraga na koji način i kad je ušao u Srbiju. Prema nezvaničnim informacijama, Vuković je poslije predaje tražio da se u javnost neko vrijeme ne izlazi sa ovom informacijom, kako bi se obezbijedila njegova porodica.

Prema Novostima Vuković je sve vrijeme bio u Crnoj Gori. Prema nezvaničnim informacijama do kojih je došao taj list, crnogorska policija je imala saznanja da su u toku pregovori između Vukovića i nadležnih iz srpskog pravosuđa. Drugi mediji pišu kako se od momenta raspisivanja potjernice, Vuković najvjerovatnije krio na Kosovu i u Albaniji. Moguće je i da je bio u kontaktu sa ostalim pripadnicima klana koji su u bjekstvu.

Draško Vuković je sedmooptuženi u optužnici za šverc kokaina iz Južne Amerike i Italije u kojoj se pored njega i Šarića tereti još 18 osoba. Tužilaštvo tvrdi da je Vuković sa ostalim članovima klana, putovao u Južnu Ameriku, gdje su iznajmljivali stanove i prostore za skladištenje kokaina. On je oslovljavan po nadimcima Beranac ili Ken.

Vuković se u februaru 2010. predao policiji u Beranama, ali je pušten, jer kao crnogorski državljanin tada nije mogao biti izručen Srbiji. Poslije potpisivanja sporazuma o izručenju državljana između Crne Gore i Srbije, u oktobru prošle godine Vukoviću se gubi trag. U Crnoj Gori je uhapšen Boris Laban, koji je Srbiji izručen u januaru ove godine. Prije dvije nedjelje on je pred Specijalnim sudom iznio odbranu u kojoj je istakao da je sa Vukovićem u septembru 2009. godine putovao u Argentinu. Tvrdio je da je tamo išao kako bi presadio kosu, a Vuković da bi se vidio sa suprugom i ćerkom koje žive u Buenos Ajresu.

Tužilac nije želio da komentariše ništa u vezi sa eventualnim nuđenjem statusa svjedoka saradnika. Napomena sada već njegovog bivšeg advokata Borivoja Borovića da ,,ne zastupa svjedoke saradnike”, kao i činjenica da je Vukovićeva predaja izvedena u potpunoj tajnosti, u koju nije bilo upućeno ni rukovodstvo MUP Srbije, ukazuje na mogućnost da je tužilaštvo ušlo u dogovor koji bi Berancu obezbijedio status svjedoka saradnika.

Njegova uloga u klanu ukazuje na to da bi on mogao da otkrije detalje koji su u dosadašnjem postupku protiv Šarića ostali nejasni, a koji se odnose na kupovinu 2,1 tone kokaina koja je u oktobru 2009. godine u akciji Balkanski ratnik zaplijenjena u Urugvaju, i sa kojom je počelo razbijanje pljevaljskog narko-klana.

Vuković je bio dio ekipe koja je po nalogu Šarića, i u organizaciji Gorana Sokovića i Željka Vujanovića u Urugvaju kupila 2,1 tonu kokaina i zatim pokušala da ga prošvercuje do Evrope.

Tabloid Alo piše kako je Vuković tražio od tužilaštva slobodu i zaštitu porodice od moguće odmazde Darka Šarića, u zamjenu da otkrije narko-mrežu, kojom je rukovodio odbjegli Pljevljak.

,,Bio je primoran da se preda jer je ostao bez para, a svjestan je da tužilaštvu i sudu može da ponudi važne informacije o švercu narkotika, pošto je bio jedan od glavnih Šarićevih operativaca u Južnoj Americi. Od tužilaštva je tražio da mu na sigurno sklone supruga i maloljetno dijete u Argentini”, kazao je izvor tabloida i napomenuo kako će Beranac „propjevati” i skrovišta odbjeglih članova klana.

Navodno, Vuković ima keca u rukavu i raskrinkaće Šarićeve saradnike u Argentini i u Srbiji. U optužnici se navodi izjava jednog od glavnih organizatora, optuženog Željka Vujanovića, da Vuković najbolje od svih zna šta se radi u Argentini „Beranac mnogo više zna od svih njih jer sam ga ja sve istestirao na sastancima”, naveo je Vujanović u uputstvima članovima grupe, koji su prije dvije godine pokušali da iz Urugvaja prokrijumčare 2,1 tonu kokaina u Evropu. Vuković je o zaplijeni pošiljke na prekookeanskom brodu Maui, kao i o hapšenjima pripadnika grupe u akciji Balkanski ratnik, preko imejl adrese obavijestio okrivljenog Dragana Labudovića.

Press piše da tužilaštvo i dalje vaga koliko bi Vukovićeve informacije bile korisne za dalji tok suđenja. Izvor tog lista je napomenuo da na suđenju Darku Šariću i njegovoj grupi već postoje dva svjedoka saradnika, Nebojša Joksović i Radan Adamović, tako da je pitanje koliko bi treći svjedok mogao da pomogne tužilaštvu. ,,Teško je”, kazao je sagovornik Pressa, ,,povjerovati da on raspolaže podacima o Šarićevom kretanju, a kamoli o mjestu gdje se on skriva, a to su informacije koje bi sigurno obezbijedile status svjedoka saradnika”.

Blic, takođe, piše da je optužnica protiv Šarića veoma jaka u pogledu dokaza, već postoje dva svjedoka saradnika, tako da tužilaštvu nije potreban treći, osim ako ne ponudi nove informacije. Otuda se pretpostavlja da je Vu¬ković ponudio saznanja o događanjima koja nisu vezana samo za sudski postupak protiv Šarića i njegovih saradnika, primijetio je ovaj list.

Zvali su ga ,,Zorica Brunclik”

Draško Vuković potiče iz ugledne beranske porodice intelektualaca. Jedan je od rijetkih obrazovanih pripadnika klana Darka Šarića. Studirao je vojno-policijsku akademiju, ali je napustio i nakon toga završio fakultet za fizičku kulturu, a neki kaži i pravo. U crnogorskoj varijanti, on bi mogao biti ono što je u Beogradu bio ,,Zemunac” Vladimir Milosavljević, zvani Vlada Budala, koji je nadimak dobio od ortaka zbog toga što je jedini među njima završio visoke škole. Draško Vuković važi za izuzetno inteligentnog mladića, govori nekoliko svjetskih jezika. Bio je poznat po skupocjenim cipelama Luj Viton i rasipanju novca na pomodne detalje. U njegovom miljeu zvali su ga ,,Zorica Brunclik”. Priča se da je taj nadimak dobio od ortaka zbog sklonosti da ,,propjeva” prilikom hapšenja. Izvori Monitora tvrde da je zbog toga izvedena spektakularna akcija njegovog spašavanja iz danskog zatvora 2007. Postojala je velika vjerovatnoća da bi mogao propjevati kao što je to učinio nekoliko godina ranije u Luksemburgu, kada je odao čitavu ekipu saradnika. Da će i sada propjevati, postojali su nagovještaji prije više mjeseci. Ne treba zaboraviti da se u zatvoru nalazi i njegov brat od tetke Dragan Labudović. Upućeni vjeruju da Draško, da bi sebe spasio, neće prezati da ispriča sve, ne štedeći nikoga. Samo pitanje – koliko zna, i da li će to biti milozvučno za uši tužioca da bi mu obezbijedilo status zaštićenog svjedoka-saradnika.

Spektakularna otmica

Draško Vuković je 2007. uhapšen u Danskoj, kad je policija u automobilu u kome se nalazio pronašla dva kilograma kokaina. Kasnijim pretresom stana u kojem je boravio, pronađeno je još 36 kilograma ove droge. Pored Vukovića, uhapšeno je još nekoliko Srba, koji su, kao i on, imali pasoše Hrvatske. Nekoliko dana po hapšenju, Vuković je na spektakularan način otet iz zatvora Frederiksaund u Kopenhagenu. U ranu zoru neko je pozvonio na vrata zatvorske zgrade, a čuvara koji je otvorio dočekali su udarci pesnicama u glavu. Maskirani napadači su ga savladali, kao i nekoliko njegovih kolega i izveli Vukovića iz ćelije. Prije toga izbušili su gume na policijskim automobilima na parkingu. Nedugo zatim Vuković se pojavio u rodnim Beranama, gdje se uredno prijavio policiji, odakle je pušten. Blic piše kako bi Vuković mogao da bude i svjedok u razotkrivanju funkcionisanja Šarićevog klana u Skandinaviji.

Šarića kriju dobre veze s vlastima?

Darko Šarić za kojim su srpske vlasti raspisale Interpolovu potjernicu, već se dvije godine uspješno skriva od policije. Iako su stizale dojave da je viđan u Crnoj Gori, Švajcarskoj, Južnoj Africi, Latinskoj Americi i Albaniji, Kosovu… Božo Spasić, nekadašnji operativac Službe državne bezbjednosti, kazao je za Alo kako misli da će Šarić biti uhapšen tek kada padnu pojedinci sa vrha vlasti u Srbiji i Crnoj Gori kojima hapšenje narko-bosa nije u interesu. ,,On neće biti uhapšen sve dok neko od visokih funkcionera ne bude procesuiran i priveden. Kada padnu pojedinci iz ove dvije vlade koji su povezani sa Šarićem, pašće i on. Njega štite i visoki službenici iz bezbjednosnih struktura, tako da su ove predaje njegovih saradnika obična fasada. Moguće je da se Šarić krije i u Beogradu, jer je to najzgodnije mjesto za skrivanje, a da ga za to vrijeme traže po Latinskoj Americi”, kazao je Spasić, napominjući da se najtraženiji narko-bos može kamufliran prošetati i po beogradskim Terazijama, a da ga niko ne prepozna, jer je ,,možda pustio bradu i ošišao se na ćelavo”. ,,Sjetite se samo da je Radovan Karadžić skrivao u Beogradu dok ga je tražio cio svijet, da se Milorad Ulemek Legija predao u svojoj kući na Košutnjaku, a članovi zemunskog klana, u vrijeme najveće potrage za njima, po nekoliko mjeseci skrivali u Beogradu,” podsjetio je bivši obavještajac. Spasić ističe da Šarića traži ogroman službeno-bezbjednosni aparat – Odjelenje za borbu protiv narkotika Sjedinjenih Američkih Država, policije Italije, Slovenije, Hrvatske i drugih država, ali da nije siguran da li zaista žele da ga pronađu. ,,Kada su u pitanju Amerikanci i njihova služba, javnost treba da zna da oni vrlo vjerovatno stoje iza zaštite Šarića, jer DEA zapravo 70-80 procenata svojih informacija vuče iz nekog saradničkog odnosa sa akterima u poslovima s drogom”.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRAĐA ŠLJUNKA: Građevinska mafija i dalje jača od države

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvije godine od zabrane eksploatacije, građevinska mafija se dodatno obogatila, uništila rijeke, a ovog ljeta mještane i turiste zbog krađe šljunka iz Morače očekuju restirkcije vode na Primorju. Državne institucije su nesložne, korumpirane i nemoćne, pa se prijeti vojskom

 

Snimak bagera koji nesmetano kradu i odnose šljunak iz razorene Morače, prikazao je u utorak na TV Vijestima novinar i aktivista Vuk Vujisić. Iz Operativnog tima za borbu protiv nelegalne eksploatacije šljunka i Ministarstva ekologije dobili smo odgovore da oni pokušavaju da to zaustave ali da im loše ide, da je sve to naslijeđen problem iz doba DPS-a, te da građani prijave svaku ovakvu aktivnost…

Od decembra 2020. godine svaki oblik eksploatacije šljunka je zabranjen jer je ugroženo snabdijevanje Regionalnog vodovoda Bolje sestre. No i pored rješenja inspekcija o zabrani eksploatacije šljunka i naredbi o uklanjanju nelegalnih objekata sa državne imovine, građevinske kompanije su nastavile da kradu, a država da žmuri.

Kao rezultat, mamo još uništeniju Moraču, Cijevnu, Taru, Lim i ostale napadnute rijeke, uz dodatne milione koji su se slili na račune građevinskih firmi. Posljedice nerada institucija osjetiće u vidu restrikcija vode ovog ljeta mještani i turisti šest primorskih opština koje se snadbijevaju iz vodovoda Bolje sestre, najavili su iz Regionalnog vodovoda za crnogorsko primorje. Sa nekadašnjih 2.600 litara u sekundi izdašnost izvorišta je tokom posljednjih ljetnih sezona padala na 265 l/s, a ovog ljeta će se dodatno smanjiti.

Regionalni vodovod je građane koštao preko 100 miliona eura, a prema ranijoj računici Centra za zaštitu i proučavanje ptica, pored uništene rijeke i ekosistema, krađom šljunka samo iz Morače izvučeno je 138 miliona eura. Bivši ministar Aleksandar Stijović je kazao da je ta procjena niska, te da je šteta daleko veća. Premijer Dritan Abazović je ove nedjelje izjavio da je biznis u vezi sa nelegalnom eksploatacijom šljunka u posljednjih 10 do 15 godina bio vrijedan „blizu milijardu eura“.

Ogromne pare koje je građevinska mafija zaradila uništavanjem i krađom zajedničkog resursa donijele su joj i enormnu moć. Nakon što su nove vlasti u decembru 2020. godine zabranile  eksploataciju  šljunka, postalo je jasno da bageri koji izvlače milione iz rijeka neće stati sami od sebe. Godinu kasnije, tadašnji ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović javno je progovorio o zvjerskom uništavanju rijeka. Javašluku poluga sistema čudio se i  tadašnji premijer Zdravko Krivokapić koji je ocijenio da policija ne radi svoj posao i da sa reagovanjem kasne po dva sata, namjerno, da bi kamioni prošli: „Zašto se neko od nekoga plaši? Plašite se od lopova? Kada je to bilo u Crnoj Gori?”. Tadašnji potpredsjednik Vlade  Dritan Abazović je izjavio da je „Vlada odlučna da se obračuna sa građevinskom mafijom“.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TUŽILAŠTVO ISPITUJE NAVODNU KORUPCIJU U SUDSKOM SAVJETU: Penzije ili suspenzije?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je odluka o penzionisanju sutkinje Svetlane Vujanović poništena kao nezakonita, što je razljutilo resornog ministra, Sudski savjet je penzionisao jednu od donosilaca te odluke sudiju Hasniju Simonović. Ona je odgovorila tvrdnjama o mogućoj korupciji i zloupotrebama među članovima Savjeta

 

Sutkinja Vrhovnog suda Svetlana Vujanović prisilno je penzionisana u avgustu prethodne godine. Tada je odlukom Sudskog savjeta u penziju ispraćeno 23 crnogorskih sudija. Tužilački savjet je, prije gotovo godinu, na isti način smijenio glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića sa još deset njegovih kolega.

I Sudski i Tužilački savjet pozvali su se na Zakon o penzijskom osiguranju, koji propisuje sa koliko godina starosti i radnog staža funkcioner te grane vlasti može u penziju, i na zakone o sudu i tužilaštvima koji propisuje da ovim službenicima prestaje funkcija čim ispune uslove u penziju. Nova vlast je iskoristila ovaj mehanizam kako bi se obračunala sa dijelom tužilaca i sudija bliskih bivšem režimu, odnosno za dovođenje „svježe krvi“.

Međutim, odluke ovih tijela čekaju izjašnjenje Ustavnog suda, s obzirom na to da dio javnosti smatra da je riječ o diskriminatornom odnosu i pogrešnom tumačenju zakona o penzijskom osiguranju. Nezadovoljne sudije i tužioci u svoju odbranu kažu da je riječ o odredbama zakona koje propisuju beneficirani radni staž u pravosuđu, koji funkcioner tog resora mogu koristiti samo ukoliko to oni žele. Drugi sporni dio odluka je što žene, prema ovom tumačenju, u penziju idu sa navršenih 64 godine, kako kaže zakon, dok muškarci mogu da rade dvije godine duže. Ovo je, smatraju, diskriminatoran odnos prema ženama.

Zbog toga je Upravni, a potom i Vrhovni sud, presudio u korist Svetlane Vujanović, supruge bivšeg predsjendika Crne Gore Filipa Vujanovića, i naložio Sudskom savjetu da je vrati u Vrhovni sud. ,,Konačno sam uspjela u sporu i dokazala da je Sudski savjet donio nezakonite odluke kojima je meni i koleginicama oduzeo sudijske funkcije. Svi navodi moje tužbe prepisani su u presudi. Nažalost, Sudski savjet i neodgovorne sudije meni i mojim koleginicama oduzeli su 18 mjeseci prava na rad i obavljanje sudijske funkcije, ali naša pravna borba nije bila uzaludna”, kazala je Vujanović.

Ova odluka je otvorila Pandorinu kutiju u pravosudnom sektoru, zbog koje je u cijeli slučaj uvedeno i državno tužilaštvo.

Nakon što je Vijeće drugostepenog organa, Vrhovnog suda, potvrdilo odluku Upravnog suda da je Vujanović protivzakonito penzionisana, oglasio se ministar pravde u tehničkom mandatu Marko Kovač. On je obje presude nazvao „skandaloznim“, dok je optužio sutkinju Hasniju Simonović, članicu Vijeća koje je vratilo penzionisanu Vujanović u Vrhovni sud, za konflikt interesa.

,,Vrhovni sud Crne Gore je 14. decembra 2022. godine donio presudu odlučujući o zahtjevu za ispitivanje sudske odluke – presude Upravnog suda Crne Gore. U tom Vijeću, u svojstu sudije izvjestioca, odlučivala je i sutkinja Hasnija Simonović koja je direktno bila zainteresovana za donošenje ovakve presude jer po postojećem zakonu ona stiče uslove za prestanak sudijske funkcije u januaru 2023. godine. Po svim standardima a naročito poštujući načelo nepristrasnosti u radu sudija, sutkinja Simonović nije smjela da bude sudija izvjestilac u konkretnom slučaju, niti da u njemu odlučuje”, naveo je ministar Kovač.

Odlazećem ministru je veliki broj crnogorskih pravnika i relevantnih pravnih organizacija zamjerio na direktnom miješanju u rad pravosuđa. Kovač je, ispred Ministarstva pravde, takođe i član Sudskog savjeta. Ovakve izjave zamjerila mu je i predsjednica Udruženja sudija i bivša sutkinja Vrhovnog suda Hasnija Simonović. Nju je Sudski savjet, na prvoj narednoj sjednici, takođe poslao u penziju. Kovač je bio izuzet iz glasanja.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ĐUKANOVIĆEVA PUTOVANJA: Moj je život Švicarska

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićevi luksuzni odmori i još skuplji satovi, poslovni u zemlji i inostranstvu, neobjašnjiva su misterija za javnost u Crnoj Gori. I dalje. Od zvaničnih primanja koje prijavljuje u imovinskom kartonu, Đukanović taj luksuz sebi ne bi mogao da priušti

 

 

Predsjednik Crne Gore i DPS-a Milo Đukanović je sa suprugom Lidijom i obezbjeđenjem novogodišnje praznike, od 30. decembra do 7. januara, proveo u  luksuznom hotelu Grand Hotel des Bains Kempinski u švajcarskom mondenskom odmaralištu Sent Moric.

Cijena prava sitnica. Na sajtu hotela navodi se da se za datume u kojima je boravio Đukanović, najjeftiniji smještaj mogao naći za oko 1.800 eura za noć u sobi od 25 kvadrata, dok apartmani počinju od 2.500 eura za noć do preko 13 hiljada eura za predsjednički apartman. Hotel nudi i ,,rezidencije” koje počinju od 5.000 eura za noć, a najskuplja opcija košta 20.000 eura.

Iz Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) su saopštili da su troškovi po osnovu službenog putovanja njihova dva službenika, koji obezbjeđuju Đukanovića, iznosili preko 11 hiljada eura. Troškove obezbjeđenja štićenih ličnosti snosi država. ,,Od ukupnog iznosa, iznos od 8.931,42 eura se odnosi na hotelski smještaj, a troškovi za dnevnice su iznosili 2,209,20 eura”, navodi se u odgovorima MUP-a na pitanja Vijesti.

Portal A-plus je prvi objavio da je Đukanović bio u Sent Moricu i tada su naveli i da se vratio iznajmljenim privatnim avionom. A o tome da je na odmor otišao Vladinim avionom prvi je pisao Portal Press koji je objavio informaciju o letu u Bergamo, a tom portalu bliska NVO Lupa poslala je Specijalnom državnom tužilaštvu obavještenje ,,koje se može smatrati krivičnom prijavom” o ,,mogućem krivičnom djelu” u vezi sa letom Đukanovića.

Đukanovićevi luksuzni odmori i još skuplji satovi, poslovni u zemlji i inostranstvu, neobjašnjiva su misterija za javnost u Crnoj Gori. Od zvaničnih primanja koje prijavljuje u imovinskom kartonu, Đukanović taj luksuz sebi ne bi mogao da priušti. Njegova predsjednička plata iznosi oko 2.200 eura mjesečno, dok njegova supruga prima oko 900 eura.

Korišćenje državnih resursa se ne računa. Tako se Đukanović u Istanbulu 30. decembra sastao sa turskim predsjednikom Redžepom Tajipom Erdoganom. Istog dana, popodne, avion Vlade Crne Gore je poletio iz Istanbula, ali nije sletio u Podgoricu, već je oko 20.30 sletio u Bergamo, a nakon pola sata se uputio ka Podgorici gdje je sletio nešto poslije 22 časa.

Iz Vlade Crne Gore je Vijestima rečeno da Đukanović jeste tražio da avion leti rutom Podgorica-Istanbul-Bergamo-Podgorica i da je u zahtjevu navedeno da je tome razlog diplomatski susret. Kabinet predsjednika nije obavijestio javnost o tome sa kojim diplomatom ili stranim zvaničnikom se to Đukanović navodno sreo u Bergamu ili bilo gdje u Italiji, a kamoli Švajcarskoj.

Poznato je da Đukanović voli da uživa u novogodišnjim slavljima u inostranstvu. Tako je 2018. uoči novogodišnjih praznika Vladinim avionom letio u Amsterdam, bez ikakvog zvaničnog objašnjenja. Otputovao je 29. decembra u Amsterdam, državni avion se vratio u Podgoricu, da bi do istog grada državni avion letio i vratio se 8. januara 2019. godine. Nikad nije razjašnjeno da li je Đukanović bio do Amsterdama na par sati u razmaku od desetak dana, ili je ostao u Amsterdamu ili odatle otputovao dalje pa se državnim avionom vratio u Podgoricu nakon završetka odmora.

Đukanović je državni avion koristio i tokom novogodišnjih praznika 2019. za odlazak u Pariz, odakle je sa suprugom i prijateljima otputovao u Majami. Vratio se istim avionom iz Pariza desetak dana kasnije u Podgoricu, utvrdio je MANS u februaru 2020. godine.

Predsjednik je Agenciji za sprječavanje korupcije, objasnio da je u Parizu 29. decembra 2019. imao službene obaveze o kojima nije obavijestio javnost jer su ,,u pitanju sastanci sa odgovarajućim stepenom tajnosti”, nakon čega je o svom trošku otputovao redovnom linijom za Majami, saopštio je ASK u januaru 2021. Tada je, pozivajući se na rješenje Specijalnog državnog tužilaštva kojim je odbačena prijava MANS-a za zlopupotrebu službenog položaja, ASK utvrdio da Đukanović nije prekršio zakon.

Direktor Istraživačkog centra MANS-a, Dejan Milovac rekao je tada da SDT i ASK nisu drugim dokazima provjeravali tvrdnju Đukanovića da je u Parizu bio službeno a tajno, već da su samo konstatovali da je poštovana procedura odobravanja letova. Milovac je rekao da ASK nije cijenila to što je državni avion nakon službenih sastanaka u Parizu vraćen u Crnu Goru, te da je, nakon što se Đukanović vratio iz Majamija, ponovo poslat u Pariz po njega: ,,Sve i da se zaista radilo o službenom putu u Pariz, nesporno je Đukanovićeva odluka da novogodišnje praznike provede u SAD-u, dodatno koštala crnogorske građane u vidu naknadnih letova državnog aviona za Pariz”, rekao je Milovac.

Vijesti su tokom 2021. otkrile da je Đukanović od januara 2019. do decembra 2020. godine 19 puta letio tajno na razne evropske destinacije. Za te letove se ne znaju ni putnici ni razlozi. Bez javnog objašnjenja Đukanović je osam puta letio u Švajcarsku – sedam puta u Ženevu i jednom u Cirih. Mediji su nagađali da je jedina poznata okolnost koja povezuje Đukanovića sa Ženevom bila to što u njoj živi i njegov dugogodišnji prijatelj Stanko Cane Subotić.

A onda su tokom 2021. Pandora papiri, koje je objavio MANS, otkrili još jedan razlog tolikog Đukanovićevog interesovanja za Švajcarsku. MANS je utvrdio da je firma koja je upravljala trastovima koje su Đukanović i njegov sin Blažo formirali 2012. godine – i sakrili to vlasništvo preko pet država – poslovala na adresi u švajcarskom mjestu Nušatel. Ono se nalazi na stotinak kilometara od Ženeve, a u blizini više malih aerodroma oko Ženevskog jezera. Od 2017. godine, firma LJ Management, kod koje se nalazi dokumentacija o poslovanju trastova Đukanovića, preselila se na adresu u Ženevi. Iako su Đukanovići negirali da su imali bilo kakvu imovinu u osnovanim trastovima, MANS je utvrdio da su postojali najmanje do 2014. godine.

Direktorica MANS-a Vanja Ćalović Marković poručila je 2021. da crnogorska policija, tužilaštvo i tajne službe treba da u saradnji sa inostranim partnerima utvrde gdje se i s kim u Švajcarskoj tajno sastajao.

,,Činjenica je da je Đukanović više puta putovao u Ženevu državnim avionom, iako tamo nije imao nikakvih zvaničnih obaveza. Podaci iz Pandora papira pokazuju da se upravo u Švajcarskoj nalazila kompanija koja je upravljala skrivenim trastovima Mila Đukanovića i njegovog sina. Zbog toga bi tužilaštvo i policija, ali i obavještajna služba, trebalo da kroz međunarodnu saradnju utvrde gdje je išao predsjednik države dok je boravio u Švajcarskoj. Posebno je važno utvrditi koja lica su bila sa njim prilikom posjete Ženevi, jer upravo te osobe mogu biti takozvani proksiji, odnosno fiktivni vlasnici njegove imovine”, rekla je ona Vijestima.

Utvrđivanje za sada teče ovako – Agencija za sprečavanje korupcije (ASK) je u oktobru prošle godine utvrdila da Đukanović nije prekršio Zakon  o sprečavanju korupcije kada je davne 2010. putovao u Dubaji na poziv i o trošku biznismena Duška Kneževića.

Đukanović je priznao da je u glavni grad UAE putovao na privatnu zabavu u organizaciji Duška Kneževića optuženog biznismena i predsjednika Atlas grupe, koji je i sam više puta izjavio da je snosio troškove Đukanovićevog putovanja. ,,Đukanović je istakao da je na putovanje bio pozvan sa suprugom na privatno druženje, te da u konkretnom javna funkcija koju je obavijao u tom momentu ni na koji način nije bila povezana sa putovanjem”, navodi se u obrazloženju Đukanovićevog putovanja koje je objavio ASK.

Iako mu je Knežević 2010. plaćao putovanje, Đukanović je devet godina kasnije izjavio da Knežević nikada nije bio njegov prijatelj: ,,Imam vrlo pažljiv odnos prema prijateljima, imam vrlo strogu selekciju prijatelja i on nikada nije bio dio tog kruga”.

Agencija je, istovjetnu odluku donijela i kada je Đukanović takođe o Kneževićevom trošku putovao na njegovu zabavu u Sen Trope, u junu te iste 2010. godine. Knežević je izjavio da Đukanović u imovinskom kartonu za tu godinu nije prijavio prihod koji je od njega dobio u vidu poklona i koji je kako je precizno izračunao koštao, najmanje 22.763 eura –  za troškove puta i boravka u ljetovalištu San Trope.

Da bi sve bilo bar politički korektno, ASK je istovjetnu odluku donio i povodom sadašnjeg premijera, a tadašnjeg vicepremijera Dritana Abazovića. On je u decembru 2021. putovao takođe u Dubaji na poziv Muhameda Šajbanija, člana tamošnje vladarske porodice. Po tumačenju ASK-a u putovanjima o trošku trećih lica najviših državnih funkcionera nema elemenata korupcije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo