OKO NAS
KOLAŠINSKA VLAST I PRVA SLOVAČKA INVESTICIJA U CRNOJ GORI: Misterija zaboravljene hidroelektrane

Objavljeno prije
10 godinana
Objavio:
Monitor online
Poslije više od šest godina, koliko postoji Koll energy, jedino javno privatno preduzeća čiji je jedan od osnivača Opština Kolašin, lokalna uprava će imati predstavnika u toj firmi. Koll energy je formiran 2009. godine sa slovačkom firmom Saliy enrgy, a zaduženo je za izgradnju male hidrolektrane Raštak na istoimenom vodotoku u donjomoračkom selu Raško. Ta mini hidrolektrana bila je prva slovačka investicija u Crnoj Gori. Ministarstvo ekonomije dalo je tom preduzeću 2010. godine rješenje o izdavanju energetske dozvole za izgradnju male hidroelektrane instalisane snage 624 kW. U martu 2012. godine potpisan je ugovor o koncesiji na moračkom vodotoku. Koncesija je preduzeću Koll energy dodjeljena na 30 godina.
Malo je predstavnika i bivše i sadašnje vlasti u Kolašinu, koji se mogu pohvaliti da znaju išta o tom preduzeću ili o fazi do koje je stigla izgradnja hidroelektrane. Gotovo sve je nepoznanica, od toga do koje su faze radovi stigli, kako je preduzeće do sada funkcionisalo, ko je, bar nezvanično, ispred lokalne uprave bio u kontaktu sa Slovacima… Štaviše, prije nekoliko mjeseci, predstavnici slovačke firme su nezvanično kazali novinarima da se niko od lokalnih funkcionera nikada nije interesovao za poslovanje, a nije bilo ni incijative da se imenuje predstavnik Opštine u preduzeću. Slovaci tvrde da su na tu mogućnost nekoliko puta bezuspješno podsjećali čelnike lokalne vlasti.
Čini se da većina predstavnika i bivše i aktuelne vlasti jedino zna, uostalom kao i ostali građani, da iz Raštaka još nema struje. Informaciju više nadavno im je dala i predsjednica Opštine Željka Vuksanović, koja tvrdi da je, uvidom u Centralni registar privrednih subjekata (CRPS), ustanovila da je tokom minulih šest godina vlasnički udio Opštine u Koll energy smanjen sa 20 na 15 procenata. Ona kaže da nema podataka o tome kako je do toga došlo niti ko je o tome odlučio.
Predstavnik Opštine u tom preduzeću ubuduće će biti Milomir Šubara, ekonomista i radnik u opštinskoj administraciji. Od njega se očekuje da izvršnu i zakonodavnu vlast informiše o sve onome o čemu minulih šest godina nije bilo niti jednog podatka. Prije svega, na koji način je „isparilo” pet procenata opštinskog vlasništva i ko je to sa Slovacima dogovorio.
„Odbornici, među kojima sam i ja bila, o tom preduzeću su čuli samo jednom, kad je stavljena na dnevni red odluka o formiranju društva sa ograničenom odgovornošću. Tadašnji predsjednik Opštine Mileta Bulatović je donio odluku za koju je tražio da je parlament potvrdi. Tada je učešće Opštine bilo 20 procenata i nakon toga više nikada Skupština nije obaviještena ni da li je društvo profunkcionisalo, ni šta se dešava, ni dokle se stiglo sa radovima. Na više puta postavljana odbornička pitanja nije bilo odgovora”, kaže Vuksanović.
Prema njenim riječima, jedina „dokumentacija” vezana za taj projekat, koju je ona mogla da vidi, je Službeni list u kojem je objavljena odluka o formiranju preduzeća i izvod iz CRPS-a. U Opštini, tvrdi Vuksanović, nema ništa više što se odnosi na Koll energy. Nedavno je od predstavnika slovačke firme dobila i kopirane „papire” koji se odnose na to društvo. Kopije bi, smatra Vuksanović, bilo neozbiljno smatrati kao informaciju koju treba dostavljati odbornicima. Zbog toga su predstavnici zakonodavne vlasti i ovog puta iz skupštinskih klupa otišli „u neznanju” kada je o Raštaku riječ.
„Posebno me interesuje na koji način je smanjen vlasnički dio Opštine. Na to i još mnoga pitanja oko tog društva odgovore treba da dobijemo od Šubare. Smanjenje vlasničkog dijela nije se moglo zakonito obaviti bez skupštinske odluke, to je jedino jasno. Ja sam bila odbornica minulih godina i sigurno znam da takav predlog nije dolazio na dnevni red”, tvrdi Vuksanović.
Prema nezvaničnim informacijama iz slovačke firme, vlasnički udio Opštine je umanjen prije nekoliko godina, iz, kako kaže, sagovornik Monitora, potpuno opravdanih razloga. Naime, lokalna vlast nije ispoštovala dio ugovora, tačnije, nije izgradila pristupni put. U putnu infrastrukturu su zbog toga dodatno ulagali Slovaci i to kompenzovali većim procentom u vlasničkoj strukturi.
Izvršni direktor slovačko-kolašinskog preduzeća Martin Kolesar u međuvremenu je smijenjen. Obećavao je da će do kraja ljeta 2014. godine građevinski radovi biti završeni, a struja proizvoditi već u decembru. To se nije desilo, a za sada nema zvaničnih informacija kada će Raštak proraditi.
Struje iz sela Raško je prikasnila, ali tamošnji mještani ne kriju zadovoljstvo prisustvom Slovaka u tom dijelu kolašinske opštine. Tvrde da su već imali veliku korist od firme Saliy enrgy. Selo, je kažu, djelimično oživjelo, unaprijeđena je putna infrastruktura, a u planu je i dodatno poboljšanje uslova u tom, od nadležnih, zaboravljenom dijelu Donje Morače.
Pored onoga što im je obaveza, investitor je, kaže mještanin Boro Ćetković, radio i druge poslove, koji su stvarili uslove da se nekoliko porodica odluči na gradnju kuća na imanjima koja su bili skoro zaboravili. Mehanizacija i radnici preduzeća Smokovac Raković, koje od početka izvodi radove na mini hidrocentrali Raštak zimus su čistili odrone sa puta ka jednom od zaseoka. Završeni su radovi i na proširenju puta ka seoskom groblju.
„Zbog odrona, izazvanog nevremenom, selo je zimus nekoliko dana bilo odsječeno potpuno. Slovaci su dali dozvolu izvođaču radova, pa je odron čišćen četiri dana. Proširili su put ka groblju. Otvorila nam se nova perspektiva. Neki mještani su bili angažovani da rade u pojedinim fazama projekta, pa je to bio način da dodatno zarade”, objašnjava Ćetković.
Kako kaže, Slovaci su obećali i da će uraditi dva kraka vodovoda, dužine 500 metara, odnosno jedan kilometar. Planirana je i izgradnja ribnjaka. Dogovoreno je sa investitorom da se izgradi i seoska vodenica …
„U selu su nekad postojale četiri vodenice. Sada su Slovaci obećali da će izgraditi jednu, koja će biti dovoljna za potrebe mještana. Rješavanje vodosnabdijevanja zaista bi značajno olakšalo život. Voda se do sada dovodila jazovima. Sve te najave i ono što je do sada urađeno bude interesovanje i onih koji su davno odselili i nadamo se da će ovdje uskoro biti mnogo življe. U Rašku se može vidjeti pravi primjer korektnog odnosa investitora, kakav bi trebalo da bude i na drugim mjestima”, pričaju mještani sela u kojem kuće imaju Ćetkovići, Kljajići i po jedna porodica Dulovića i Đurđevskih.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
MORATORIJUM NA GRADNJU U JEZGRU KOLAŠINA: Bolje kasno, nego nikad

Objavljeno prije
4 danana
9 Maja, 2025
Lokalna vlast konačno je donijela odluku o stavljanju van snage dijela zastarjelog Detaljnog urbanističkog plana “Centar” i najavila izradu novog plana za najuže gradsko jezgro. Iz civilnog sektora to pozdravljaju kao “minimum minimuma” za početka spašavanje onog što je preostalo od lošeg planiranja i hipergradnje
Skoro dvije godine nakon što je kategorično odbijala prijedloge civilnog sektora i opozicije da stavi van snage zastarjeli Detaljni urbanistički plan (DUP) „Centar“, kolašinska vlast je krajem aprila, bez prethodne javne najave, donijela takvu odluku. Preciznije, usvojila je odluku o stavljanju van snage dijela DUP-a, koji se odnosi na najuže gradsko jezgro, obuhvaćeno predloženim Urbanističkim projektom (UP) „Centralno gradsko jezgro“.
Na vanrednoj sjednici lokalnog parlamenta, odluka je donijeta jednoglasno. Prema riječima predsjednika Opštine Petka Bakića, za ubrzani postupak postoji više razloga koji, kako kaže, više ne trpe odlaganje. Predlog je, kako je objasnio, inicirala i glavna gradska arhitektica, Kristina Bulatović Pejić. Novom odlukom zabranjuje se izdavanje urbanističko-tehničkih uslova (UTU), kao i pokretanje pravnih procedura za pribavljanje dokumentacije za gradnju u zoni centra. Zabrana se neće odnositi na infrastrukturu i objekte od opšteg interesa.
Bakić je obrazložio da su smjernice važećeg DUP-a „Centar – Centralno gradsko jezgro“ u koliziji s planovima višeg reda, te da je pritisak na prostor, kroz sve veći broj zahtjeva za UTU, postao neodrživ. Najavio je da će se u najkraćem roku pristupiti izradi novog UP-a, koji će konačno definisati jasna pravila gradnje u središtu Kolašina, uključujući oblikovanje zgrada, izgled fasada, krovišta, upotrebu materijala i druge estetsko-funkcionalne smjernice.
Nije objašnjeno zbog čega je lokalna vlast odjednom osjetila potrebu da štiti centar grada, ali se hitnost donošenja odluke nezvanično povezuje sa namjerom jednog od investitora da na mjestu nekadašnjeg hotela Bošković gradi novi hotel. Taj hotel, koji je početkom prošlog vijeka bio simbol Kolašina, odavno je ruina bez namjene, a njegova zaštita nikad nije inicirana, kao što je to bilo u slučaju Kuće Marića.
Investitor je, navodno, kupovinom kuće u Siborskoj ulici pokazao namjeru da na tom mjestu nikne višespratni hotel. Odluku lokalne vlasti ubrzalo je još nekoliko zahtjeva za UTU, prema prevaziđenom planskom dokumentu.
Ono što baca sjenku na načelno ohrabrujuću odluku vlasti o spašavanju centra grada od ambicija krupnog kapitala, jeste upravo to što je aktuelna vlast godinama odbacivala identične prijedloge koji su dolazili iz opozicionih redova i od Inicijative Zeleni Kolašin. Ne samo da su odbijeni, već su njihovi predlagači bili redovno izloženi etiketiranju, ismijavanju i optužbama da su „tjerači investitora“ i da „zaustavljaju razvoj grada“.
Prijedlozi su stizali na adresu lokalne uprave još od 2023. godine. Predlagači su isticali koliko grad gubi, ali su tada etiketirani kao “kočničari i rušitelji razvoja”. Iz Inicijative Zeleni Kolašin su i formalno predali nadležnima dokumentaciju, zapisnike, argumentaciju, a imali su i usmenu podršku tadašnjeg Ministarstva ekologije i prostornog planiranja, koje je, navodno, bilo spremno da podrži odluku Opštine ako ona krene u proces.
No, vlast nije krenula. Naprotiv, tokom prethodnih godina, svaki glas za obustavljanje gradnje redovno je tumačen kao politički pritisak ili anti-investitorski gest. Investitori su dočekivani raširenih ruku, a građani koji su dovodili u pitanje infrastrukturne kapacitete Kolašina smatrani protivnicima napretka.
Dobro je da su to konačno učinili, ali šteta je već napravljena, poručuju iz civilnog sektora. Detaljni urbanistički plan „Kolašin – Centar“ donijet je još krajem 2008. godine. Njegova realizacija bila je postepena, vođena mogućnostima pojedinačnih vlasnika zemljišta. Ipak, i pored toga što nije sproveden u cijelosti, određeni segmenti plana već su premašili dozvoljene kapacitete, kako po pitanju gustine izgrađenosti, tako i po pitanju opterećenja infrastrukture. Jedan od ključnih problema je to što plan nikada nije revidiran, niti prilagođen savremenim prostornim, saobraćajnim i demografskim izazovima. Kolašin je, u međuvremenu, doživio snažan investicioni talas, mahom usmjeren na izgradnju turističkih apartmana i stambenih zgrada, za koje lokalna infrastruktura nema kapacitet.
„Sprovođenje tog plana do kraja dovelo bi do drastične promjene izgled centra grada, koji više ne bi bio prepoznatljiv. To bi značilo narušavanje urbanih posebnosti, ali i dugoročne infrastrukturne i ekološke posljedice po čitav grad“, upozoravali su iz NVO sektora.
Iz Inicijative Zeleni Kolašin poručuju da odluku pozdravljaju, ali je smatraju tek početkom onoga što treba da bude dugoročna i odgovorna prostorna politika. „Ovo je tek minimum minimuma. Očekujemo ne samo izradu novog DUP-a, već i širu javnu raspravu, uključivanje nezavisnih stručnjaka i stalni nadzor nad sprovođenjem odluka koje su u interesu svih građana, a ne investitora“, kažu oni.
„Odluku o zaustavljanju uništavanja centra Kolašina gradnjom predlagali smo 2023. godine, kako bi gradnja u centru grada bila zaustavljena do donošenja boljeg plana. Istražili smo kako su slične odluke donošene u drugim gradovima i spremili materijal. Sve smo uredno predali. Čak smo bili u kontaktu sa tadašnjim rukovodstvom nadležnog Ministarstva, koje je obećavalo da će podržati odluku ako Opština krene u taj proces“, kazali su Monitoru iz Inicijative.
Podsjećaju i da su iz kolašinske opozicije stizali slični prijedlozi da se “grad ne uništava radi nekoliko stotina turističkih apartmana za koje svakako nemamo infrastrukturu”.
Tokom realizacije, a naročito u poslednjih godina na terenu je bilo očigledno da su definisani kapaciteti za dio prostora već ostvareni i premašeni, iako plan nije realizovan na najvećem dijelu površine koju zahvata. Na usvajanje novog DUP-a za centar grada čeka se godinama. To je sve do nedavno bio posao resornog ministarstva. Međutim, izrada lokalnih planskih dokumenata, prema novom Zakonu o uređenju prostora, od skoro je posao agencija, koje će biti ili su već osnovane u opštinama.
Odluku o osnivanju Agencije za projektovanje i planiranje prostora Skupština opštine (SO) Kolašin donijela je, takođe, na vanrednoj sjednici. Ta društva biće zadužena za izradu planskih dokumenata, kao i za učestvovanje u pripremi mišljenja Opštine o urbanističko-tehničkim uslovima koje izdaje nadležni organ državne uprave. Agencija će učestvovati i u izradi Programa uređenja prostora opštine, izrađivati tehničku dokumentaciju, obavljati stručni nadzor nad izvođenjem radova koji se finansiraju iz sredstava Opštine, kao i iz drugih izvora finansiranja. Predviđeno je i da obavlja reviziju tehničke dokumentacije i izrađuje izvještaj o stanju uređenja prostora.
Iz klupa opozicije više puta tokom sjednice sugerisano je da se mora posvetiti velika pažnja odabiru kadra koji će raditi u Agenciji, ali i sastavu Odbora direktora (OD) tog preduzeća. Međutim, parlamentarna većina nije prihvatila amandman predsjednika kluba odbornika opozicionog Pokreta “Zajedno gradimo Kolašin”, Matije Bulatovića, da u Odluci bude precizirano da u Odboru direktora, između ostalog, mora biti diplomirani inženjer arhitekture, jedan stručnjak iz oblasti zaštite životne sredine i jedan stručnjak iz oblasti planiranja prostora.
Pred lokalnom vlašću, koja do sada, uglavnom, u posljednih 20 godina nije imala sluha za korišćenje prostora na održiv način, je sada krupan zadatak i odgovornost za buduće planiranje. Tačnije, za spašavanje onog što je preteklo nakon mnogo loših planova i intenzivnog interesovanja investitora, od kojeg je grad do sada, nema koristi.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
DEVET GODINA URGENCIJA ZA IZRUČENJE SVETOZARA MAROVIĆA: Još malo i gotovo

Objavljeno prije
2 sedmicena
1 Maja, 2025
Kazna Maroviću zastarijeva u oktobru 2026. godine. Sudeći po dosadašnjoj sudbini svih crnogorskih urgencija , teško je očekivati da će on do tada biti izručen Crnoj Gori. Sljedeće jeseni ,kao slobodan čovjek, moći će da se vrati u Budvu, koju je po sopstvenom priznanju opljačkao
Brojni ministri pravde obećavali su crnogorskoj javnosti da će preduzeti sve kako bi pred crnogorskim pravosuđem odgovarao bivši visoki funkcioner DPS-a Svetozar Marović. Pisanje zamolnica, urgencija, priča o hapšenju i eksdradiciji ušlo je u devetu godinu.
Obećanje je ove sedmice dao i aktuelni ministar pravde Bojan Božović.
Božović je najavio da će od Srbije ponovo tražiti izručenje bivšeg visokog zvaničnika Crne Gore, Državne zajednice Srbije i Crne Gore koji je još 2016. godine osuđen kao šef organizovane budvanske kriminalne grupe, koja je opštinski budžet oštetila za nekoliko desetina miliona eura.
Na osnovu sporazuma koji je sklopio sa Specijalnim tužilaštvom na čijem je čelu u to vrijeme bio Milivoje Katnić, Marović je osuđen je na tri godine i devet mjeseci zatvora. Iako se nagodio da u državni budžet uplati milion eura, a 100 hiljada donira u humanitarne svrhe, on to nikada nije učinio, pa mu je zatvorska kazna povećana za godinu.
U slučaju Svetozara Marovića stvar je više nego jasna – Srbija ne želi da izruči Crnoj Gori šefa budvanske kriminalne grupe.
Zašto je Srbija osuđenom Maroviću obećana zemlja, da li je on u međuvremenu dobio srpsko državljanstvo, kako se vjeruje, pa je to jedan od razloga zbog čega ga Srbija ne izručuje, kao svog državaljanina, ili i dalje živi neki politički dogovor, samo su neka od nagađanja o razlozima zbog kojih je Marović već devet godina nedostupan crnogorskim organima.
Nekadašnja opozicija, sada većina u aktulenoj vlasti ustvrdila je da je lično bivši predsjednik Crne Gore Milo Đukanović napravio dogovor sa Vučićem da se Marović ne izručuje Crnoj Gori. Vlast se promijenila, ali odnos Srbije prema ovom slučaju nije.
Samo nekoliko mjeseci nakon što je izabrana Vlada Zdravka Krivokapića tadašnji ministar pravde Vladimir Leposavić, pisao je pismo srpskim kolegama tražeći da se Crnoj Gori izruči Marović.
To je saopšteno na konferenciji održanoj krajem decembra 2020.godine. Tadašnji potpredsjednik Vlade Dritan Abazović ocijenio je da je „kompromitujuće da Marović, koji je označen kao šef kriminalne grupe, šeta slobodno“.
„ Mi želimo da se odredimo prema ovom pitanju, nadajući da ćemo sa Srbijom pronaći zajednički jezik i privesti Marovića pravdi”, kazao je tada Abazović. Na DHL zamolnicu, odgovora nije bilo.
I tokom prve službene posjete Beogradu ondašnjeg premijera Crne Gore Zdravka Krivokapića, u novembra 2021, pitanje ekstradicije Marovića bilo je na dnevnom redu.
“Izručenje Marovića ostaje prioritet za našu vladu”, rekao je tada Krivokapić poslije razgovora sa predsjednicom Vlade Srbije Anom Brnabić. Premijerka Brnabić tada je rekla da će sa pravosuđem provjeriti detalje slučaja.
“Mislim da ne postoji neki konkretan pravni ili politički razlog što Marović nije izručen. Nije tajna da imamo niz otvorenih i teških pitanja”, izjavila je tada Brnabić.
Odluka Sjedinjenih Američkih Država, da uvedu sankcije nekadašnjem predsjedniku Skupštine Crne Gore i potpredsjedniku DPS-a Svetozaru Maroviću, bila je okidač da se crnogorske vlasti još jednom obrate kolegama iz Srbije i drugi put tokom 2022. godine zatraže njegovo izručenje.
“Uključivanje SAD u slučaj Marović je korak dalje za izručenje i mi se nadamo da će Srbija izručiti Svetozara Marovića”, kazao je Andrej Milović, tadašnji državni sekretar Ministarstva pravde.
Milović je tada ocijenio da je u slučaju Marović prisutan nedostatak političke volje, jer je to jedini slučaj u vezi s kojim imaju problem s kolegama iz Srbije. „Kako god, vremena za čekanje, kaže, više nema, kazao je tada Milović.
Čekanje se nastavilo.
U martu 2023, tadašnji ministar pravde Marko Kovač je tokom posjete Srbiji otvorio opet pitanje izručenja Marovića kada je i zaključeno da je neophodno da ta zemlja izvrši svoju obavezu.
On je u tada kazao da neće odustati od tog predmeta ističući da je teško govoriti o vremenskim okvirima, jer je riječ o pravnoj, ali i političkoj odluci.
“Izručenje Svetozara Marovića je otvoreno pitanje koje smo naslijedili usljed neadekvatnih, blago rečeno, reakcija naših pravosudnih organa kada je lice osuđeno za tako veliku zatvorsku kaznu bude pušteno da se brani sa slobode. Tada je napravljen presedan u tom procesnom smislu i imamo situaciju kakvu imamo”, kazao je tada Kovač naglašavajući da je sa pravosudnim organima Srbije otvorio to pitanje i pitanje drugih ekstradicija.
„Ostali smo na stanovištu da je potrebno da Srbija izvrši svoje obaveze u skladu sa Sporazumom o izručenju, a shodno određenim međunarodnim konvencijama. Teško je govoriti o vremenskim okvirima jer je ekstradicija stvar pravne, ali i političke odluke svake države”, rekao je tada Kovač.
U julu iste godine slučaj „Marović“ aktuelizovan je na najvišem nivou, tokom susreta predsjednika dvije države 10. jula u Beogradu. U prvoj službenoj posjeti Srbiji, šef crnogorske države Jakov Milatović iznio je zahtjev Aleksandru Vučiću da se Marović izruči radi odsluženja kazne u Crnoj Gori. Vučić je odgovorio da će to pitanje Srbija razmotriti i Podgorici proslijediti utemeljen odgovor. Odgovor naravno nije stigao.
Nekoliko mjeseci kasnije, javnosti se povodom slučaja Marović ponovo obratio Andrej Milović, tada s mjesta ministra pravde i saopštio da je Crna Gora uradila sve što je bilo u domenu pravnih mogućnosti.
„ Više puta smo slali zamolnice i urgancije i sada je sve u rukama pravosudnih organa Republike Srbije. Međutim, nećemo potezati pitanje reciprociteta u odnosima sa Republikom Srbijom, jer – osim navedenog, kao i činjenice da je međunarodno-pravna saradnja u krivičnim stvarima u svim ostalim predmetima zaista sjajna – naš cilj jesu najbolji mogući odnosi dvije zemlje, što već predugo nije slučaj „, naglasio je Milović.
Kazna Maroviću zastarijeva u oktobru 2026. godine. Sudeći po dosadašnjoj sudbini svih crnogorskih urgencija , teško je očekivati da će i do tada biti izručen Crnoj Gori. A sljedeće jeseni kao slobodan čovjek moći će da se vrati u Budvu, koju je po sopstvenom priznanju opljačkao.
Svetlana ĐOKIĆ
Komentari
Izdvojeno
SOKOLOVINA I DALJE PROBLEM: Sanacija i turizam na čekanju

Objavljeno prije
2 sedmicena
1 Maja, 2025
Turizam u više opština na sjeveru već treću godinu trpi zbog sanacije klizišta u Sokolovini, na putu Mojkovac-Đurđevića Tara. Vlasnici privatnog smještaja i kampova kažu da zbog toga tokom turističkog ljeta ostvaruju tek trećinu planiranih prihoda, a mještani gube sate da stignu zaobilaznim putevima do grada.
Atraktivna i stranim turistima omiljena ruta Manastir Morača – NP Biogradska gora – Đurđevića Tara, pa dalje ka Žabljaku i Crnom jezeru, već tri godine je prekinuta zbog radova na saobraćajnici u mjestu Sokolovina, čija je sanacija više puta prolongirana. Zbog takvog stanja, na gubitku je turistička ponuda Mojkovca, ali i Žabljaka i Kolašina. Uz to, mještani Dobrilovine prinuđeni su da tri puta duže putuju do prodavnice, ljekara i svega što im je neophodno u gradu. Sanacija kritične tačke na putu Mojkovac – Đurđevića Tara počela je još 2023. godine.
Kako objašnjava Bojan Filipović, koji je na čelu lokalnog Udruženja turističkih poslenika, lani je tom dionicom bio ograničen prolaz na svega dva sata dnevno, zbog čega su, tvrdi, imali oko 60 odsto manje gostiju i organizovanih tura u odnosu na očekivano. Ove godine sa nadležnih adresa su ih obavijestili da će put biti otvoren svega tri mjeseca – od 15. juna do 15. septembra. No, zbog toga će radovi biti produženi još za godinu dana.
„Za ljetnju turističku sezonu ove godine imali smo neke nezvanične informacije da će put biti otvoren po sistemu naizmjeničnog prolaska na toj dionici uz semaforsku signalizaciju. Očekivali smo da će to početi 15. aprila i trajati do 15. oktobra. Naš predlog je bio da se izvode radovi na potpornim zidovima, a da jedna traka funkcioniše, kako bismo odradili ovu i narednu turističku sezonu. Međutim, nedavno nam je ponuđeno da se put otvori tri mjeseca, s tim da se rok za izvođenje radova produži za još jednu godinu. Što znači da ćemo i dogodine biti u istom problemu“, kaže Filipović.
Predlog je bio i da mještani Dobrilovine „poslije sezone i do završetka radova prolaze tim putem na sopstvenu odgovornost od 17 do osam sati narednog dana, a da se, pored toga, dozvoli djeci prolazak iz škole oko 14 sati. Zbog obustave saobraćaja na Sokolovini, mještani sada svakodnevno putuju preko Pljevalja, prelazeći skoro 150 kilometara umjesto uobičajenih 25, kako bi stigli do škole, posla ili prodavnice. To je, kažu, kao da oni koji žive na Bliču do Podgorice idu preko Nikšića i Šavnika.“
Filipović ukazuje da niko od turizma „za tri mjeseca ne može zaraditi za cijelu godinu i održati svoj posao“. Naročito je turističkim poslenicima teško, objašnjava, zbog činjenice da su i prethodne dvije godine imali ogromne gubitke. Predsezonu nisu prošli, ali ni ovu godinu, pa su sada svi smještajni kapaciteti prazni. Turistički poslenici se boje da će, čak i nakon završetka puta, turisti zaboraviti na ovu rutu, nakon što je godinama nijesu mogli koristiti.
„Taj putni pravac ne samo da šteti našoj opštini, već i ljudima koji se bave turizmom u opštinama Kolašin, Žabljak i Pljevlja. Takođe i svim turističkim agencijama sa primorja koje u svojoj ponudi imaju posjetu kanjonu rijeke Tare. Zbog svega navedenog, najavljujemo da ćemo 1. maja na sat vremena blokirati put Kolašin – Mojkovac kako bismo nadležne podsjetili na naše probleme“, saopštili su početkom sedmice iz Udruženja turističkih poslenika.
Izdavaocima privatnog smještaja pridružiće se i njihovi sugrađani nezadovoljni „širenjem granica NP Biogradska gora“, zbog čega su, kako kažu, prinuđeni da ne mogu koristiti svoju naslijeđenu imovinu. Takođe, na protestu će iskazati nezadovoljstvo i zbog obustave radova na ski-centru Žarski. Tvrde da je projekat, na kojem je urađeno više od pola radova, iznenada obustavljen i zaboravljen.
„Kancelarijsko donošenje odluka bez konsultacija sa lokalnom zajednicom, stanovništvom i privredom na tim prostorima, dovodi do gašenja našeg grada, koji je i onako doveden na rub opstanka i bori se da preživi – kao i cijeli sjever u posljednjih 35 godina. Naravno da je rekonstrukcija puteva dobra stvar i da je započeta s najboljim namjerama, ali postoji i ona narodna poslovica koja kaže da je i put do pakla popločan dobrim namjerama. Zbog toga smatramo da u tim rekonstrukcijama treba naći mjeru i uskladiti dinamiku radova sa potrebama stanovništva i privrede“, poručuje Filipović.
Iz mojkovačke Turističke organizacije su za Monitor kazali da oko problema sa Sokolovinom uskoro očekuju razgovor sa premijerom Milojkom Spajićem i predstavnicima tri resora njegove Vlade. Cilj im je, kako kažu, da objasne važnost turističke rute koja vodi preko Sokolovine i da pokušaju naći kompromisno rješenje koje će pomiriti potrebe mještana i izvođenje radova.
Do zaključenja ovog broja, iz Uprave za saobraćaj Monitoru nisu odgovorili na pitanja koja se odnose na radove na putu Mojkovac – Đurđevića Tara i planove oko režima saobraćaja za ostatak proljeća i predstojeće ljeto.
Kakos u februaru ove goine kazali, Uprava za saobraćaj kao investitor i kompanija Intemost kao izvođač rade sve u skladu sa svojim mogućnostima da se radovi na sanaciji klizišta nastave što prije, kako bi mještani u što kraćem roku dobili prohodnu saobraćajnicu.
„Upravi za saobraćaj kao investitoru je najvažnije da se radovi nastave i čitav posao bude završen što prije. Međutim, mi moramo uvažiti i potrebe mještana sela Sokolovina, zbog čega smo sa izvođačem dogovorili da im se dozvoli nesmetan prolaz u terminima koji njima odgovaraju, u skladu sa njihovim potrebama, iako će to uticati na dinamiku radova i prouzrokovati kašnjenje. Ne želimo da se mještani osjećaju odsječeno od grada”, obećali su tada iz Uprave.
Saopštili sui da je “sanacija klizišta Sokolovina jedan od najznačajnijih i najzahtjevnijih projekata koji ima za cilj podizanje bezbjednosti i sigurnosti saobraćaja na putu Mojkovac – Đurđevića Tara”
Tadašnji ministar saobraćaja i pomorstva, Filip Radulović, u novembru 2023. godine iz Sokolovine je obećao da će sanacija tog klizišta biti završena za godinu dana.
Ministar je objasnio da će realizacijom tog projekta biti riješen jedan od dugogodišnjih problema na toj dionici puta. Vrijednost projekta je 10,6 miliona eura. Radovi podrzaumijevaju sanaciji nestabilne kosine i izgradnji galerije u dužini od oko 400 metara“ .Put Mojkovca do Đurđevića Tare od 2015. godine nikad nije bio zvanično otvoren i bezbjedan. Česti odroni i ranije, ali i u toku izvođenja radova stvaraju dodatne probleme. Oko 2.000 “kubika” zemlje, palo je na gradilište prije nekoliko sedmica.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Komentari
Kolumne

Novi broj


JOANIKIJEV HEROJ I GROMKO ĆUTANJE VLASTI: Šta je njima Pavle Đurišić

KADROVSKA RJEŠENJA (OPET) SVAĐAJU VLAST: Savjetnik bez pitanja

Interno
Izdvajamo
-
DRUŠTVO4 sedmice
DRŽAVA I BEMAKS: Poslovi se nastavljaju
-
INTERVJU3 sedmice
VANJA ĆALOVIĆ MARKOVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA MANS-A: Otvorena je Pandorina kutija
-
INTERVJU4 sedmice
SANJA DAMJANOVIĆ, NAUČNICA, BIVŠA MINISTARKA NAUKE: Šansa koja ne smije biti izgubljena
-
INTERVJU4 sedmice
BORIS MARIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Društvo zaboravljenih reformi
-
Izdvojeno3 sedmice
HORHE MARIO BERGOLJO – PAPA FRANJO (1936 – 2013 – 2025.): Golemo nasljedstvo čovjeka iz naroda
-
INTERVJU2 sedmice
TEA GORJANC PRELEVIĆ, AKCIJA ZA LJUDSKA PRAVA (HRA): Na početku
-
Izdvojeno2 sedmice
SPAJIĆEVA SEDMODNEVNA POSJETA SAD: Bez sastanaka sa zvaničnicima i dijasporom
-
HORIZONTI3 sedmice
SRPSKI PATRIJARH I USKRS SRPSKO – RUSKOG SVETA U KREMLJU: Za vrh SPC-a Crna Gora je otvoreno pitanje