Povežite se sa nama

OKO NAS

KOLAŠIN: RADNICI SPREMILI DOKAZE O NEZAKONITOJ PRIVATIZACIJI IMPREGNACIJE: Osam godina nepravde

Objavljeno prije

na

Brkovic-Dragan04

Glas predstavnika bivših radnika kolašinske Impregnacije, koja je od 2007. godine, nakon stečaja, postala vlasništvo Vektre Montenegro Dragana Brkovića, još nije dopro do nadležnih. Radnici su na osmu godišnjicu otkako su kao tehnološki višak ostali bez posla, objavili da imaju nove i nedvosmislene dokaze da je privatizacija izvedena nezakonito i pod vrlo sumnjivim okolnostima. Ono što su minulih godina slutili, sada je jasno.

Firma je, tvrde zaposleni, poklonjena Brkoviću, a podsjećaju i na činjenicu da za one koji su ostali bez posla kao tehnološki višak još nije završen socijalni program. Iako im je cilj da, prije svega, dobiju otpremnine koje im sljeduju, predstavnici zaposlenih će s pribavljenom dokumentacijom o privatizaciji, najavili su, i kod tužioca. Pozvali su nadležne organe, lokalnu i državnu vlast da im se pridruže u dokazivanju namjernog beskrupuloznog uništavanja preduzeća. Neće, kažu, odustati od nastojanja da ostvare svoje zakonsko pravo, ali i da objelodane nepoznate činjenice oko prodaje preduzeća u kojem su radili.

,,Stečaj je uveden tačno prije osma godina na zahtjev povjerioca PTP Pavić iz Valjeva, zbog duga od 2. 515 eura, dok je blokada bila 300.000 eura. Pri svemu tome, treba imati na umu činjenicu da je cjelokupna imovina preduzeća procijenjena na skoro četiri miliona eura. Nevjerovatno, ali istinito, tada je i sindikat tražio od Privrednog suda da se uvede klasični, a ne programirani stečaj. Pozivamo tadašnjeg predsjednika sindikata Gorana Šćepanovića, koji nam se nije obratio osam godina, da objasni svoje razloge za takav postupak”, kažu radnici. Za svoje tvrdnje nadležnima će ponuditi i obimnu dokumentaciju prikupljanu od 2007. godine od kako se i bore da ostvare svoja prava.

Kako kažu predstavnici radnika, način na koji je uveden stečaj ukazuje da cilj nije bio ozdravljenje kompanije i izmirenje povjerilaca, već da se, kroz nerealno smanjenju procjenu vrijednosti imovine omogući Vektri da jeftino dođe do nekretnina i opreme.

,,Na taj način Brković se domogao više od 200.000 kvadratnih metara građevinskog zemljišta. Da je sve oko stečaja već bilo dogovoreno ukazuje i činjenica da stečajni dužnik nije ni pokušao da donese plan reorganizacije, već je odmah tražen klasični stečaj.”

Predstavnici radnika tvrde da u Privrednom sudu ne postoje dokazi da je Brković ikada uplatio ni eura više od depozita za javno nedmetanje od oko 300. 000 eura. Prema kupoprodajnom ugovru, Impregnacija je Brkoviću prodata za oko 2, 83 milona eura. U aneksu ugovora između stečajnog dužnika i Vektre Montenegro iz avgusta 2008. godine, piše da je kupoprodajna cijena umanjena za 1,07 miliona eura, u skladu sa zaključkom Vlade br. 03-11018 od 28. decembra 2007.godine.

,,Predsjednik bjelopoljskog Privrednog suda Muzafer Hadžajlić nas je obavijestio da ne posjeduje dokumentaciju koja bi potvrdila da je kupac uplatio kupoprodajnu cijenu, umanjenu za iznos iz aneksa. Nigdje nijesmo našli ni obrazloženje za zaključak Vlade, kojim se umanjuje kupoprodajna cijena. Investicioni i socijalni program takođe su dugo bili daleko od očiju javnosti. Došli smo i do tih dokumenata i već na površan pogled jasno je da ništa nije ostvareno”, kažu zaposleni.

Oni podsjećaju i da je Brković u međuvremenu porušio hale i zgrade Impregnacije, a zemljište poravnao i pripremio za gradnju.

Građevinski objekti i zemljište na nekoliko lokacija s infrastrukturom na javnom nadmetanju za prodaju nekad uspješnog kolašinskog preduzeća procijenjeni su na svega 2,21 miliona eura. Osnovna sredstava i krupni inventar preduzeća procijenjeni su na samo 616.800 eura.

U vrijeme kada su nastojali da spriječe klasičnu prodaju Impregnacije Aleksandar Rakočević, jedan od većinskih vlasnika, tvrdio je da ,,postoji grupa koja je organizovano radila na uvođenju stečaja”. Tadašnji predsjednik Opštine Mileta Bulatović, takođe, oštro se protivio uvođenju stečaja.

Tadašnji ministar poljoprivrede Milutin Simović zatražio je od Privrednog suda i stečajne uprave razumijevanje ,,kako bi se izbjegla prodaja”.

Radnicima je izuzetno čudno da je stečajni upravnik Milovan Ćulafić od Privrednog suda kao naknadu tražio ni manje ni više nego 23.000 eura. U obrazloženju svog zahtjeva Ćulafić je naveo da je ,,u vrlo kratkom roku od nekoliko mjeseci uspio da, i pored izuzetne složenosti i obima poslova” proda imovinu Impregnacije.

Vektra Nord, preduzeće osnovano nakon privatizacije Impregnacije, trenutno grca u problemima. Inspekcija rada je tokom kontrole krajem januara utvrdila da poslodavac zaposlenima u toj firmi duguje 23 zarade, kao i da im nije uplatio doprinose na obavezno socijalno osiguranje od jula 2010. godine. Zbog duga je u pogonima nekoliko puta isključivana struja. Fabrika ne radi od decembra prošle godine.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo