Povežite se sa nama

DRUŠTVO

KOMBINAT ALUMINIJUMA I DALJE U BUDŽETU: Restlovi pljačke

Objavljeno prije

na

Vlada smatra da je Crna Gora iz posla sa CEAC-om i En+ grupom Olega Deripaske izašla kao oštećena stranka, ponovio je u utorak u parlamentu ministar ekonomije Vladimir Kavarić, navodeći kako je u započetom postupku arbitraže ,,Vlada izabrala pravnog savjetnika – međunarodnu advokatsku kuću sa sjedištem u Austriji”. Ni riječ više.

To je trebalo da bude odgovor na pitanje o dometima i troškovima koje je država imala po osnovu arbitražnih postupaka koji bi poreske obveznike, u slučaju najgoreg raspleta, mogli koštati više od 700 miliona eura.

Kavarić je u parlamentu gostovao tokom ovonedjeljne rasprave o Kombinatu aluminijuma. Na dnevnom redu bili su svi skupštinski zaključci vezani za prošlost i budućnost KAP-a o koje su se – uz poneki izuzetak – oglušile vlade Mila Đukanovića i Igora Lukšića.

Praktično u isto vrijeme zvaničnici građanskog pokreta URA Rade Bojović i Dejan Mijović spočitali su Vladi da u tajnosti drži detalje o arbitražnim postupcima sa kiparskim CEAC-om i En+ grupom sa Britanskih djevičanskih ostrva (zbog KAP-a), odnosno sa holandskim MNSS i Recupero Credito Acciaio (povod: Željezara u Nikšiću).

Prema podacima do kojih su došli u URA, trenutno se protiv države Crne Gore vode tri arbitražna postupka (dva za KAP i jedan za Željezaru) uz ukupan odštetni zahtjev od blizu milijardu eura. ,,Očigledno je da se Vlada trudi da ispod tepiha drži informacije o ovim postupcima”, kaže potpredsjednik URA Rade Bojović, ,,ali i sama činjenica da se ušlo u postupak arbitraže, da je angažovan arbitar, pravni savjetnici i finansijski vještaci govori da je realna opasnost da ishod neke od ovih arbitraža bude nepovoljan po Crnu Goru”. Brajović naglašava kako bi plaćanje odštete od samo 10-20 odsto onoga što na arbitraži zahtijevaju nekadašnji ,,strateški partneri” državu gurnulo u višegodišnje probleme.

,,Vlada i njeni predstavnici nemaju interes da se objelodani puna istina o poslovanju KAP-a i nastalim štetama koje se arbitražom žele prevaliti na teret poreskih obveznika”, kaže koordinator URA za ekonomsku politiku i EU integracije Dejan Mijović. On smatra da se nepovoljan ishod arbitražnih postupaka može preduprijediti tako što bi se javnosti, tribunalu predočila puna istina o nezakonitim radnjama CEAK-a i njegovih pomagača. ,,Do te istine se može doći uz pomoć specijalizovanih eksperata i dobrih poznavalaca globalnog poslovanja multinacionalnih kompanija u sektoru aluminijuma, koji bi imali potpunu nezavisnost u radu, uključujući i od Vlade, kao i pristup svoj raspoloživoj dokumentaciji i donosiocima odluka u KAP-u”.

Mijović za Monitor objašnjava kako to ne bi morao biti skup aranžman: ,,Ovdje ima toliko korupcije da bi oni vjerovatno pristali da rade samo za proviziju od nezakonitosti i korupcije koju bi uspjeli da dokažu, a koji bi Crnoj Gori omogućili da pobjedi u arbitražnom sporu od skoro milijardu eura”.

O revizorima se govorilo i u parlamentu. Iz redova opozicije Vladi i Državnoj revizorskoj instituciji (DRI) zamjereno je što nijesu ispunili nalog Skupštine i uradile mjerodavnu reviziju poslovanja KAP-a. Makar od potpisivanja Ugovora o poravnanju koji su CEAC i Vlada potpisali u novembru 2009. godine. Ako je već nacionalni interes bilo to da se sakrije kako su sa KAP-om prethodnih 15-20 godina poslovali Vektra Dragana Brkovića i švajcarski Glenkor.

Vladi je zamjereno i to što je ignorisala nalog parlamenta i odbila da angažuje stručnjake koji bi uradili studiju o budućnosti aluminijske industrije u Crnoj Gori.

,,Vlada je suspendovala parlamentarnu demokratiju i nije realizovala zaključke parlamenta pošto bi oni poremetili privatni ugovor Mila Đukanovića i Olega Deripaske”, ustvrdio je koordinator DF Nebojša Medojević, ,,Zato Vlada nije smjela da raskine ugovor sa CEAC-om iako su bile ispunjene raskidne klauzule iz kupoprodajnog ugovora. Umjesto toga prekršili su ugovor o poravnanju uvodeći stečaj u KAP i zato građanima nad glavom visi arbitraža od 700 miliona eura”.

Iz redova Vlade i DPS-a ponavljali su da KAP danas radi bez subvencija i insistirali na tezi da je uvođenjem stečaja nestala potreba revizije ranijeg poslovanja ili analiza budućih ekonomskih kretanja. Prema tim tumačenjima, ni tražena revizija i studija održivosti aluminijske industrije nijesu urađene zbog toga što je parlament Vladi dao prekratak rok.

,,Ako želite da napravite studiju (o održivosti aluminijske industrije – prim. Monitora) morate da izdvojite sredstva, potrebno je ta sredstva planirati u budžetu Crne Gore, definisati budžetske pozicije odakle bi se sve ovo platilo, postupati po Zakonu o javnim nabavkama…”, nabrajao je poslanik DPS Zoran Jelić, insistirajući kako je Vladi za sve to ostavljeno suviše malo vremena (osam mjeseci).

Vladina dokumenta do kojih je došao Monitor pokazuju da, kada to želi, izvršna vlast može djelovati mnogo brže nego što pretpostavlja Jelić.

Samo dva dana nakon što je, 12. novembra 2013, obaviještena o pokretanju arbitražnog postupka od strane CEAC-a i En+ grupe, Vlada je zadužila Ministarstvo ekonomije, Ministarstvo finansija i Savjet za privatizaciju da ,,definiše model angažovanja i finasiranja pravnog konsultanta za poslove arbitražnog postupka protiv Crne Gore koje su pokrenula privredna društva MNSS i Recupero”.

Tri mjeseca kasnije Vlada odlučuje da je angažovanje pravnog savjetnika izuzeto od primjene Zakona o javnim nabavkama. Tu su se Vladini pravni eksperti pozvali na stav Zakona prema kome se on ne odnosi ,,na nabavke usluga arbitraže, sporazumnog rješavanja sporova i notarskih usluga” (član 3). Istovremeno se predlaže zaključenje ugovora sa advokatskom kućom Schonherr Rechtsanwalte GmbH iz Beča.

Već 13. marta Vlada usvaja Zaključak kojim premijerovog savjetnika i sekretara Savjeta za privatizaciju Aleksandra Tičića ovlašćuje da potpiše (već pripremljen) ugovor sa advokatskom kancelarijom iz Austrije. Istim dokumentom se Ministarstvu finansija nalaže da, „iz sredstava Tekuće budžetske rezerve” obezbijedi 350 hiljada eura za isplatu pravnog savjetnika u 2014.

Može dakle bez tendera i bez rezerve pozicije u budžetu. Samo kad na pravom mjestu gori pod nogama. Sve ovo se dešava samo nedjelju dana nakon što je 7. marta 2014. godine CEAC pokrenuo još jedan arbitražni postupak protiv Crne Gore. Ovog puta u Vašingtonu, pred Međunarodnim centrom za rješavanje međunarodnih sporova. Tim zahtjevom se Crnoj Gori spočitava da je i uvođenjem stečaja u KAP, prekršila Sporazum između SiCG i Republike Kipar o uzajamnom podsticanju i zaštiti ulaganja.

Pravi savjetnik Schonherr Rechtsanwalte potom predlaže da se arbitražni tim pojača angažovanjem finansijskog eksperta i spoljnjog pravnog savjetnika. Branko Vujović raspisuje tender na kome se za finansijskog savjetnika bira Navigant Consulting, Inc. iz Vašingtona. Dokumenta do kojih je došao Monitor pokazuju da je njihov honorar tada procijenjen na 250 do 270 hiljada eura.

Posao sa finansijskim savjetnicima zaključuje Vujović, čovjek koji je kao ministar ekonomije sa predstavnicima MNSS potpisao protokol. ,,Svaka strana je saglasna i garantuje da neće preduzeti bilo kakve pravne radnje protiv druge strane i druga strana neće biti ugrožena u vezi prethodnih kršenja ugovora, incidenata prevare, nemara ili bilo kakvih drugih pogrešnih radnji…”.

Slične „incidente prevare” bilježimo i u saradnji Vlade sa CEAC-om. Recimo ono kada je Vlada Ruse amnestirala odgovornosti za dokazano prikrivanje dobiti, čime su oštećeni država (neobračunati porez) i manjinski akcionari KAP-a.

Zašto tada nije raskinut ugovor sa CEAC?

Ministar Kavarić pokušava objasniti da ugovor nije raskinut zato što bi to zahtijevalo arbitražu i mnogo vremena. Kao da sada nemamo arbitražu. Samo što se čini da je pozicija države Crne Gore u tom postupku gora nego što bi bila da je ona pokrenula postupak za raskid ugovora.

Drugo je u igri. Poslanik Velizar Kaluđerović podsjeća na Đukanovićevu izjavu iz marta 2012: ,,Bio sam u prilici da vidim kako Rusi računaju svoja ulaganja u KAP i imam razumijevanja što oni tvrde da su u Kombinat uložili 200 miliona eura”. Ta izjava je, podsjeća Kaluđerović, od aktuelnog premijera stigla u isto vrijeme kada je Lukšićeva Vlada izašla u javnost sa računicom da je CEAC u KAP uložio 30 miliona eura, ili sedam puta manje.

„Finansijski ekspert kojeg je Vlada angažovala može pomoći da se smanje dodatni zahtjevi za naknadu štete koje je CEAC predstavio arbitražnom tribunalu, pod uslovom da za to ima podršku Vladinih predstavnika, tj. ako ovi nisu ucijenjeni zbog korupcije”, kaže za Monitor Dejan Mijović „Posao nezavisnog revizora bio bi da detaljno sveobuhvatno sagleda čijom ‘zaslugom’ su poreski obveznici već platili stotine miliona eura, ili će zbog arbitraže to dodatno morati da plate. I u kojoj mjeri je tome doprinijela korupcija.”

Da li je to mnogo?

Radnička sudba i(li) UDBA

Govoreći o uslovima u KAP-u ministar Kavarić pohvalio se kako je pitanje radničkih prava sada riješeno ,,mnogo bolje nego što je bilo”. Kontra stav obrazlagao je poslanik DF-a Janko Vučinić. On je položaj radnika u Kombinatu ilustrovao i podatkom da su nakon potpisivanja ugovora sa Unipromom Veselina Pejovića otkaz dobili predsjednici obje sindikalne organizacije koje su, prije uvođenja stečaja, bile aktivne u fabrici (Rade Krivokapić i Sandra Obradović). Ministar Kavarić je na ove primjedbe cinično podsjetio da je Vladin socijalni program (penzije ili otpremnina) još otvoren za sve koji nijesu zadovoljni uslovima rada u KAP-u. Šta da rade nakon što odu iz fabrike u kojoj su ostavili dobar dio života i zdravlje, ministar nije obrazlagao. Vučinićev koalicioni kolega Nebojša Medojević u Skupštini je saopštio kako mu ,,nije žao što su radnici, koji su bili politička vojska DPS-a sada ostali na ulici zahvaljujući vjeri u DPS”. Medojević je dodao kako je ,,svaki sindikalni funkcioner u KAP-u bio agent UDBE”, podsjećajući: ,,dolazili su ovdje da prijete opoziciji i davali podršku Milu Đukanoviću…”. Kako god, preostali radnici Kombinata skoro dvije godine rade bez stalnog zapošljenja i prava na odmor ili bolovanje. Njihov status definisan je Zakonom o stečaju i Ugovorom o poslovno- tehničkoj između KAP-a u stečaju i Uniproma. U tom dokumentu (član 5) stoji “da se radnici radno angažuju na vrijeme od 30 dana sa mogućnošću otkaza ugovora o radu ukoliko dođe do prekida procesa proizvodnje ili po zahtjevu Uniproma”. Dok god su na poslu dužni su da ,,postupaju po nalozima Uniproma”. I nadaju se da puzajući stečaj neće trajati vječno.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZNACI: Stara fotografija, za nove poene

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zašto je poslanik Raško Konjević prećutao da je za fotografiju policajca Veselina Tabaša i Nasera Keljmendija saznao još u julu 2014. godine, kada je bio ministar unutrašnjih poslova. To proizilazi iz službene zabilješke u koju je Monitor imao uvid

 

Nakanadna pamet ili nešto drugo, tek nedavno se lider SDP-a Raško Konjević dosjetio da sa javnošću podijeli saznanja da se aktuleni prvi barski policajc Veselin Tabaš fotografisao sa Naserom Keljmendijem, osuđenim za mnogobrojna krivična djela. Konjević je krajem prošlog mjeseca pokazao ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću fotografiju Tabaša sa kontroverznim kosovskim biznismenom, tokom saslušanja ministra na sjednici Odbora za bezbjednost i odbranu. Konjević je poručio da je trebalo provjeriti do kraja Tabaša.

„Ako nije, sada je prilika da se provjere relacije između Keljmendija i novog načelnika CB Bar“, zaključio je.

Konjević je, međutim, iz njemu znanih razloga prećutao da je za tu fotografiju saznao još u julu 2014. godine kada je bio ministar unutrašnjih poslova. To proizilazi iz službene zabilješke koju smo imali na uvid, a koju je povodom sporne fotografije sačinio lično policajac Tabaš i adresirao na Ministarstvo unutrašnjih poslova.

„Fotografija na kojoj se nalazim ja sa licem Naserom Keljmendijem nastala je, koliko se mogu setiti, 2010. godine. Fotografiju je uslikao krim-tehničar CB Bar S.D. u službenim prostorijama OB Ulcinj u kancelariji za prepoznavanje lica“, dio je službene zabilješke.

Policajac Tabaš tada je objasnio da je to bila jedina slobodna kancelarija u koju je policija izvršila prepoznavanje Keljmendija.

U njoj je bilo još najmanje pet policajaca, čija imena je naveo. To su bili pripadnici barske ali i ulcinjske policije.

Zbog nedostatka mjesta, kako tvrdi, sjeo je pored Keljmendija, dok su ostale kolege bile u istoj prostoriji sa njima, o čemu mogu i oni svjedočiti.

Tabaš je detaljno pojasnio i da su tu proveli izvjesno vrijeme jer je u toku bio pretres stanova i hotela Kaza Grande u Ulcinju, koji je vlasništvo Keljmendija, zbog sumnje da je njegov sin Liridon falsifikovao lične isprave.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NAKON 3. MAJA – DANA SLOBODE MEDIJA: U službi države ili javnost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Duže od deceniju datiraju prijedlozi da se poveća zakonska zaštita medijskih radnika i pooštre kazne za napade na novinare. Političke volje za njihovo usvajanje nije bilo. Da se nešto mora raditi na zapuštenom polju medijskih sloboda, dok ne bude kasno, za sada, na riječima, svjesni su iz nove vlasti

 

Tokom prošle godine zabilježeno je 16 – napada, hapšenja i prijetnji novinarima. Samo za dva mjeseca ove godine imamo četiri napada – Jelena Jovanović, Sead Sadiković, Esad Kočan i Nebojša Šofranac, i dvije prijetnje ekipama TV Vijesti i TV Budva.

Da se nešto mora raditi na zapuštenom polju medijskih sloboda, dok ne bude kasno, svjesni su i iz nove vlasti. Premijer Zdravko Krivokapić je nakon posljednjeg napada kazao da je zamolio ministarku zaduženu za medije Tamaru Srzentić „da što prije svakom novinaru da status službenog lica, mislim da to može mnogo štošta promijeniti”.

Premijer se pogrešno izrazio jer novinarima ne treba status, već dodatna zaštita i zakonom propisane odredbe da se napad i ometanje u vršenju posla od javnog interesa, kaznama tretiraju kao napad na službeno lice. Spin oko statusa službenog lica bivša vlast je često koristila da unese zabunu i da ne prihvati inicijative oko uvođenja oštrijih kazni za napade na novinare.

„Novinari i službena lica ne mogu da se poistovjete, jer razlozi za njihovu zaštitu nisu isti. Službena lica imaju ovlašćenja da primjenjuju zakon, koja novinari nemaju, ali novinari treba da dobiju pojačanu zaštitu, kao i službena lica, zato što rade posao od javnog interesa koji sa sobom nosi povećan rizik po bezbjednost i to treba jasno razgraničiti. Tako da mislim da se tu radi o terminološkom nerazumijevanju, nije to teško pravilno propisati“, kaže za Monitor Tea Gorjanc-Prelević.

Na Dan slobode medija ministar policije Sergej Sekulović je ispravio premijera i objasnio da će njegovo ministarstvo preložiti da se svaki napad na medijskog radnika tretira kao napad na službeno lice. To će se postići tako što će MUP pristupiti izmjenama i dopunama Zakona o javnom redu i miru, na osnovu kojih bi novinari, poput službenih lica bili zaštićeni u slučaju ometanja vršenja svog posla. Sekulović je najavio da će inicirati i izmjene Krivičnog zakonika: „Na ovaj način doprinijećemo većoj sigurnosti novinara, tako što će se pooštriti prekršajna i krivična odgovornost onih koji pokušaju da utiču na bilo koji način na rad novinara“.

Predlozi o pooštravanju kazni za napade na novinare datiraju iz 2008, tada su ih inicirali Pokret za promjene, Socijalistička narodna partija i MANS. Sve do sada nije bilo političke volje da se oni usvoje.

„Akcija za ljudska prava (HRA) je možda prva to 2010. godine i formulisala kao konkretne odredbe s obrazloženjem i zajedno sa Sindikatom medija se poslednjih godina zalagala da se to usvoji“, kaže Gorjanc-Prelević i navodi da ti prelozi mogu da se koriste kao polazište za najavljene izmjene.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POSKUPILE OSNOVNE ŽIVOTNE NAMIRNICE: Novi nameti, teže i breme

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najnovija poskupljenja osnovnih životnih namirnica u Crnoj Gori, za razliku od drugih država, nisu propraćena otporom građana. Dok  se posljedice krize sve snažnije osjećaju, reakcije države nema

 

Najnovija poskupljenja osnovnih životnih namirnica u Crnoj Gori, za razliku od drugih država, nisu propraćena buntom. Čak ni spontanim protestom, u skladu sa epidemiološkim mjerama. Tek je poneka stidljiva objava na društvenoj mreži Fejsbuk, u kojoj se građani pitaju kakve će sve načine još morati da izmisle kako bi pregrmili od prvog do prvog u mjesecu… I dok se posljedice krize sve snažnije osjećaju, reakcija države nema.

U posljednjih desetak dana, cijene najosnovnijih životnih potrepština – brašna i ulja u crnogorskim marketima uvećane su za 10 do 30 odsto. Poskupili su i so i šećer, takođe za oko 10 odsto. Tako će sada građani, na primjer, umjesto dosadašnjih euro, za ulje morati da izdvoje i do 1,50 eura, a za kilo brašna umjesto 40 centi, 45.

Glavni razlog za povećanje cijena, kako su objasnili iz pojedinih trgovačkih kompanija, leži u tome što su proizvođači i dobavljači namirnica koje se ne proizvode u Crnoj Gori povećali svoje cijene. Osim toga, poskupilo je i gorivo, odnosno transport. Najupečatljiviji učinak pandemije izazvane virusom COVID-19 ogleda se u tome što je, i pored povećanja cijena naftnih derivata, litar najjeftinijeg jestivog ulja trenutno skuplji od litra eurodizela, čija je cijena 1,13 eura.

I voće i povrće je poskupilo. Tako je na zelenoj pijaci TC Bazar u Podgorici za kilogram jabuka potrebno izdvojiti od 1,30 do 1,70 eura. Za avokado i čitavih osam.

Krastavac se može kupiti po cijeni od euro i po do dva i po, a paradajz od dva do dva i po. Crni luk košta od euro do euro i po, a krompir od 0,60 do 0,80 centi.

I cijene ribe su porasle. Kilogram pastrmke sada košta pet eura.

Poskupljenje namirnica očekuje se i u narednom periodu. To, za posljedicu, ima i poskupljenje druge hrane u kojoj se one nalaze, poput hljeba i drugog peciva, prerađevina, slatkiša,…

Predlogom budžeta za 2021. godinu najavljeno je povećanje akciza na duvanske i proizvode od šećera i kakaoa, kao i na sladolede, alkohol i gazirana pića. To je jedna od mjera poreske politike koja će sa primjenom početi 1. jula. Tako bi se, predloženim rješenjem, akcize na zaslađena pića i alkohol povećale sa 25 na 35 eura po hektolitru, 72 centa po kilogramu za slatkiše, a za duvanske proizvode sa 37 na 51 euro na hiljadu komada cigareta.

Iz Privredne komore Crne Gore (PKCG) upozoravaju da će taj predlog dovesti do rasta cijena, smanjenja prodaje, povećanja obima sive ekonomije a, u konačnom, i do smanjenja prihoda za državu. To je ocijenjeno na sastanku, održanom krajem aprila u prostorijama PKCG-e. ,,To je pokazala praksa iz prethodnih godina, sa istim scenarijem u dijelu akcizne politike. Sem toga, akcize će zbog porasta cijena uticati i na konkurentnost naše turističke destinacije”, kazala je tom prilikom potpredsjednica PKCG-e Nina Drakić.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo