Povežite se sa nama

OKO NAS

KOLAŠINSKA VLAST I PRVA SLOVAČKA INVESTICIJA U CRNOJ GORI: Misterija zaboravljene hidroelektrane

Objavljeno prije

na

Rasko3

Poslije više od šest godina, koliko postoji Koll energy, jedino javno privatno preduzeća čiji je jedan od osnivača Opština Kolašin, lokalna uprava će imati predstavnika u toj firmi. Koll energy je formiran 2009. godine sa slovačkom firmom Saliy enrgy, a zaduženo je za izgradnju male hidrolektrane Raštak na istoimenom vodotoku u donjomoračkom selu Raško. Ta mini hidrolektrana bila je prva slovačka investicija u Crnoj Gori. Ministarstvo ekonomije dalo je tom preduzeću 2010. godine rješenje o izdavanju energetske dozvole za izgradnju male hidroelektrane instalisane snage 624 kW. U martu 2012. godine potpisan je ugovor o koncesiji na moračkom vodotoku. Koncesija je preduzeću Koll energy dodjeljena na 30 godina.

Malo je predstavnika i bivše i sadašnje vlasti u Kolašinu, koji se mogu pohvaliti da znaju išta o tom preduzeću ili o fazi do koje je stigla izgradnja hidroelektrane. Gotovo sve je nepoznanica, od toga do koje su faze radovi stigli, kako je preduzeće do sada funkcionisalo, ko je, bar nezvanično, ispred lokalne uprave bio u kontaktu sa Slovacima… Štaviše, prije nekoliko mjeseci, predstavnici slovačke firme su nezvanično kazali novinarima da se niko od lokalnih funkcionera nikada nije interesovao za poslovanje, a nije bilo ni incijative da se imenuje predstavnik Opštine u preduzeću. Slovaci tvrde da su na tu mogućnost nekoliko puta bezuspješno podsjećali čelnike lokalne vlasti.

Čini se da većina predstavnika i bivše i aktuelne vlasti jedino zna, uostalom kao i ostali građani, da iz Raštaka još nema struje. Informaciju više nadavno im je dala i predsjednica Opštine Željka Vuksanović, koja tvrdi da je, uvidom u Centralni registar privrednih subjekata (CRPS), ustanovila da je tokom minulih šest godina vlasnički udio Opštine u Koll energy smanjen sa 20 na 15 procenata. Ona kaže da nema podataka o tome kako je do toga došlo niti ko je o tome odlučio.

Predstavnik Opštine u tom preduzeću ubuduće će biti Milomir Šubara, ekonomista i radnik u opštinskoj administraciji. Od njega se očekuje da izvršnu i zakonodavnu vlast informiše o sve onome o čemu minulih šest godina nije bilo niti jednog podatka. Prije svega, na koji način je „isparilo” pet procenata opštinskog vlasništva i ko je to sa Slovacima dogovorio.

„Odbornici, među kojima sam i ja bila, o tom preduzeću su čuli samo jednom, kad je stavljena na dnevni red odluka o formiranju društva sa ograničenom odgovornošću. Tadašnji predsjednik Opštine Mileta Bulatović je donio odluku za koju je tražio da je parlament potvrdi. Tada je učešće Opštine bilo 20 procenata i nakon toga više nikada Skupština nije obaviještena ni da li je društvo profunkcionisalo, ni šta se dešava, ni dokle se stiglo sa radovima. Na više puta postavljana odbornička pitanja nije bilo odgovora”, kaže Vuksanović.

Prema njenim riječima, jedina „dokumentacija” vezana za taj projekat, koju je ona mogla da vidi, je Službeni list u kojem je objavljena odluka o formiranju preduzeća i izvod iz CRPS-a. U Opštini, tvrdi Vuksanović, nema ništa više što se odnosi na Koll energy. Nedavno je od predstavnika slovačke firme dobila i kopirane „papire” koji se odnose na to društvo. Kopije bi, smatra Vuksanović, bilo neozbiljno smatrati kao informaciju koju treba dostavljati odbornicima. Zbog toga su predstavnici zakonodavne vlasti i ovog puta iz skupštinskih klupa otišli „u neznanju” kada je o Raštaku riječ.

„Posebno me interesuje na koji način je smanjen vlasnički dio Opštine. Na to i još mnoga pitanja oko tog društva odgovore treba da dobijemo od Šubare. Smanjenje vlasničkog dijela nije se moglo zakonito obaviti bez skupštinske odluke, to je jedino jasno. Ja sam bila odbornica minulih godina i sigurno znam da takav predlog nije dolazio na dnevni red”, tvrdi Vuksanović.

Prema nezvaničnim informacijama iz slovačke firme, vlasnički udio Opštine je umanjen prije nekoliko godina, iz, kako kaže, sagovornik Monitora, potpuno opravdanih razloga. Naime, lokalna vlast nije ispoštovala dio ugovora, tačnije, nije izgradila pristupni put. U putnu infrastrukturu su zbog toga dodatno ulagali Slovaci i to kompenzovali većim procentom u vlasničkoj strukturi.

Izvršni direktor slovačko-kolašinskog preduzeća Martin Kolesar u međuvremenu je smijenjen. Obećavao je da će do kraja ljeta 2014. godine građevinski radovi biti završeni, a struja proizvoditi već u decembru. To se nije desilo, a za sada nema zvaničnih informacija kada će Raštak proraditi.

Struje iz sela Raško je prikasnila, ali tamošnji mještani ne kriju zadovoljstvo prisustvom Slovaka u tom dijelu kolašinske opštine. Tvrde da su već imali veliku korist od firme Saliy enrgy. Selo, je kažu, djelimično oživjelo, unaprijeđena je putna infrastruktura, a u planu je i dodatno poboljšanje uslova u tom, od nadležnih, zaboravljenom dijelu Donje Morače.

Pored onoga što im je obaveza, investitor je, kaže mještanin Boro Ćetković, radio i druge poslove, koji su stvarili uslove da se nekoliko porodica odluči na gradnju kuća na imanjima koja su bili skoro zaboravili. Mehanizacija i radnici preduzeća Smokovac Raković, koje od početka izvodi radove na mini hidrocentrali Raštak zimus su čistili odrone sa puta ka jednom od zaseoka. Završeni su radovi i na proširenju puta ka seoskom groblju.

„Zbog odrona, izazvanog nevremenom, selo je zimus nekoliko dana bilo odsječeno potpuno. Slovaci su dali dozvolu izvođaču radova, pa je odron čišćen četiri dana. Proširili su put ka groblju. Otvorila nam se nova perspektiva. Neki mještani su bili angažovani da rade u pojedinim fazama projekta, pa je to bio način da dodatno zarade”, objašnjava Ćetković.

Kako kaže, Slovaci su obećali i da će uraditi dva kraka vodovoda, dužine 500 metara, odnosno jedan kilometar. Planirana je i izgradnja ribnjaka. Dogovoreno je sa investitorom da se izgradi i seoska vodenica …

„U selu su nekad postojale četiri vodenice. Sada su Slovaci obećali da će izgraditi jednu, koja će biti dovoljna za potrebe mještana. Rješavanje vodosnabdijevanja zaista bi značajno olakšalo život. Voda se do sada dovodila jazovima. Sve te najave i ono što je do sada urađeno bude interesovanje i onih koji su davno odselili i nadamo se da će ovdje uskoro biti mnogo življe. U Rašku se može vidjeti pravi primjer korektnog odnosa investitora, kakav bi trebalo da bude i na drugim mjestima”, pričaju mještani sela u kojem kuće imaju Ćetkovići, Kljajići i po jedna porodica Dulovića i Đurđevskih.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo