Povežite se sa nama

MONITORING

Koje Šarićeve tajne zna

Objavljeno prije

na

Da li se steže obruč oko jednog od najtraženijih bjegunaca, Darka Šarića, optuženog da je narko-bos na Balkanu, pa i šire? Protiv njega se u Srbiji optužnice. Mediji su prenijeli da je podignuta i četvrta, ovoga puta za krijumčarenje 990 kilograma kokaina iz Brazila. Znak da Šariću stvari ne idu kako treba može biti i to što se Draško Vuković (34) iz Berana, njegova desna ruka predao srpskom pravosuđu poslije godinu dana skrivanja.

Vuković, se oko devet sati pojavio u zgradi Posebnog odjeljenja beogradskog Višeg suda. Na prijavnici je rekao kako se zove, da bi zatim tražio da ga primi predsjednik Odjeljenja, sudija Velimir Lazović.

MUP Srbije o predaji i o toku pregovora nije bio obaviješten. U toku je istraga na koji način i kad je ušao u Srbiju. Prema nezvaničnim informacijama, Vuković je poslije predaje tražio da se u javnost neko vrijeme ne izlazi sa ovom informacijom, kako bi se obezbijedila njegova porodica.

Prema Novostima Vuković je sve vrijeme bio u Crnoj Gori. Prema nezvaničnim informacijama do kojih je došao taj list, crnogorska policija je imala saznanja da su u toku pregovori između Vukovića i nadležnih iz srpskog pravosuđa. Drugi mediji pišu kako se od momenta raspisivanja potjernice, Vuković najvjerovatnije krio na Kosovu i u Albaniji. Moguće je i da je bio u kontaktu sa ostalim pripadnicima klana koji su u bjekstvu.

Draško Vuković je sedmooptuženi u optužnici za šverc kokaina iz Južne Amerike i Italije u kojoj se pored njega i Šarića tereti još 18 osoba. Tužilaštvo tvrdi da je Vuković sa ostalim članovima klana, putovao u Južnu Ameriku, gdje su iznajmljivali stanove i prostore za skladištenje kokaina. On je oslovljavan po nadimcima Beranac ili Ken.

Vuković se u februaru 2010. predao policiji u Beranama, ali je pušten, jer kao crnogorski državljanin tada nije mogao biti izručen Srbiji. Poslije potpisivanja sporazuma o izručenju državljana između Crne Gore i Srbije, u oktobru prošle godine Vukoviću se gubi trag. U Crnoj Gori je uhapšen Boris Laban, koji je Srbiji izručen u januaru ove godine. Prije dvije nedjelje on je pred Specijalnim sudom iznio odbranu u kojoj je istakao da je sa Vukovićem u septembru 2009. godine putovao u Argentinu. Tvrdio je da je tamo išao kako bi presadio kosu, a Vuković da bi se vidio sa suprugom i ćerkom koje žive u Buenos Ajresu.

Tužilac nije želio da komentariše ništa u vezi sa eventualnim nuđenjem statusa svjedoka saradnika. Napomena sada već njegovog bivšeg advokata Borivoja Borovića da ,,ne zastupa svjedoke saradnike”, kao i činjenica da je Vukovićeva predaja izvedena u potpunoj tajnosti, u koju nije bilo upućeno ni rukovodstvo MUP Srbije, ukazuje na mogućnost da je tužilaštvo ušlo u dogovor koji bi Berancu obezbijedio status svjedoka saradnika.

Njegova uloga u klanu ukazuje na to da bi on mogao da otkrije detalje koji su u dosadašnjem postupku protiv Šarića ostali nejasni, a koji se odnose na kupovinu 2,1 tone kokaina koja je u oktobru 2009. godine u akciji Balkanski ratnik zaplijenjena u Urugvaju, i sa kojom je počelo razbijanje pljevaljskog narko-klana.

Vuković je bio dio ekipe koja je po nalogu Šarića, i u organizaciji Gorana Sokovića i Željka Vujanovića u Urugvaju kupila 2,1 tonu kokaina i zatim pokušala da ga prošvercuje do Evrope.

Tabloid Alo piše kako je Vuković tražio od tužilaštva slobodu i zaštitu porodice od moguće odmazde Darka Šarića, u zamjenu da otkrije narko-mrežu, kojom je rukovodio odbjegli Pljevljak.

,,Bio je primoran da se preda jer je ostao bez para, a svjestan je da tužilaštvu i sudu može da ponudi važne informacije o švercu narkotika, pošto je bio jedan od glavnih Šarićevih operativaca u Južnoj Americi. Od tužilaštva je tražio da mu na sigurno sklone supruga i maloljetno dijete u Argentini”, kazao je izvor tabloida i napomenuo kako će Beranac „propjevati” i skrovišta odbjeglih članova klana.

Navodno, Vuković ima keca u rukavu i raskrinkaće Šarićeve saradnike u Argentini i u Srbiji. U optužnici se navodi izjava jednog od glavnih organizatora, optuženog Željka Vujanovića, da Vuković najbolje od svih zna šta se radi u Argentini „Beranac mnogo više zna od svih njih jer sam ga ja sve istestirao na sastancima”, naveo je Vujanović u uputstvima članovima grupe, koji su prije dvije godine pokušali da iz Urugvaja prokrijumčare 2,1 tonu kokaina u Evropu. Vuković je o zaplijeni pošiljke na prekookeanskom brodu Maui, kao i o hapšenjima pripadnika grupe u akciji Balkanski ratnik, preko imejl adrese obavijestio okrivljenog Dragana Labudovića.

Press piše da tužilaštvo i dalje vaga koliko bi Vukovićeve informacije bile korisne za dalji tok suđenja. Izvor tog lista je napomenuo da na suđenju Darku Šariću i njegovoj grupi već postoje dva svjedoka saradnika, Nebojša Joksović i Radan Adamović, tako da je pitanje koliko bi treći svjedok mogao da pomogne tužilaštvu. ,,Teško je”, kazao je sagovornik Pressa, ,,povjerovati da on raspolaže podacima o Šarićevom kretanju, a kamoli o mjestu gdje se on skriva, a to su informacije koje bi sigurno obezbijedile status svjedoka saradnika”.

Blic, takođe, piše da je optužnica protiv Šarića veoma jaka u pogledu dokaza, već postoje dva svjedoka saradnika, tako da tužilaštvu nije potreban treći, osim ako ne ponudi nove informacije. Otuda se pretpostavlja da je Vu¬ković ponudio saznanja o događanjima koja nisu vezana samo za sudski postupak protiv Šarića i njegovih saradnika, primijetio je ovaj list.

Zvali su ga ,,Zorica Brunclik”

Draško Vuković potiče iz ugledne beranske porodice intelektualaca. Jedan je od rijetkih obrazovanih pripadnika klana Darka Šarića. Studirao je vojno-policijsku akademiju, ali je napustio i nakon toga završio fakultet za fizičku kulturu, a neki kaži i pravo. U crnogorskoj varijanti, on bi mogao biti ono što je u Beogradu bio ,,Zemunac” Vladimir Milosavljević, zvani Vlada Budala, koji je nadimak dobio od ortaka zbog toga što je jedini među njima završio visoke škole. Draško Vuković važi za izuzetno inteligentnog mladića, govori nekoliko svjetskih jezika. Bio je poznat po skupocjenim cipelama Luj Viton i rasipanju novca na pomodne detalje. U njegovom miljeu zvali su ga ,,Zorica Brunclik”. Priča se da je taj nadimak dobio od ortaka zbog sklonosti da ,,propjeva” prilikom hapšenja. Izvori Monitora tvrde da je zbog toga izvedena spektakularna akcija njegovog spašavanja iz danskog zatvora 2007. Postojala je velika vjerovatnoća da bi mogao propjevati kao što je to učinio nekoliko godina ranije u Luksemburgu, kada je odao čitavu ekipu saradnika. Da će i sada propjevati, postojali su nagovještaji prije više mjeseci. Ne treba zaboraviti da se u zatvoru nalazi i njegov brat od tetke Dragan Labudović. Upućeni vjeruju da Draško, da bi sebe spasio, neće prezati da ispriča sve, ne štedeći nikoga. Samo pitanje – koliko zna, i da li će to biti milozvučno za uši tužioca da bi mu obezbijedilo status zaštićenog svjedoka-saradnika.

Spektakularna otmica

Draško Vuković je 2007. uhapšen u Danskoj, kad je policija u automobilu u kome se nalazio pronašla dva kilograma kokaina. Kasnijim pretresom stana u kojem je boravio, pronađeno je još 36 kilograma ove droge. Pored Vukovića, uhapšeno je još nekoliko Srba, koji su, kao i on, imali pasoše Hrvatske. Nekoliko dana po hapšenju, Vuković je na spektakularan način otet iz zatvora Frederiksaund u Kopenhagenu. U ranu zoru neko je pozvonio na vrata zatvorske zgrade, a čuvara koji je otvorio dočekali su udarci pesnicama u glavu. Maskirani napadači su ga savladali, kao i nekoliko njegovih kolega i izveli Vukovića iz ćelije. Prije toga izbušili su gume na policijskim automobilima na parkingu. Nedugo zatim Vuković se pojavio u rodnim Beranama, gdje se uredno prijavio policiji, odakle je pušten. Blic piše kako bi Vuković mogao da bude i svjedok u razotkrivanju funkcionisanja Šarićevog klana u Skandinaviji.

Šarića kriju dobre veze s vlastima?

Darko Šarić za kojim su srpske vlasti raspisale Interpolovu potjernicu, već se dvije godine uspješno skriva od policije. Iako su stizale dojave da je viđan u Crnoj Gori, Švajcarskoj, Južnoj Africi, Latinskoj Americi i Albaniji, Kosovu… Božo Spasić, nekadašnji operativac Službe državne bezbjednosti, kazao je za Alo kako misli da će Šarić biti uhapšen tek kada padnu pojedinci sa vrha vlasti u Srbiji i Crnoj Gori kojima hapšenje narko-bosa nije u interesu. ,,On neće biti uhapšen sve dok neko od visokih funkcionera ne bude procesuiran i priveden. Kada padnu pojedinci iz ove dvije vlade koji su povezani sa Šarićem, pašće i on. Njega štite i visoki službenici iz bezbjednosnih struktura, tako da su ove predaje njegovih saradnika obična fasada. Moguće je da se Šarić krije i u Beogradu, jer je to najzgodnije mjesto za skrivanje, a da ga za to vrijeme traže po Latinskoj Americi”, kazao je Spasić, napominjući da se najtraženiji narko-bos može kamufliran prošetati i po beogradskim Terazijama, a da ga niko ne prepozna, jer je ,,možda pustio bradu i ošišao se na ćelavo”. ,,Sjetite se samo da je Radovan Karadžić skrivao u Beogradu dok ga je tražio cio svijet, da se Milorad Ulemek Legija predao u svojoj kući na Košutnjaku, a članovi zemunskog klana, u vrijeme najveće potrage za njima, po nekoliko mjeseci skrivali u Beogradu,” podsjetio je bivši obavještajac. Spasić ističe da Šarića traži ogroman službeno-bezbjednosni aparat – Odjelenje za borbu protiv narkotika Sjedinjenih Američkih Država, policije Italije, Slovenije, Hrvatske i drugih država, ali da nije siguran da li zaista žele da ga pronađu. ,,Kada su u pitanju Amerikanci i njihova služba, javnost treba da zna da oni vrlo vjerovatno stoje iza zaštite Šarića, jer DEA zapravo 70-80 procenata svojih informacija vuče iz nekog saradničkog odnosa sa akterima u poslovima s drogom”.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EKONOMSKE TEME U SJENCI VISOKE POLITIKE: Život na čekanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Elektroprivreda, Željezara, Aerodromi, nastavak auto-puta… Ljetnja sezona, javni dug, platni promet… Partijsko zapošljavanje i egzodus radne snage… Teme o kojima se ne govori

 

Aerodromi Crne Gore dočekali su, u srijedu, milionitog putnika u 2022. Dok je Petar Radulović, zamjenik izvršnog direktora Aerodroma, skupa sa vršiteljkom dužnosti izvršne direktorice Air Montenegro, putnici iz Istambula uručivao prigodan poklon (besplatnu avio kartu) Odbor direktora kompanije koja gazduje aerodormima u Podgorici i Tivtu donio je odluku o smjeni izvršnog direktora Gorana Jendreoskog. I imenovanju jednog od njegovih pomoćnika za v.d. direktora.

Tako je prestižni klub državnih institucija i preduzeća sa upravom u v.d. stanju dobio još jednog člana.

Da li zbog neočekivanog razrješenja direktora za koga je prije nepunih četrnaest mjeseci rečeno kako ga krasi ,,bogato radno iskustvo u vazduhoplovstvu” (obrazloženje za smjenu nijesmo čuli), tek i u Vladi su se sjetili da tender za izbor koncesionara koji bi trebalo da gazduje aerodromima u Tivtu i Podgorici nekoliko narednih decenija, još nije završen. Taj je posao započela, i trebala da ga privede kraju, još Vlada Duška Markovića, odnosno, resorno Ministarstvo saobraćaja kojim je tada upravljao Osman Nurković. Prije dvije godine, ili još ranije.

Postoje tri rješenja za nastalu situaciju, prosvijetlio nas je premijer Dritan Abazović objašnjavajući kako Vlada može prihvatiti ponudu i potpisati ugovor sa nekim od tadašnjih kandidata (iako su se uslovi u međuvremenu dramatično   promijenili), raspisati novi tender ili odustati od traženja koncesionara i Aerodrome zadržati pod državnom upravom. Premijer nije pomenuo ali ima i četvrto rješenje, čini se najvjerovatnije: da aktuelna Vlada taj posao, kao i mnoga druga proljetošnja obećanja, ostavi u amanet svojim nasljednicima.

Do tada će Aerodromi i država kao njihov vlasnik, očekivati od manadžmenta u v.d. stanju ,,ubrzanje započetih procesa modernizacije”. Iskustvo uči da bi se narečeni proces mogao svesti na nova zapošljavanja. U Aerodromima je od prethodnih izbora do početka ljeta zapošljeno 140 novih radnika.

Približno, to je nekih pet posto od ukupnog broja onih koji su posao u državnim preduzećima našli nakon posljednjih parlamentarnih izbora. Riječ je, računaju u medijima i Ministarstvu kapitalnih investicija, o nekih 2,6 hiljada novozapošljenih. Skoro četvrtina njih uhljebljena je u pljevaljskom Rudniku uglja (posljednji podaci govore o 646 novih radnika na određeno, neodređeno vrijeme i sa ugovorima o djelu). Negdje na pola tog posla, iz Pljevalja smo saznali da među novozaposlenima nema nijedan pripadnik manjina. Do danas, nema naznaka da je politika jednonacionalnog zapošljavanja bitnije promijenjena. Kao što se ne vidi da aktuelna Vlada pokušava uraditi išta drugačije oko partijske raspodjele plijena.

Da se vratimo Aerodromima i njihovom milionitom putniku. Poređenja radi, u ljeto 2019. oba su crnogorska aerodroma dočekala i darovala svog milionitog putnika. Tivat nešto ranije od Podgorice – 31. avgusta u odnosu na drugu polovinu septembra.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRELOMIO O NEUSTAVNOM ZAKONU O OPŠTINAMA: Na izbore – pa ko šta odnese

Objavljeno prije

na

Objavio:

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, izdvojili su mišljenje sudija Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića

 

Dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, kojima su redovni izbori u 14 opština odloženi za 23. oktobar (umjesto u maju), proglašene su neustavnim. Nova parlamentarna većina, sastavljena od Demokratske partije socijalista (DPS, Socijalističke narodne partije (SNP), Koalicije Crno na bijelo, Socijal-demokratske partije i manjinskih partija izglasala je odlaganje izbora na Dan Evrope (9. maja). Međutim, iako je postupak zahtijevao hitnost, Ustavni sud je odluku o neustavnosti zakonskih odredbi donio tek 28. jula – gotovo tri mjeseca nakon donošenja spornog zakona.

Pravno dejstvo i šteta od neustavnog zakona nastupili su odmah nakon što je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović potpisao izmijenjeni zakon. On je akt jednom vratio Skupštini na ponovno izglasavanje, što mu omogućava Ustav, ali morao ga je potpisati nakon što je ponovo usvojen. Premijer Dritan Abazović pravdao je odlaganje izbora time što nemamo izglasan Ustavni sud i Sudski savjet, dok su opozicione stranke i civilno društvo upozoravali da se time krši Ustav i pravo građana da vlast biraju svakih četiri godine.

U opštinama koje su izbjegle izbore na proljeće, lokalnim parlamentima produženi su mandati. Aktuelne većine odbornika kasnije su ponovo izabrale predsjednike opština na drugi mandat, bez izbora. Do sada su ponovo izabrani predsjednik Opštine Žabljak Veselin Vukićević, Glavnog grada – Ivan Vuković, Bara – Dušan Raičević i Opštine Golubovci Tanja Stajović. Svi su iz Demokratske partije socijalista. Pravnici tvrde da su sva imenovanja sporna, jer proizilaze iz neustavnog zakona.

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, na sjednici ustavnosudske instance izdvojili su mišljenje sudije Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića.

Iličković kaže da je dao i izdvojeno mišljenje jer je odluka nepotpuna i necjelovita, donijeta sa zakašnjenjem, zbog čega su nastupile mnoge štetne posljedice koje će biti vrlo teško otkloniti. Odluka, tvrdi, ostavlja brojne dileme.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLODAVCI NA MUKAMA: Radnika nema, a neće ih ni biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Domaće radne snage, i one iz regiona, biće sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja

 

„Potrebne radnice“, „Traži se konobar“, „Zapošljavamo“ – skoro da nema ulice u Podgorici u kojoj na malim prodavnicama, radnjama ili kafićima ne vidite oglas za posao. Vlasnik kafića kaže za Monitor da je oglas za konobara objavio prije skoro dva mjeseca: „Da se bar ko javio da se interesuje. Niko. Ni jedan poziv nisam imao“. Njegov kolega odložio je otvaranje novog kafića za septembar jer su mu dvije ekipe radnika otišle da rade na primorje.

Iste nevolje i na primorju. „Radna snaga nas napušta. Digli smo plate da bi ih zadržali, da ne bi pošli u Hrvatsku i mi smo u velikom minusu, ne možemo da podmirimo troškove. Jedino što imamo su inspekcije koje su za nam za vratom“, žalio se medijima na početku sezone ugostitelj iz Petrovca.

Nevolje sa radnom snagom ponavljaju se tokom svake ljetnje turističke sezone. Ugostitelji kažu da se od pandemije samo pojačao. Ljudi su iz ugostiteljstva otišli u druge, sigurnije branše ili na druga mjesta gdje imaju bolje uslove.

Samo Budvi tokom sezone nedostaje oko 3.000 radnika, uglavnom  kuvara, konobara, čistačica, sobarica… Da bi privukli radnike neki od ugostitelja su ove sezone bili prinuđeni da povećaju plate – konobarima i sobaricama od 500 do 800 eura, kuvarima od 800 do 2.500… Aleksandar Jovanović iz Udruženja ugostitelja Budve izjavio je: „Ugostitelji su bili primorani da izdvajaju više za plate zaposlenima. Uz povećanje zarada na nivou države, došlo se u apsurdnu situaciju da kuvar ima zaradu kao ministar ili premijer“.

Iz Unije slobodnih sindikata upozoravaju da  problem nedostatka radne snage nije slučajan. „On ima utemeljenje i u činjenici da u određenim sektorima (turizam, građevinarstvo, trgovina…) poslodavci godinama ne stvaraju ambijent za dostojanstvene uslove rada što odvlači domaću radnu snagu od ovih poslova. Niske zarade, nesigurni (prekarni) ugovori o radu, prekovremeni rad koji je pravilo, a ne izuzetak, nemogućnost korišćenja godišnjeg odmora i druge povrede prava iz radnog odnosa, doprinosili su i dalje doprinose tome da naši građani i građanke ne žele da budu radno angažovani u tim sektorima“, kaže za Monitor Ivana Mihajlović, zamjenica generalnog sekretara Unije.

Ne nedostaje radnika samo u turizmu. Prema podacima Unije poslodavaca deficitarna zanimanja su ona trećeg i četrtog nivoa kvalifikacije iz sektora turizma i ugostiteljstva, saobraćaja, trgovine, građevinarstva, najčešće zanatska zanimanja i usluga:  konobari, kuvari, recepcioneri, točilaci pića, prodavci, higijeničari, sobarice, serviri, pomoćni građevinski radnici i druga srodna i pomoćna zanimanja iz navedenih oblasti. Među visokoškolskim zanimanjima kao deficitarna od strane privatnog sektora izdvajaju zanimanja iz oblasti informacionih tehnologija (IT).

Iz Privredne komore za Monitor su kazali da zbog sezonskog karaktera crnogorske privrede poslodavci u pojedinim oblastima imaju velike poteškoće da nađu odgovarajuću radnu snagu. Naglašavaju da je to posebno izraženo u sferi turizma, ugostiteljstva i građevinarstva, i rezultira većim zapošljavanjem strane radne snage, u odnosu na domaće radnike. Prema podacima Ministarstva rada, u utrošenim kvotama za zapošljavanje stranaca u 2021. godini, pretežno učešće (79,65 posto), imaju četiri grupe zanimanja: građevinarstvo, usluge smještaja i ishrane, ostale uslužne djelatnosti i trgovina. Takođe je stalna potražnja za stručnjacima iz oblasti informacionih tehnologija, gdje dolazi do izražaja ne samo pitanje ponude radne snage na tržištu rada iz ove oblasti odnosno kvantiteta, već i njenog kvaliteta. Deficitarni kadrovi u pojedinim opštinama su takođe doktori medicine, a u oblasti saobraćaja vozači teretnjaka, vozači autobusa, vozovođe…

„Uzroci navedene deficitarnosti odnosno neusklađenosti ponude i tražnje u Crnoj Gori su višestruki: obrazovna politika i kvalitet obrazovanja, politika zapošljavanja, migracije stanovništva ali i sistem vrijednosti i mentalitet crnogorskih građana pri čemu vrlo često, prema riječima poslodavaca, domaća radna snaga nije zainteresovana za rad u pojedinim sektorima odnosno na pojedinim od navedenih pozicija. Naročito posljednje rezultira zapošljavanjem strane radne snage, pa se u Crnoj Gori svake godine izda preko 20.000 radnih dozvola za strance“, kaže za Monitor Ana Marković, šefica sektora za obrazovanje i rad sa članstvom Unije poslodavaca.

Mladi nijesu spremni da rade slabo plaćene poslove. Godinama ankete govore da sve više njih razmišlja da napusti Crnu Goru – 33,4 odsto mladih želi da napusti Crnu Goru (istraživanje rađeno maja 2022), a 92 odsto mladih bi privremeno ili trajno napustilo Crnu Goru radi boljih poslovnih prilika (decembar 2021).

Posljednje istraživanje Instituta za strateške studije i projekcije koje je sprovedeno u 15 crnogorskih opština na uzorku od 1.818 mladih govori da je najveći broj mladih koji rade zaposlen u sektoru trgovine i usluga. Trećina ispitanih, odnosno 30,5 odsto, radi na poslu koji ne odgovara nivou stečenih kvalifikacija ni oblasti školovanja, odnosno studiranja. Najčešće prepreke koje su identifikovali su opšti nedostatak poslova, loši radni uslovi, potrebna partijska knjižica kao i potrebna veza, dok se 31,9 odsto mladih nije registrovalo u Zavodu za zapošljavanje, najčešće jer ne vide korist od registracije.

Mihajlović upozorava da se Crna Gora već suočava i da će se tek suočiti sa egzodusom radne snage. Iz Sindikata ističu da poslodavci ne preduzimaju ništa kako bi stvorili dostojanstvene uslove rada i zadržali radnu snagu.

Istraživanje koje je USSCG sprovela tokom 2021. godine uz podršku Međunarodne organizacije rada, pokazalo je da 38,2 odsto ispitanika razmišlja o odlasku iz Crne Gore u potrazi za boljim poslom, ali još uvijek nije preduzelo konkretne aktivnosti na tom planu. Dodatnih 11,1 odsto ispitanika je već preduzelo konkretne korake u vezi sa odlaskom.

„Kao najfrekventniji odgovor na pitanje koji je dominantan razlog za odlazak iz Crne Gore, 57,7 odsto ispitanika navelo je adekvatnu zaradu, a odmah nakon toga bolje uslove rada. Ovakvi i slični podaci iz drugih istraživanja trebalo bi da budu alarm kako za poslodavce, tako i za samu državu jer ćemo u suprotnom izgubiti najznačajniji resusr – ljude“.

Procjenjuje se da je Zapadni Balkan za nepunih 20 godina napustilo 4,4 miliona ljudi, što je jasan signal da moramo raditi u pravcu mobilizacije svih kreativnih potencijala, reformi obrazovnog sistema, podsticanju privatnog sektora i inovativnosti kako bi od naše zemlje i regiona napravili perspektivno mjesto za život i rad, ističu iz Privredne komore.

Preciznih podataka koliko je stanovnika posljednjih decenija napustilo Crnu Goru nema. I dok naši idu na Zapad, svake godine se uvećava broj onih koji posao traže u Crnoj Gori. Posljednji podaci Zavoda za zapošljavanje o deficitarnim kadrovima su iz 2019. Navodi se da je te godine najviše dozvola za strance se izdato u sektoru Usluge smještaja i ishrane – preko 6.000, zarim Građevinarstvo – 5.500, Ostale uslužne djelatnosti – 2.150 i Trgovina na veliko imalo preko hiljadu. Zapošljeni dolaze iz Srbije, Turske, BiH, Kine, Albanije, Rusije, Kosova, Makedonije.

I u komšiluku slične muke. U posljednje dvije decenije stanovništvo Srbije smanjeno je za 625.000 ljudi i radna snaga postala je oskudan resurs. Srbija već godinama na ovaj ili onaj način uvozi radnike, prije svega iz okolnih zemalja: Albanije, Makedonije, BiH, ali sve više se nalazi na mapi stanovnika udaljenih, egzotičnih i siromašnih država. Mediji su objavili da je tamošnja Vlada u procesu zaključivanja sporazuma sa Bangladešom, Vijetnamom i Gvatemalom kojim bi se olakšao dolazak radnika iz ovih zemalja u Srbiju.

Hrvatska, iz koje se masovno odlazi na rad u Njemačku i Irsku, se godinama suočava sa hroničnim nedostatkom radne snage. Procjenjuje se da Hrvatskoj kontinuirano nedostaje 60.000 radnika.

Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, za DW je izjavio da se procjenjuje da je Hrvatsku napustilo do deset posto stanovnika: „Iako u Hrvatsku dolaze raditi ljudi iz Srbije, BiH, Sjeverne Makedonije i Kosova, i njih je sve manje s obzirom na to da je i njima, kao i Hrvatima, isplativije otići u razvijenije zapadnoeuropske zemlje. Sve više stranih radnika dolazi u Hrvatsku putem posredničkih agencija iz Nepala, Filipina, Bangladeša, Kine, Indije, Rusije, Koreje, čak i Tajlanda, Meksika…“.

U BiH, egzodus koji je započeo tokom rata, nikada nije ni prestao.

Problem nedostatka odgovarajuće radne snage karakteriše i privredu EU, pa je tako u ekonomskom istraživanju Evropske asocijacije komora – EUROCHAMBRES-a, 40 odsto poslodavaca u Evropi prijavilo poteškoće u pronalaženju zaposlenih sa potrebnim vještinama. Nedostatak kvalifikovanih radnika smatra se drugim glavnim izazovom za preduzetnike.

U Evropskoj uniji stopa nezaposlenosti je dostigla istorijski minimum i iznosila je u martu 2022. 6,2 odsto, a u eurozoni na 6,8 odsto aktivnog stanovništva prema podacima Eurostata. Među članicama EU, najviše stope nezaposlenosti u martu su imale Španija (13,5 odsto), Grčka (12,9 odsto) i Italija (8,3 odsto), dok su najnižu stopu nezaposlenosti imale Češka (2,3 odsto), Njemačka (2,9 odsto), Malta i Poljska (po tri odsto).

Iz Privredne komore kažu da se očekivanim padom društvenog bruto proizvoda i inflacije izazvane krizom zbog pandemije, ratom u Ukrajini i privrednom recesijom, očekuje pogoršanje stanja i u ovoj sferi.

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Poslodavci neće moći da ispraćaju radnike sa onom čuvenom – „Ako nećeš ti, ima ko će da radi“ (podrazumjeva se za male pare i nikakve uslove rada). Domaće radne snage, i one iz regiona, će biti sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo