Povežite se sa nama

OKO NAS

KRAĐE EKSPLOZIVA U BERANSKOM POLIEKSU: Trotil za medije

Objavljeno prije

na

Posljednji slučajevi podmetanja eksplozivnih naprava u Crnoj Gori, govore u prilog činjenici da kriminalci u te svrhe najčešće koriste vojni eksploziv TNT, poznatiji pod nazivom trotil, ili trotilski metak. Iako ga u našoj državi nakon ratova u bivšoj Jugoslaviji ima na svakom koraku, porijeklo ovog eksploziva često se dovodi u vezu s beranskom fabrikom Polieks.

Direktor i jedan od vlasnika fabrike Slavko Vujisić zatražio je zbog toga da se što hitnije rasvijetle krađe eksploziva iz ove kompanije, kojih je, kako kaže, samo u posljednjih nekoliko godina bilo više od deset, dodajući da to nije dobro po ugled kompanije na čijem je čelu.

Prema nezvaničnim izvorima iz policije, trotilski meci koji su korišteni u napadu na redakciju Vijesti, kao i u nekim drugim ranijim bombaškim napadima, ukradeni su iz beranske Fabrike hemijskih proizvoda Polieks.

„Ako policija može nezvanično da tvrdi da su trotilski meci koji su korišteni u posljednjim eksplozijama ukradeni iz naše fabrike, onda bi morali znati i ko su lopovi. To bi ih onda vjerovatno dovelo i do podmetača. Nama bi bilo od koristi da se otkriju lopovi, jer se našoj kompaniji nanosi velika šteta u smislu urušavanja poslovnog ugleda”, kaže Vujisić.

On objašnjava da se TNT ili trotilski metak više ne proizvodi nigdje u Crnoj Gori, ali da se njegovom delaboracijom u ovoj fabrici u selu Polica kod Berana proizvode sve vrste privrednih eksploziva. „Kao zaostavština iz bivše Jugoslavije i nakon ratova, vojnog eksploziva TNT ostalo je u ogromnim količinama. Taj eksploziv se preradom uništava i od njega se dobijaju sve vrste praškastih privrednih eksploziva”, kaže Vujisić.

On odgovara da Polieks nije prava adresa za pitanje kako to da ni poslije toliko godina ni jedna provala nije rasvijetljena.

„Mi smo preduzeli sve što smo mogli u skladu sa zakonom, počevši od angažovanja profesionalne agencije za obezbjeđenje kruga fabrike, do pojačanja građevinske zaštite objekata. Podnosili smo konkretne prijave i nikada nijedna krađa nije rasvijetljena”, napominje Vujisić.

Posljednja u seriji krađa u Polieksu dogodila se prije dva mjeseca, kada je nestalo oko trista pedeset kilograma TNT-a u obliku trotilskih metaka. Nešto prije toga dvjesta kilograma. Najdrastičnija nerasvijetljena krađa dogodila se prije tri godine. Tada je samo u jednom navratu iz ove fabrike nestalo, vjerovali ili ne, tri i po tone trotilskih metaka.

„To zvuči mnogo, ali to nije velika materijalna šteta za nas. Mi taj eksploziv nabavljamo jeftino, da bi ga prerađivali. Ali možete da zamislite kakvu bezbjednosnu opasnost predstavlja tolika količina eksploziva kada se nađe u rukama kriminalaca”, upozorava Vujisić.

Dio hronologije krađa eksploziva u Polieksu je i februar 2010. godine. Tada su poslije radnog vremena obijeni objekti E-17 i E-18. Provalnici očigledno nijesu pronašli ono što su tražili i osim materijalne štete na objektima, nije bilo drugih posljedica. Zato su lopovi 2006. godine u noći između 8. i 9. decembra, iz magacina P-02 ukrali 6.179 detonatora i dvije hiljade komada kapisli DK-8. Naredne godine u maju iz fabrike je ukradeno devedeset šest kilograma privrednog eksploziva oznake O 70 1 V.

Kradljivci su 2009. godine Polieks posjetili dva puta. Najprije je 6. maja otkrivena krađa na objektu E-01 kada je nestalo 3,7 kilograma razornog TNT-a, u pakovanjima od po dvjesta grama. Te godine, 13. decembra iz objekta E-17 lopovi su odnijeli 380 elektrodetonatora i jedan kilogram moćnog plastičnog eksploziva PEP.

Ova evidencija vođena je od kada je upravljanje kompanijom preuzeo Vujisić. Koliko je puta prije toga Polieks obijen – ne zna se. Ni jedna krađa nikada nije razotkrivena, iako je policija obavljala uviđaje i vodila istrage.

Pitanje je gdje završavaju tolike količine esplozivnih materija iz Polieksa, odnosno, na kojem crnom tržištu?

Blic je svojevremeno prenio izjavu bivšeg načelnika za istraživanja eksploziva Milovana Azbejkovića da je u londonskom metrou 2005. godine Al kaida koristila plastični vojni eksploziv kupljen na crnom tržištu u Srbiji. Azbejković je rekao da su samo četiri zemlje na svijetu proizvodile plastični eksploziv, ali da je „naš bolji i od američkog C-4″.

Azbejković je kazao da se taj eksploziv proizvodio u vojnoj fabrici u Beranama sve do 1991. godine, odnosno početka ratova, te da se od tada ne proizvodi, ali da ga ima u vojnim magacinima, i na crnom tržištu po cijeni od dvije do pet hiljada dolara, dok je vojna cijena svega 20 dolara po kilogramu.

On je podsjetio da je tog eksploziva tokom ratova na prostoru bivše Jugoslavije bilo na svakom mjestu, u svačijim rukama, i van svake kontrole. Prema njegovom mišljenju i sada ga ima, „naročito na Kosovu, gdje je ilegalna trgovina oružjem razvijena u kanalima mafije”.

Monitor je ranije pisao da je na osnovu jedinstvenog hemijskog sastava, sa velikom vjerovatnoćom utvrđeno da je eksploziv koji je korišćen u pokušaju atentata na bivšeg makedonskog predsjednika Kira Gligorova – proizveden u Beranama. Atentat na Gligorova izveden je oktobra 1995. godine uz pomoć parkiranog auta-bombe koji je ekslodirao preko puta hotela Bristol u Skoplju, u trenutku kada su pored njega prolazila kola u kojima je bio makedonski predsjednik. On je tada zadobio teške povrede, a njegov vozač i jedan slučajni prolaznik su stradali. Eksploziv upotrijebljen u atentatu na Gligorova mogao je biti nabavljen bilo gdje na crnom tržištu.

Danas ima indicija da se plastični i druge vrste eksploziva i eksplozivnih materijala s naših prostora, u kriminalnim krugovima razmjenjuju za heroin na Kosovu. Kosovski kriminalci eksploziv prodaju terorističkim organizacijama širom svijeta. O tome su pisali i inostrani mediji pozivajući se na obavještajne službe.

Polieks je otvoren početkom osamdesetih prošlog vijeka u sklopu vojne fabrike u Vitezu, i za potrebe JNA proizvodio je plastične eksplozive, detonatore i bombe. Nastavio je da radi i nakon raspada SFRJ. Danas je u vlasništvu države Crne Gore sa 50,07 odsto, privatnog preduzetnika Slavka Vujisića oko 30 odsto, dok je ostatak akcija u posjedu malih akcionara. Odavno se preorijentisao na civilne programe. Više ne proizvodi plastični, već sve vrste privrednih eksploziva, kao i električne detonatore i vjerovatno je jedna od najboljih fabrike ove vrste na Balkanu.

U magacinima kompanije još postoje izvjesne količine plastičnog eksploziva, kao i TNT-a, koji su najčešća meta lopova. „Ja sam ranije kazao da naša fabrika ne proizvodi čokoladu. Radi se o krađi eksploziva, o velikoj bezbjednosnoj opasnosti, i zato godinama tražimo od policije da otkrije vinovnike krađa. Moramo dobiti pomoć i da obezbijedimo krug kompanije koji je velik sedamdeset hektara, i u kojem ima četrdeset objekata”, upozorava Vujisić. Dosad je upozoravao uzalud.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

SLUČAJ MALE HIROELEKTRANE BISTRICA: Opet pred institucijama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Protekle sedmice Specijalnom državnom tužlaštvu (SDT) podnijeta je krivična prijava protiv bivšeg premijera Mila Đukanovića zbog sumnje da je izvršio krivično djelo zloupotreba službenog položaja. Prijava se odnosi na slučaj male hidroelektrane (mHE) Bistrica, a podnio ju je potpredsjednik Vlade za politički sistem, pravosuđe i antikorupciju Momo Koprivica

 

 

Potpredsjednik Vlade za politički sistem, pravosuđe i antikorupciju Momo Koprivica podnio je protekle sedmice Specijalnom državnom tužlaštvu (SDT) krivičnu prijavu protiv bivšeg premijera Mila Đukanovića zbog sumnje da je izvršio krivično djelo zloupotreba službenog položaja. Prijava se odnosi na slučaj male hidroelektrane (mHE) Bistrica.

Iz kabineta Koprivice su ponovili, ono što javnost odavno zna, da je Đukanović omogućio svom sinu Blažu da zaključi ugovor sa Vladom na čijem je bio čelu.

Precizirali su da je time Đukanović teže povrijedio odredbe člana 14 Zakona o sprječavanju korupcije. Tim članom je propisano da organ vlasti u kojem javni funkcioner vrši javnu funkciju ne može da zaključi ugovor sa privrednim društvom ili drugim pravnim licem u kojem javni funkcioner i s njim povezano lice ima privatni interes.

Ipak, institucije do sada nijesu tako tumačile odredbe zakona. Raniji saziv Agencije za sprječavanje korupcije (ASK) donio je rješenje u kom se navodi da Milo Đukanović nije bio u konfliktu interesa kada je kao predsjednik vlade u oktobru 2016. godine potpisao odluku o koncesiji za malu elektranu firmi BB Hidro, čiji je suvlasnik njegov sin Blažo. ASK je tada tvrdio da Đukanović kao predsjednik Vlade nije odlučivao već je samo potpisao odluku, a da su odlučivali drugi niži organi Vlade!

ASK je 2019. odbio zahtjev Organizacije KOD da ispita mogući konflikt interesa u slučaju Prokletije kada je Vlada, kojom je predsjedavao Milo Đukanović, 2015. godine posao izrade Prostornog plana posebne namjene Nacionalnog parka Prokletije dodijelila Republičkom zavodu za urbanizam i projektovanje. Vlasnik RZUP-a je brat tadašnjeg premijera Aco Đukanović, a podizvođač je bila firma Capital invest, tada u vlasništvu Mila Đukanovića.

I dok se na jednoj strani pokušava procesuirati očigledna korupcija, na drugoj vlasnici malih hidroelektrana traže pravdu preko sudova. Sudski sporovi su otpočeli nakon što je Vlada Zdravka Krivokapića u decembru 2020. raskinula ugovore za gradnju malih HE, kao primjer početka borbe protiv korupcije. Većina  malih HE su povezani sa DPS-om, najviše sa bivšim premijerom, predsjednikom i počasnim predsjednikom te partije Đukanovićem.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EPILOG SLUČAJA SVJEDOČENJA O SEKSUALNOM UZNEMIRAVANJU U PODGORIČKOJ GIMNAZIJI: I – ništa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici odbacilo je krivičnu prijavu Ministarstva prosvjete,nauke i inovacija, podnijetu protiv profesora podgoričke gimnazije R.Č. zbog krivičnog djela seksualno uznemiravanje, jer prijavljeno djelo nije bilo krivično djelo u vrijeme izvršenja. Istovremeno, smijenjena direktorica Gimnazije postala je savjetnica predsjednika parlamenta

 

 

Podgoričko Osnovno tužilaštvo je protekle sedmice odbacilo krivičnu prijavu protiv bivšeg profesora podgoričke Gimnazije Radomana Čečovića jer seksualno uznemiravanje, u vrijeme kada je slao uznemirujuće poruke bivšoj učenici, nije bilo propisano kao krivično djelo.

„Istovremeno,tužilac je po službenoj dužnosti cijenio i eventualno postojanje krivičnog djela proganjanje,ali je utvrđeno da je za to djelo  nastupila zastarelost krivičnog gonjenja i prije podnošenja krivične prijave, odnosno prije nego što je događaj prijavljen“, navodi se u saopštenju tužilaštva.

Samo nekoliko dana ranije objavljeno je da je smijenjena direktorica Gimnazije  Biljana Vučurović, izabrana za savjetnicu predsjednika parlamenta Andrije Mandića. To je, sve u svemu,  epilog slučaja koji je krajem prošle godine uznemirio javnost, nakon što je objavljeno svjedočenje bivše učenice Gimnazije Sare Vujisić. Ona je optužila svog bivšeg profesora jezika Čečovića za seksualno uznemiravanje, a direktoricu Vučurović za neadekvatnu reakciju nakon što ju je sa tim upoznala. Bivša direktorica kaznila je profesora sa 30 odsto od plate i potrudila se da slučaj prođe ispod radara javnosti ili nadležnih institucija.

Centar za istraživačko novinarstvo (CIN CG) krajem novembra 2024. objavio je tekst u kojem, pored ostalog, navode i slučaj nastavnika R.Č. koji je 2021. godine svojoj dojučerašnjoj učenici slao nedolične poruke, a direktorica gimnazije BIljana Vučurović ga je tada sankcionisala novčano. Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija (MPN)) je nakon objavljivanja istraživanja CIN-CG, iniciralo više inspekcijskih nadzora u Gimnaziji. Prosvjetna inspekcija je predložila razrješenje Vučurović, o čemu je potom odluku donijela i ministarka Anđela Jakšić Stojanović. Ministarstvo prosvjete,nauke i inovacija, na čelu sa Jakšić Stojanović, podnijelo je krivičnu prijavu protiv profesora Čečovića, a po preporuci prosvjetne inspekcije smijenjena  je Biljana Vučurović sa mjesta direktorice

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DRŽAVA JOŠ BEZ RJEŠENJA ZA DUGOVANJA VEKTRE JAKIĆ I VEKTRE NORD: Iza Brkovićeve imperije ostali radnički jad i čemer

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bivši radnici u firmama Dragana Brkovića još čekaju da država ponudi rješenje za višemilonaska  potraživanja po osnovu zarada i doprinosa. Nakon  kraha poslovnog carstva Brkovića završili su  na evidenciji ZZZ, a  preostalo im je jedino,  da na svoju muku podsjete, sporadičnim protestima i apelima Vladi

 

 

Vlast, ni nakon 2020. godine, nije napravila nikakav napor da ispravi bar dio nepravde prema bivšim radnicima preduzeća u okviru propale poslovne imperije Dragana Brkovića. Vijeće Višeg suda u Podgorici,  polovinom prošle godine,  potvrdilo je optužnicu koju je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) podiglo protiv Brkovića, njegovih sinova Borisa i Bojana Brkovića, kao i Milića Popovića, za produžena krivična djela zloupotrebe ovlašćenja u privredi i zloupotrebu ovlašćenja u privredi putem pomaganja, te krivična djela pranje novca i pranje novca putem pomaganja.

Kako su bivši radnici njegovih preduzeća u Pljevljima i Kolašinu kazali Monitoru, država ne pokazuje volju da iznađe rješenja kojim bi višemilionski dugovi po osnovu zarada i doprinosa bili bar djelimično izmireni. Podsjećaju da je decenijama iza Brkovića stajala država i da su „nasjeli na mnoga ranija obećanja koja su dolazila od predstavnika vlasti“. Bivši  radnici „Vektre Jakić“” i firmi nastalih  iz te kompanije  sve što mogu je da, s vremena na vrijeme, protestuju, apluju  i mole državu za pomoć.

Bivši radnici  kompanije „Vektra Jakić“ , njih oko 50-ak, početkom marta, na sat, blokirali su magistralni put Pljevlja-Prijepolje, još jednom podsjećajući vlast  da godinama ne mogu da naplate zaostala potraživanja. Najavili su radikalizaciju protesta ukoliko od Vlade ne dobiju obećanje da će im isplatiti zaostala dugovanja.Za Monitor podsjećaju da je Brković radnicima ostao dužan od 15 do 20 zarada, a da doprinosi nisu uplaćivani od dvije do pet godina. Imaju informaciju da su ukupna dugovanja bivšim radnicima od 2017. do 2023. godine oko 1,2 miliona eura.

„Ovdje smo se danas okupili jer nas je Brković sve prevario, a milionske dugove ostavio državi. Dobio je kredit od Abu Dabi fonda koji će morati država da vraća. Pozivam premijera Milojka Spajića da se uključi u rješavanje problema i isplati zaostala dugovanja radnicima. Nas ništa drugo ne interesuje nego samo naše zarade koje čekamo godinama “, poručili su.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo