Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Kokain i štampa

Objavljeno prije

na

Darko Šarić, koji je već mjesecima na Interpolovoj potjernici iz Srbije, poslao je javnosti početkom jula pismo u kome je nagovijestio da je zahvaljujući poslu sa srbijanskim lancem kioska Štampa, uspješan biznismen koji je znao šta da kupi i preproda, a ne lider balkanskog narko-kartela, kako su ga organi gonjenja označili. Šarić je optužen da je organizator šverca ukupno 2,7 tone kokaina iz Latinske Amerike u Evropu u nekoliko mahova tokom 2009. Suđenje Šariću i članovima kriminalne grupe koju on predvodi treba da počne 20. septembra u Specijalnom sudu u Beogradu. Uloga koju je Darko Šarić, imao u kupovini i prodaji najjačeg maloprodajnog lanca štampe i cigareta u Srbiji, njemu je veoma bitna. ,,Samo iz jednog posla između moje firme i jedne poznate njemačke firme, imam 30 miliona eura na svom računu”, napisao je Šarić u svom obraćanju i tvrdi da je svu imovinu uredno prijavio i legalizovao, a sada mu je sve zaplijenjeno. Kako je ovih dana objavio Centar za istraživačko novinarstvo (CINS) Nezavisnog udruženja novinara Srbije (NUNS), Šarić nije jedina ličnost koja je prošla kroz vlasničku strukturu Štampe. Čini se da je dosta novca nepoznatog porijekla prošlo kroz ovu kompaniju dok je na kraju nije otkupio njemački medijski gigant WAZ. Štampa raspolaže mrežom od 550 kioska, uglavnom lociranih u Beogradu i Novom Sadu, i lancem od 50 prodavnica Just a moment. U ovim objektima dnevno pazari oko 160.000 kupaca. Firma upošljava 1.870 radnika, a kako to prikazuje finansijski izvještaj, 2009. je ostvarila prihod od blizu 8,5 milijardi dinara. Darko Šarić je postao vlasnik Štampe tokom 2006, pošto je to preduzeće kupio od porodice još jednog kontroverznog srpskog biznismena Vanje Bokana ubijenog u Atini 7. oktobra 2000. Bokana su naslijedile njegove ćerke: punoljetna Naike, kao i dvije maloljetnice, koje je zastupala Bokanova udovica Sanja Bošković, opet ćerka generala Nedeljka Boškovića, načelnika vojne obavještajne službe u Vojsci Jugoslavije 1990-ih. Za Bokana se tvrdilo da je bio jedan od pionira u poslu šverca cigareta, kao i da je u trenutku smrti bio jedan od najbogatijih Srba. Navodno je iz njegovog ,,šinjela” izašao i Stanko Subotić Cane, bliski, od pravde odbjegli, prijatelj crnogorskog premijera, kojem se u Beogradu zbog šverca cigareta sudi u odsustvu. Bokan je posljednji period života proveo u Grčkoj, u ekskluzivnom atinskom naselju Glifada odakle je upravljao poslovima i gdje je, pred ulazom u svoju vilu, ubijen iz automatskog oružja. Ubice i naručioci nikada nisu otkriveni. B o k a n o v o j  porodici je svoje mjesto u Štampa komercu prepustio rođak, Mladen Grujić, poslovni čovjek koji je, takođe u Skupštini Srbije poslanik opozicione Nove Srbije (NS), Velimira Ilića. Grujić je vlasnik mnogih firmi. Na osnovu obimne dokumentacije koju su saradnici CINS proučili, proizlazi da je 2 0 0 6 , o d Bokanovih i tadašnjeg d r ž a v n o g preduzeća Štampa cjelokupno vlasništvo sistema otkupila kompanija B o n a k e enterprajz limitid sa Gibraltara. Prvi ugovor sastavljen 18. aprila 2006, kojim je preuzeta trećina udjela u Štampi, a u ime Bonakea, potpisao je lično Darko Šarić, koji se u tom periodu već preselio u Srbiju, dobio državljanstvo i prijavljeno je živio u Beogradu. Nakon ovog ugovora, Šarić se više ne pojavljuje u spisima i sva ostala dokumenta će potpisivati ljudi koji će početkom ove godine biti uhapšeni i označeni kao njegovi saradnici u pranju novca. Posljednji ugovor od 15. novembra 2007, kojim je preuzeto kompletno vlasništvo Štampe, potpisao je Nebojša Jestrović, sa pozicije direktora Bonakea. Jestrović, takođe rođen u Pljevljima, učestvovao je u najbitnijim Šarićevim investicijama u srpsku privredu. Jestrović se nedavno predao srpskoj policiji i određen mu je pritvor, a država je sredinom aprila zaplijenila kupljene hotele. Da li je Šarić bio opčinjen biznisom distribucije štampe ili je i ovaj posao vidio kao zgodnu priliku da opere veliku količinu novca, za CINS ostaje za sada nepoznato. Šarić će u narednim godinama nastaviti ono što je započeo sa Bokanovima, otkupljivati kompanije i preuzimati poslove ljudi koji su se našli ili pod istragama ili u finansijskim problemima, kao što su Antun Stanaj, Mile Jerković i već pomenuti Stanko Subotić. Stanaju, suvlasniku podgoričkog Rokšpeda, koji je u septembru 2007. u Beogradu uhapšen zbog šverca cigareta, u toku je suđenje u glavnom gradu Srbije. Jerković, svojevremeno jedan od najvećih privatnih zemljoposjednika u Vojvodini, bio je Šarićev poslovni partner, a navodno sada sarađuje sa državom u slučaju odbjeglog Pljevljaka. U Štampi se Šarić nije dugo zadržao i već za godinu dana je svoj distributivni lanac prodao njemačkoj medijskoj grupaciji WAZ, koja je malo prije toga izašla iz vlasništva konkurentske distributivne mreže Future plus Stanka Subotića. Preuzimanje Štampa sistema trajalo je godinu dana… Piter Lange, logističar i član uprave WAZ-a je izabran da vodi pregovore o prodaji. Odluku o njegovom imenovanju na mjesto prvog čovjeka Štampe potpisao je, u ime akcionara Bonakea, bivši policajac i advokat Andrija Krlović, koji će biti uhapšen 9. marta ove godine zbog umiješanosti u pranje novca za Darka Šarića, prije svega kroz privatizovano preduzeće Mitrosrem. Piter Lange je rekao za CINS da jeste čudno to da je u istom trenutku on bio direktor, a Šarić vlasnik firme, ali da nije primao nikakva naređenja od njih i da je samo on odlučivao. Nakon ovog poslovnog poduhvata, Šarić je ostao bez ikakvog udjela u vlasništvu i kontrole nad Štampom. Ali, u narednim godinama će početi sa još krupnijim ulaganjima… U pismu koje je, navodno, Šarić lično sastavio i poslao početkom jula, porijeklo cjelokupne svoje imovine pokušava opravdati upravo ovim poslom koji je sklopio sa WAZ-om. No, CINS primjećuje da Šarić u tom pismu ne navodi otkuda mu novac kojim je Štampu otkupio od Bokanovih. Upisan kapital Štampa sistema u trenutku prodaje iznosio je malo više od četiri miliona eura, novčanog i nenovčanog kapitala. Međutim, u potencijalu, računajući na samu mrežu prodajnih mjesta i konkurenta Futuru plus koji je upao u bankrot i nalazi  se pred gašenjem, firma je vredjela mnogostruko više. Može se reći da su i Darko Šarić i WAZ prošli veoma dobro u ovom poslu, svako iz svojih interesa, konstatovao je CINS.

Ko je iznad Šarića

Lazar Janković, zamjenik šefa Službe za borbu protiv organizovanog kriminala Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) Srbije je nedavno saradnicima CINS kazao kako ne može da tvrdi kolike su dimenzije kriminalne organizacije kojoj je na čelu Darko Šarić. Takođe, ni da li postoji još neko iznad njega, s obzirom da u Crnoj Gori postoje kriminalci koji su daleko važniji od Darka Šarića bez kojih teško šta može da se uradi u Crnoj Gori, a da oni nemaju nekog interesa u tome. ,,To pitanje je još uvijek otvoreno i mislim da ta vertikala nije zatvorena,” kazao je ovaj policajac. Janković je podsjetio na izjavu predsjednika Opštine Pljevlja da on čak i da zna gdje se krije Darko Šarić to ne bi otkrio. ,,Po količini volje jedne države da se neke stvari riješe možemo procijenjivati koliko je ta država otporna na organizovani kriminal!”, zaključio je Janković.

Sklonost medijima

Štampa sistem nije jedina kompanija čija je aktivnost povezana sa medijima a u koju je Darko Šarić plasirao svoj novac, pokazuju podaci poslovnih arhiva Srbije i Crne Gore. Na čelo upravnog odbora glavnog konkurentskog preduzeća, Future plus, marta 2009. je imenovan Jestrović, Šarićev saradnik u privatizacijama preduzeća u Srbiji. Ovo postavljanje je od strane dijela javnosti protumačeno kao Subotićevo prepuštanje lanca kioska Šariću. Prema toj teoriji, Subotić je tada već bio oslabljen zbog istrage koja se protiv njega vodi i u strahu od zapljene imovine, a Šarić je bio pun novca koji je morao negdje plasirati, te je objeručke prihvatio da kupi Futuru plus. Ova poslovna veza se nalazi pod istragom tužilaštva. Što se tiče štampanih izdanja, koliko je sada poznato, Šarić je imao udjela u dva lista. Udio u podgoričkom dnevniku Pobjeda, koji je u većinskom državnom vlasništvu, iznosio je oko 2,5 odsto akcija u 2009. Akcije su držali Šarićeva firma Mat kompani, koja godinama dominira privrednim životom Pljevalja, i njegov saradnik Jovica Lončar. Novija lista akcionara pokazuje da je Lončar napustio svoj udio. U Srbiji su Svetlana Ceca Šarić, atraktivna manekenka i supruga Darkovog rođenog brata Duška, i Naike Bokan zajedno osnovale Code magazin u junu prošle godine. Magazin je pratio dešavanja na domaćoj džet-set sceni, a prestao je izlaziti neposredno nakon raspisivanja potjernice za Šarićem. Dvije štamparije se mogu vezati za Šarića i njegov klan. To su BMG-MN i MN štamparija, osnovani u Beogradu 2005. i 2006, a vlasnici su Nebojša Joksić i Miloš Nikolić, obojica optuženi 12. aprila ove godine da su kao članovi Šarićevog klana bili direktno uključeni u trgovinu kokainom.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZNACI: Stara fotografija, za nove poene

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zašto je poslanik Raško Konjević prećutao da je za fotografiju policajca Veselina Tabaša i Nasera Keljmendija saznao još u julu 2014. godine, kada je bio ministar unutrašnjih poslova. To proizilazi iz službene zabilješke u koju je Monitor imao uvid

 

Nakanadna pamet ili nešto drugo, tek nedavno se lider SDP-a Raško Konjević dosjetio da sa javnošću podijeli saznanja da se aktuleni prvi barski policajc Veselin Tabaš fotografisao sa Naserom Keljmendijem, osuđenim za mnogobrojna krivična djela. Konjević je krajem prošlog mjeseca pokazao ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću fotografiju Tabaša sa kontroverznim kosovskim biznismenom, tokom saslušanja ministra na sjednici Odbora za bezbjednost i odbranu. Konjević je poručio da je trebalo provjeriti do kraja Tabaša.

„Ako nije, sada je prilika da se provjere relacije između Keljmendija i novog načelnika CB Bar“, zaključio je.

Konjević je, međutim, iz njemu znanih razloga prećutao da je za tu fotografiju saznao još u julu 2014. godine kada je bio ministar unutrašnjih poslova. To proizilazi iz službene zabilješke koju smo imali na uvid, a koju je povodom sporne fotografije sačinio lično policajac Tabaš i adresirao na Ministarstvo unutrašnjih poslova.

„Fotografija na kojoj se nalazim ja sa licem Naserom Keljmendijem nastala je, koliko se mogu setiti, 2010. godine. Fotografiju je uslikao krim-tehničar CB Bar S.D. u službenim prostorijama OB Ulcinj u kancelariji za prepoznavanje lica“, dio je službene zabilješke.

Policajac Tabaš tada je objasnio da je to bila jedina slobodna kancelarija u koju je policija izvršila prepoznavanje Keljmendija.

U njoj je bilo još najmanje pet policajaca, čija imena je naveo. To su bili pripadnici barske ali i ulcinjske policije.

Zbog nedostatka mjesta, kako tvrdi, sjeo je pored Keljmendija, dok su ostale kolege bile u istoj prostoriji sa njima, o čemu mogu i oni svjedočiti.

Tabaš je detaljno pojasnio i da su tu proveli izvjesno vrijeme jer je u toku bio pretres stanova i hotela Kaza Grande u Ulcinju, koji je vlasništvo Keljmendija, zbog sumnje da je njegov sin Liridon falsifikovao lične isprave.

Sada, prvi barski policajac pojašnjava i zašto se fotografija našla na policijskom panou u njegovoj kancelariji.

„Fotografiju Keljmendija sam postavio da bi službenici policije znali kako on izgleda, kao i na uspomenu da smo privodili tako značajnog kriminalca. Sa Keljmendijem, kako prije, tako i kasnije, osim navedenog dana nisam imao bilo kakvu komunikaciju bilo ličnu ili telefonskim putem“, dio je službene zabilješke koju je Tabaš sačinio u julu 2014. godine.

Nakon detaljnih provjera, Unutrašnja kontrola je utvrdila da nije prekršno nijedno pravilo službe i da nema osnova za pokretanje disiplinskog postupka protiv Tabaša. O svemu je odmah obaviješten i sam Konjević koji je i tada bio ministar policije, zbog čega je nejasno zašto se baš sada prisjetio stare fotografije.

Službenik Uprave policije Veselin Tabaš je kroz svoj dosadašnji radni angažman iskazao visok stepen profesionalizma uz zapažene rezultate rada, koji su i opredijelili sadašanji menadžement Uprave policije da mu povjeri obavljanje veoma složenih i kompleksnih poslova i zadataka koji se odnose na radno mjesto načelnika Centra bezbjednosti Bar. To je saopšteno iz Uprave policije zbog, kako su naveli „bezuspješnog pokušaja diskreditacije Tabaša“ od strane Konjevića.

Svojim saopštenjem, potvrdili su da je Konjević za sve znao još ranije, tačnije da je tokom 2014. godine, nakon što je fotografija postala dostupna drugim licima u okviru Uprave policije, tadašnji menadžment Uprave policije preduzeo aktivnosti na utvrđivanju svih činjenica i okolnosti koje se odnose na postojanje potencijalne povezanosti službenika Tabaša i Keljmendija.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NAKON 3. MAJA – DANA SLOBODE MEDIJA: U službi države ili javnost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Duže od deceniju datiraju prijedlozi da se poveća zakonska zaštita medijskih radnika i pooštre kazne za napade na novinare. Političke volje za njihovo usvajanje nije bilo. Da se nešto mora raditi na zapuštenom polju medijskih sloboda, dok ne bude kasno, za sada, na riječima, svjesni su iz nove vlasti

 

Tokom prošle godine zabilježeno je 16 – napada, hapšenja i prijetnji novinarima. Samo za dva mjeseca ove godine imamo četiri napada – Jelena Jovanović, Sead Sadiković, Esad Kočan i Nebojša Šofranac, i dvije prijetnje ekipama TV Vijesti i TV Budva.

Da se nešto mora raditi na zapuštenom polju medijskih sloboda, dok ne bude kasno, svjesni su i iz nove vlasti. Premijer Zdravko Krivokapić je nakon posljednjeg napada kazao da je zamolio ministarku zaduženu za medije Tamaru Srzentić „da što prije svakom novinaru da status službenog lica, mislim da to može mnogo štošta promijeniti”.

Premijer se pogrešno izrazio jer novinarima ne treba status, već dodatna zaštita i zakonom propisane odredbe da se napad i ometanje u vršenju posla od javnog interesa, kaznama tretiraju kao napad na službeno lice. Spin oko statusa službenog lica bivša vlast je često koristila da unese zabunu i da ne prihvati inicijative oko uvođenja oštrijih kazni za napade na novinare.

„Novinari i službena lica ne mogu da se poistovjete, jer razlozi za njihovu zaštitu nisu isti. Službena lica imaju ovlašćenja da primjenjuju zakon, koja novinari nemaju, ali novinari treba da dobiju pojačanu zaštitu, kao i službena lica, zato što rade posao od javnog interesa koji sa sobom nosi povećan rizik po bezbjednost i to treba jasno razgraničiti. Tako da mislim da se tu radi o terminološkom nerazumijevanju, nije to teško pravilno propisati“, kaže za Monitor Tea Gorjanc-Prelević.

Na Dan slobode medija ministar policije Sergej Sekulović je ispravio premijera i objasnio da će njegovo ministarstvo preložiti da se svaki napad na medijskog radnika tretira kao napad na službeno lice. To će se postići tako što će MUP pristupiti izmjenama i dopunama Zakona o javnom redu i miru, na osnovu kojih bi novinari, poput službenih lica bili zaštićeni u slučaju ometanja vršenja svog posla. Sekulović je najavio da će inicirati i izmjene Krivičnog zakonika: „Na ovaj način doprinijećemo većoj sigurnosti novinara, tako što će se pooštriti prekršajna i krivična odgovornost onih koji pokušaju da utiču na bilo koji način na rad novinara“.

Predlozi o pooštravanju kazni za napade na novinare datiraju iz 2008, tada su ih inicirali Pokret za promjene, Socijalistička narodna partija i MANS. Sve do sada nije bilo političke volje da se oni usvoje.

„Akcija za ljudska prava (HRA) je možda prva to 2010. godine i formulisala kao konkretne odredbe s obrazloženjem i zajedno sa Sindikatom medija se poslednjih godina zalagala da se to usvoji“, kaže Gorjanc-Prelević i navodi da ti prelozi mogu da se koriste kao polazište za najavljene izmjene.

HRA je prije 11 godina predložila da se u Krivičnom zakoniku uvede novi član Sprečavanje novinara u vršenju profesionalnih zadataka, sa zaprijećenim kaznama od tri mjeseca do tri godine zatvora, ako počinilac uvrijedi ili zlostavlja novinara ili mu nanese laku tjelesnu povredu ili prijeti oružjem, od tri mjeseca do pet godina, a ako je djelo učinjeno u grupi i na organizovan način od šest mjeseci do pet godina zatvora. Za Napad na novinara u vršenju profesionalnih zadataka, predložena je kazna do tri godine, u slučaju lake tjelesne povrede i prijetnje oružjem od tri mjeseca do pet godina i ako je napad izršen u grupi i organizovano od šest mjeseci do pet godina.

Pored dva nova člana, predložena je i dopuna člana Teško ubistvo sa odredbom da se zatvorom od najmanje 10 godina ili kaznom zatvora od 40 godina sankcioniše onaj – ko liši života novinara pri vršenju ili u vezi sa vršenjem profesionalnih zadataka. Predložene su i promjene kod člana Teška tjelesna povreda u kome bi se pored ostalih ranjivih grupa naveli i novinari.

U HRA su se prilikom izrade ovih predloga vodili praksom iz Hrvatske i Srbije koje zakonom imaju pojačanu zaštitu novinara. Navode da je u Srbiji  predviđena posebna zaštita jednog kruga ljudi koji obavljaju posao od javnog značaja koji nosi veći rizik za bezbjednost („zanimanja koja su od značaja za javno informisanje, zdravlje ljudi, obrazovanje, javni prevoz, pravnu i stručnu pomoć pred sudskim i drugim državnim organima”). Od  decembra 2019. godine je za „lišavanje života lica koje obavlja poslove od javnog značaja u vezi s poslovima koje obavlja“ kao oblik teškog ubistva, propisana mogućnost izricanja čak i doživotne kazne zatvora!

Tokom ove godine Udruženje sudija i tužilaca Srbije predložilo da se propiše novo krivično djelo „napad na novinare“ koje će se odnositi na sve radnje koje su trenutno propisane krivičnim djelom „napad na advokata“ koje već postoji u KZ Srbije: „U tom zakonu bi trebalo predvideti da se npr. po prijavi novinara postupa u najkraćem mogućem roku, ne dužem od dva časa, od strane policije u slučaju neposredne ugroženosti bezbednosti novinara i njegove imovine“.

U Hrvatskoj postoje krivična djela i to Prijetnja čiji teži oblik vrši onaj ko prijeti „službenoj ili odgovornoj osobi u vezi s njenim radom ili položajem ili prema novinaru u vezi s njegovim poslom…“ dok djelo povreda slobode mišljenja i izražavanja misli vrši onaj ko „novinaru protivpravno uskrati ili ograniči slobodu izvještavanja”.

HRA je nakon 2010, svoj predlog aktuelizovala i 2014. godine. Bezuspješno. Na skupu 2016. godine na kome su učestvovali vrhovni državni tužilac Ivica Stanković, tadašnji ministar policije Goran Danilović i Marijana Laković ispred Ministarsstva pravde ponovo je dostavljen prijedlog izmjena. „Ne znam zašto taj predlog nijesu prihvatile prošle vlade“, kaže Gorjanc-Prelević.

Najave nove vlasti da ih konačno usvoji ovako komentariše: „Poenta je da smo svi raspoloženi da pomognemo da se posle mnogo godina čekanja i propiše ta pojačana zaštita novinara. To bi bila važna i politička i pravna poruka države da su svi oblici prijetnji i drugog nasilja prema svakom novinaru nešto neprihvatljivo“.

Možda neki naredni Dan slobode medija dočekamo bez nasilja i sa  riješenim slučajevima napada. Pa da počnemo da pričamo i o drugim brojnim problemima, kao i o onom da više od pola novinara prima platu manju od državnog prosjeka.

 

Relativizovanje napada

Verbalni napad na sportskog novinara Nebojšu Šofranca nije naišao na jednoglasnu osudu vladajuće političke većine. A posebno se sa jasnom neosudom istaklo Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta čiji je uposlenik vrijeđao novinara. Podsjetilo nas je to na manir bivše vlasti  selektivnog osuđivanja nasilja.

„Patriotski“ mediji svoju praksu nijesu mijenjali. Tako se Slavko Mandić, na svom Radiju Skali, a tekst prenose CDM i Analitika, ironično pita Što bi sa prebijanjem novinara Sadikovića i Kočana.

CDM prenosi Gradski radio na kome Šeki Radončić objašnjava da napad na Sadikovića u stvari i nije bilo već da je „riječ o još jednom pokušaju kompromitacije Crne Gore, crnogorskog društva i prije svega kompromitacije prethodne vlasti, kojoj se sada želi na svaki način pripisati navodni napad na Sadikovića“.

Portal Antena M objavljuje članak u kome Seada Sadikovića nazivaju huljom.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POSKUPILE OSNOVNE ŽIVOTNE NAMIRNICE: Novi nameti, teže i breme

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najnovija poskupljenja osnovnih životnih namirnica u Crnoj Gori, za razliku od drugih država, nisu propraćena otporom građana. Dok  se posljedice krize sve snažnije osjećaju, reakcije države nema

 

Najnovija poskupljenja osnovnih životnih namirnica u Crnoj Gori, za razliku od drugih država, nisu propraćena buntom. Čak ni spontanim protestom, u skladu sa epidemiološkim mjerama. Tek je poneka stidljiva objava na društvenoj mreži Fejsbuk, u kojoj se građani pitaju kakve će sve načine još morati da izmisle kako bi pregrmili od prvog do prvog u mjesecu… I dok se posljedice krize sve snažnije osjećaju, reakcija države nema.

U posljednjih desetak dana, cijene najosnovnijih životnih potrepština – brašna i ulja u crnogorskim marketima uvećane su za 10 do 30 odsto. Poskupili su i so i šećer, takođe za oko 10 odsto. Tako će sada građani, na primjer, umjesto dosadašnjih euro, za ulje morati da izdvoje i do 1,50 eura, a za kilo brašna umjesto 40 centi, 45.

Glavni razlog za povećanje cijena, kako su objasnili iz pojedinih trgovačkih kompanija, leži u tome što su proizvođači i dobavljači namirnica koje se ne proizvode u Crnoj Gori povećali svoje cijene. Osim toga, poskupilo je i gorivo, odnosno transport. Najupečatljiviji učinak pandemije izazvane virusom COVID-19 ogleda se u tome što je, i pored povećanja cijena naftnih derivata, litar najjeftinijeg jestivog ulja trenutno skuplji od litra eurodizela, čija je cijena 1,13 eura.

I voće i povrće je poskupilo. Tako je na zelenoj pijaci TC Bazar u Podgorici za kilogram jabuka potrebno izdvojiti od 1,30 do 1,70 eura. Za avokado i čitavih osam.

Krastavac se može kupiti po cijeni od euro i po do dva i po, a paradajz od dva do dva i po. Crni luk košta od euro do euro i po, a krompir od 0,60 do 0,80 centi.

I cijene ribe su porasle. Kilogram pastrmke sada košta pet eura.

Poskupljenje namirnica očekuje se i u narednom periodu. To, za posljedicu, ima i poskupljenje druge hrane u kojoj se one nalaze, poput hljeba i drugog peciva, prerađevina, slatkiša,…

Predlogom budžeta za 2021. godinu najavljeno je povećanje akciza na duvanske i proizvode od šećera i kakaoa, kao i na sladolede, alkohol i gazirana pića. To je jedna od mjera poreske politike koja će sa primjenom početi 1. jula. Tako bi se, predloženim rješenjem, akcize na zaslađena pića i alkohol povećale sa 25 na 35 eura po hektolitru, 72 centa po kilogramu za slatkiše, a za duvanske proizvode sa 37 na 51 euro na hiljadu komada cigareta.

Iz Privredne komore Crne Gore (PKCG) upozoravaju da će taj predlog dovesti do rasta cijena, smanjenja prodaje, povećanja obima sive ekonomije a, u konačnom, i do smanjenja prihoda za državu. To je ocijenjeno na sastanku, održanom krajem aprila u prostorijama PKCG-e. ,,To je pokazala praksa iz prethodnih godina, sa istim scenarijem u dijelu akcizne politike. Sem toga, akcize će zbog porasta cijena uticati i na konkurentnost naše turističke destinacije”, kazala je tom prilikom potpredsjednica PKCG-e Nina Drakić.

Kad god krenu poskupljenja osnovnih životnih namirnica i bojazan od nestašice, nanovo se postavlja pitanje – zašto Crna Gora ne ulaže više u domaću proizvodnju?

Predstavnici kompanija iz oblasti koje će biti posebno pogođene planiranim povećanjem akciza, koji su prisustvovali pomenutom sastanku, kazali su da će podizanje akciza imati značajne negativne efekte na domaće proizvođače i da nije dobro mijenjati akciznu politiku usred poslovne godine. Naročito kada ekonomija treba da se oporavlja od posljedica pandemije.

Mikan Jauković iz Pivare Trebjesa, istakao je da će domaća privreda, umjesto da bude stabilizovana i oporavljena, biti dodatno hendikepirana ovakvim potezom. ,,Ukoliko Pivara Trebjesa bude pogođena ovim mjerama, neće moći da podstiče partnere u turizmu i ugostiteljstvu. Na ovaj način će se podstaći uvoz jeftinih piva. Jasno je da prilikom donošenja odluke o povećanju akciza nije sagledavan dugoročni aspekt  niti posljedice ove odluke. Povećanjem akciza za pivo na 35 eura po hektolitru Crna Gora će se izjednačiti sa Češkom, Belgijom, Italijom i Francuskom”.

Prema podacima Uprave za statistiku Monstat cijene prehrambenih proizvoda u maloprodajnim trgovačkim lancima za februar uvećale su se za 0,7 odsto u odnosu na januar ove godine, a za 1,5 odsto u odnosu na februar prošle godine. Ili preciznije, cijene voće u januaru bile su niže za 3,6 odsto, ulja i masti za 1,7 odsto, a hljeba i žitarica, kao i mlijeka i sira, za oko 0,4 odsto.

Neznatnu pomoć proizvođačima u krizi najavilo je Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, kojim rukovodi Aleksandar Stijović, smanjenjem stope PDV-a na jaja, kao osnovne životne namirnice, sa 21 na 7 odsto. ,,Koliki je značaj ove inicijative, najbolje govori činjenica da se u Crnoj Gori godišnje proizvede  preko 100 miliona jaja, dok se dodatno uveze oko 40 miliona jaja. Smanjenje stope PDV-a će povećati obim domaće proizvodnje, kao i na konkurentnost ovog proizvoda na domaćem tržištu”, kazali su iz resora Stijovića.

Iz Ministarstva za ekonomski razvoj su optimistični. Odatle su za Radio Crna Gora saopštili da je poskupljenje prolazno. ,,Za sada nema ozbiljnijih poremećaja na tržištu. Radi se o prolaznom trendu, i uvjereni smo da će u doglednom periodu doći do nivelisanja cijena. Ako se pojavi potreba za intervencijom države, osnovni alat kojim raspolažemo je interventna nabavka roba u skladu sa Zakonom o interventnim nabavkama i njihovo puštanje na tržište kako bi se izbalansirale ponuda i potražnja i na taj način uticalo na nivo cijena”, kazali su iz sektora Jakova Milatovića.

Dok se svijet utrkuje da masovnom vakcinacijom izađe iz korona krize, novi izazov čeka neke ranjivije vlade i ekonomije. Takva je i crnogorska. Do adekvatnog odgovora države, građani će se, kao i obično, morati dovijati.

 

Troškovi za hranu najviši u posljednjih šest godina, autoritarne vlade popustljivije

txt. Globalne cijene prehrambenih namirnica najviše su u posljednjih šest godina, vođene skokom troškova svega, od soje do palminog ulja, a, djelimično, i zbog ranjivih lanaca snabdijevanja i loših vremenskih uslova.

Od početka godine u Sudanu su bijesnili protesti, dok su strepnje zbog obezbjeđivanja hrane doprinijele sukobima u Libanu i Tunisu. U Indiji su se poljoprivrednici pobunili protiv napora da obore cijene. Čak i bogate zemlje, poput Ujedinjenih Arapskih Emirata, razmatraju moguće ograničenje cijena nekih namirnica.

„Skokovi cijena destabilizuju, ne samo zato što dovode do velikih poteškoća u zajednicama i domaćinstvima, već i zato što se očekuje da će vlade nešto preduzeti po tom pitanju“, kaže za Bloomberg Wealth, specijalizovani portal za ekonomska pitanja, Hendrik Kalen, saradnik u Peterson Institutu za međunarodnu ekonomiju, istraživačkom centru sa sjedištem u Vašingtonu. „Implikacije će trajati duže, i nakon kraja pandemije”.

Kao što to uvijek biva, uticaj globalne ekonomske nepogode je nesrazmjeran. U bogatim zapadnim zemljama ogledaće se u zamjeni brenda proizvoda, a u najsiromašnijim – može da odlučuje između slanja djeteta u školu ili da radi. Zemlje u razvoju će, piše Bloomberg Wealth, najžešće osjetiti posljedice.

Kao najveći svjetski potrošač hleba po glavi stanovnika i najveći izvoznik brašna, Turska je posebno izložena protestima zbog povećanja cijeni namirnica. Zajedno sa padom lire, pritisak na predsjednika Redžepa Tajipa Erdogana raste, pa je on naložio istragu povećanja cijena hrane, kazavši da su ,,ulje, mahunarke, povrće i voće primarna briga”.

Slično je i u Brazilu.

U Indiji, najvećem svjetskom izvozniku pirinča i drugom po veličini proizvođaču pšenice, milioni ljudi nemaju pristup ni najosnovnijim prehrambenim namirnicama, a država ima i jednu od najviših stopa dječije neuhranjenosti.

„Autoritarne vlade imaju tendenciju da budu nešto popustljivije prema vrstama protesta oko ‘pitanja kuhinjskog stola’, nego kada je riječ o protestima protiv korupcije ili kriminala”, zaključuje Kalen.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo