Povežite se sa nama

SVIJET

Kriminalci prodaju – novac

Objavljeno prije

na

U lučkom gradu Palermu na jugu Italije tužilac Roberto Skarpinato već dvije decenije lovi novac mafije. Sada, kada ostatak svijeta steže kaiš zbog globalne recesije, Skarpinato prati kako mafija profitira pozajmicama i ulaganjem rijetke robe ovih dana – sve većih gomila gotovog novca. Za razliku od prezaduženih kompanija koje propadaju u globalnoj finansijskoj i kreditnoj krizi, mafija i njen model poslovanja u ,,kešu” nesmetano ,,plivaju”. Mafiju predvode mlađi i pametniji ljudi koji se trude da organizovani kriminal šire kroz legitimne poslove.  ,,Postoji opasnost da mafijaške organizacije profitiraju od sadašnje krize tako što će se kupujući kontrolne pakete kompanija na ivici propasti, infiltrirati u sve regije u državi”, upozorio je nedavno italijanski predsjednik Đorđo Napolitano. Da je stvar otišla daleko govore i ocjene posmatrača kako ni milijarder premijer Silvio Berluskoni, koji je je poslije katastrofalnih zemljotresa u Italiji u aprilu obećao da neće dozvoliti da mafija učestvuje u ugovorima o obnovi, nije bio u stanju da kontroliše kriminalne bande i njihovo bogatstvo. Zato je Berluskonijeva Vlada predložila zakon kojim bi bilo olakšano oduzimanje imovine organizovanom kriminalu. Tužilac Skarpinato navodi da je od početka 2008. na Siciliji zaplijenio 2,7 milijardi eura imovine. U jednom ulovu, konfiskovao je 12 radnji, 220 zgrada, 33 zemljišne parcele i jahtu od 25 metara vlasnika lanca radnji Đuzepea Grigolija. Grigoliju (59), koga smatraju ,,kraljem supermarketa” na Siciliji, sudi se zato što je u ime sicilijanske mafije rukovodio prodavnicama hrane i drugim preduzećima. On poriče optužbu da je član organizovane kriminalne grupe.
Grigolijeva operacija samo je djelić 130 milijardi eura godišnjeg prihoda kriminalnih bandi, izračunao je rimski nezavisni istraživački institut Eurispes. Tri glavne italijanske kriminalne grupe ukupno su lani ostvarile neto prihod od 70 milijardi eura, od čega je 54 posto bio čist profit. Poređenja radi, energetski div Ekson Mobil, najveća svjetska kompanija po tržišnoj vrijednosti na svijetu, ostvarila je godišnju dobit od 45,2 milijarde dolara.
,,Banke su pooštrile kriterijume za izdavanje kredita i mnogim kompanijama prijeti bankrot. Onda nastupa mafijaški svijet, koji ima ogromne količine keša”, objašnjava Skarpinato.

Tužioci su 2006, počeli da otkrivaju da se mafija priprema za finansijsku ekspanziju, pošto je uhapšen Bernardo Provencano (76), bos nad bosovima sicilijanske mafije. Kada su kreditna tržišta počela da se zamrzavaju krajem 2007, nova generacija mafijaša je zahvaljujući i minulom radu Provencana obezbijedila uporište u legalnoj ekonomiji, uglavnom ulaganjem keša u distribuciju hrane.
Dok danas usred ekonomske krize vlade ispituju stabilnost oslabljenih banaka, korporacije smanjuju broj radnih mjesta, a porodice se bore da se oporave, italijanski organizovani kriminal uživa plodove svoje likvidnosti.
„Mafija sve više uvećava svoje investicije,” iznio je još jedan tužilac protiv mafije Antonio Di Mateo, ispred čije kancelarije u sudu u Palermu stražare tjelohranitelji. ,,Finansijski menadžeri mafije pokušavaju da investiraju sada kada je vrijeme povoljno, tako da mogu oprati svoja bogatstva jednom za svagda.”
Antonio Marija Kosta, direktor pri bečkoj Kancelariji Ujedinjenih nacija za drogu i kriminal (UNODC), smatra da italijanske banke koje su ostale bez novca možda pomažu mafiji da postane još jača.

Zajmodavci sa italijanskog crnog tržišta već pokušavaju da ponude svoje finansijske usluge. ,,Ja prodajem novac,” kazao je navodni zelenaš Vinčenco Senese biznismenu koji je pokušavao da prikupi sredstva za pokretanje posla. To proizlazi iz transkripta telefonskog razgovora koji je zaveden kao dokaz u nalogu iz Rima za hapšenje Senesea, inače optuženog za trgovinu drogom.
Ljudi koji ne mogu da dobiju sredstva od legitimnih zajmodavaca plaćali su i do 730 odsto godišnje kamate, navela je italijanska organizacija SOS Impresa. Time je nadmašen već visoki rekord od 440 odsto iz 2007, koji je SOS Impresa konstatovala na osnovu kriminalnih slučajava koje je prikupila.
Uz to se mafija, za razliku od tradicionalnih zajmodavaca, ne ustručava da pribjegne nasilju, naveo je Alberto Kaperna, tužilac iz Rima koji se 20 godina bavio slučajevima zelenašenja. ,,Banka ne može da vam izbije sve zube ukoliko ne platite,” naveo je on.
Paralelno sa tim ide i drugi proces. Mada je u svijesti ljudi uvriježeno shvatanje o mafiji zbog njenih smrtonosnih djela, odnedavna se pokazao i savremeni poslovni model bandi. Od krajem 1990-ih, mlađi članovi familije sa formalnim obrazovanjem počeli su da preuzimaju vlast od starijih mafioza, iznio je Pjetro Graso glavni italijanski tužilac za mafiju.
Provencano, koji je u uhapšen u čobanskoj kolibi, nikada nije završio drugi razred osnovne škole. Za razliku od njega, Đuzepe Gutadauro (60), osuđeni mafijaš i vođa kriminalne porodice iz Palerma, je hirurg. Gutadauro je pripadnik generacije u kojoj je i zet njegovog brata, Mateo Mesina Denaro, zvijezda u usponu i osoba koja je bila podređena Provencanu.

Pomenuti tužilac Skarpinato upozorava da bi već sada jaka i zastrašujuća mafija mogla da bude još bogatija i uticajnija kada privreda stane na noge. SOS Impresa navodi da su 2008. grupe organizovanog kriminala u Italiji investirale 26 milijardi eura u industrije kao što su turizam, restorani, prodaja automobila i moda.
,,Mafija nije dio prošlosti, ona je dio budućnosti.Organizovani kriminal je evoluirao. Postao je protagonista kriminala trećeg milenijuma”, smatra Skarpinato.

 

MILIJARDE KEŠA

Antonio Marija Kosta, direktor pri bečkoj Kancelariji Ujedinjenih nacija za drogu i kriminal (UNODC) upozorava da globalna ekonomska kriza nudi šansu međunarodnim kriminalnim kartelima punim keša da prošire svoj krug djelovanja tako što će kupovati imovinu, od nekretnina do kasina. Kosta kaže da će duboka recesija povećati broj nezaposlenih spremnih da rade za kriminalne grupe i primorati mnoge koji se nalaze na granici siromaštva da uđu u zagrljaj trgovaca ljudima ili krugove prostitucije.

,,Recesije i depresije su uvijek imale za posljedicu više ljudi bez posla, više migranata koji moraju da pronađu novac, manje doznaka u siromašne države, više ljudi na raspolaganju da postanu dio problema”, izjavio je on.

Zvaničnik UN je iznio da su organizovane kriminalne grupe već u 2005. raspolagale sa 322 milijardi američkih dolara. On je naveo i primjer prošlogodišnje racije kada je u Meksiko Sitiju, u vili osumnjičenog narko bosa, otkriveno 206 miliona dolara u bankarskim mjenicama natrpanim u kutije i ormane. To se smatra najvećom zapljenom keša u istoriji.
,,Na mnogim nivoima je u toku prodor u sistem. Nije dovoljna borba protiv pranja novca samo prilikom finansijskih transakcija, jer postoje sektori koji su naročito ranjivi, poput nekretnina, hotelijerske industrije, kockarske industrije”, rekao je Kosta.
Kosta je naveo da je prevashodno zainteresovan da osigura da ministri najuticajnijih zemalja svijeta shvate da je kriminal postao sistemska prijetnja širom svijeta. On kaže da su naročito rizični Centralna Amerika i Zapadna Afriku.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TAIP ERDOGAN – ZAŠTO AJA SOFIJA I ZAŠTO SADA: Fitilj za domaću upotrebu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pretvaranje Aja Sofije u džamiju je u suštini simboličan propagandni akt za domaću upotrebu. Erdogan se odlučio na ovaj korak kao na efektan fitilj za raspaljivanje nacionalističke vatre među narodom. U strahu od gubitka povjerenja građana, Erdogan je procijenio da bazi trebaju novi stimulansi

 

Txt Kada je prije nekoliko godina u obraćanju skupu pristalica neko upitao Taipa Erdogana kad će od Aja Sofije da napravi džamiju, on je odgovorio: „Zar stvarno misliš da sam toliko glup”. U petak, 10. jula Erdogan je ispunio želju anonimnom glasu iz mase.

Što stoji iza ovog poteza za koji je Erdogan znao da će ga hrišćanski Istok i Zapadu doživljeti kao provokaciju?

Potencijalnih razloga ima prilično, ali je izvjesno da ova odluka nije donesena slučajno. Slagali se ili ne sa Erdoganovom politikom, mora se priznati da je on vješt politički operator, koji pritiska određene tipke da bi ostvario željene rezultate. Bilo da se radi o raspirivanju strasti masa na domaćem terenu, ili o manevrisanju u oblasti međunarodnih savezništava.

Odluku o otvaranju vrata Aja Sofije za molitve vjernika je donio Državni savjet, najviši upravni sud u drzavi. On je proglasio nelegalnom Kemala Ataturka, osnivača moderne Turske, iz 30-ih godina prošlog vijeka, o njenom pretvaranju u muzej. Tačnije, kazali su da je njegov potpis krivotvoren.

Erdoganovi kritičari odluku shvataju kao jedan od mnogih dokaza Erdoganovog uzurpiranja nekada nezavisnih državnih institucija, uključujući i sudstvo, koje je postigao promjenama zakona sa ciljem koncentracije moći u rukama predsjednika.

Predsjednik Erdogan je lično potpisao sudsku odluku i samo sat vremena poslije, saopštio  javnosti: „Donesena je odluka da se Aja Sofija otvori za molitve i da pređe u nadležnost Uprave za Vjerske poslove.”

Ova 1.500 godina stara građevina, sveta i hrišćanima i muslimanima, je jedan od najpoznatijih svjetskih spomenika. Smatra se najsjajnijom arhitektonskom kreacijom Vizantijskog doba. Odluka definitivno nije Tursku učinila miljenicom među mnogim važnim akterima svjetske politike, čije je zahtjeve za delikatnijim pristupom Erdogan ignorisao.

Reakcije na pretvaranje Aja Sofije u džamiju su, očekivano, burne. Pravoslavne hrišćanske vjerske zajednice su nazivale odluku „opasnošću po hrišćansku civilizaciju”. Pravoslavni Patrijarh sa sjedištem u Istanbulu je rekao da će ona izazvati razdor između Zapada i Istoka. Papa se oglasio iz Vatikana, blagim, ali ubojitim stilom, izjavom da je rastužen, upućujući indirektnu kritiku Erdoganovom režimu, kada je napomenuo da saosjeća sa stanovnicima Istanbula.

Erdoganovoj političkoj igri dodat je značajan detalj analizom teksta izjave za različite auditorijume. Dok engleska verzija govori o zajedničkoj svjetskoj zaostavštini i o tome da ce vrata Aja Sofije biti otvorena ljudima svih vjera, ona na Arapskom kaze da je ‘oživljavanje Aja Sofije korak prema oslobođenju al-Aksa džamije’, koja se nalazi u okupiranom Jerusalimu i jedno od najsvetijih mjesta Islama.

UNESCO, koji je Aja Sofiju uvrstio u svoju listu svjetske baštine, je izrazio žaljenje zbog nedostatka dijaloga i pozvao Turske vlasti da ga otpočnu.

Po kometarima dražava se može vidjeti njihov odnos prema Erdoganovoj Truskoj. Oni odražavaju i činjenicu da je, što god da misle pojedinačne zemlje, Turska kao članica NATO-a, gotovo nedodirljiva. Bez njenih vojnih baza i aerodroma mnogobrojni pohodi NATO-a bi bili nemogući.

Glasna podrška je stigla iz zemalja na čijem su čelu islamisti. Oni ovaj potez vide kao rijetki trijumf u vjekovnom ratu „civilizacija”, koji, po njihovom mišljenju, savremeni krstaši i hrišćanski Zapad vode protiv islamskog svijeta.

Grčka je nazvala odluku provokacijom civilizovanom svijetu. EU je izrazila „žaljenje”. Njena slabašna reakcija je izraz zebnje da bi agresivnija pozicija mogla da isprovocira Tursku da otvori granice i preplavi EU sa više od tri miliona izbjeglica iz Sirije i drugih zemalja kojima je Turska obezbijedila smještaj, a koji bi radije bili u Evropi.

SAD su „razočarane”, ali ne previše. Erdogan ih je na vrijeme upozorio da je Turska suverena zemlja. Izjava Stejt dipartmenta više zvuči kao pohvala da Turska planira da omogući široki pristup u Aja Sofiju, nego demarš. Tramp i Erdogan imaju specijalno prijateljske odnose koji preživljavaju i veće izazove od Aja Sofije, kao što je Erdoganova bliska saradnju sa Rusijom i čak Iranom  oko diplomatskih inicijativa u Siriji, Libiji…

Erdogan je sklon iznenadnim i dramatičnim potezima, koji su postali amblem njegovog vladanja i način demonstriranja moći. Jedan od tih poteza je i Erdoganova nedavna odluka da donese zakon o vraćanju smrtne kazne, koji je izazivao burne reakcije opozicije i civilnog sektora. Erdogan je, srećom, iznenada odustao od nauma. To odsustajanje je vjerovatno jedan od indikatora o novoj neizvjesnijoj političkoj klimi. Znak da Erdoganovoj bazi trebaju drugačiji stimulusi.

Istaživanja javnog mnjenja ne ostavljanju ni najmanje sumnje o padu Erdoganove poluparnosti koja je u velikoj mjeri bila utemeljena na tome što je stabilizovao ekonomiju. S njenim rastom od 4,5 posto, pretvorio je Tursku u zavidnu ekonomsku silu.

Kovid je djelovao paralizujuće i na Tursku ekonomiju čiji je rast u posljednje vrijeme i inače uspren, uz egzodus stranog kapitala. Inflacija od 20 posto, slaba lira i nezaposlenost od 15 posto, nijesu plodno tlo za optimizam o ishodu ambicioznih populističkih aspiracija i ostvarenje nacionalističkih grandioznih snova.

Na posljednjim parlamentarnim i predsjedničkim izborima u junu 2018. godine  Erdogan je ponovo izabran za predsjednika, ali je njegova Partija pravde i razvitka (AKP) morala da uđe u koaliciju da bi imala kontrolu nad parlamentom.

Izbori su održani tokom vanrednog stanja koje je Erdogan uveo poslije pokušaja državnog udara u ljeto 2016. Karakterisala ih je atmsofera progona opozicije, medija i predstavnika Kurdske majine. Masovno su hapšeni svi koje je režim doveo u vezu sa državnim udarom, često bez ikakvih dokaza.

Godinu poslije neuspjelog državnog udara, 2017. održan je referendum koji je veliki broj ovlašćenja parlamenta prebacio na predsjednika. Dao mu je kontrolu nad institucijama kao što je sudstvo, bez presedana u modernim demokratijama, a bez dovoljno kontrolnih mehanizama koji bi spriječili eventualne zloupotrebe.

Referendum je prošao, za dlaku. Pobjeda sa samo 51 posto je bila jasna indikacija da postoji znatan segment stanovništva u Turskoj, i među pristalicama Erdoganove političke opcije, koji ima ozbiljne rezerve prema njegovoj viziji društva. Koja ne samo guši vec i kažnjava pluralizam i vladavinu prava.

Tokom dvogodišnjeg vanrednog stanja stotine hiljada državnih službenika, novinara i akademika su izbačeni sa poslova. Destine hiljada su završili po zatvorima. Ova praksa je nastavljena i po ukidanju vanrednog stanja usvajanjem zakona protiv terorizma. Izvještaji UN-a, Hjuman Rajts Voč-a, Evrpskog suda za ljudska prava i sličnih institucija su puni primjera šokantnih kršenja ljudskih i političkih prava, uključujući i torturu.

Erdoganova politika čvrste ruke u kombinaciji sa ekonomskom stagnacijom izrodila je mobilizacijom opozicionih snaga iz centra i sa lijeva, ali i iz kruga Erdoganovih političkih istomišljenika.

Erdogan više nije figura bez konkurencije na Turskoj političkoj sceni. Njegov bivši premijer Ahmet Davutoglu je osnovao novu političku partiju, a isto je uradio i bivši bliski saradnik Ali Babadzan. Obje partije su u otvorenom rivalstu za Erdoganovim AKP-om  i ukazuju na važnost poštovanja demoktarije, ljudsihih prava i vladavine zakona.

Opoziciona Narodna republikanska partija je prošle godine uzdrmala imidž o Erdoganovoj nepobjedivosti osvojanjem tri najveća Turska grada – Istanbula, prijestonice Ankare i Izmira. Gubitak Istanbula je bio posebno emotivan za Edrgana koji mu je bio gradonačelnik ’90-ih.

Turska koja vrjednuje demokratiju, ljudska prava i sekularizam je reagovala na Erdoganov presing, mobilizacijom za očuvanje političkog pluralizma i sekularizma. Ovo uključuje, pogotovu u gradovima, i ljevičarske partije koje su političko obrazovanje stekle u borbi za demokratiju i jednakost protiv brojnih vojnih pučeva i po njihovim zatvorima.

Erdoganova pozicija na vlasti trenutno nije ugrožena, ali ovaj uporni i vlastoljubljivi političar ne leži na lovorikama. On shvata da trenutna erozija podrške može u određenoj ekonomskoj klimi da eskalira i dobije poguban kumulativni efekat po njega. Stvari ne prepušta slućaju i odlučan je da od krize napravi novu odskočnu dasku.

Pretvaranje Aja Sofije u džamiju je u suštini simboličan propagandni akt za domaću upotrebu. Erdogan se odlučio na ovaj korak jer ga je procijenio kao  efektan fitilj za raspaljivanje nacionalističke vatre među narodom.

 

Aja Sofija dragulj svjetske bastine

  • Vizantijski Imperator Justinijan je 537. godine naše ere izgradio velelepnu katedralu Aja Sofiju u luci Zlatni rog na ulazu u Bosfor.
  • Ova još uvijek najveća crkva na svijetu je 1453. g. pala u ruke Otomana, kada je Sultan Mehmed II, Osvajač, pokorio Konstantinopolj, današnji Istanbul.
  • Mehmed II je svoj trijumf obelježio molitvom u Aja Sofiji, koja je pretvorena u džamiju. Vremenom su Otomani Aja Sofiji dodali minarete, a hrišćanske ikone i raskošni mozaici su prekriveni tradicionalnim islamskim kaligrafskim dekoracijama.
  • Poslije gotovo pet vjekova postojanja kao muslimaskog svetilišta u srcu Otomaske imperije, Aja Sofija je 1934. g. pretvorena u muzej od strane Kemala Ataturka, oca moderne svjetovne Turske.
  • Aja Sofije je uvrštena na UNESCO listu spomenika svjetske baštine. Njena ljepota, a pogotovo njena ogromna centralna kupola, koja je arhitektonsko čudo svoga vremena, privlače milione posjetilaca iz svih krajeva svijeta.

Radmila STOJANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

SVIJET

Reportaza sa berbe maslina 2019. na Zapadnoj obali u Palestini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radmila  Stojanović Daniell, je novinar Monitora i volonterka sa Međunarodnom ženskom mirovnom organizacijom (International Women’s Peace Service – IWPS) na Zapadnoj obali u Palestini, više od decenije.

Svoja iskustva sa berbe masina na Zapadnoj obali prošle, 2019. godine prezentovala je u formi ilustrovane reportaže, koju možete vidjeti ovdje:

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

RAT RIJEČIMA IZMEĐU SAD I KINE: Bez kočnica

Objavljeno prije

na

Objavio:

Narativ koji Amerika koristi kad govori o Kini je isti kao u hladnim ratovima sa Sovjetskim Savezom. Radi se o jeziku isključivosti koji ne ostavlja prostora za nijanse, sumnje, analize i balansiranja

 

Najnoviji polarni talas na svjetskoj političkoj sceni krenuo je iz Amerike prema Kini zahvaljujući američkoj odlučnosti da ostane jedina svjetska ekonomska i vojna sila. Bez ozbiljnih rivala.

Predsjednički izbori, koji će se održati za manje od 100 dana, bili su neposredni uzrok. Predsjednik Donald Tramp je procijenio da može izazvati kolektivnu amneziju oko katastrofalnog rukovođenja KOVID 19 situacijom, okititi se aurom lidera koga treba ponovo izabrati, ako prvo kreira pa onda porazi opasnog neprijatelja.

Narativ koji Amerika koristi kad govori o Kini je isti kao i u hladnim ratovima sa Sovjetskim Savezom. Radi se o jeziku isključivosti koji ne ostavlja prostora za nijanse, sumnje, analize i balansiranja. Tramp svoju „polarnu” diplomatiju predstavlja kao utakmicu na život i smrt od koje zavisi budućnost svijeta, kao borbu između slobodnog zapada i totalitarnog istoka, čiji je ishod prihvatanje snaga demokratije ili potpadanje pod jednopartijski teror i neslobodu.

Tramp je samo donekle sam „izabrao” Kinu za metu. Kina je počela da biva ekonomski trn u oku SAD-u i prije Trampa. A i prije dolaska na vlast 2013. godine sadašnjeg Predsjednika Kine Si Đinping-a, kome se pripisuje zasluga za do sada neviđeni ekonomski napredak jedne zemlje.

Kina je ekonomija sa enormnim bruto domaćim proizvodom, još od daleke 1978. Vitalnost njene ekonomije vidi se i po tome što je uprkos žestokom udaru epidemije virusa KOVID19 početkom godine, ekonomski rast već u drugom kvartalu dostigao 3,2 posto! Amerika danas ima 40 miliona nezaposlenih,  pendemiju koja ne jenjava. Većina ostalih razvijenih zemlja Zapada se suočavaju sa ekonomskim potresima neviđenih razmjera, koji prijete da  promijene način života i prirodu ovih društava. Ovo potvrđuje MMF, koji predskazuje da je ozbiljna recesija pred svima, ali da će zešće pogoditi SAD nego Kinu.

Ekonomija je Kinu učinila „prirodnim” rivalom Amerike, čija ekonomija sve teže uspijeva da održi kompetitivnost na globalnom tržištu u utakmici sa zahuktalom Kinom i Indijom.

Radmila STOJANOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. jula ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo