Vlada smatra da je Crna Gora iz posla sa CEAC-om i En+ grupom Olega Deripaske izašla kao oštećena stranka, ponovio je u utorak u parlamentu ministar ekonomije Vladimir Kavarić, navodeći kako je u započetom postupku arbitraže ,,Vlada izabrala pravnog savjetnika – međunarodnu advokatsku kuću sa sjedištem u Austriji”. Ni riječ više.

To je trebalo da bude odgovor na pitanje o dometima i troškovima koje je država imala po osnovu arbitražnih postupaka koji bi poreske obveznike, u slučaju najgoreg raspleta, mogli koštati više od 700 miliona eura.

Kavarić je u parlamentu gostovao tokom ovonedjeljne rasprave o Kombinatu aluminijuma. Na dnevnom redu bili su svi skupštinski zaključci vezani za prošlost i budućnost KAP-a o koje su se – uz poneki izuzetak – oglušile vlade Mila Đukanovića i Igora Lukšića.

Praktično u isto vrijeme zvaničnici građanskog pokreta URA Rade Bojović i Dejan Mijović spočitali su Vladi da u tajnosti drži detalje o arbitražnim postupcima sa kiparskim CEAC-om i En+ grupom sa Britanskih djevičanskih ostrva (zbog KAP-a), odnosno sa holandskim MNSS i Recupero Credito Acciaio (povod: Željezara u Nikšiću).

Prema podacima do kojih su došli u URA, trenutno se protiv države Crne Gore vode tri arbitražna postupka (dva za KAP i jedan za Željezaru) uz ukupan odštetni zahtjev od blizu milijardu eura. ,,Očigledno je da se Vlada trudi da ispod tepiha drži informacije o ovim postupcima”, kaže potpredsjednik URA Rade Bojović, ,,ali i sama činjenica da se ušlo u postupak arbitraže, da je angažovan arbitar, pravni savjetnici i finansijski vještaci govori da je realna opasnost da ishod neke od ovih arbitraža bude nepovoljan po Crnu Goru”. Brajović naglašava kako bi plaćanje odštete od samo 10-20 odsto onoga što na arbitraži zahtijevaju nekadašnji ,,strateški partneri” državu gurnulo u višegodišnje probleme.

,,Vlada i njeni predstavnici nemaju interes da se objelodani puna istina o poslovanju KAP-a i nastalim štetama koje se arbitražom žele prevaliti na teret poreskih obveznika”, kaže koordinator URA za ekonomsku politiku i EU integracije Dejan Mijović. On smatra da se nepovoljan ishod arbitražnih postupaka može preduprijediti tako što bi se javnosti, tribunalu predočila puna istina o nezakonitim radnjama CEAK-a i njegovih pomagača. ,,Do te istine se može doći uz pomoć specijalizovanih eksperata i dobrih poznavalaca globalnog poslovanja multinacionalnih kompanija u sektoru aluminijuma, koji bi imali potpunu nezavisnost u radu, uključujući i od Vlade, kao i pristup svoj raspoloživoj dokumentaciji i donosiocima odluka u KAP-u”.

Mijović za Monitor objašnjava kako to ne bi morao biti skup aranžman: ,,Ovdje ima toliko korupcije da bi oni vjerovatno pristali da rade samo za proviziju od nezakonitosti i korupcije koju bi uspjeli da dokažu, a koji bi Crnoj Gori omogućili da pobjedi u arbitražnom sporu od skoro milijardu eura”.

O revizorima se govorilo i u parlamentu. Iz redova opozicije Vladi i Državnoj revizorskoj instituciji (DRI) zamjereno je što nijesu ispunili nalog Skupštine i uradile mjerodavnu reviziju poslovanja KAP-a. Makar od potpisivanja Ugovora o poravnanju koji su CEAC i Vlada potpisali u novembru 2009. godine. Ako je već nacionalni interes bilo to da se sakrije kako su sa KAP-om prethodnih 15-20 godina poslovali Vektra Dragana Brkovića i švajcarski Glenkor.

Vladi je zamjereno i to što je ignorisala nalog parlamenta i odbila da angažuje stručnjake koji bi uradili studiju o budućnosti aluminijske industrije u Crnoj Gori.

,,Vlada je suspendovala parlamentarnu demokratiju i nije realizovala zaključke parlamenta pošto bi oni poremetili privatni ugovor Mila Đukanovića i Olega Deripaske”, ustvrdio je koordinator DF Nebojša Medojević, ,,Zato Vlada nije smjela da raskine ugovor sa CEAC-om iako su bile ispunjene raskidne klauzule iz kupoprodajnog ugovora. Umjesto toga prekršili su ugovor o poravnanju uvodeći stečaj u KAP i zato građanima nad glavom visi arbitraža od 700 miliona eura”.

Iz redova Vlade i DPS-a ponavljali su da KAP danas radi bez subvencija i insistirali na tezi da je uvođenjem stečaja nestala potreba revizije ranijeg poslovanja ili analiza budućih ekonomskih kretanja. Prema tim tumačenjima, ni tražena revizija i studija održivosti aluminijske industrije nijesu urađene zbog toga što je parlament Vladi dao prekratak rok.

,,Ako želite da napravite studiju (o održivosti aluminijske industrije – prim. Monitora) morate da izdvojite sredstva, potrebno je ta sredstva planirati u budžetu Crne Gore, definisati budžetske pozicije odakle bi se sve ovo platilo, postupati po Zakonu o javnim nabavkama…”, nabrajao je poslanik DPS Zoran Jelić, insistirajući kako je Vladi za sve to ostavljeno suviše malo vremena (osam mjeseci).

Vladina dokumenta do kojih je došao Monitor pokazuju da, kada to želi, izvršna vlast može djelovati mnogo brže nego što pretpostavlja Jelić.

Samo dva dana nakon što je, 12. novembra 2013, obaviještena o pokretanju arbitražnog postupka od strane CEAC-a i En+ grupe, Vlada je zadužila Ministarstvo ekonomije, Ministarstvo finansija i Savjet za privatizaciju da ,,definiše model angažovanja i finasiranja pravnog konsultanta za poslove arbitražnog postupka protiv Crne Gore koje su pokrenula privredna društva MNSS i Recupero”.

Tri mjeseca kasnije Vlada odlučuje da je angažovanje pravnog savjetnika izuzeto od primjene Zakona o javnim nabavkama. Tu su se Vladini pravni eksperti pozvali na stav Zakona prema kome se on ne odnosi ,,na nabavke usluga arbitraže, sporazumnog rješavanja sporova i notarskih usluga” (član 3). Istovremeno se predlaže zaključenje ugovora sa advokatskom kućom Schonherr Rechtsanwalte GmbH iz Beča.

Već 13. marta Vlada usvaja Zaključak kojim premijerovog savjetnika i sekretara Savjeta za privatizaciju Aleksandra Tičića ovlašćuje da potpiše (već pripremljen) ugovor sa advokatskom kancelarijom iz Austrije. Istim dokumentom se Ministarstvu finansija nalaže da, „iz sredstava Tekuće budžetske rezerve” obezbijedi 350 hiljada eura za isplatu pravnog savjetnika u 2014.

Može dakle bez tendera i bez rezerve pozicije u budžetu. Samo kad na pravom mjestu gori pod nogama. Sve ovo se dešava samo nedjelju dana nakon što je 7. marta 2014. godine CEAC pokrenuo još jedan arbitražni postupak protiv Crne Gore. Ovog puta u Vašingtonu, pred Međunarodnim centrom za rješavanje međunarodnih sporova. Tim zahtjevom se Crnoj Gori spočitava da je i uvođenjem stečaja u KAP, prekršila Sporazum između SiCG i Republike Kipar o uzajamnom podsticanju i zaštiti ulaganja.

Pravi savjetnik Schonherr Rechtsanwalte potom predlaže da se arbitražni tim pojača angažovanjem finansijskog eksperta i spoljnjog pravnog savjetnika. Branko Vujović raspisuje tender na kome se za finansijskog savjetnika bira Navigant Consulting, Inc. iz Vašingtona. Dokumenta do kojih je došao Monitor pokazuju da je njihov honorar tada procijenjen na 250 do 270 hiljada eura.

Posao sa finansijskim savjetnicima zaključuje Vujović, čovjek koji je kao ministar ekonomije sa predstavnicima MNSS potpisao protokol. ,,Svaka strana je saglasna i garantuje da neće preduzeti bilo kakve pravne radnje protiv druge strane i druga strana neće biti ugrožena u vezi prethodnih kršenja ugovora, incidenata prevare, nemara ili bilo kakvih drugih pogrešnih radnji…”.

Slične „incidente prevare” bilježimo i u saradnji Vlade sa CEAC-om. Recimo ono kada je Vlada Ruse amnestirala odgovornosti za dokazano prikrivanje dobiti, čime su oštećeni država (neobračunati porez) i manjinski akcionari KAP-a.

Zašto tada nije raskinut ugovor sa CEAC?

Ministar Kavarić pokušava objasniti da ugovor nije raskinut zato što bi to zahtijevalo arbitražu i mnogo vremena. Kao da sada nemamo arbitražu. Samo što se čini da je pozicija države Crne Gore u tom postupku gora nego što bi bila da je ona pokrenula postupak za raskid ugovora.

Drugo je u igri. Poslanik Velizar Kaluđerović podsjeća na Đukanovićevu izjavu iz marta 2012: ,,Bio sam u prilici da vidim kako Rusi računaju svoja ulaganja u KAP i imam razumijevanja što oni tvrde da su u Kombinat uložili 200 miliona eura”. Ta izjava je, podsjeća Kaluđerović, od aktuelnog premijera stigla u isto vrijeme kada je Lukšićeva Vlada izašla u javnost sa računicom da je CEAC u KAP uložio 30 miliona eura, ili sedam puta manje.

„Finansijski ekspert kojeg je Vlada angažovala može pomoći da se smanje dodatni zahtjevi za naknadu štete koje je CEAC predstavio arbitražnom tribunalu, pod uslovom da za to ima podršku Vladinih predstavnika, tj. ako ovi nisu ucijenjeni zbog korupcije”, kaže za Monitor Dejan Mijović „Posao nezavisnog revizora bio bi da detaljno sveobuhvatno sagleda čijom ‘zaslugom’ su poreski obveznici već platili stotine miliona eura, ili će zbog arbitraže to dodatno morati da plate. I u kojoj mjeri je tome doprinijela korupcija.”

Da li je to mnogo?

Radnička sudba i(li) UDBA

Govoreći o uslovima u KAP-u ministar Kavarić pohvalio se kako je pitanje radničkih prava sada riješeno ,,mnogo bolje nego što je bilo”. Kontra stav obrazlagao je poslanik DF-a Janko Vučinić. On je položaj radnika u Kombinatu ilustrovao i podatkom da su nakon potpisivanja ugovora sa Unipromom Veselina Pejovića otkaz dobili predsjednici obje sindikalne organizacije koje su, prije uvođenja stečaja, bile aktivne u fabrici (Rade Krivokapić i Sandra Obradović). Ministar Kavarić je na ove primjedbe cinično podsjetio da je Vladin socijalni program (penzije ili otpremnina) još otvoren za sve koji nijesu zadovoljni uslovima rada u KAP-u. Šta da rade nakon što odu iz fabrike u kojoj su ostavili dobar dio života i zdravlje, ministar nije obrazlagao. Vučinićev koalicioni kolega Nebojša Medojević u Skupštini je saopštio kako mu ,,nije žao što su radnici, koji su bili politička vojska DPS-a sada ostali na ulici zahvaljujući vjeri u DPS”. Medojević je dodao kako je ,,svaki sindikalni funkcioner u KAP-u bio agent UDBE”, podsjećajući: ,,dolazili su ovdje da prijete opoziciji i davali podršku Milu Đukanoviću…”. Kako god, preostali radnici Kombinata skoro dvije godine rade bez stalnog zapošljenja i prava na odmor ili bolovanje. Njihov status definisan je Zakonom o stečaju i Ugovorom o poslovno- tehničkoj između KAP-a u stečaju i Uniproma. U tom dokumentu (član 5) stoji “da se radnici radno angažuju na vrijeme od 30 dana sa mogućnošću otkaza ugovora o radu ukoliko dođe do prekida procesa proizvodnje ili po zahtjevu Uniproma”. Dok god su na poslu dužni su da ,,postupaju po nalozima Uniproma”. I nadaju se da puzajući stečaj neće trajati vječno.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari