Povežite se sa nama

OKO NAS

KOLAŠIN: TUROBNA PENZIONERSKA SVAKODNEVICA: Nerealna predizborna obećanja

Objavljeno prije

na

Prema podacima iz prošle godine u Kolašinu je 1.313 penzionera, dakle više nego njihovih zaposlenih sugrađana. Potrebe i interesi te populacije, ipak, zauzimaju vrlo malo prostora u realnim planovima vlasti, i na državnom i na lokalnom nivou. Iako ne postoji precizan podatak, u Opštinskoj organizaciji penzionera tvrde da je veliki broj i samačkih staračkih domaćinstava, naročito na ruralnom području. Do njih, s vremana na vrijeme, stižu jedino volonteri Crvenog krsta. Iako u znatno boljem položaju nego njihovi vršnjaci u selima, kolašinski penzioneri tvrde da ta varoš, osim čistog vazduha, malo šta nudi pripadnicima ,,trećeg doba”. Uz ostalo, kažu, nedostaje i prostora gdje bi se moglo provesti slobodno vrijeme.

Dan im se svodi, uglavnom, na gledanje televizije ili čitanje novina. Vezani su za svoje kuće, u kafanama među omladinom, smatraju, nije im mjesto, a za taj trošak nema ni mjesta u njihovim skromnim primanjima. Znatan broj najstarijih građana Kolašina još su podstanari, a 240 ih prima invalidsku penziju. Zvanično, kaže statistika, projesečna penzija u tom gradu je 250 eura. No, veliki je broj korisnika najminimalnijeg primanja.

,,Ne mogu da kažem da se iz rukovodstva našeg udruženja nijesu trudili, tu i tamo su organizovali partije šaha, pikada ili izlete, ali to nijesu mogli svi da koriste. Osim toga, vrlo je malo tih događaja i bilo. Osim kancelarija udruženja, koje nijesu dovoljne, nemamo adekvatan prostor za druženje. Nema nas, kao što vidite, ni u predizbornim obećanjima. Kako da smo već umrli”, kaže osamdesetogodišnji sagovornik Monitora.

Njemu je, po svemu sudeći, promaklo saopštenje jedne od kolašinskih izbornih lista, u kojem su penzioneri ipak pomenuti. Predsjednica lokalne organizacije penzionera i, ujedno, kandidatkinja za odbornicu Demkratske partije socijalista Ljiljana Tatić svojim vršnjacima ovih dana obećavala je mnogo.

Ona je sigurna da će samo pobjedom DPS obećani projekat biti realizovani. A među njima je i izgradnju stambene zgrade za potrebe penzionera.

„Jedna od ključnih stavki našeg izbornog programa je briga o penzionerima. Već pravimo spisak penzionera koji su stambeno nezbrinuti. Od lokalne uprave ćemo dobiti lokaciju s infratstrukturnim priključcima, što je značajno za prvu fazu ovoga projekta u kojem će partneri biti i Udruženje penzionera Crne Gore, kao i Vlada Crne Gore s nadležnim ministarstvima”, najavila je Tatićeva.

Udruženje će u narednom periodu, tvrdi ona, posebnu pažnju posvetiti i penzionerima s najnižim primanjima, kao i onima ugroženog zdravlja.

U naredne četiri godine, obećava Tatićeva, razmišljaće se i o dnevnom centru za potrebe starih, kao i o brojnim drugim akcijama kojima bi se poboljšao standard i sigurnost pripadnika „treće dobi”. Sve to, ako pobijedi njena partija.

Penzioneri, ali i novinari, ostali su uskraćeni za odgovor na pitanje zbog čega svi ti projekti nijesu realizovani od 2006-2014 godine, kada je DPS bio na vlasti.

Da aktuelna obećanja penzionerima zvuče apsurdno doprinosi i podatak da je upravo za vrijeme vlasti te stranke, Dom penzionera umalo promijenio vlasnika, pa umjesto opštinski, postao vlasništvo Atlas banke. Naime, taj objekat, inače jedna od najstarijih i najljepših kolašinskih kuća, tadašnja vladajuća koalicija DPS-Grupa birača dala je kao zalog za jedan od brojnih kredita.

Prije pet godina tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković od lokalnog je parlamenta dobio zeleno svjetlo da potpiše ugovor o fiducijarnom prenosu prava svojine na objekat površine 102 kvadratna metra i pripadajuću parcelu površine 276 kvadrata kao garanciju za kratkoročno zaduženje od 70.000 eura kod Atlas banke.

,,Mi smo generacija koja je zapamtila bolji Kolašin i koja je taj grad i gradila. Bili smo radnici u uspješnim preduzećima, kojih više nema. Čini mi se da se tada više pažnje poklanjalo starijima, da su mogli kvalitetnije provesti svoje posljednje godine. Nema toga više. Sjećam se i kada je hotel Bjelasica bio pun penzionera iz drugih gradova. Sada, vidim, to vrijeme ne može se vratiti. Odmor u Kolašinu iskoristi malo naših vršnjaka. Možda bi hoteli puni ‘tuđih’ penzionera podsjetili vlast da brine o svojima”, kaže osamdesetdvogodišnji Kolašinac.

Primjeri Kolašinaca koji su završili radni vijek, a ipak, svakodnevno sebi nalaze zanimaciju koja na zadovoljavajući način ispunjava dan vrlo su rijetki. Među njima je i Desa Marković. No, njoj nije u tome pomoglo ni Udruženje penzionera niti iko iz vlasti. Ona je, kaže, sama odlučila da sebi ne dozvoli da na kraju dana pomisli kako nije trebalo ni ustajati iz kreveta. Sugrađanima je poznata po jednom od najuređenijih i najljepših dvorišta u Kolašinu, ali i po odanosti slikarskoj četkici.

Desa svakodnevno stvara ljepotu, bilo da je riječ o mjesecima bez snijega, kada radi u bašti, bilo da su to zimski dani, kada je posvećena svojim uljima na platnu.

Nije ni nju, kaže, zaobišao osjećaj praznine kada je ostavila frizerkse makaze. Međutim, nije dozvolila da to potraje dugo niti je pristala na činjenicu da je aktivan dio života završen odlaskom u penziju.

„Odjednom sam se našala pred izazovom šta dalje. Slikanje sam voljela ali se nijesam njim bavila. Na nagovor sina počela sam da slikam. I tako evo već deceniju i po. Osjećam da napredujem. Mnogo radim i posvećena sam tome pa je, valjda, bilo i za očekivati doživjeti pomake.Tako je bilo i s baštom. Mislila sam da ću uređenim dvorištem pomoći i gradu i sebi i tako je i bilo. Uzdam se u sebe i sebi popravljam kvalitet života”, kaže ova kolašinska penzionerka.

No, Desa priznaje da njeni hobiji koštaju mnogo i da ih ne može svako priuštiti. Svakog proljeća sezonu u bašti počinje, tvrdi, s najmanje 300 eura ulaganja.

Penuzioneri u Kolašinu, koji očekuju da im Udruženje ili vlasti poprave život, to neće dočekati. Gotovo je sigurno da za njih novi lokalni izbori neće značiti i sadržajnije staračke dane.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Nema reforme sa nestabilnom vladom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. Kada imate vladu sa nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat

 

MONITOR: U novom izvještaju EK o napretku opet se upozorava da je Crnoj Gori potrebna jaka politička volja za efikasno rješavanje pitanja korupcije i organizovanog kriminala. Znači li to da je nema?

JANJUŠEVIĆ: Političke volje sigurno ima, ali bojim se samo na riječima! Svaka partija ponaosob je sigurno za rješavanje ovog problema, ali kada treba izabrati Tužilački savjet, onda vidite kavi problemi nastaju. Tako da to samo nije dovoljno za ovako jednu opasnu pošast i veliki problem. Potrebno je da imate čitav jedan kompaktan sistem koji se može suprotstaviti korupciji i kriminalu na visokom nivou – a to su policija, tužilaštvo i sudstvo. Prethodna vlast je izgrađivala sistem da tužilaštvo i sudstvo budu  pod velikim partijskim kontrolama i uticajem. To sad predstavlja veliki problem i zahtjevan i dugotrajan  proces u izgradnji kompaktnog sistema koji će se suprostaviti ovom kanceru koji razara naše društvo.Vidite koliko se samo troši energije i političkog usaglašavanja oko Tužilačkog savjeta. O drugim stvarima da ne govorimo.

MONITOR: Jeste li iznenađeni ocjenama novog izvještaja? Šta su, u stvari, poruke EK novoj vlasti?

JANJUŠEVIĆ: Apsolutno nijesam iznenađen ocjenama Evropske komisije, a poruke, kada pregovori traju devet godina, počinju da budu iste i nepromijenjene. Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. U stvarnosti to znači da morate pokazati da kroz javne politike kreirate sistem gdje će javne ustanove i institucije biti servisi građana uz podrazumijevanu vladavinu prava. Sada, kada imate Vladu s nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat! I onda morate imati ovakav izvještaj. Mada, iskreno govoreći, ova vlada nije mogla značajno da popravi, niti pokvari osam godina jako loših pregovora sa Evropskom unijom, gdje smo milimetarski napredovalli!

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ POMORCA SLOBODANA RADULOVIĆA: Sudske igre

Objavljeno prije

na

Objavio:

Apelacioni sud ukinuo je presudu Privrednog suda, sutkinje Nataše Bošković, po kojoj su sve italijanske kompanije odgovorne za naknadu štete pomorcu Slobodanu Raduloviću kome je zbog povrede zadobijene na brodu MSC Lorena amputirana noga. Naloženo je Privrednom sudu da utvrdi da li je nadležan da o ovome odlučuje, kao i da se glavna rasprava vodi kod drugog sudije

 

Slobodanu Raduloviću, iskusnom pomorcu sa tri decenije staža, zbog povrede koju je dobio na brodu, amputirana je noga. Usljed brojnih propusta, kako tvrdi, a prije svega zbog toga što nije ispoštovan nalaz ljekara da se nakon povrede iskrca sa broda, on je tužio Mediterranean Shiping Company (MSC)  iz Napulja i ESA Group iz Đenove.

Monitor je pisao da je Privredni sud, odnosno sutkinja Nataša Bošković, sredinom aprila, donio Međupresudu kojom se potvrđuje da su tužene kompanije odgovorne za naknadu štete.

Apelacioni sud, vijeće sastavljeno od sudija Rama Strikovića, predsjednika vijeća, Nevenke Popović i Katarine Đurđić je 28. septembra donijelo rješenje kojim se ukida međupresuda Privrednog suda, predmet se vraća istom sudu na ponovno suđenje i odlučeno je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sudijom, što je jedna vrsta presedana u sudskoj praksi.

„Ovo je politička odluka. U smislu da je ovo prvi slučaj da jedan pomorac dovede MSC pred sud i da se očigledno pod njihovim uticajem naloži promjena sudije Bošković. U tom smislu mislim da je namještena presuda jer još nijesam čuo da se mijenja sudija“, kaže za Monitor Radulović. On ističe: „Rođena država mi uskraćuje pravo na pravično suđenje i šalje me da sa 95 eura penzije idem u Panamu“.

Ovaj dugogodišnji pomorac je i ranije upozorio da je ovaj slučaj indikativan jer „oko 3.000 pomoraca iz Crne Gore čeka ista sudbina što se tiče zaštite njihovih prava. Riješiti bilo kakav problem je teško. Pomorci nemaju nikakvu zaštitu ni od države, niti od sindikata pomoraca”.

U odluci Apelacionog suda nalaže se da Privredni sud utvrdi da li je za rješavanje predmetnog spora ugovorena arbitraža, a ukoliko nije, da se utvrdi da li je domaći sud nadležan u ovom slučaju.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MEĐUNARODNI DAN BORBE PROTIV SIROMAŠTVA I CRNA GORA: Dan koji nije naš

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to je pojava cikličnog siromaštva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih

 

Još jedan Međunarodni dan borbe protiv siromaštva, 17. oktobar, dočekan u tišini. Kako drugačije – ne znamo ni koliko imamo siromašnih. Nemamo ni strategiju kako da se sa siromaštvom izborimo.

„Govorimo o Nacionalnoj strategiji za borbu protiv siromaštva čitavu deceniju. Nije bilo političke volje da se siromaštvo sistemski riješi, a to je jedini način. Razlog je vjerovatno što je glas siromaha na izborima najjeftiniji. To je sramota za državu Crnu Goru”, kaže za Monitor Marina Medojević, predsjednica Banke hrane, organizacije koja godinama pomaže najugroženijima u našem društvu.

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to, prema riječima Marine Medojević, je pojava cikličnog siromastva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih.

Posljednji zvanični podaci o siromaštvu datiraju iz 2019. godine. Riječ je o Anketi o dohotku i uslovima života, koju Uprava za statistiku (MONSTAT) redovno sprovodi od 2013. godine. Tada je svaki četvrti građanin živio ispod granice siromaštva – 24,5 odsto, što je za 0,7 procenata više u odnosu na 2018. godinu.

„Mi smo iz Banke hrane govorili da je život jedno, a statistika sasvim drugo. Ljudi će prema onome u koga imaju povjerenja biti iskreni, a neće to biti prema strancima, posebno ako ih pitaju za intimu. Osjećaj siromaštva to jeste – i ljudi ga se stide”, ističe predsjednica Banke hrane.

Koliko se i kako situacija zbog pandemije virusa COVID-19 promijenila – nije poznato, jer podaci nijesu ažurirani tokom 2020. godine. No, sigurno je da im se nećemo obradovati.

Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore (ZZZCG) od 5. oktobra ove godine nezaposlenih je bilo preko 50.000, tačnije – 53.990. Na isti dan prošle godine bez posla je bilo 42.319 osoba. To znači da je za 12 mjeseci bez posla ostalo gotovo 12.000 ljudi, odnosno da je mjesečno, u prosjeku, gotovo hiljadu ostajalo bez posla. Slikovitije – dnevno oko trideset.

To su zvanični podaci. Mnogo je onih koji nijesu u evidenciji ZZZCG-a, pa je pravo stanje nepoznanica.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo