Povežite se sa nama

Izdvojeno

KOLIKO PARA TOLIKO I IGRE: Sport u kandžama politike

Objavljeno prije

na

Zbog kašnjenja i malo novca za raspodjelu, iz sportskih saveza oštro kritikuju Upravu za sport i njenog direktora Marka Begovića. On uzvraća da se trudio da depolitizuje sport, suzbije korupciju i da uvede red u dodjeli sredstava. Svi se slažu da je novca za sportiste malo

 

Raspodjela državnog novca sportskim organizacijama kasnila je skoro četiri mjeseca. To je izazvalo buru u sportskim savezima.

Nakon što je v.d. direktor Uprave za sport i mlade Marko Begović početkom ovog mjeseca poništio odluku o dodjeli sredstava za sprovođenje programa sportskih organizacija i tražio da se Komisija za procjenu programa ponovo sastane, protesti su postali još glasniji.

Begović je objasnio da je za raspodjelu predviđen iznos od 3,6 miliona eura, a da je Komisija dostavila izvještaj sa predlogom u iznosu od tri miliona eura.

Članovi Komisije Anđela Bulatović i Milan Tičić podnijeli su ostavku na članstvo u Komisiji i saopštili da su ostali zatečeni kada su u javnost vidjeli da Odluka koju je potpisao Begović ne sadrži gotovo nijedan iznos koji je navedena Komisija zvanično predala Upravi.

Drama oko raspodjele novca završena je protekle nedjelje tako što je Uprava za sufinansiranje programa 38 sportskih saveza raspodijelila 3,6 miliona eura. Najviše je pripalo Rukometnom savezu 520.000, te Košarkaškom i Vaterpolo-plivačkom savezu po 500.000 eura. Crnogorski olimpijski komitet dobio je 280.000, a Paraolimpijski komitet 250.000, Odbojkaški savez 250.000, Atletski savez 200.000, Bokserski savez 130.000, Jedriličarski savez 100.000, Teniski savez 85.000, Šahovski savez 75.000…

Iz Odbojkaškog saveza, na čijem je čelu Cvetko Pajković, su saopštili da ovakvom raspodjelom nemaju novca za nastupe mlađih selekcija, te da će morati da odustanu od brojnih takmičenja. „Uprava za sport i mlade za sufinansiranje programa sportskih organizacija na ponovljenom konkursu opredijelila je Odbojkaškom savezu 250.000 eura, što je za 100.000 manje u odnosu na prvobitnu odluku“, saopštili su iz ovog saveza i poručili da je „krajnje vrijeme da se država uključi u ovu problematiku i da nađe način finansiranja sporta koji će biti izvjesniji“.

Nezadovoljnih je mnogo. U Atletskom savezu Crne Gore, čiji je predsjednik Gojko Banjević, za Monitor kažu da nijesu zadovoljni dobijenim novcem, te da on ne omogućava funkcionisanje ovog saveza. Uprava za sport i mlade bez ikakve svoje  nadležnosti, bez ikakvih osnova umiješala u rad Saveza i dodijelila sredstva koja Savez nije tražio, tvrde, i objašnjavaju da „je mimo znanja Saveza izvršena raspodjela stipendija, zamemarujući da su stipendije samo jedan dio iz programa sportista“.

U ovom Savezu optužuju Begovića da je „čitavo vrijeme od kad je došao na dužnost zamajavao sportsku javnost i svojom nestručnošću pokušavao putem pres konferencija i medija da dovede u zabludu kako je on spasilac sporta. Posebno se to odnosi na ASCG gdje je on u nekoliko navrata pokušao da bez ikakvog osnova ospori rad Saveza koji je u prošloj godini ostvario najbolje rezultate u svojoj  istoriji. Da podsjetimo, iznos sredstava koja su Savezu dodijeljena – 200.000 eura ravna su sredstvima jednog najboljeg sportiste iz regiona“.

Iz Košarkaškog saveza, kojim rukovodi Nikola Peković, za Monitor su kazali da „ozbiljan pristup i rješenja koja su kvalitetna, sistemska i dugoročna jedino mogu unaprijediti ovu materiju“, te da je „sadašnja situacija odraz i posljedica nedovoljnog prepoznavanja značaja sporta i vrhunskih rezultata na međunarodnoj sceni koje proizvodi godinama“.

Nije tajna da su sportski savezi decenijama bili pod palicom DPS funkcionera. Podsjetimo da je šef partije Milo Đukanović bio dugogodišnji predsjednik Košarkaškog saveza, Predrag Bošković je bio zadužen za ženski rukomet i tako dalje.

Na oštre kritike iz brojnih saveza zbog neblagovremene i, po njima, nedovoljne raspodjele novca, Begović za Monitor odgovara da je ona politički motivisana.

„Sport je dugo bio pod politikom i u stranačkim je kandžama. Naš cilj je depolitizacija sporta. Da pare idu sportsitima i sportskim radnicima, a ne na plate glomazne administracije sportskih saveza“.

Begović ističe da su u Upravi pažljivo proučili ranije raspodjele i da je ovo prvi put da se imaju jasni kriterijumi. „Neće biti kao do sada, pratićemo kako se troše pare jer do sada nije bilo uvida u to“.

On kaže da su Specijalnom tužilaštvu podnijeli više krivičnih prijava zbog mogućeg nesavjesnog rada u službi, zloupotrebe službenog položaja, pronevjere, protiv bivšeg ministra sporta Nikole Janovića i bivšeg direktora Uprave za sport i mlade i budućeg ministra sporta Vasilija Laloševića, te NN lica.

Begović tvrdi da je ispunio cilj da se krene sa depolitizacijom i suzbijanjem korupcije i klijentelizma. Ističe: „Ove godine je izdvojeno najviše novca do sada za sportsku infrastrukturu, za 35 projekata“.

Kao negativne primjere navodi Crnogorski olimpijski komitet (COK) u kome su se izdvajanja za plate tokom godina povećavale za stotine hiljada eura. Navodi da su u programu aktivnosti za ovu godinu koji je Upravi dostavio COK od države tražene desetine hiljada eura za troškove koje 100 ili 80 odsto pokriva Međunarodni olimpijski komitet (MOK). Uz molbu  COK-a da se ukoliko Uprava podrži njihov program ne postavljaju uslovi raspolaganja sredstavima, jer, kako kažu, to nije u skladu sa Poveljom MOK-a.

„Novac koji smo dobili nije dovoljan za realizaciju planiranih, a rekao bih ni minimalnih aktivnosti jednog nacionalnog olimpijskog komiteta“, kaže za Monitor Dušan Simonović, predsjednik Crnogorskog olimpijskog komiteta. Dalje navodi da je „Uprava za sport i mlade u ugovorima predvidjela i iznose koje bi savezi trebalo da daju pojedincima i klubovima, bez obzira na dostavljene programe, čime se praktično onemogućava da neki, ne svi, savezi obavljaju svoju osnovnu djelatnost u ovoj godini. Uprava ne bi smjela da se na ovakav način miješa u nadležnosti saveza i apsolutno je nejasno koji kriterijumi su uzeti u obzir prilikom raspodjele sredstava i ovo, po meni, predstavlja ozbiljnu zloupotrebu novca poreskih obveznika“.

Monitoru su iz Košarkaškog saveza kazali da će u saradnji sa COK-om pokrenuti aktivnosti kako bi zajedničkim nastupom i konstruktivnim prijedlozima prema državnim organima, pokušali da dođu do sistemskih rješenja. „Proaktivan zajednički nastup nas iz nacionalnih saveza je vjerujemo dobar način da utičemo na donosioce odluka u budućnosti i postavimo kvalitetniji i stabilniji sistem podrške vrhunskom sportu od strane države“.

Simonović smatra da „država definitivno mora naći način da popravi sportski budžet, odnosno da nađe održivo rješenje za finansiranje sportske oblasti“. Najavljuje da će na ovu temu uskoro biti održano savjetovanje sa svim predsjednicima i generalnim sekretarima nacionalnih sportskih saveza.

Igor Tomić, predsjednik Paraolimpijskog komiteta Crne Gore, za Monitor kaže da su ove godine dobili rekordan budžet od svog postojanja „u iznosu od 250,000.00 eura što je za oko 25 procenata više novca u odnosu na prošlu, paraolimpijsku 2021. godinu. Time je nastavljen trend kontinuiranog rasta podrške našem pokretu, pa možemo konstatovati da smo zadovoljni opredijeljenim budžetom“. Tomić skreće pažnju da je ove godine konkurs kasnio, te da su tek prošle nedelje potpisali Ugovor sa Upravom za mlade isport „a na današnji dan još nismo dobili ni jedan cent iz budžeta. To za organizacije poput naše, u kojoj se praktikuje čak 12 sportova sa veoma zahtjvnim kalendarom što zahtjeva kontinuitet u finansiranju, predstavlja veliki problem. Period od početka godine do danas smo uspjeli da premostimo, nažalost nepopularnim mjerama pozajmicama i kreditiranjem“.

Sportski savezi nedostatak sredstava pokušavaju da nadomjeste podrškom sponzora, dotacijama, periodičnim projekatima i dovijanjima na razne druge načine.

Iz Atletskog saveza navode da je „veoma simptomatično što se nijedna državna kompanija nije javila  da sponzoriše bilo koji nacionalni savez“. I Simonović kaže da u „godini, kada smo imali Zimske olimpijske igre i zimski EYOF, a očekuju nas Mediteranske igre i ljetnji EYOF, nijesmo imali podršku domaćih kompanija, ali ovoga puta ni države, te od septembra prošle godine funkcionišemo po principu ‘snađi se’“.

Ipak, u Atletskom savezu se nadaju  da će „država iz ovog izvući pouke i da se za crnogorski sport mora opredijeliti više sredstava i iznaći se neki novi modeli dopune da li putem nekih fondova za vrhunske rezultate i nastupe na međunarodnoj sceni od akciza na duvan, alkoholna pića, gorivo, igre na sreću što se mora pod hitno pripremiti ili da se nađe neki sponzorski punkt na nivou Olimpijskog komiteta ili budućeg Ministartva sporta kako bi sportisti mogli imati veća sredstva“.

I Tomić smatra da je „raspodjeljenih 3,6 miliona evra za kompletan sistem crnogorskog sporta koji podrazumjeva COK, POK i nacionalne sportske saveze izuzetno malo. Činjenica da su aplikanti na konkursu za svoje programe tražili skoro tri puta više novca dovoljno govori o tome koliko je ovo nedovoljan iznos. Iz tog razloga država mora da pronađe mehanizme za dodatnu podršku crnogorskom sportu jer je on najmanje zahtjevan a najveći crnogorski brend u svijetu“.

Sportski novinar Aleksandar Radović za Monitor kaže da „država za 16 godina nije pronašla sistemsko rješenje za (su)finansiranje sportskih organizacija“. On upozorava da je sport često korišten u promotivno-političke svrhe.

„Obaveza države morala bi da bude da u potpunosti finansira osnovne aktivnosti nacionalnih saveza naših najvažnijih sportova i pojedinaca (pripreme i učešće na najvećim takmičenjima), onih koji su prepoznati rezultatima i kao promoteri Crne Gore“, kaže Radović i upoređuje: „Ako predstavnici države imaju obavezu da prisustvuju kongresima, samitima i ostalim političkim manifestacijama organizacija čiji je Crna Gora član, te da se njihove aktivnosti finansiraju baš iz budžeta, onda je to i obaveza naših sportista, koji su, kako svi kažu, najbolji ambasadori države“.

No, kod nas je prvo da se političari podmire, a ostalima, pa i sportistima mrvice.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

FOKUS

KOČANI, NOVI SAD, DONJA JABLANICA, CETINJE: Tragedije koje ne opominju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bol i tugu usljed tragedije u Makedoniji, u kojoj je život izgubilo 59 osoba, a povrijeđeno 190,  zamijenio je bijes kada su otkrivene činjenice o radu diskoteke sa falsifikovanim licencama i bez osnovnih bezbjednosnih standarda. Urušene institucije i neodgovornost  stoje iza još jedne tragedije u regionu. Nova krvava opomena koju nema ko da čuje, nakon Novog Sada, Donje Jablanice, Cetinja…

 

Dugogodišnji vozač Hitne pomoći u Kočanima Ile Gočevski, u noći između subote i nedjelje, prevozio je povrijeđene iz diskoteke Puls. U požaru koji je izbio u diskoteci oko tri sata ujutru poginulo je 59 osoba, a povrijeđeno je preko 190. Mladih od 15 do 24 godine. Kolege Gočevskog iz Opšte bolnice Kočani kazali su da je radio cijelu noć i dan i prevozio povrijeđene, a da je kući otišao samo da se odmori. Nije se probudio.

,,Cijelu noć je pomagao mladima iz diskoteke smrti, a juče je iznenada preminuo. Otkazalo mu je srce, nije izdržao te krvave slike. Ne postoje riječi koje mogu opisati tebe, gromadu od čovjeka. Planino naša, čovječe velikog srca i duše. Dao si sve od sebe da spasiš mlade, nevine duše, na kraju si i ti otišao”, jedno je od oproštajnih poruka za Gočevskog.

Na snimcima iz diskoteke, koji su ubrzo nakon tragedije plasirani na društvenim mrežama, vidi se da je pirotehnika, prskalice koje su aktivirane na bini izazvale požar na niskom plafonu. Bend je nastavio da svira, a publika u prvi mah nije bila svjesna šta se dešava. ,,Većina stradalih je umrla od posledica stampeda izazvanog panikom nakon što je izbio požar u diskoteci”, izjavila je direktorka Opšte bolnice Kočani Kristina Serafimova.  

Za ministra unutrašnjh poslova Panča Toševskog nema dileme ko je krivac za nezapamćenu tragediju: požar su izazvala pirotehnička sredstva koja su donijeli članovi popularne grupe „DNK“. Ali, i oni su nastradali, tako da je taj dio istrage zatvoren.

Snimci diskoteke – oronule zgrade, sa uskim ulaznim vratima, rešetkama na prozorima izazvala su brojna pitanja javnosti o diskoteci koja je radila 12 godina, a nalazila se u objektu koji je ranije bio magacin za tepihe. Pitanja za nadležne su se ređala – kako je u gradu od 25.000 stanovnika toliko dugo radila diskoteka u koju su dolazili maloljetnici, a koja nije imala valjanu dozvolu, u objektu u kom nije ispoštovan nijedan standard, gdje su se održavali koncerti s puno pirotehnike i vatrenih efekata, a u kojem su gosti bili policajci i inspektori…

,,Svako koga vidite ovdje ima nekog bliskog ko je stradao”, izjavio je jedan od mještana malog grada nakon tragedije. ,,Imam unuku koja je trenutno u Sofiji i ima problema sa opekotinama po licu, tijelu i respiratornom traktu. Ali me ne boli samo zbog nje, izgubio sam dijete komšinice, dijete od sestrične moje žene, izgubio sam djecu mnogih prijatelja, jako mi je teško”, izjavio je Kočana.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

SRBIJA, REPUBLIKA SRPSKA I MI: (Krimo)integracije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Reakcija vlasti je bila ekspresna. Predsjednik  Vučić i ministar unutrašnjih poslova  Dačić su rekli da  “zvučni top” ne posjeduju ni Kobre, ni vojska ni policija. Potom se  pokazalo da se “istina” može štelovati. U izjavi za  Danas on je priznao da “ti sistemi stoje u našim magacinima (MUP-a)… ali nisu ubačeni u upotrebu”. Vučić je, onda, iz Brisela poručio  da su kupovane razne stvari, ali da “nikada nisu upotrebljene”

 

 

Tokom najvećih antirežimskih protesta u istoriji Srbije 15. marta u Beogradu mnogi su se pribojavali da će se obistiniti najave srbijanskih zvaničnika o nasilju. Vlast je tvrdila da će to učiniti studenti kao instrumenti zapadnih sila i neprijatelja države. Studenti i građani su se najviše pribojavali kamenica i bejzbol palica maskiranih fudbalskih huligana, pripadnika narko kartela i policijskih specijalaca u civilu. Tvrdili su da im je dosadašnja dobro dokumentirana praksa autokratske vlasti to davala za pravo. Ipak, niko nije očekivao da će biti isprobano novo oružje na hiljadama građana u trenutku dok mirno odaju počast poginulima u padu nadstrešnice željezničke stanice u Novom Sadu. Jaki zvuk koji para kao mlaznjak u niskom naletu je momentalno rasčistio nekoliko ulica punih građana koji su se u panici povukli prema zidovima zgrada. Malo prije toga, kamere su snimile policiju kako se hitno povlači sa glavne ulice u sporednu, očigledno po naređenju, da se ne bi izložili udaru zvuka. Nakon toga su na desetine i stotine građana potražile pomoć u Urgentnom centru zbog tegoba koje su osjetili nakon korištenja tzv. zvučnog topa.

Proslavljeni odbojkaški reprezentativac Srbije Vladimir Grbić je objavio na Instagramu da je njegov saigrač i prijatelj Marko Samardžić, “tokom sinoćnog protesta usled udara zvučnog topa, obzirom da ima pejsmejker, pretrpeo nekoliko (7) srčanih udara. “Samardžić je prebačen u Urgentni centar. “Doktori su se izborili za život oživljavajući ga više puta” rekao je Grbić.

Reakcija vlasti je bila ekspresna. Predsjednik Aleksandar Vučić i ministar unutrašnjih poslova (MUP) Ivica Dačić su rekli da to oružje ne posjeduju ni Kobre, ni vojska ni policija. Predsjednik je u prvoj reakciji, nakon obznane da “Srbija nije pristala na obojenu revoluciju” (kremaljski termin), putinistički upozorio da će svako krivično odgovarati za “brutalne laži” i “širenje lažnih vesti”. Ubrzo je proslijeđena naredba naniže.

Urgentni centar je zvanično osudio “proizvoljne informacije koje su se pojavile u javnosti i koje neodgovorni pojedinci tendenciozno šire putem društvenih mreža da je tokom jučerašnjeg dana u ovoj zdravstvenoj ustanovi zbrinuto na desetine građana sa tegobama koje bi mogle da izazove upotreba nekakvog ‘zvučnog topa’”. Odmah nakon ovog saopštenja uslijedila je vijest da je Više javno tužilaštvo u Beogradu naložilo  Prvom osnovnom javnom tužilaštvu da formira predmet i naloži identificiranje lica koja su takve “neistinite informacije širila u javnosti”.

Onda je supruga Marka Samardžića objavila „selfi“ iz bolničke sobe Urgentnog centra jer su se „u javnosti pojavile određene dezinformacije” pa obavještava sve da je Marko “dobro i da se nadamo da će brzo kući“.  Potom je Vladimir Grbić uklonio raniju objavu o zvučnom topu “zbog zdravstvenog stanja i mira Marka Samardžića…na sugestiju njegove porodice” uz izvinjenje “ako je nekom napravio problem”. Izgleda da jeste napravio problem. U ovakvim situacijama niko ne želi noćne posjete državne bezbjednosti i/ili kriminalaca u službi režima.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BALŠA BRKOVIĆ, PISAC: Svi smo mi pod krovom neke nadstrešnice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najvažniji proces koji se dešava u Srbiji danas je nestajanje straha. To je ključni simptom ozdravljenja jednog društva…U određenom smislu, svi smo mi pod krovom neke nadstrešnice koja će pasti, svi mi igramo u mračnoj diskoteci koja svakog trena može da plane, da ode u dim…

 

 

 

MONITOR:U subotu je završen veliki protest u Beogradu. Kako komentarišete i doživaljvate višemjesečne proteste u Srbiji?

BRKOVIĆ:Ovi protesti su, iznad svega, znak da ima nade za Srbiju. Da jedna loša i amoralna vlast i jedan neobrazovani diktator nisu do kraja zarobili Srbiju i time zatvorili njenu kapiju budućnosti.

Kao aktivni učesnik beogradskih martovskih studentskih protesta iz 1991. imam i jedan vrlo ličan doživljaj svega što se ovih dana tamo dešava. Taj lični ugao pojačan je i činjenicom da je moj sin Brajan danas aktivni učesnik ovih događanja. Iz toga slijedi i neveseli zaključak da se na ovim balkanskim prostorima bilo koja suštinska promjena osvaja (pre)sporo, a da bi se nešto pomjerilo sa mrtve tačke potreban je rad više generacija. I potrošeni životi više naraštaja.

I još jedan govorljiv detalj: na demonstracijama iz 1991. značajnu ulogu odigrao je tada glumac Branislav Lečić, kanalisao je sa bine tu novu i moćnu energiju, a danas kada ga vidim sa ovim mrakom iz Pionirskog parka, jasno mi je da su modeli korupcije u naših ljudi mnogo raskošniji i neobičniji nego što pretpostavljamo, posebno kada je riječ o umjetnicima i srodnim djelatnostima.

Biće zanimljivo te i takve ljude pogledati u oči kada sve ovo prođe.

Kao i gotovo sve diktatore kroz istoriju, Vučića, prije svega čine slabosti ljudi kojima vlada, zato je on duboko zastrašujuća politička figura – on je sve ono najgore u svima: od koruptivnosti do licemjerja, od neznanja do površnosti, od gluposti do surovosti, od pohlepe do agresije…

To je i logično i zakonomjerno: diktator nikad nije sazdan na dobrim osobinama onih kojima vlada.

Ipak, najvažniji proces koji se dešava u Srbiji danas je nestajanje straha. To je ključni simptom ozdravljenja jednog društva. A nestanak straha je suprotan nestanku struje – taj nestanak jasno pokaže sve oko vas. Kao kad se iznova uključi svijetlo – sve je najednom vidljivo, do najsitnijeg detalja. To je ono čega se autokrate najviše plaše – oni vole tamu i polutamu koja kod ljudi ionako aktivira sve moguće forme straha, vole i na sve bacaju zbunjujuće sjenke koje ljude vraćaju onim osnovnim, djetinjim strahovima od svijeta, od drugih… I što je nejnevjerovatnije, to djeluje.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo