,,Godine iza mene obilježene su ogromnim naporima i borbom da bar malo popravim zdravstveno stanje svog sina sa smetnjama u razvoju. Za to su potrebni sati vježbanja i česti odlasci kod specijalista. Nažalost, svi sa sličnim problemima u Kolašinu imaju i muku više. Ovdje nema mogućnosti da djecu ostavimo bar na nekoliko sati u nekoj ustanovi gdje bi s njima radili psihoterapeuti, logopedi, defektolozi”, priča Jelena, majka dječaka, kojem je dijagnostifikovana hemipareza.
Dječak je, kaže ona, imao problema i s govorom, pa je porodica do sada plaćala, angažujući stručnjake koji su mu pomagali da otkloni smetnje u govoru i popravi motoričke sposobnosti.
Priča svakog roditelja u Kolašinu, koji ima djete sa smetnjama u razvoju sasvim je slična. U gradu ne postoji dnevni centar namijenjen mališanima i omladini sa tom vrstom zdravstvenih problema. Postojanje takve ustanove nije prepoznato ni kao jedan od gradskih prioriteta, pa se ne pominje ni u obliku predizbornih obećanja. Najbliži dnevni centar je u susjednom Mojkovcu, ali tek par Kolašinca koristi usluge te ustanove.
,,Nije lako ni do Mojkovca, jer svakodnevno treba obezbijediti prevoz. Ja nemam auto, pa bih bio prinuđen da plaćam taksi, jer moja ćerka ne može u sredstva javnog prevoza. Mnogo bi koristilo kada bi Opština našla način da nadoknadi bar te troškove. Oni koji tamo idu, vrlo su zadovoljni, a djeca dobiju besplatno fizioteraputa, logopeda i ostale stručnjake za koje se u Kolašinu mora platiti”, priča Darko, otac djevojčice koja se vrlo teško samostalno kreće.
Roditelji kažu da se u Domu zdravlja trude da im izađu u susret, ali da, s obzirom na broj pacijenata, nije moguće obezbijediti vrijeme fizioteraputa u mjeri potrebnoj mališanima.
,,Pojedini fizioterpeuti kad ih privatno angažujemo izlaze nam u susret niskim cijenama svojih usluga. Zahvalni smo na tome, ali našem djetetu su potrebne vježbe bar tri puta dnevno. Sve je to ogroman je trošak. Jednom godišnje idemo u Institut Simo Milošević u Igalu. Toliko plaća Fond zdravstva. I to je sve. Otvaranje dnevnog centra bio bi spas za mnoge od nas”, kažu u porodici, koja već godinama ulaže mnogo i truda i novca da ,,podigne dijete na noge”.
Prema evidenciji lokalnog Udruženja roditelja djece i omladine sa smetnjama u razvoju Zvijezda oko dvadesetoro djece ima potrebu da s njima svakodnevno rade različiti stručnjaci. Nažalost, kako navode, samo mali broj njih i dobije to što je neophodno za ozbiljniji napredak. Postojanje dnevnog centra je kolašinska prijeka potreba, kažu u toj organizaciji.
,,Što prije je neophodno osmisliti način da takvu ustanovu dobije i ovaj grad. Zabrinjava što i po selima ima mnogo djece s istim problemima, a oni su još dalje od stručne pomoći. To je postalo očigledno prilikom realizacije jednog od naših projekata, kada se pedijatar dr Momčilo Vukčević potrudio da sve te roditelje obavijesti i, zahvaljujući svom autoritetu, nagovori da dovedu svoju djecu. Tada smo im obezbijedili besplatno fizioteraputa ali, nažalost, to je bilo nedovoljno”, kažu u NVO Zvijezda.
Kroz svega nekoliko projekata za koje je uspjelo da obezbijedi novac, to udruženje je pomagalo svojim članovima. Ali, tvrde, nedovoljno. Ogromnu podršku imaju od pedijatrijske službe Doma zdravlja, ali lokalne vlasti do sada nijesu imale razumijevaja za njihov rad.
,,Mi, čak, nemamo ni svoje prostorije. Dr Vukčević nam mnogo pomaže i zahvaljući njemu imamo informacije o djeci sa smetnjama u razvoju na području cijele opštine”, kažu u NVO Zvijezda.
Iz kolašinske Opštine nedavno su najavili da će u narednom periodu pokušati da nađu način i plate prevoz do Mojkovca svima kojima je potrebno. U NVO Zvijezda, pak, kažu da bi za taj novac trebalo obezbijediti prostor i plaćanje bar jednog fizioterapeuta koji bi radio s mališanima sa smetnjama u razvoju.
Prema onome što kažu u lokanoj upravi to skoro neće dočekati.
“Sada nije moguće sa sigurnošću kazati kada bi mogla početi realizacija tog projekta. Svakako za to će nam biti potrebna pomoć države. No, taj problem ćemo ozbiljno shvatiti. Do kraja godine počeće da radi dnevni boravak za stare, namjeravamo i da izradimo plan socijalne inkluzije, jako smo posvećeni brizi o najranjivijim grupama naših sugrađana. Djeca s posebnim potrebama, svakako, jesu jedna od njih”, kazali su u kolašinskoj Opštini.
U susjednom Mojkovcu još prije nekoliko godina otvoren je dnevni centar. Roditelji mojkovačkih mališana, koji iza sebe imaju godine bolne i teške borbe, kažu da im je ta ustanova omogućila i predah i utočište, iako su poodavno formirali udruženje kako bi zajednički izašli na kraj s teškoćama i lakše doprli do stručnog kadra. Centar je, tvrde, gotovo sve što treba njihovoj djeci objedinio na jednom mjestu.
Ta ustanova obezbjeđuje i besplatan prevoz djeci od kuće, odnosno škole i obrnuto. To je roditeljima još jedna olakšica i ušteda.
„Ne manje bitna od stručne pomoći je i topla atmosfera u Centru. Naša djeca su tamo prihvaćena, što je važno za njihov napredak”, kažu u tamošnjem Udruženju roditelja djece i omladine s teškoćama u razvoju.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ