Povežite se sa nama

SVIJET

KORONA – KRIZA: Hoće li virus definisati našu epohu 

Objavljeno prije

na

Država se u život ljudi vraća  kroz politiku straha. Ljudi tolerišu ograničenje vlastitih ličnih prava, neki su čak za to zahvalni državi, uvjereni da najveća opasnost dolazi od ljudi iz neposredne blizine. Socijalno distanciranje, samoizolacija i nekomuniciranje postaju oblik solidarnosti

 

Kriza izazvana širenjem korona virusa će, možda, ,,definisati našu epohu”. Korona-kriza je uništila svakodnevicu, suspendovala demokratiju i tržišnu ekonomiju.

Još se ne nazire krajnji bilans zaraze  od koje je do sada oboljelo preko 1,4 miliona osoba, a umrlo blizu 83.000 širom svijeta.  Neki analitičari bolest KOVID-19 porede, kada je riječ o ekonomskim posljedicama, sa globalnom finansijskom krizom 2008. koja je dovela do recesije i velike nezaposlenosti. Zaraza je žestoko pogodila liberalni kapitalistički sistem, a postavlja se i pitanje budućnosti EU.

Ljudi počinju da se mnogo više oslanjaju na državu koja se svom žestinom  vraća nazad u svakodnevicu većine pogođenih zemalja. Poslije krize 2008, je više lijevo orijentisanih posmatrača pretpostavilo da će se država vratiti, kao što se dogodilo i poslije velike depresije krajem 1920-ih. Zamišljali su da će to biti socijalna država u kojoj će biti izvršena nova preraspodjela.

Današnji povratak države je nešto sasvim drugo: dešava  se kroz politiku straha. Ljudi tolerišu ograničenje vlastitih ličnih prava, neki su čak za to zahvalni državi, uvjereni da najveća opasnost dolazi od ljudi iz neposredne blizine. Socijalno distanciranje, samoizolacija i nekomuniciranje postaju oblik solidarnosti.

Karin Peterson, švedska novinarka i predsjedavajuća Borda WAN-IFRA za slobodu medija, Svetskog udruženja novina i izdavača tvrdi da pandemija korona virusa razotkriva slabosti kratkovidog i hiper individualističkog društvenog sistema.

Ona podsjeća da je potpredsjednik SAD-a Majk Pens, izabran na čelo komiteta za borbu protiv korona virusa, kao guverner Indijane inicirao drastično smanjenje fondova za javno zdravlje i testiranja na HIV virus, što je izazvalo masovno širenje SIDA-e u toj saveznoj državi. Nakon izbora 2016, administracija Donalda Trampa  je srezala federalne fondove za prevenciju pandemija.

Protiv ovakve bolesti može  se boriti samo društvo kao cjelina. ,,Očuvanje zdravlja kao javnog dobra postalo je nemoguće na određenom nivou nejednakosti i nesigurnosti”, ocjenjuje Petersonova. Za to su potrebni dobro organizovani vlada i država. To iziskuje i ličnu odgovornost građana i osećanje dužnosti da brinu ne samo o sopstvenoj već i o zaštiti drugih ljudi.

Na globalnom nivou decenijama se smanjuju investicije u istraživanje infektivnih bolesti i pandemija, jer ne obezbjeđuju brz profit.  Radije se ulaže u istraživanja srčanih bolesti, problema anksioznosti i pomagala za erekciju.,,Investicije u javno zdravstvo nisu komercijalno održive u poznom kapitalizmu”, ističe Petersonova. Kriza iz 2008. nije podstakla bilo kakvo preispitivanje. Naprotiv.

Trenutno ni vlade, ni građani nemaju jasnu predstavu o tome šta se dešava i šta čovječanstvo očekuje. Zato je vladama najvažnije da probude osjećaj da je sve pod kontrolom. Zatvaranje granica je sredstvo koje tome služi. ,,To na neki mističan način kod ljudi stvara uvjerenje da se vlada za njih brine i da je to put ka rješenju problema”, primijetio je Ivan Krastev, direktor Centra za liberalne strategije u Sofiji i saradnik Instituta za nauke o ljudima u Beču.

Po Krastevu, stvorena je situacija u kojoj je EU praktično suspendovana. Granice nijesu zatvorene samo za ljude, robu i usluge, već i za vrijednosti, pravila i norme. Suspendovana je i demokratija. Praktično više nema opozicije. I „ulica“ je nestala, izbori se odlažu ili se održavaju pod neobičnim okolnostima.

,,Čak je i kapitalizam na neki način suspendovan. Država snažno zadire u mehanizme tržišne ekonomije i pri tom je, što je parodoksalno, podržavaju i mnogi kapitalisti i velike kompanije”, ukazao je Krastev.

Države preuzimaju kontrolu nad ekonomijom, nacionalne vlade obezbjeđuju novac ljudima i kompanijama za preživljavanje. Strahuje se da će korupcija zgrabiti tu novu priliku, birokratija će se povećati. Recesija je već počela, uništava biznise i potrošače, u nekim državama se događaju masovna otpuštanja. Bankrotstva i finansijski gubici su  stvarnost. U takvim situacijama  populisti će možda dobiti novu šansu da osvoje vlast.

Neki autoritarni režimi  preuzimaju totalnu kontrolu svojih država. Korona-virus je  potpuno eliminisao demokratiju u Mađarskoj, premijer Viktor Orban može da vlada dekretima. Predjsednik Srbije Aleksandar Vučić proglašava vanredno stanje iako na to nema pravo po Ustavu; neki ministri u Velikoj Britaniji imaju ovlašćenja da zatvaraju ljude i granice.

Povratak nacionalne države postaje globalni trend. Džava je puno jača nego što je bila barem od početka 1990. Postojao je kratak period oko 2000. kada je izgledalo da je prevagnuo izgledni razvoj liberalne demokratije, da će se krenuti ka evropskim integracijama. Međutim, brzo, možda sa globalnom finansijskom krizom sve se preokrenulo. Ako je globalna finansijska kriza bila dovoljan podstrekač za povratak nacionalista i populista u nekim zemljama EU, kao i širom Zapadnog Balkana, sa tendencijom moćnika ka uzurpaciji vlasti, izgleda će ih korona virus samo učvrstiti.

,,U ratu smo”, nedavno je izjavio francuski predsjednik Emanuel Makron, ponavljajući jezik koji su koristili i druge vođe. Takva dramatična retorika može pomoći u jačanju napora u borbi protiv pandemije: Ali,  kako ukazuje Florian Bieber je luksemburški politolog, istoričar i profesor, takve poruke mogu biti opasne. Virus nije vojska, a evociranje rata može pretvoriti zdravstvenu krizu u sigurnosnu, opravdavajući represivne mere.

Biber ukazuje da su liberalne demokratije preduzele i neviđene mjere za praćenje građana, poput praćenja njihovog kretanja putem podataka mobitela, uključujući Italiju, Njemačku i Austriju. On navodi i da je u Crnoj Gori vlada čak objavila imena građana koji bi trebali biti u karantinu  da bi osigurala poštivanje propisa.

Suočavanje s krizom zbog korona virusa iziskuje ekstremne i hitne mjere, koje moraju imati jasno definisan vremenski okvir. Ključno je da liberalne demokratije pokažu samokontrolu i budnost, da zakonodavna tijela ostanu aktivna.

No, liberalne demokratije su spore u svojim reakcijama. Mora se proći kroz sve „provjere i ravnotežu“ da bi nešto bilo odobreno. U autoritarnim sistemima to ide po komandi.

Pitanje je: da li će relativno demokratska društva kroz ovu krizu postati imuna na određene autoritarne prakse, ili one zbog krize postati prihvatljive za sve?

Na međunarodne političke odnose to isto reflektuje sukob između modela liberalne demokratije i balansa vlasti, sa hibridnim modelom koji ima oblik demokratije u smislu periodičnih izbora, ali vlast obično koncentrisanu u jednoj ili samo nekoliko ličnosti. Sada je taj sukob prilično otvoren.

Ko dođe sa sigurnim konceptom i lijekom za završetak pandemije, će profitirati. Obespokojavajuća je studija koja se odnosila na ekonomske krize u 20 najrazvijenijih zemalja Evrope tokom posljenjih 100 godina, a koju je nedavno citirao dr Neven Anđelić, profesor međunarodnih odnosa na Ridžents Koledžu u Londonu. Uvijek se mijenjala vlada, osim u slučaju njemačke kancelarke Angele Merkel poslije finansijske krize 2008, i uvijek se politički spektar kretao ka desno.

Pandemija se već značajno odražava na privredu. Anđelić ukazuje i na rast autoritarnih država i nacionalista i misli da će u nizu drugih zemalja to biti budućnost. On ukazuje da bi u Italiji kada dođe do izbora, na vlast mogla doći Liga, partija bivšeg zamjenika premijera Matea Salvinija, možda u koaliciji sa Braćom Italije, desničarskom strankom koju predvodi praunuka fašističkog vođe iz  Drugog svetskog rata Benita Musolinija.

U Briselu ima mišljenja da će kriza izazvana pandemijom preporoditi EU – ili će je uništiti. Ponavlja poznati obrazac.  Ukoliko pođe po zlu,  kriva je Unija. Kada nešto funkcioniše, zaslugu sebi pripisuju vlade država-članica.

Komisija EU u Briselu kada se radi o preventivi u oblasti zdravlja, suzbijanju zaraze i kontroli granica, ima malo nadležnosti. Može da se aktivira samo ukoliko se države članice slože i daju joj zadatke.

U početku je svaka država članica djelovala samostalno. To je razumljivo jer su vlade najbliže svojim građanima. Granice su bile zatvorene brzo i bez dogovora, prekinuti su lanci snabdijevanja ili je zabranjen izvoz zaštitnih maski. Tek potom je od EU kao cjeline zatraženo da razriješi haos i ograniči štetu za evropsku zajednicu.

Za samo tri nedelje, korona virus je uništio mnoge pozitivne strane EU koje su izgrađene prethodnih decenija. Zajedničko tržište je poremećeno, šengenska zona više ne funkcioniše, monetarna unija je pod znakom pitanja, čak više ne postoji ni  Erazmus, program razmjene za studente.

Komisija EU pod predsjednicom Ursulom fon der Lajen čini sve da stvori utisak da se korona-krizi odolijeva i da ima solidarne odgovore na dosad neviđene izazove. Glomazan i spor aparat EU u potpunosti je prebacila na krizni menadžement, pa ono što obično traje nedeljama ili mjesecima, sada se obavlja u roku od nekoliko sati.

Koja je svrha EU posle korone? Odgovor EK glasi: obnova. Da bi to postigla, EU će morati da se preporodi ili će propasti. Fon der Lajen se uzda u prvo i najavljuje „Maršalov plan“, potpunu reorganizaciju zajedničkog budžeta EU.

Test izdržljivosti za EU je već ove sedmice, kada se mora odlučiti kako finansirati ogromne sume koje će biti potrebne Italiji, Španiji, Francuskoj, ali i Njemačkoj – da prežive komu svojih ekonomija. Jasno je da se finansiranje mora obavljati solidarno, inače je EU gotova.

  Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

SVIJET

SAD IZMEĐU DVA PREDSJEDNIKA: Borba za dušu nacije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Džoa Bajdena, budućeg američkog predsjednika, sačekaće ogroman posao sakupljanja ostataka i sastavljanja jedne nove cjeline – nepodijeljene Amerike. Moraće da spašava reputaciju te zemlje, ponovo izgradi povjerenje u nju kao lidera i mobiliše unutrašnje sile i spoljne saveznike da se suoče s novim izazovima

 

Ko gubi ima pravo da se ljuti. Nije Donald Tramp prvi u SAD koji pominje priču o namještenim izborima i fantomskim glasačima. Ričard Nikson je 1960. godine optuživao Kenedija i Demokrate da su namjestili glasanje. Njegov poraz je bio još bolniji zbog manje razlike u glasovima, nego ovaj Trampov. Upućeni kažu da je imao i znatno jače dokaze. No, kada je kucnuo čas, izjavio je: „Jednom kada je odluka donijeta, ujedinićemo se iza čovjeka koji je izabran”. Tu je, naravno, i ona znatno svježija situacija sa Al Gorom i Džordž Bušom mlađim.

Kako ovih dana pišu mediji, Tramp može tražiti ponovno prebrojavanje glasova, ali analitičari tvrde da ovaj proces ne može preokrenuti Bajdenovu prednost. Izvjesnija je Trampova sudska akcija. Podignute tužbe u Mičigenu, Arizoni, Džordžiji i Viskonsinu su već pale. U ponedjeljak pravni tim je krenuo u sudske bitke i u Pensilvaniji. Trampov advokat Rudi Đulijani najavljuje nastavak ove borbe. Ima i onih koji vjeruju da sadašnji predsjednik neće priznati poraz. To bi bilo kršenje džentlmenske tradicije koju su do sada ispoštovali bukvalno svi gubitnici na izborima.

Druženje sa Donaldom će se, kako god se završi ova borba, nastaviti do 20. januara 2021. Do kraja januara je dugih deset nedjelja u kojima je on glavnokomandujući najmoćnije svjetske sile.

Svijet se već danima pita ne samo šta može očekivati od nepredvidivog američkog predsjednika nego i od njegovog nasljednika kojeg smo ipak upoznali tokom osam godina Obaminog predsjednikovanja.

Mnogo je onih koji na sljedeće četiri godine posmatraju kao na pobjedu manjeg zla. Veliki broj ljudi nije glasao za Džoa Bajdena. Glasali su protiv Trampa. Jedna od onih koji razmišljaju tako je i kanadska aktivistkinja i spisateljica Naomi Klajn koja Demokrate optužuje za to što su kao „siguran izbor“ ponudili Bajdena. „Bilo je  riskantno ponuditi nam tako malo“ – kaže Klajnova. Ona i napominje da svi moraju biti svjesni koliko je tanka ova pobjeda. „Bajden nije siguran za planetu, nije siguran za ljude koji se nalaze na liniji fronta policijskog nasilja, nije siguran za milione koji traže azil…“.

Klajnova vidi neuspjeh Demokratske partije jer nijesu uradili ono što su svi očekivali od njih – da budu dobri u pobjeđivanju na izborima. Prema njenom mišljenju, sve su stvari – od pandemije do ekonomske krize išle naruku kandidatu Demokrata. Tramp je radio sve kako ne treba. Ipak, umjesto lagane pobjede, SAD je dobila novembarsko mrcvarenje koje će se vjerovatno protegnuti do kraja Trampovog mandata.

Naomi Klajn smatra da su demokrate bile više zainteresovane za umirivanje klase donatora nego za ispunjavanje očekivanja birača koji ih sada trebaju više nego ikada. A neka od glavnih očekivanja su išla ka jačanju srednje klase.

Džo Bajden je rekao da će preokrenuti mnoge spoljnopolitičke inicijative Trampove administracije, poput povlačenja SAD iz međunarodnih sporazuma, te  da će raditi na oporavku transantlantskih odnosa za koje smatra da su ključni za stabilnost u Evropi u posljednjih 75 godina.

Da bi SAD mogle da ponovo stanu na čelo svjetske koalicije demokratskih zemalja, Bajden smatra da prvo moraju da se srede stvari kod kuće.

U kolumni za Foreign Affairs pisao je da će budući predsjednik imati ogroman posao sakupljanja ostataka i sastavljanja jedne nove cjeline – nepodijeljene Amerike. Moraće da spašava reputaciju  zemlje, ponovo izgradi povjerenje u nju kao lidera i mobiliše unutrašnje sile i spoljne saveznike da se suoče s novim izazovima.

Čini se da su najjasniji Bajdenovi klimatski planovi. Klimatske promjene, prema njegovom mišljenju, su egzistencijalna prijetnja i ako ne uradimo sve kako treba u vezi sa tim, ništa drugo neće biti bitno. Plan je da se naprave ulaganja u ekonomiju čiste energije kako bi emisija štetnih gasova do 2050. pala na nulu. Lijepo zvuči.

Poseban akcenat stavlja se na odnos s Kinom. Bajden smatra da Kina igra dugu igru promovišući svoj politički model, šireći svoj politički uticaj i investirajući u moderne tehnologije. Obećao je i da će ispraviti Trampove korake napravljene u minimiziranju uvoza iz zemalja najbližih saradnika kakve su Kanda i zemlje EU. Udruživanje sa standardnim saveznicima i partnerima je najefektivniji način za suprotstavljanje ovom izazovu. Uz njihovu pomoć, Bajdenova administracija najavljuje suprotstavljanje kineskom ofanzivnom pristupu.

Uz Kinu ide i Rusija. U naredne četiri godine SAD će zauzeti črvršći stav prema predsjedniku Rusije Vladimiru Putinu. „Za razliku od Trampa, braniću demokratske vrijednosti i suprotstaviti se autokratama kao što je Putin”, naveo je Bajden na Tviteru u avgustu. Dok će se odnosi dvije zemlje očigledno kretati ka novim tenzičnim situacijama, oko jedne stvari se Bajden i Putin slažu. Kontrola naoružanja. Bajden je izjavio da bi produžio posljednji važeći ugovor sa Rusijom o kontroli nuklearnog naoružanja, dok bi u međuvremenu nastavio pregovore o novom sporazumu. Ugovor koji ističe početkom naredne godine može da bude produžen do pet godine ukoliko se obje strane saglase.

Bajdenovi stavovi su ohrabrujući i kada je u pitanju Iran. Najavio je povratak sporazumu o nuklearnom programu Irana iz 2015, kojim se ograničavaju aktivnosti zvaničnog Teherana u ovoj oblasti u zamjenu za popuštanje međunarodnih sankcija.

Bajden pominje ne samo obnavljanje starih savezništava već i produbljivanje veza sa zemljama poput Indije. Valja napomenuti da potpredsjednica Kamala Haris vuče korijene iz ove azijske zemlje.

Možda najvažnija stavka Bajdenovog programa, koji je predstavio u magazinu FA, je povratak američkih trupa. „Odavno je prošlo vrijeme za okončanje beskrajnih ratova koji su nas koštali neizmjerne krvi i bogatstva” – pisao je. Obećao je povratak većine trupa iz Avganistana i sa Bliskog istoka, te završetak podrške saudijskim snagama u Jemenu.

Fokus bi, prema njegovom mišljenju, trebao biti na širenju modela borbe protiv terorizma. Ostati u rovovima u ratovima koji se ne mogu dobiti, crpi kapacitete SAD-a i podriva druge instrumente američke moći, među kojima kao prvi vidi diplomatska rješenja.

Diplomatija i Bajden je nešto što narodi Balkana pamte najbolje kada je ova politička figura u pitanju. Većina analitičara smatra da će se Balkanu pristupati kroz ideje o jačanju NATO saveza i poboljšanja odnosa sa EU partnerima. Naravno, Balkan će se posmatrati i kroz prizmu pomenutog zaoštravanja stavova prema Rusiji. To će ići naruku evroatlantskim prioritetima i željama BiH. Upravo na jačanje NATO-a računaju i procrnogorske snage u Podgorici. Naime, promjenom vlasti u Crnoj Gori (Vlada još nije sastavljena), počelo se spekulisati da bi se kroz neko vrijeme mogao pojaviti zahtjev za izlaskom Crne Gore iz NATO-a, ali kako će Bajden ponovo u središte globalne sigurnosno-političke agende SAD-a staviti jačanje NATO-a, to svakako neće biti lako napraviti, piše Jutarnji list. Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović je u čestitci poručio da je to „početak nove etape naše plodne saradnje, i kontinuitet našeg višedecenijskog prijateljstva i povjerenja”. Vjerovatno će i Sjeverna Makedonija osjetiti benefit od pozicije jačanja NATO-a te se može očekivati da i Vašington utiče na bugarski stav oko prijema Skoplja u EU.

Analitičar Dušan Janjić za Slobodnu Bosnu iznosi svoj stav: „U doba Trampa realizovana je Bajdenova ideja iz 2015/2016. godine da Amerika ima specijalnog izaslanika za zapadni Balkan. Specijalni izaslanik se zove Metju Palmer i on će najverovatnije produžiti mandat, jer je to ideja iz arsenala da bi trebalo tu ojačati regiju. U američkoj agendi neće Balkan biti podignut na vrh, ali će sigurno dobiti značaj, i to iz perspektive koju smo mi malo zaboravili, koju Bajden i Demokrati upotrebljavaju kao definiciju nezavršenog posla. Oni imaju dva nezavršena posla, jedan je Kosovo, a drugi BiH“.

Analitičari se slažu da je Bajden dobar poznavalac prilika na Balkanu, jer je na ovaj ili onaj način u svjetskoj politici prisutan posljednjih pola vijeka. Od devedesetih i aktivno utiče na događaje na Balkanu. Još kao senator susreo se sa Titom, bio na Kardeljevoj sahrani, uvidio opasnosti Miloševićeve politike i iza sebe ostavio izvještaj Odupiranje agresiji. Milošević, bosanska republika i savjest Zapada. Kasnije je bio zagovornik NATO bombardovanja i nezavisnosti Kosova. Zbog svojih stavova o Kosovu i cjelovitoj BiH mnogi smatraju da će trpjeti odnos prema Srbiji i njenom predsjedniku Aleksandu Vučiću. „Moji lični odnosi sa Bajednom su bolji, ali lakše bi nam bilo da je Tramp. Tramp nije učestvovao u bombardovanju i stvaranju nezavisnog Kosova”, rekao je predsjednik Srbije upitan da prokomentariše rezultate američkih izbora.

Hrvatski Jutarnji list prognozira da je Bajdenovim dolaskom na mjesto američkog predsjednika započeo zalazak Milorada Dodika. „Možda u vezi s tim možemo očekivati ili pretpostaviti i zaokret Dragana Čovića od Dodika. Čović mu je prvi u BiH čestitao na pobjedi“ navodi Jutarnji. Dušan Janjić ove odnose čita ovako:  „Bajden koga javnost Srbije vidi ili Bajden kojeg mediji vladajuće ekipe u Srbiji nude javnosti je Bajden iz konfrontacije s Miloševićevom politikom, a ne sa Srbima i Srbijom.“

Beogradska Politika naglašava različite aršine kada je odnos između novog predsjednika SAD-a i Srbije u pitanju. Napominju da su se Vučić i Bajden sretali dva puta – 2015. i 2016. godine, te da je tada, nakon što je srpski državni vrh  odlučio da ne uvodi sankcije Rusiji po ugledu na zemlje EU, Bajden poručio da Srbija ne mora da bira – Amerika ili Rusija. Naravno, Politika potcrtava odlučne stavove Bajdena u odnosu na Kosovo.

Moglo bi proći i nekoliko mjeseci dok Bajdenova administracija sastavi spoljnopolitički tim i razradi plan za realizaciju međunarodnih prioriteta. Spoljnopolitička pitanja mogu biti drugorazredna u poređenju sa rješavanjem veoma teških domaćih problema poput nejednakosti, epidemije COVID-19, nezaposlenosti i rasnih tenzija. No, već početkom sljedeće godine moći će se makar nazrijeti šta je od svega pomenutog bilo upakovano u šarene izborne ambalaže, a šta pravo lice nove administracije.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

SVIJET

TERORISTIČKI NAPAD U BEČU: Isil sije smrt

Objavljeno prije

na

Objavio:

Jedan od napadača, Kujtim Fejzulaj, dvadesetogodišnji Albanac porijeklom iz Sjeverne Makedonije, ubijen je u policijskoj akciji. Nadležni vjeruju da je djelovao sam, ali potraga za ostalim mogućim saučesnicima još traje

 

Austrijska policija sprovela je niz racija i uhapsila 14 ljudi u okviru istrage o oružanom napadu u Beču, koji se dogodio u ponedjeljak, 2. novembra. U pucnjavi je ubijeno četvoro ljudi. Ranjene su 22 osobe, sedam ih je u životnoj opasnosti.

Do napada je došlo na šest lokacija u centru grada, gdje ima mnogo kafića i restorana, svega nekoliko sati prije nego što su na snagu stupile nove mjere u borbi protiv širenja korona virusa.

Napadač, Kujtim Fejzulaj, dvadesetogodišnji Albanac porijeklom iz Sjeverne Makedonije, ubijen je u policijskoj akciji. Nadležni vjeruju da je djelovao sam, ali potraga za ostalim mogućim saučesnicima još traje. Pokrenuta je velika antiteroristička operacija, a policija je blokirala ulice oko centra Beča.  Stanovništvu je rečeno da se ne približava tom dijelu grada i da ne koristi javni prevoz. U susjednoj Češkoj vrše se provjere na granici sa Austrijom u slučaju da ostali napadači pokušaju da pobjegnu u tu zemlju.

Odgovornost za napade preuzela je tzv. Islamska država u video snimku objavljenom na propagandnom onlajn kanalu te organizacije.

Policija trenutno analizira oko 20.000 video snimaka sa mobilnih telefona. „Oko 50 odsto je pregledano, ali nije još gotovo. Pregledani snimci ne ukazuju na to da je postojao drugi napadač”, izjavio je za austrijske medije ministar unutrašnjih poslova Karl Nehamer.

Austrijski kancelar Sebastijan Kurc kazao je da su žrtve stariji žena i muškarac, mladi prolaznik i konobarica. „To je očito bio napad vođen mržnjom prema našem načinu života, našoj demokratiji. Ovo nije sukob između hrišćana i muslimana, već između civilizacije i varvarstva”, rekao je Kurc. On je ocijenio da je napad pripremljen vrlo profesionalno.

U bečkoj katedrali Svetog Stefana održana je misa za žrtve napada, a njoj su prisustvovali lokalni hrišćanski, jevrejski i muslimanski poglavari, kao i predstavnici političkih partija. U Austriji je proglašena trodnevna žalost, a zastave su spuštene na pola koplja. Časovi u bečkim školama u srijedu su počeli minutom ćutanja.

Fejzulaj je prethodno osuđivan za terorističko udruživanje, saopštio je Nehamer u izjavi za austrijsku novinsku agenciju APA. Oslobođen je iz zatvora u decembru 2019. godine, poslije izdržavanja kazne od 22 mjeseca, jer je pokušao da otputuje u Siriju i priključi se Islamskoj državi. Imao je i austrijsko i makedonsko državljanstvo.

Kako prenose sjevernomakedonski mediji, Fejzulaj bi mogao da bude jedan od 150 do 200 ljudi koji vode porijeklo iz Sjeverne Makedonije, a za koje se sumnja da su saradnici radikalnih islamističkih organizacija. Za slične slučajeve već se vode četiri sudska procesa, a ta država je donijela set zakona koji predviđaju višegodišnje kazne zatvora onima koji bi da budu dio džihadističkih pokreta.

Lideri iz cijelog svijeta reagovali su na dešavanja u Beču.

Francuski predsjednik Emanuel Makron je, u svjetlu nedavnih terorističkih zločina i u Francuskoj, izjavio da Evropa „ne smije da se preda” pred ovakvim napadima. „Mi, Francuzi, dijelimo nevjericu i tugu sa Austrijancima i zatečeni smo napadima u centru Beča. Ovo je naša Evropa. Naši neprijatelji moraju da znaju sa kim imaju posla”, rekao je Makron za francuske medije.

Britanski premijer Boris Džonson uputio je poruku podrške stanovnicima Beča. „Duboko sam šokiran groznim napadima u Beču. Velika Britanija je večeras mislima uz narod Austrije. Stojimo sa vama rame uz rame, ujedinjeni protiv terora”, napisao je Džonson na Tviteru.

Američki predsjednik Donald Tramp nazvao je događaje u Austriji „novim činom terorizma u Evropi”. „Ovi zli napadi na nedužne ljude moraju da prestanu. Amerika je uz Austriju, Francusku i čitavu Evropu u borbi protiv terorista”, piše na Trampovom oficijalnom Tviteru profilu.

Šarl Mišel, predsjednik Evropskog savjeta, događaj je nazvao kukavičkim aktom koji predstavlja napad na život i humane vrijednosti.

Među mnogima koji su oštro osudili ekstremizam u Beču je i Đuzepe Konte, italijanski premijer. „Nema mjesta mržnji i nasilju u našem zajedničkom evropskom domu”.

Zločin u Beču peti je teroristički napad koji je u prethodnih desetak dana potresao Evropu.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

SVIJET

AMERIČKI IZBORI 2020. U FOTO-FINIŠU: Za šaku glasova

Objavljeno prije

na

Objavio:

Džo Bajden nije uspio otkinuti veći komad republikanskog izbornog tijela. Ipak, dok nastaje ovaj tekst, bliži je pobjedi. U petak kad ovaj broj Monitora bude na kioscima, znaće se više o ishodu izjednačene borbe. Konačan rezultat, moguće,  neće biti poznat ni tada

 

Glasovi pristižu. Tas na vagi igra oko centra. Milimetar lijevo, milimetar desno. Sve liči na novembar prije četiri godine. Izborni dan nije uspio da donese jasne obrise portreta novog američkog predsjednika, pa ćemo čekati još koji dan… Po nekima, proći će i duže dok saznamo ko će biti na slici 46. predsjednika SAD-a.

Do četvrtka u 14 sati, kada ovaj broj Monitora ide u štampu, zna se da je Donald Tramp pobijedio u državama koje su mu bile potrebne da bi obezbijedio uzan prolaz do još jednog četvorogodišnjeg mandata. Džo Bajden je to isto uradio, bojeći plavom standardne države koje stoje iza njegovih Demokrata. Ono čemu su se mnogi analitičari nadali, izostalo je. Bivši potpredsjednik zemlje za mandata Baraka Obame nije uspio otkinuti veći komad republikanskog izbornog tijela. Sa izuzetkom Arizone, koju su mu brojni mediji pripisali u srijedu, da bi se dan kasnije ispostavilo da u ovoj državi ništa još nije riješeno. U Bajdenovu korist bi itekako išlo osvajanje glasova u Arizoni. Posebno ako se ima u vidu da je posljednji kandidat demokrata koji je pobijedio u ovoj državi bio Bil Klinton davne 1996. godine. Ako zbrojimo trenutno stanje, kandidat Demokrata je nadomak pobjede. No, sjećanja na 2016. su svježa.

Strateg republikanaca Bred Tod podsjetio je da su Demokrate prizivale visoku izlaznost, jer je po njima to bio siguran znak promjena u Bijeloj kući. „Pa, znate šta? Svi su glasali. I to nije pomoglo Demokratama“, rekao je Tod. I zaista, izlaznost koja nije zabilježena još od početka XX vijeka pokazala je samo jednu stvar – da je ovo duboko podijeljeno društvo.

Osim Arizone čeka se rezultat iz neizvjesnih pet država: Aljaske, Sjeverne Karoline i Džordžije koje za sada pripadaju Trampu; Nevade koja će najvjerovatnije ostati u rukama Demokrata i Pensilvanije u kojoj ima još da se broji i u kojoj se ogromna Trampova prednost od srijede topi kako pristižu pisma sa glasovima. Kako stvari stoje u četvrtak popodne, Bajdenu su dovoljne Arizona i Nevada, pa da pobijedi sa 2 elektorska glasa.

Glasovi pismom će izgleda biti odlučujući. Ogroman broj glasova stiže ovim putem usljed pandemije. Njihovo brojanje moglo bi potrajati. Ako bude primjedbi na zakonitost, a već su najavljivane, možda će se do konačnog rezultata čekati nedjeljama.

To djeluje izvjesno, jer je aktuelni predsjednik objavio da se pokušavaju pokrasti izbori, te u pripravnost stavio advokatske timove.

Dok svi čekaju konačne rezultate, on je u svom stilu poručio: ﮼Ovo je sramota za našu državu. Mi smo pobijedili na izborima iskreno. Naš cilj je da očuvamo integritet, želimo da se prekine glasanje i spriječi prevara. Pobijedićemo. I što se mene tiče, već smo pobijedili”. Usput je naveo da će se obratiti Vrhovnom sudu da se spriječi dalje brojanje glasova. Mediji su javili da stastistika ne potvrđuje Trampove tvrdnje o pobjedi.

Njegov suparnik birao je riječi, ali mnogi u njima vide previše optimizma. U govoru nakon osvajanja glasova Viskonsina, Bajden se obratio naciji i objavio da su na dobrom putu ka pobjedi te da više neće biti plavih i crvenih država, već samo Sjedinjenih Američkih Država.

Kada je Vrhovni sud u pitanju, dopisnik Al Džazire iz Vašingtona Ivica Puljić govori da kada predsjednik SAD-a kaže da prebrojavanje glasova treba zaustaviti, nešto nije u redu. Naročito kada se nema konačna slika u određenom broju država. On napominje da Tramp ima svoje sudije u Vrhovnom sudu. Od devet tamošnjih sudija šest su konzervativci i, po Puljiću, naklonjeni Trampu.

Za proglašenje pobjede, Tramp dobro zna, potrebno je 270 elektorskih glasova. Prema posljednjim inoformacijama koje smo mi mogli čekati, bio je kratak za nešto više od pedeset glasova. U ovoj ishitrenoj reakciji proglašenja izborne pobjede, mnogi su vidjeli Trampovo zaziranje od konačnog ishoda. On, kao što je poznato, ne voli da gubi.

Podsjetimo, na prethodnim izborima Hilari Klinton je osvojila tri miliona glasova više od protivkandidata – magnata Trampa. Skoro 66 milion naspram skoro 63 miliona nijesu nekadašnjoj prvoj dami uspjeli donijeti titulu prve predsjednice SAD-a. U elektorskim glasovima, koji se na koncu priče broje, stvar je izgledala znatno drugačije. Od 538 glasova, Tramp je uspio ugrabiti 306, a suparnica 232.

Šest je saveznih država u kojima se odvijaju posljednje etape predsjedničke trke. Aljaska, Arizona, Nevada, Pensilvanija, Sjeverna Karolina i Džordžija, prenosi CNN. Od ovih sedam država, Hilari Klinton je 2016. uspjela uzeti samo Nevadu.

Najneizvjesnije je u Pensilvaniji koja je među državama sa najvećim brojem izbornika. Njih 20. Iako matematika govori da se i bez pensilvanijskih rezultata može završiti izborna trka, analitičari su sve bliži ideji da bi upravo ova država mogla biti ona u kojoj će se sklopiti slagalica. Bio bi to već filmski scenario.

Obilazeći rodnu kuću prošle nedjelje, bivši potpredsjednik američke administracije se potpisao na jednom od zidova sa željom da iz rodne, krene na put do Bijele kuće. Na oko 90 posto prebrojanih glasova u ovoj državi Tramp je već premašio brojku koju je obezbijedio na prethodnim izborima za oko pola miliona glasova. Kandidat rođen u Pensilvaniji ima oko 150.000 glasova manje. Ako mu je za utjehu, u rodnom Lakavana kauntiju Bajden vodi. No, još je dug put do posljednjeg listića u ovoj saveznoj državi.

Zbog epidemije očekuje se da će broj glasanja putem pisma biti i do deset puta veći nego ranijih godina. To može prouzrokovati dugo čekanje na pobjednika ove trke. Keti Bukvar, zvaničnica izborne komisije Pensilvanije, rekla je ranije da ne očekuje kompletno prebrojavanje glasova prije petka. Sa njom se složio i gradonačelnik Filadelfije Džejms Keni koji je u otvorenom pismu pozvao Amerikance na strpljenje dok se ne prebroji svaki glas. Da li se tu igraju neke posebne igre, pitaju se mnogi, a naročito oni u Trampovom izbornom timu. Još prvog novembra tim aktuelnog predsjednika je spremao određenu vrstu odbrane. Kada je riječ o Pensilvaniji, razmatran je scenario koji je sada vrlo moguć. ﮼Što se tiče Pensilvanije, tamo imamo političkog guvernera, jednog veoma partijskog čovjeka. Ne želimo da budemo u poziciji gdje je njemu dozvoljeno da nadgleda prispjeće glasačkih listića”, izjavio je Tramp prije dva dana aludirajući na Toma Vulfa, guvernera Pensilvanije iz redova Demokrata.

Demokrate su se nadale odlučnijoj pobjedi. U tome su prednjačili brojni mediji podržavajući otvoreno njihovog kandidata. Vjetar u leđa im je davala užasna statistika COVIDA-19 i nesnalaženje Trampove administracije u borbi protiv ove pandemije. Nezadovoljstvo, protesti, odjeci pokreta Black Lives Matters, impičment s početka godine, očigledno nijesu u očekivanoj mjeri okrenuli Ameriku put demokratskog kandidata. Kada je Tramp osvojio Floridu, bilo je jasno da se igra neće završiti ove srijede.

U ovakvom kretanju glasova, kao i u tome što se javlja prostor za manipulacije i dezinformacije, mnogi tumače Trampove vapaje oko izbornih prevara i pozive da se stvar rješava na sudu. Kada priča o izbornim prevarama, Tramp prvenstveno misli na glasanje putem pisma. Iz nevladinog sektora čuju se glasovi da ovakva retorika može podstaći pristalice republikanaca, naročito one sa krajnje desnice, na izlazak na ulice u slučaju neosvajnja novog četvorogodišnjeg mandata. Neki se pribojavaju i nasilja. Jedan takav slučaj je i onaj od srijede kada su nožem izbodeni članovi desničarske skupine Ponosni momci koje je predsjednik SAD-a pozivao na pripravnost u nedjeljama pred izbore. Mediji su povodom ovakvih slučajeva tradicionalno podijeljeni, baš kao i biračko tijelo ove zemlje. Dok jedni optužuju navodne napadače iz BLM pokreta, drugi analiziraju video napad kao insceniran. Gdje god da leži istina, eskalacija ovakvih slučajeva je moguća. Naročito kada se ima u vidu da je pred izbore skočila prodaja vatrenog oružja.

U Portlandu nacionalna garda aktivirana je nakon protesta protiv Trampa u kojem se pozivalo da se svaki glas prebroji, a koji je odjednom postao nasilan. U Mineapolisu, policija je uhapsila antitrampovske demonstrante nakon što je njih 200 blokiralo glavnu saobraćajnicu. Slični protesti zabilježeni su i u Njujorku, Filadelfiji i Čikagu. Trampove pristalice su se okupljale ispred zgrade u Marikopa kauntiju u Arizoni u kojoj se nalazi izborna komisija.

Šta god donijeli dani koji su pred nama, jedno je sigurno. SAD će ostati striktno plave ili crvene, sa ponekom prelaznom nijansom, a trampizam je tu da ostane.

 

Kolegijum elektora

Elektoral koledž ili kolegijum izbornika od 1964. na svim predsjedničkim izborima ima 538 izbornika. Član 2 Ustava SAD definiše koliko izbornika svaka savezna država može da ima i daje pravo zakonodavnoj vlasti saveznih država da odredi način njihovog izbora. Broj članova Kolegijuma izbornika je jednak broju članova Kongresa (435 Predstavnički dom i 100 Senat) plus tri izbornika koja daje grad Vašington, što je ukupno 538 izbornika. Najviše elektora ima Kalifornija, tradicionalno uporište Demokrata – 55. Za njom Teksas sa 38 i Florida i Nju Jork sa 29. Od država koje su tas na vagi ovogodišnjih izbora Pensilvanija nosi 20 glasova, pa idu redom Džordžija sa 16, Sjeverna Karolina sa 15, Arizona 11, Nevada 6 i Aljaska 3 elektorska glasa. Za proglašenje pobjednika potrebno je 270 glasova.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo