Povežite se sa nama

DRUŠTVO

KOMBINAT ALUMINIJUMA I DALJE U BUDŽETU: Restlovi pljačke

Objavljeno prije

na

Vlada smatra da je Crna Gora iz posla sa CEAC-om i En+ grupom Olega Deripaske izašla kao oštećena stranka, ponovio je u utorak u parlamentu ministar ekonomije Vladimir Kavarić, navodeći kako je u započetom postupku arbitraže ,,Vlada izabrala pravnog savjetnika – međunarodnu advokatsku kuću sa sjedištem u Austriji”. Ni riječ više.

To je trebalo da bude odgovor na pitanje o dometima i troškovima koje je država imala po osnovu arbitražnih postupaka koji bi poreske obveznike, u slučaju najgoreg raspleta, mogli koštati više od 700 miliona eura.

Kavarić je u parlamentu gostovao tokom ovonedjeljne rasprave o Kombinatu aluminijuma. Na dnevnom redu bili su svi skupštinski zaključci vezani za prošlost i budućnost KAP-a o koje su se – uz poneki izuzetak – oglušile vlade Mila Đukanovića i Igora Lukšića.

Praktično u isto vrijeme zvaničnici građanskog pokreta URA Rade Bojović i Dejan Mijović spočitali su Vladi da u tajnosti drži detalje o arbitražnim postupcima sa kiparskim CEAC-om i En+ grupom sa Britanskih djevičanskih ostrva (zbog KAP-a), odnosno sa holandskim MNSS i Recupero Credito Acciaio (povod: Željezara u Nikšiću).

Prema podacima do kojih su došli u URA, trenutno se protiv države Crne Gore vode tri arbitražna postupka (dva za KAP i jedan za Željezaru) uz ukupan odštetni zahtjev od blizu milijardu eura. ,,Očigledno je da se Vlada trudi da ispod tepiha drži informacije o ovim postupcima”, kaže potpredsjednik URA Rade Bojović, ,,ali i sama činjenica da se ušlo u postupak arbitraže, da je angažovan arbitar, pravni savjetnici i finansijski vještaci govori da je realna opasnost da ishod neke od ovih arbitraža bude nepovoljan po Crnu Goru”. Brajović naglašava kako bi plaćanje odštete od samo 10-20 odsto onoga što na arbitraži zahtijevaju nekadašnji ,,strateški partneri” državu gurnulo u višegodišnje probleme.

,,Vlada i njeni predstavnici nemaju interes da se objelodani puna istina o poslovanju KAP-a i nastalim štetama koje se arbitražom žele prevaliti na teret poreskih obveznika”, kaže koordinator URA za ekonomsku politiku i EU integracije Dejan Mijović. On smatra da se nepovoljan ishod arbitražnih postupaka može preduprijediti tako što bi se javnosti, tribunalu predočila puna istina o nezakonitim radnjama CEAK-a i njegovih pomagača. ,,Do te istine se može doći uz pomoć specijalizovanih eksperata i dobrih poznavalaca globalnog poslovanja multinacionalnih kompanija u sektoru aluminijuma, koji bi imali potpunu nezavisnost u radu, uključujući i od Vlade, kao i pristup svoj raspoloživoj dokumentaciji i donosiocima odluka u KAP-u”.

Mijović za Monitor objašnjava kako to ne bi morao biti skup aranžman: ,,Ovdje ima toliko korupcije da bi oni vjerovatno pristali da rade samo za proviziju od nezakonitosti i korupcije koju bi uspjeli da dokažu, a koji bi Crnoj Gori omogućili da pobjedi u arbitražnom sporu od skoro milijardu eura”.

O revizorima se govorilo i u parlamentu. Iz redova opozicije Vladi i Državnoj revizorskoj instituciji (DRI) zamjereno je što nijesu ispunili nalog Skupštine i uradile mjerodavnu reviziju poslovanja KAP-a. Makar od potpisivanja Ugovora o poravnanju koji su CEAC i Vlada potpisali u novembru 2009. godine. Ako je već nacionalni interes bilo to da se sakrije kako su sa KAP-om prethodnih 15-20 godina poslovali Vektra Dragana Brkovića i švajcarski Glenkor.

Vladi je zamjereno i to što je ignorisala nalog parlamenta i odbila da angažuje stručnjake koji bi uradili studiju o budućnosti aluminijske industrije u Crnoj Gori.

,,Vlada je suspendovala parlamentarnu demokratiju i nije realizovala zaključke parlamenta pošto bi oni poremetili privatni ugovor Mila Đukanovića i Olega Deripaske”, ustvrdio je koordinator DF Nebojša Medojević, ,,Zato Vlada nije smjela da raskine ugovor sa CEAC-om iako su bile ispunjene raskidne klauzule iz kupoprodajnog ugovora. Umjesto toga prekršili su ugovor o poravnanju uvodeći stečaj u KAP i zato građanima nad glavom visi arbitraža od 700 miliona eura”.

Iz redova Vlade i DPS-a ponavljali su da KAP danas radi bez subvencija i insistirali na tezi da je uvođenjem stečaja nestala potreba revizije ranijeg poslovanja ili analiza budućih ekonomskih kretanja. Prema tim tumačenjima, ni tražena revizija i studija održivosti aluminijske industrije nijesu urađene zbog toga što je parlament Vladi dao prekratak rok.

,,Ako želite da napravite studiju (o održivosti aluminijske industrije – prim. Monitora) morate da izdvojite sredstva, potrebno je ta sredstva planirati u budžetu Crne Gore, definisati budžetske pozicije odakle bi se sve ovo platilo, postupati po Zakonu o javnim nabavkama…”, nabrajao je poslanik DPS Zoran Jelić, insistirajući kako je Vladi za sve to ostavljeno suviše malo vremena (osam mjeseci).

Vladina dokumenta do kojih je došao Monitor pokazuju da, kada to želi, izvršna vlast može djelovati mnogo brže nego što pretpostavlja Jelić.

Samo dva dana nakon što je, 12. novembra 2013, obaviještena o pokretanju arbitražnog postupka od strane CEAC-a i En+ grupe, Vlada je zadužila Ministarstvo ekonomije, Ministarstvo finansija i Savjet za privatizaciju da ,,definiše model angažovanja i finasiranja pravnog konsultanta za poslove arbitražnog postupka protiv Crne Gore koje su pokrenula privredna društva MNSS i Recupero”.

Tri mjeseca kasnije Vlada odlučuje da je angažovanje pravnog savjetnika izuzeto od primjene Zakona o javnim nabavkama. Tu su se Vladini pravni eksperti pozvali na stav Zakona prema kome se on ne odnosi ,,na nabavke usluga arbitraže, sporazumnog rješavanja sporova i notarskih usluga” (član 3). Istovremeno se predlaže zaključenje ugovora sa advokatskom kućom Schonherr Rechtsanwalte GmbH iz Beča.

Već 13. marta Vlada usvaja Zaključak kojim premijerovog savjetnika i sekretara Savjeta za privatizaciju Aleksandra Tičića ovlašćuje da potpiše (već pripremljen) ugovor sa advokatskom kancelarijom iz Austrije. Istim dokumentom se Ministarstvu finansija nalaže da, „iz sredstava Tekuće budžetske rezerve” obezbijedi 350 hiljada eura za isplatu pravnog savjetnika u 2014.

Može dakle bez tendera i bez rezerve pozicije u budžetu. Samo kad na pravom mjestu gori pod nogama. Sve ovo se dešava samo nedjelju dana nakon što je 7. marta 2014. godine CEAC pokrenuo još jedan arbitražni postupak protiv Crne Gore. Ovog puta u Vašingtonu, pred Međunarodnim centrom za rješavanje međunarodnih sporova. Tim zahtjevom se Crnoj Gori spočitava da je i uvođenjem stečaja u KAP, prekršila Sporazum između SiCG i Republike Kipar o uzajamnom podsticanju i zaštiti ulaganja.

Pravi savjetnik Schonherr Rechtsanwalte potom predlaže da se arbitražni tim pojača angažovanjem finansijskog eksperta i spoljnjog pravnog savjetnika. Branko Vujović raspisuje tender na kome se za finansijskog savjetnika bira Navigant Consulting, Inc. iz Vašingtona. Dokumenta do kojih je došao Monitor pokazuju da je njihov honorar tada procijenjen na 250 do 270 hiljada eura.

Posao sa finansijskim savjetnicima zaključuje Vujović, čovjek koji je kao ministar ekonomije sa predstavnicima MNSS potpisao protokol. ,,Svaka strana je saglasna i garantuje da neće preduzeti bilo kakve pravne radnje protiv druge strane i druga strana neće biti ugrožena u vezi prethodnih kršenja ugovora, incidenata prevare, nemara ili bilo kakvih drugih pogrešnih radnji…”.

Slične „incidente prevare” bilježimo i u saradnji Vlade sa CEAC-om. Recimo ono kada je Vlada Ruse amnestirala odgovornosti za dokazano prikrivanje dobiti, čime su oštećeni država (neobračunati porez) i manjinski akcionari KAP-a.

Zašto tada nije raskinut ugovor sa CEAC?

Ministar Kavarić pokušava objasniti da ugovor nije raskinut zato što bi to zahtijevalo arbitražu i mnogo vremena. Kao da sada nemamo arbitražu. Samo što se čini da je pozicija države Crne Gore u tom postupku gora nego što bi bila da je ona pokrenula postupak za raskid ugovora.

Drugo je u igri. Poslanik Velizar Kaluđerović podsjeća na Đukanovićevu izjavu iz marta 2012: ,,Bio sam u prilici da vidim kako Rusi računaju svoja ulaganja u KAP i imam razumijevanja što oni tvrde da su u Kombinat uložili 200 miliona eura”. Ta izjava je, podsjeća Kaluđerović, od aktuelnog premijera stigla u isto vrijeme kada je Lukšićeva Vlada izašla u javnost sa računicom da je CEAC u KAP uložio 30 miliona eura, ili sedam puta manje.

„Finansijski ekspert kojeg je Vlada angažovala može pomoći da se smanje dodatni zahtjevi za naknadu štete koje je CEAC predstavio arbitražnom tribunalu, pod uslovom da za to ima podršku Vladinih predstavnika, tj. ako ovi nisu ucijenjeni zbog korupcije”, kaže za Monitor Dejan Mijović „Posao nezavisnog revizora bio bi da detaljno sveobuhvatno sagleda čijom ‘zaslugom’ su poreski obveznici već platili stotine miliona eura, ili će zbog arbitraže to dodatno morati da plate. I u kojoj mjeri je tome doprinijela korupcija.”

Da li je to mnogo?

Radnička sudba i(li) UDBA

Govoreći o uslovima u KAP-u ministar Kavarić pohvalio se kako je pitanje radničkih prava sada riješeno ,,mnogo bolje nego što je bilo”. Kontra stav obrazlagao je poslanik DF-a Janko Vučinić. On je položaj radnika u Kombinatu ilustrovao i podatkom da su nakon potpisivanja ugovora sa Unipromom Veselina Pejovića otkaz dobili predsjednici obje sindikalne organizacije koje su, prije uvođenja stečaja, bile aktivne u fabrici (Rade Krivokapić i Sandra Obradović). Ministar Kavarić je na ove primjedbe cinično podsjetio da je Vladin socijalni program (penzije ili otpremnina) još otvoren za sve koji nijesu zadovoljni uslovima rada u KAP-u. Šta da rade nakon što odu iz fabrike u kojoj su ostavili dobar dio života i zdravlje, ministar nije obrazlagao. Vučinićev koalicioni kolega Nebojša Medojević u Skupštini je saopštio kako mu ,,nije žao što su radnici, koji su bili politička vojska DPS-a sada ostali na ulici zahvaljujući vjeri u DPS”. Medojević je dodao kako je ,,svaki sindikalni funkcioner u KAP-u bio agent UDBE”, podsjećajući: ,,dolazili su ovdje da prijete opoziciji i davali podršku Milu Đukanoviću…”. Kako god, preostali radnici Kombinata skoro dvije godine rade bez stalnog zapošljenja i prava na odmor ili bolovanje. Njihov status definisan je Zakonom o stečaju i Ugovorom o poslovno- tehničkoj između KAP-a u stečaju i Uniproma. U tom dokumentu (član 5) stoji “da se radnici radno angažuju na vrijeme od 30 dana sa mogućnošću otkaza ugovora o radu ukoliko dođe do prekida procesa proizvodnje ili po zahtjevu Uniproma”. Dok god su na poslu dužni su da ,,postupaju po nalozima Uniproma”. I nadaju se da puzajući stečaj neće trajati vječno.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

SVI UHAPŠENI POLICAJCI: Brojka samo raste

Objavljeno prije

na

Objavio:

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora

 

 

“Nadam se da smo dosadašnjim radom makar malo promijenili percepciju da visoka korupcija prolazi nekaženjeno. Naša misija je da svaki slučaj procesuiramo, kako bi pokazali da niko nije iznad zakona“, rekao je nedavno glavni specijalni tužilac Vladimir Novović.

U prilog njegovim tvrdnjama idu i brojne akcije koje su pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja izvodili od marta 2022.godine kada je imenovan.  Spisak osoba uhapšenih tokom tih akcija je trocifren.

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora.

Prošle sedmice uhapšen je Ilija Vasović, bivši šef kriminalistike u Baru, a nakon što je portal Libertass press objavio prepisku između njega i optuženog šefa kriminalne organizacije koja se bavila švercom cigareta, Aleksandra Mrkića.  Vasoviću tužilaštvo na teret stavlja krivično djelo – stvaranje kriminalne organizacije i produženo krivično djelo zloupotreba službenog položaja.

Poslije hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića prvi na spisku za hapšenje iz bezbjednosnog sektora našao se bivši službenik Agencije za nacionalnu bezbjednost Petar Lazović.

U julu 2022.godine dobio je poziv da se javi službenicima Specijalnog policijskog odjeljenja, što je i uradio i od tada se nalazi u pritvoru. Lazović je u spisima Europola označen kao pripadnik kriminalnog Kavačkog klana, koji se dovodi u vezu sa međunarodnim švercom kokaina. SDT Lazovića sumnjiči za pripadnost kriminalnoj organizaciji, šverc droge, oružja i zloupotrebu položaja.  I pored brojnih optužbi na njegov račun, u podgoričkom Višem sudu mu ni nakon dvije godine nije počelo suđenje niti u jednom slučaju.

Prema spisima Europola i bivši policijski službenik Ljubo Milović je bio dio narko-kartela “kavačkog klana” pod vođstvom Radoja Zvicera. Za njim se bezuspješno traga od jula 2022.godine zbog sumnje da je počinio više teških krivičnih djela – stvaranje kriminalne organizacije, zloupotreba službenog položaja, šverc droge, krijumčarenje cigareta i pa čak i da je dio kriminalne grupe koja je ubila srpskog državljanina Milana Lepoju. 

U međuvremenu i srpsko tužilaštvo formiralo je predmet protiv Milovića. Tako se pred Specijalnim sudom u Beogradu sudi devetočlanoj grupi koju je organizovao, prema njihovim dokazima, odbjegli Milović. U grupi su i pripadnici MUP-a i BIA, optuženi da su krijumčarili velike količine kokaina prekookeanskim brodovima iz Južne Amerike u zemlje Evropske unije.

Godinu nakon što je izabran, Novović izdaje nalog za hapšenje više policijskih službenika ali i za hapšenje Dejana Kneževića tadašnjeg pomoćnika direktora Uprave policije za borbu protiv organizovanog kriminala.  Specijalno tužilaštvo ga tereti za stvaranje kriminalne organizacije i odavanje službene tajne pripadnicima Kavačkog klana. Nakon hapšenja, a kasnije i pred sudom tokom kontrole optužnice Knežević je negirao optužbe.

Nakon višemjesečnog pritvora Knežević je pušten da se brani sa slobode, a osnovanosti o validnosti tvrdnji Specijalnog tužilaštva, nakon što je vraćena prva optužnica i dostavljanje dopunjene verzije, Viši sud tek treba da odlučuje. Na istom tužiočevom spisku našlo se još desetak tada aktivnih i bivših službenika policije koji se terete za niz krivičnih djela među kojima i da su organizovali šverc kokaina iz Ekvadora do država Evropske unije i Turske, novac stečen od kokaina transportovali u Srbiju i Crnu Goru, nabavljali veće količine oružja i eksplozivnih materija…

Spisak osumnjičenih uniformisanih lica njihovim hapšenjem se nije iscrpio. Kada je to malo ko i očekivao lisice su ponovo škljocnule i to 24.jula prošle godine. Tada su stavljene Veselinu Veljoviću, jednom od ključnih ljudi u sektoru bezbjednosti u posljednje tri decenije. Veljovića je 2005. Vlada Mila Đukanovića imenovala na čelo crnogorske policije.

Mjesto šefa policije krajem 2011. godine zamijenio je mjestom savjetnika za bezbjednost i odbranu predsjednika Crne Gore Filipa Vujanovića, a 2014. ga tadašnji premijer Đukanović postavlja za sekretara Vijeća za nacionalnu bezbjednost.  Na čelo crnogorske policije vraća se jula 2018.godine, u Vladi Duška Markovića. Na tom mjestu će ostati do decembra 2020. godine, kada je izabrana Vlada Zdravka Krivokapića.

Specijalno državno tužilaštvo u januaru je predalo optužnicu protiv 15 osoba, uključujući i Veljovića, koji se tereti da je zloupotrijebio službeni položaj u korist kriminalne organizacije, koju je formirao odbjegli Nikšićanin Aleksandar Mrkić.  Viši sud je u maju potvrdio optužnicu protiv Mrkićeve grupe i Veljovića, kojem je u nekoliko navrata produžavan pritvor. Veljović je pred tužilaštvom negirao optužbe.  Veljović se i dalje nalazi u pritvoru.

Nekoliko mjeseci nakon Veljovića, 18. Novembra, po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva, uhapšen je još jedan bivši direktor crnogorske policije – Slavko Stojanović i to zbog sumnje da je zloupotrijebio službeni položaj u vezi sa švercom cigareta.  Krajem decembra prošle godine pušten je da se u daljem postupku brani sa slobode a nedavno je Viši sud potvrdio optužnicu koju je protiv Stojanovića podiglo Specijalno državno tužilaštvo. Tim aktom SDT tereti Stojanovića za krivična djela – zloupotreba službenog položaja i nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija.

Sredinom aprila po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva uhapšen je i bivši visoki policijski funkcioner Zoran Lazović. Istovremeno su lisice stavljene i njegovom prijatelju bivšem glavnom specijalnom tužiocu Milivoju Katniću.

Terete ih da su kao GST i pomoćnih direktora Uprave policije radili u korist mafijaškog kavačkog klana. SDT sumnjiči Lazovića da je aminovao otvaranje crnogorske granice za ulazak plaćenika te organizovane kriminalne grupe Veljka Belivuka i Marka Miljkovića.

Obojici se na teret stavlja da su teških optužbi spasili visokopozicioniranog člana kavačkog klana Duška Roganovića. Obojica se i dalje nalaze u pritvoru koji im zadnjim donijetim rješnjem može trajati do 14.jula ove godine.

 

Medojević se sa slobode brani od optužbi

Za razliku od akcija koje se izvode pod palicom Novovića, prethodne dvije godine nije bilo hapšenja aktuelnih i bivših policijskih službenika koji su pripadali i odrađivali poslove za drugi kotorski kriminalni klan – Škaljarce. Do takvih dokaza dolazilo se za vrijeme Katnićevog rukovođenja pa je tako samo nekoliko dana prije nego je Novović izabran za GST uhapšen policijski funkcioner Dalibor Medojević. Medojević je, odlukom Višeg suda u Podgorici, pušten iz pritvora 23. septembra uz obrazloženje da ne postoji opasnost od bjekstva. Isti sud je juče potvrdio optužnicu koju je protiv tog policajca podnio SDT zbog sumnje da je odavao policijske podatke škaljarskom kriminalnom klanu. Dalibor Medojević je u Sky komunikaciji sa kriminalcima koristio kodno ime Radonja. On je koristio isto kodno ime od 16. septembra 2019. godine do 8. marta 2021. godine. U dokumentu Europola piše da je on imao samo devet kontakata sa kojima je komunicirao preko Sky aplikacije, od kojih su tri broja nedavno ubijenog šefa kriminalnog klana Jovana Vukotića, jedan broj njegovog brata Igora Vukotića i jedan broj Igora Dedovića. Ostali, navodno, nijesu bili identifikovani. Medojević je sa Jovanom, u dokumentu Europola piše da je on kriminalcima prosleđivao osjetljive i povjerljive podatke, najavljene policijske akcije, podatke o krivičnim istragama, podatke iz policijske baze podataka, naredbe za hapšenja…

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Rudnika u Mojkovcu neće biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompanija Tara resources nije do 25. maja dostavila korigovanu Studiju izvodljivosti, pa se Vlada odlučila za raskid ugovora i naplatu bankarske garancije. Koncesionaru ostaje da se žali Privrednom sudu ili da pokrene arbitražu

 

Vlada će raskinuti ugovor za kompanijom Tara resources, o ekspolataciji rude u rudniku Brskovo kod Mojkovca, saopštio je ministar rudarstva i energetike Saša Mujović. Koncesionar nije u roku koji je istekao 25. maja dostavio Vladi korigovanu Studiju izvodljivosti čime su se stekli uslovi za jednostrani raskid ugovora i naplatu bankarske garancije.

Vlada je zadužila Mujovića da dostavi pisani otkaz koncesionaru, aktivira bankarsku garanciju (500.000 eura) i sprovede sve druge radnje u cilju zaštite prava države. ,,Problem sa kompanijom Tara Resources je bila njihova studija izvodljivosti, koja je u dva navrata dostavljena, ali se oba puta kosila sa zakonima Crne Gore. A znate da je riječ o krovnom dokumentu kojim investitor dokazuje da će rudnik funkcionisati po ekološkim standardima”, naglasio je Mujović.

Tara Resources može se žaliti Privrednom sudu, kao i pokrenuti arbitražu. ,,Na njima je kakva će biti odluka, ali mi smo spremni na sve scenarije i duboko utemeljeni u činjenicama da je pravda na našoj strani i uporedna sudska praksa”, dodao je Mujović.

Projekat otvaranja rudnika je vrijedan 150 miliona eura. Koncesionar je prošle godine saopštio da je uložio 30 miliona, te da od januara 2023. godine plaća koncesionu naknadu koja iznosi blizu 650 hiljada  eura. Nakon osnovnog ugovora iz 2010. godine Vlada je sa Tara Resources potpisala šest aneksa. Posljednjim, u julu 2021. godine, koncesionar je dobio dvije godine da pribavi urbanističko-tehničke uslove. Tumačenja oko toga da li su se stekli razlozi za raskid ugovora, rješila je Međuresorna komisija koja je predložila Vladi da se ugovor raskine.

Premijer Milojko Spajić zatražio je da se pribavi dodatno pravno stručno mišljenje kako bi se otklonio finansijski rizik za državu. Angažovana je advokatska kuća Harrisons. Ministar Saša Mujović je na konferenciji za novinare 21. marta objasnio kako je dobijeno pravno tumačenje da bi jednostranim raskidom ugovora, kakav je bio prijedlog komisije, došli na klizav teren, a postojala bi mogućnost da Tara Resources pokrene međunarodnu arbitražu i ugrozili bi interese Crne Gore. Zato je koncesionaru određen rok 25. maj, da dostavi korigovanu dokumentaciju.

,,Ovo je pobjeda znanja nad neznanjem, istine nad obmanom, dobrom nad lošom namjerom, opštim dobrom nad interesom malog broja osoba”, saopštili su iz Građanske inicijative Zdravi Mojkovac.“Lokalna zajednica je pokazala ogromnu snagu i izrazito visoku svijest. Nisu nasjeli na priče ‘o zlatnim brdima i dolinama’ koje su plasirali kompanija i njihovi pomagači, kako iz prethodne tako i sadašnje vlasti.“ Oni su pozvali obrađivače nacrta prostornog plana Crne Gore do 2030. godine da uklone iz tog dokumenta sve što je vezano za rudarske aktivnosti na Brskovu.

P. NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SUDSKA PRAKSA IZMEĐU NAVIKA I PRAVA: Klin, ploča i pritvor

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora usaglase sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi

 

Ustavni sud Crne Gore je adresa na koju nezadovoljne stranke traže pravni lijek kada smatraju da im je nanijeta nepravda. No o njihovim odlukama i mišljenju, svjedoci smo, u javnosti se govori zavisno od slučaja i toga da li i kome odgovara ono što su oni utvrdili. I ne samo u javnosti. Podjednaka selektivnost, da pročitaju i usvoje mišljenje sudija Ustavnog suda, prisutna je i kod sudija Višeg suda. Opet zavisno od slučaja do slučaja. To je najuočljivije kada se govori o pritvorskim predmetima u kojima sudije Ustavnog i Višeg suda, u većini slučajeva, imaju različita mišljenja. Od kojih ne odustaju.

Tako postoje već tri žalbe koje su na rješenje o pritvoru pisali advokati bivšeg specijalnog tužioca Saše Čađenovića, a koje su sudije Ustavnog suda usvojile. Te odluke, izgleda, ne zanimaju sutkinju specijalnog odjeljenja Višeg suda Nadu Rabrenović. Baš kao što je ne dotiču ni one koje su sudije Ustavnog suda usvojile u slučaju Miloša Medenice, sina bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice. U njegovom slučaju i sudije Apelacionog suda su, prilikom donošenja odluke o ukidanju rješenja kojim mu se produžava pritvor, ukazale na odluku Ustavnog suda, ali ni to nije uticalo na odluku sutkinje Rabrenović.

Tako je Medenica u pritvoru više od dvije godine, kao jedini član kriminalne grupe, koju je, prema tvrdnjama Specijalnog tužilaštva, lično formirao. A suđenje nije odmaklo dalje od početka, tačnije ni do danas nijesu saslušani svi optuženi. Tako se pritvori, saglasni su brojni pravnici, pretvaraju u kaznu.

To smatra i advokatica Andrijana Razić. Ona kaže kako je u Crnoj Gori pritvor – suprotno zakonu, Ustavu, međunarodnim standardima – postao pravilo, a ne strogi izuzetak, kako bi trebalo i moralo da bude.„Postala je, nažalost, uobičajena praksa da se onoga momenta kad se odredi pritvor bilo kojem uhapšenom ili osumnjičenom licu, već podrazumijeva provizorno osuđujuća presuda, da bi se pokrilo trajanje tog pritvora. To je zastrašujuća praksa koju primjenjuju sudovi odavno“, smatra Razić.

Bivša zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom Valentina Pavličić ukazuje da je neophodno da postoji kvalitetniji dijalog između Ustavnog sudstva i redovnog sudstva. Taj  dijalog ne postoji. „Imamo situaciju da Ustavni sud utvrđuje povrede ljudskih prava, a da se one na identičan način ne verifukuju kod redovnog sudstva. Uvijek kažem da je bolje da se učimo na tuđim greškama i vidimo kako je praksa u regionu ili uopšte regulisala ta pitanja, a da izbjegnemo greške koja će država sjutra morati da ispravlja ili plaća. Međutim, to je nemoguće uraditi dok se ne utvrdi individualna profesionalna odgovornost“, kazala je ona.

Pavličić je pojasnila da se individualna profesionalna odgovornost ne odnosi na izraženo mišljenje sudija u njihovoj odluci. “Ali, ako Ustavni sud kao zadnja brana i zadnji branik prava na nacionalnom nivou, primijeni određene međunarodne standarde ono što je najmanje očekivati ja da se njegovim primjerom povode i ostali sudovi. Tim prije što nemam dilemu da ti predmeti neće, u konačnom, doći pred Evropski sud“, kaže Pavličić. Zato ne krije čuđenje što krivično odjeljenje Vrhovnog suda ne zasjeda i razmatra šta je to Ustavni sud vodilo u pogledu ukidnih razloga odluka o produženju pritvora. I da, ako imaju različite stavove po tim pitanjima, ukrste argumente.

Kada je riječ o dugom trajanju pritvora Pavličić dodaje da nije dobro za Crnu Goru i njen pravosudni sistem da postoji, kako ocjenjuje, ozbiljan zaostatak u rješavanju te vrste predmeta. „Kao neko ko je bio i predsjednik tog odjeljenja, prema onome što ja znam, nema te države koja će moći u realnom periodu da presudi 170 predmeta organizovanog kriminala. I dobijamo sporu pravdu. Onda neko bude tri godine u pritvoru i nakon toga mora biti pušten jer država nije u stanju da izvrši svoje obeveze  i obezbijedi pravo na pravično suđenje u razumnim rokovima, Prema nekim pokazateljima, nama su rokovi po 196 dana trajanja postupaka“, dodaje ona.

Pavličić ukazuje da je neophodno da rukovodioci redovne pravne vlasti i Ustavnog  suda zauzmu jedinstvene stavove. “U nekim predmetima već tri puta se ukidaju redovne odluke sudova. To će biti problematizovano od strane Evropskog suda jer će reći da mi ne poštujemo naš pravni sistem. Čak je Apelacioni sud ukazao Višem na odluku Ustavnog suda i ukinuo neka rješenja o pritvoru vraćajući ih Višem sudu na ponovno odlučivanje. I Viši sud je donio istu odluku. To je taj ping- pong postupak koji je prisutan apsolutno u svim procesima u Crnoj Gori – i krivičnim i parničnim. I to će nam se vratiti kao bumerang. Zato sam, i kao zastupnik pred Evropskim sudom, zagovarala potrebu da se ona sredstva koja se odlivaju iz budžeta na tu vrstu odšteta isplaćuju iz budžeta onih institucija gdje je napravljena ta povreda.”

Pavličić smatra da bi tek tada sudovi vodili računa kada se ukine rješenje Ustavnog suda da to obrazloženje ne bude copy paste već da se dobro razmotri i argumentuje. “Sudovi po tom pitanju moraju biti na visini zadatka. Oni sada to, nažalost, nisu i tu treba uraditi dosta toga kako bi se stanje popravilo”.

Pavličić smatra da koliko god pričali o vetingu, kojem se ne protivi, postavlja se pitanje ko da ga sprovede. “Parlament? Pa to neće prihvatiti nijedan naš međunarodni partner. To jedino mogu biti nezavisne komisija od strane međunarodnih eksperata. I  da se prvo vetinguju tijela koja biraju tužioce i sudije, a ne da tamo sjede lica iz reda uglednih pravnika koji su najmanje ugledni u tom smislu stručnosti ali su predstavnici određenih političih grupacija. I da po tom kriterijumu biraju kandidate…”,  zaključuje ona.

Direktorica Direktorata ljudskih i manjinskih prava, Mirjana Pajković, ukazala je nedavno da se dešava da odluke o lišenju slobode budu zakonite u smislu nacionalnog zakonodavstva, a da sa stanovišta Konvencije budu prilično proizvoljne ili protivne.

„U praksi se nailazi na krovne primjere kršenja zakonitosti odluke o lišenju slobode kao što su samo formalno pokrivenost nacionalnim zakonom, korišćenje stereotipnih formulacija uz odsustvo relevantnih dokaza o odluci za lišenje slobode, nepreispitivanje blažih mjera, ali i nepoštovanje zakonskih rokova o produženju pritvora i nepoštovanje odluke Ustavnog suda“, rekla je Pajković.

Prema njenim riječima, praksa Evropskog suda za ljudska prava daje jasne smjernice ukazujući da postojanje osnova sumnje kao uslova za određenje pritvora, protokom vremena, ne može biti dovoljan razlog da se pritvor produži. „Razlozi da se produži pritvor moraju biti relevantni, dovoljni i moraju biti sadržani u odluci o pritvoru. Odsustvo takvih razloga u obrazloženju odluke nije rijedak primjer u nacionalnim pravnim sistemima. Zbog toga je potrebno navesti šta se u praksi Evropskog suda smatra relevantnim i dovoljnim razlozima“, navela je Pajković.

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora standardizuju sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi.

Svetlana ĐOKIĆ   

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo