Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Krugovi opasnih veza

Objavljeno prije

na

Kada je kontroverznom kosovskom biznismenu Ekremu Luki 2001. godine zaplijenjena velika količina cigareta u skladištu u okolini Peći, međunarodne policijske snage su imale saznanja da je roba ušla iz Crne Gore, preko graničnog prelaza Kula. Policija u Crnoj Gori nije, međutim, zvanično o tome obaviještena. ,,Bila je to najveća zapljena cigareta na jednom mjestu. U dva navrata preko trista tona. Cigarete su pronađene u magacinu fabrike Dukađin u selu Zaotići kod Peći. Kada bi to pretvorili u šlepere od po dvadeset tona, to bi značilo da je preko Kule samo u tom jednom poslu prošvercovano petnaest šlepera punih cigareta”, priča za Monitor dobro obaviješteni izvor iz crnogorske policije.

Cigarete iz Crne Gore na Kosovo nijesu išle samo u šleperima, već su švercovane i na druge maštovite načine, kao na primjer u cisternama za naftu.

,,Sjećate se onog slučaja, prije više godina, kada su u cisterni kod Mojkovca slučajno pronađene cigarete. To je iz tog posla koji je tekao prema Kosovu. U cisternama za gorivo je moguće švercovati i drugu vrstu akciznih roba, čak i kafu. Drogu i oružje, takođe”, kaže policijski izvor.

Međunarodna policija na Kosovu UNMIK je sumnjala da zaplijenjene cigarete pripadaju Ekremu Luki i njegovom partneru Naseru Keljmendiju koji su tada privedeni na saslušanje. Šta se dešavalo nije do kraja poznato, ali njih dvojica nijesu ostali dugo u policiji. Pušteni su navodno u nedostatku dokaza da su povezani sa ovim švercom. Preko trista tona cigareta je uništeno spaljivanjem.

Monitorov izvor iz crnogorske policije kaže da su Luka i Keljmendi mnogo ranije započeli zajedničke prljave poslove, a da je šverc cigara iz Crne Gore nastavljen i poslije ove velike zapljene. Pa, ipak, Ekrem Luka nije našao mjesto u šemi klana Nasera Keljmendija koju je naš policijski izvor napravio specijalno za Monitor. Razlog je bio jednostavan – Keljmendi i Luka su se kasnije razišli, pa Luka danas ima svoj sopstveni biznis i klan. Po nekim verzijama njih dvojica su se našli čak i u svađi i nezboru, ali je Ekrem Luka to demantovao, rekavši da Keljmendija samo nije dugo vidio.

Kako god bilo, neke veze su ostale zajedničke, odnosno neki kriminalci iz klana Nasera Keljmendija važe istovremeno i za odane ljude Ekrema Luke.

,,Tu se prije svega misli na klan Eljšani. U njihovim policijskim dosijeima piše da rade šverc droge, nafte, cigareta i oružja”, kaže naš izvor.

Drugi Keljmendijev i Lukin zajednički prijatelj bio je i Florim Maljoku, koji je trenutno u zatvoru u Skoplju. Maljoku je bio Naserov glavni čovjek za šverc prema Makedonoji. U isto vrijeme, on je imao i zajedničku firmu sa Ekremeovim bratom, Agimom Lukom, koja se zvala Albatroniks.

,,Ta firma je služila za pranje para od šverca duvana. Prije nekoliko godina je ugašena”, kaže policijski izvor.

Florim Maljoku je, kako je Monitor ranije pisao, bio kontraobavještajac i sve do pred rat na Kosovu radio je kao pripadnik srpske policije. Maljoku je za vrijeme dok je bio u policijskoj službi, učestvovao u švercu cigareta iz Crne Gore i zapravo bio glavna veza za Makedoniju. Često je boravio u Crnoj Gori i imao automobil registrovan na naše tablice.

Sa treće strane, Maljoku je bio u bliskoj vezi sa klanom braće Osmani za koje se kasnije ispostavilo da su Keljmendijevi ljudi od povjerenja, i da kontrolišu podzemlje u Hrvatskoj, Crnoj Gori i na čitavom Balkanu.

Krugovi zajedničkih prijatelja time nijesu zatvoreni. I Luka i Keljmendi bili su vrlo bliski sa Safetom Kalićem i Ljubišom Buhom Čumetom. To prijateljstvo očigledno odavno datira, jer se Čume može vidjeti na snimku još sa Kalićeve svadbe, u krugu poznatih kriminalaca, političara i službenika crnogorske ANB. ,,Pogledajte tu hobotnicu kako je ‘zagrlila’ svojim pipcima mnoge poznate osobe iz regionalnog podzemlja, biznisa i politike”, kaže izvor iz policije.

Isti izvor tvrdi da Luka ima i sopstvenu fabriku duvana Eurogold u kojoj se, prema policijskim saznanjima proizvodi falsifikovani Monte Karlo. Zatim holding kompaniju Dukađin, prevoznička preduzeća Kosovo šped i Delta transport. Ima i osiguravajuće kompanije Dukađin AD i Dukađin A1 u Albaniji.

Posjeduje i lanac benzinskih pumpi. Upravo kao vlasnik EMK petrola, prema našem policijskom izvoru, Luka je cisterne ove firme koristio za šverc oružja koje je iz Bosne na Kosovo stizalo preko Crne Gore. Njegove cisterne krstarile su crnogorskim drumovima švercujući naftu i pod firmom Dukađin petrol.

Blic je odavno pisao kako je Ekrem Luka do današnjeg statusa jednog od najbogatijih Albanaca došao upravo zahvaljujući profitu ostvarenom u švercu cigareta, ilegalnom prometu nafte i naftnih derivata, automobila, kao i švercom droge i oružja. Krijumčarenje narkotika Luka je ostvario prekao narko mreža u Turskoj, Bugarskoj, Grčkoj, Makedoniji, Srbiji, Crnoj Gori, Albaniji, Njemačkoj i Italiji.

Ovaj list piše da je Luka poslove razvio u drugoj polovini devedestih godina. Danas, pored fabrike cigareta i kompanija za promet nafte i naftnih derivate, i svega pomenutog, posjeduje i pećku pivaru, radio i televizijsku stanicu, više ugostiteljskih objekata.

Lukina bivša firma za mobilnu telefoniju Mobikos bila je centar afere u srpskoj javnosti u decembru 2003. godine, kada je potpisala ugovor o poslovno-tehničkoj saradnji sa Mobtelom Bogoljuba Karića.

,,Ugovorom je Mobtel ustupio Lukinoj firmi pravo eksploatacije GSM mreže na teritoriji Kosova, pri čemu je bilo predviđeno da Mobikos plaća Mobtelu 30 odsto neto vrijednosti računa svakog korisnika u postpejd sistemu, odnosno 30 odsto vrijednosti svakog prodatog osnovnog Mobiklik paketa i 30 odsto vrijednosti svakog prodatog vaučera za pripejd sistem. Afera je izbila zbog opasnosti da je Lukinoj firmi ovim ugovorom omogućeno prisluškivanje svih telefonskih brojeva 063 mreže”, pisao je Blic.

U međuvremenu je teritorija Kosova prekrivena mobilnom mrežom koju drže francuski Alkatel i PTT Kosova, a saradnja Karićevog Mobtela i Lukinog Mobikosa je prekinuta. Luka je kasnije svoju firmu za mobilnu telefoniju prodao Eriksonu mada je država protežirala Nokiu, što je navodno bio razlog za pokušaj atentata na njega.

Ali, to što Ekrem Luka radi na Kosovu, iz crnogorske vizure, u krajnjem, nije toliko ni bitno, ako nema veze sa ovdašnjim kriminalnim grupama. Upravo zbog toga je zanimljiviji podatak da su njegovi šleperi preko Kule iz Crne Gore prevozili cigare i 2009. godine, o čemu postoji i fotodokumentacija.

Bogatstvo Ekrema Luke se procjenjuje na pola milijarde eura. U sticanju toga bogatstva važno mjesto ima, dakle, i Crna Gora, odnosno ovdašnje kriminalne grupe i kriminalni poslovi koji su tekli preko naše države. Prema Monitorovom izvoru iz policije Lukin glavni crnogorski poslovni partner je jedan politički uticajan biznismen.

,,Vjerovatno da su od početka bili zajedno u švercu cigareta i druge robe. Luka sa njim nije prekidao veze, i u skorije vrijeme su se čak i dva puta mjesečno sastajali u Grčkoj i na Kipru”, kaže policijski izvor.

Takođe se vjeruje da je značajan dio prljavog Lukinog novca ušao u Crnu Goru preko pojedinih privatizacija, za šta za sada nema dovoljno dokaza.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

DRUŠTVO

DRAŠKO VUKOVIĆ, BIVŠI ČLAN KARTELA DARKA ŠARIĆA, PONOVO UHAPŠEN: Bjegunac koji se godinama slobodno šetao Crnom Gorom  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zagrebačka policija uhapsila je Draška Vukovića po Interpolovoj potjernici iz Argentnine, raspisanoj 2009. godine. Vuković je bio svjedok saradnik u postupku koji se vodio protiv grupe Darka Šarića i ostalih optuženih za šverc 5,7 tona kokaina. Vuković je 2016. godine platio 1.700 eura kazne jer je priznao da je lažnom izjavom istragu napada na novinara Tufika Softića iz 2007. skrenuo u pogrešnom pravcu, da bi ona bila završena zbog nedostatka dokaza

 

Gotovo trinaest godina nakon međunarodne akcije Balkanski ratnik, u kojoj su uhapšeni članovi narko klana Darka Šarića, ponovo se pominje ime Draška Vukovića. On je nedavno uhapšen u Zagrebu, jer se nalazi na Interpolovoj potjernici od 2009. godine. Za njim je potjernicu raspisala Argentina zbog pokušaja dilovanja gotovo pola tone kokaina u toj južnoameričkoj zemlji.

Vuković se šetao centrom Zagreba, kada su mu pripadnici hrvatske policije stavili lisice na ruke. Smješten je u ekstradicioni pritvor i čeka suđenje po tom zahtjevu za izručenje.

U Crnoj Gori je poznat otkad je pobjegao iz zatvora u Danskoj. On je sredinom februara 2007. godine uhapšen u Kopenhagenu sa 38 kilograma kokaina, vrijednog nekoliko miliona eura, zajedno s još dvojicom državljana Srbije, a svi su kod sebe imali hrvatske pasoše. Krajem marta 2007. godine uspio je pobjeći danskoj policiji tokom prebacivanja u zatvor. Vuković je pobjegao u sačekuši automobila u kojem je bio, a akciju su navodno organizovali njegovi saradnici iz narko kartela koji su napravili zasjedu policijskog vozila.

Draško Vuković je bio svjedok saradnik u drugostepenom postupku koji se vodio protiv grupe Darka Šarića i ostalih optuženih za šverc 5,7 tona kokaina iz Južne Amerike u Evropu. Uhapšeni su u velikoj akciji kodnog imena Balkanski ratnik. Svjedočio je o tome kako su švercovali velike količine kokaina, da je sarađivao s Draganom Dudićem Fricom i Anatazijem Martinićem, ali ne i Šarićem, iako je ranije dao iskaz u kojem je tvrdio da je Šarić bio neprikosnoveni vođa.

Vuković je 2016. godine platio 1.700 eura kazne jer je priznao da je lažnom izjavom istragu napada na novinara Tufika Softića iz 2007. skrenuo u pogrešnom pravcu, da bi ona zatim bila završena zbog nedostatka dokaza. Istraga pokušaja ubistva Softića je obustavljena jer policija i tužilaštvo za osam godina nijesu obezbijedili dokaze.

Policija je, na osnovu iskaza Vukovića, podnijela krivičnu prijavu protiv Dragana Labudovića, Ivana Asanovića i Vladana Labudovića 2014, sedam godina nakon napada na Softića. To je učinjeno samo na osnovu usmenog iskaza Vukovića, bez ijednog materijalnog dokaza, što su potvrdili spisi predmeta.

Vuković je prethodno, kako se navodi u spisima, samoinicijativno policiji dao informaciju da mu je Dragan Labudović, prilikom posjete Argentini, ispričao da je za isnoz od po 500 eura angažovao Berance Vladimira Labudovića i Ivana Asanovića da fizički napadnu Softića. To je, navodno, urađeno jer je novinar pisao o kriminalu u Beranama, dovodeći u vezu sa tim Dragana Labudovića. Te navode Vuković je ponovio i pred ODT Berane, nakon čega je otvorena istraga protiv njih pred Višim tužiocem u Bijelom Polju i naložene mjere tajnog nadzora. Te mjere, međutim, nijesu obezbijedile dokaze za krivičnu prijavu.

Vuković je naknadno pred višim tužiocem rekao da nikada nije dao te izjave, te da je njegov potpis falsifikovan. On je to objasnio navodima da je zapisnik potpisan latinicom, a da on piše samo ćirilicom.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ NAPADA NA PREDRAGA SPASOJEVIĆA: Opšta opasnost ili pokušaj ubistva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužilaštvo uhapšene za napad na Predraga Spasojevića, bivšeg načelnika Istražnog zatvora Spuž, terete za „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“. Spasojević smatra da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju

 

Nekadašnji načelnik Istražnog zatvora Spuž Predrag Spasojević, na čiju je kuću prije dva mjeseca bačena bomba, poručio je da će svjedočiti u korist Željka Lakušića (34) i Filipa Popovića (21), uhapšenih u tom slučaju. On smatra da tužilaštvo nije na pravi način okvalifikivalo djela za koja tereti Lakušića i Popovića.

Iz tog tužilaštva Monitoru su odgovorili da je protiv Lakušića i Popovića podnijet optužni predlog zbog krivičnog djela  – „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“.

,,Ako će odgovarati za izazivanje opšte opasnosti, odbijam da svjedočim protiv njih, svjedočiću u njihovu korist jer smatram da nijesu počinili to krivično djelo, i treba ih odmah osloboditi“, ogorčeno poručuje Spasojević.

Ističe da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju.

,,Šta bi bilo da je prva bomba eksplodirala ili druga? Da li bi to bilo ubistvo ili izazivanje opšte opasnosti kvalifikovano težom posljedicom. Zna se šta je bomba i da je njena namjena uništenje neprijateljske žive sile. Ako se djelo koje je počinjeno na moju štetu i pored toga kvalifikuje kao izazivanje opšte opasnosti, onda ne znam u kojoj zemlji živimo. Smatram da tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, jer ja ovu dvojicu koja se terete i protiv kojih je podignut optužni prijedlog u životu nijesam vidio. Motiv se nalazi u Istražnom zatvoru i isključivo je vezan za moj rad. Djelo je naručeno direktno iz Istražnog zatvora, ističe Spasojević.

On dodaje da su kazne za djelo koje se Lakušiću i Popoviću stavlja na teret male, te da samim tim sistem nije pokazao ozbiljnost da se suprostavi kriminalu i ozbiljno kazni  počinioce koji vrše  krivična djela na štetu policijskih službenika.

Bivši načelnik Istražnog zatvora, pojašnjava da je na jednoj od sjednica Vlade označen kao štićena ličnost nakon čega mu je dodijeljena policijska pratnja odnosno obezbjeđenje.

„Do kada će to trajati zavisi od procjene bezbjednosti koju će uraditi Agencija za nacionalnu bezbjednost“, kazao je Spasojević.

Spasojević je saopštio da je kao načelnik imao prijetnji od određenog broja pritvorenika, samo zbog toga što je radio svoj posao.

Osnovno državno tužilaštvo podiglo je optužni prijedlog protiv pritvorenika Marija Miloševića zbog napada na Spasojevića.  S druge strane i Milošević je podnio prijavu protiv Spasojevića, optužujuži ga za lažno prijavljivanje. I ovaj predmet se nalazi kod podgoričkog Osnovnog tužilaštva.

Prvog dana decembra na kapiju od porodične kuće Spasojevića aktivirana je bomba. Tom prilikom pričinjena je manja materijalna šteta. Motiv, makar zvanično, ni do danas nije utvrđen.

Uporedo sa sudskim postupcima čeka se i odluka Disciplinke komisije koja je pokrenula postupak protiv Spasojevića i to zbog toga jer je tokom gostovanja u televizijskoj emisiji neovlašćeno iznio određene podatke koji se tiču bezbjednosti u zatvoru, uz činjenicu da za određene medijske nastupe nije tražio, niti dobio saglasnost starješine organa.

„Povodom medijskih istupa službenika Predraga Spasojevića, donijeta je Odluka o pokretanju disciplinskog postupka protiv imenovanog zbog težih povreda službene dužnosti. Zakonom o državnim službenicima i namještenicima propisano je da disciplinksi postupak za težu povredu službene dužnosti protiv državnog službenika vodi i Disciplinska komisija. U skladu sa navedenim, odluka o pokretanju disciplinskog postupka protiv službenika Predraga Spasojevića, dostavljena je Disciplinksoj komisiji na dalje postupanje, saopštio je Monitoru pomoćnik direktora UIKS-a Nebojša Janković.

Na sve ovo Spasojević ponavlja da nije kriv i da će to dokazati.

Spasojević je gostujući u istoj televizijskoj emisiji kazao i da vrlo brzo očekuje predsjednika Crne Gore i DPS-a Mila Đukanovića „kod njega i da će mu spremiti ćeliju po svim standardima“.

Povodom te izjave, reagovali su iz DPS-a i Kabineta predsednika države, ističući da je Spasojević na krajnje neprimjeren način nasrnuo na najvišu državnu instituciju, na predsjednika Crne Gore, te da se mora pokrenuti odgovarajući postupak pred državnim organima.

Menadžmet Uprave za izvršenje krivičnih sankcija odmah se ogradio od svih njegovih izjava, posebno onih koje sadrže bilo koji politički segment, a koje nijesu spojive sa poslovima i radnim zadacima državnog službenika i namještenika UIKS-a, kako su saopštili

Spasojević je smijenjen samo dva dana kasnije.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ UBISTVA RADOMIRA ĐURIČKOVIĆA: Klanovi ratuju transkriptima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na posljednjem ročištu u podgoričkom Višem sudu, kada je tužilaštvo predalo transkripte Skaj komunikacije, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i advokaticu odbrane Nataliju Karadžić Perković i ključnog svjedoka Milorada Radulovića. Transkripti svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se optuženi Mario Milošević proglasio nevinim

 

Ubistvo Cetinjanina Radomira Đuričkovića je među prvim likidacijama počinjenim u višegodišnjem sukobu dva zaraćena kotorska kriminalna klana. I pored činjenice da je za ovaj zločin, za razliku od više desetina sličnih slučajeva, došlo do podizanja optužnice, na posljednjem održanom ročištu u podgoričkom Višem sudu, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i na same aktere događaja, počev od advokata odbrane do ključnog svjedoka Milorada Radulovića, na osnovu čijeg iskaza je tužlac u konačnom i zasnovao svoj optužni akt.

Sumnja je otvorena kada je tužilac Željko Tomković, s ciljem da dokaže umiješanost Podgoričanina Marija Miloševića u ovaj zločin, predao transkripte Skaj komunikacije, koji svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se ovaj optuženi proglasio nevinim.

S druge strane i odbrana Miloševića je došla do transkripta komunikacije, ali suprotstavljenog škaljarskog klana, u kojima se govori o pokušaju da se namjeste dokazi koji će teretiti Miloševića za ubistvo. Tako je i počeo „rat“ komunikacija u ovom procesu.

Advokatica Miloševića Natalija Karadžić Perković 11. novembra prošle godine od suda zatražila je da se istraži ko je osoba koja pod šifrom ,,B20712“ putem Skaj aplikacije saopštava sagovorniku da će sve napraviti da njen klijent bude osuđen na 40 godina robije.

U toj komunikaciji između Miloša Đuričkovića i Milija Bajramovića preko Skaj komunikacije 6. marta 2020. godine se eksplicitno navodi: ,,Samo čekam suđenje da počne i kopam ga 40 godina samo ne spominji nikome“, ,,ma idu oni po 20 godina a mario 40“, ,,napraviću ja da je mario puca sve sam spremio ja“, „zabetoniraću ga“, ,,ma svi su zabetonirani“, ,,kraj je njima“, ,,neće ga kosti iznositi vidjećes“…

Postupajući tužilac Željko Tomković je nakon toga kontaktirao nadležne policijske organe od kojih je zatražio dostavljanje materijala koji se odnosi na optuženog Miloševića. Ali je dobio neočekivano. Sredinom decembra umjesto komunikacije Đuričkovića i Bajramovića dostavljene su mu komunikacije Marija Miloševića sa Slobodanom Kašćelanom iz perioda od početka decembra 2020. godine do sredine februara 2021. godine. U tim kominukacijama, a koje su javno objavljene, njih dvojica dogovaraju obezbjeđivanje lažnih svjedoka i lažnog alibija za Miloševića za dan kada je ubijen Đuričković. Tako Milošević saopštava Kašćelanu plan da pred sudom tvrdi da je u vrijeme ubistva Đuričkovića bio na Kosovu.

Ono što ovaj slučaj čini specifičnim je to da je, prema istoj komunikaciji, Milošević u čitavu priču oko sređivanja alibija uključio i svoju advokaticu Nataliju Karadžić Perković.

Iz prepiske proizilazi da je advokatica Karadžić Perković početkom februara 2021. godine išla u Prištinu gdje se susrela sa Miloševićevim kosovskim advokatom Arsimom Bilalijem, pripadnikom kavačkog klana Srđanom Juriševićem i lažnim svjedocima.

Poslovi za račun klijenta, sudeći prema komunikaciji, tu se ne završavaju. Advokatica preko Skaj aplikacije javlja da su lažni svjedoci i kolega advokata Bilalija prošli testiranje i da su spremni pred sudom da tvrde da su spornog dana bili sa Miloševićem. Na sugestiju advokatice Karadžić Perković, Milošević i Kašćelan obezbjeđuju i dokaze koji bi sudu potvdili da je večerao u jednom hotelu na Kosovu.

– Važno da se sve odradi perfektno, jer Viši sud može da traži službenim putem da se sve to provjeri – kaže u jednoj od poruka advokatica Karadžić Perković, koju su prenijeli mediji.

Reakcije na objavljene komunikacije, očekivano, bile su ekspresne, pa je tako Osnovno tužilaštvo saopštilo da će utvrđivati da li je u radnjama advokatice i drugih lica koja se pominju u Skaj komunikaciji vezano za dogovor oko obezbjeđivanja lažnog alibija Mariju Miloševiću, ostvareno obilježje nekog od krivičnih djela koja su u nadležnosti tog tužilaštva.

Skaj komunikacija dostavljena je i Advokatskoj komori Crne Gore na ocjenu da li je advokatica Karadžić Perković prilikom obavljanja predmetnih komunikacija postupala u skladu sa Zakonom o advokaturi, drugim zakonskim propisima, Kodeksom profesionalne etike advokata i Statutom Advokatske komore, odnosno da li ima osnova za pokretanje disciplinskog postupka protiv nje zbog teže povrede dužnosti advokata.

Advokatica Karadžić Perković na prošlom ročištu kažnjena je sa 1.000 eura jer se bez obrazloženja nije pojavila. Njen klijent Milošević nije prihvatio da ga po zamjeni brani advokat Srđan Lješković pa je sudija Veljko Radovanović odložio suđenje i sljedeće ročište zakazao za 23. januar.

Optužnica je u ovom predmetu nekoliko puta vraćana na dopunu istrage, a dokazi tužilaštva prihvaćeni su tek nakon nepune četiri godine od počinjenog zločina. Prvom optužnicom u kojoj je Milošević ,,samo“ bio zadužen za kupovinu automobila korišćenog u napadu, a hice ispalio Igor Mašanović, izmijenjena je nakon što je Milorad Radulović poslije tri i po godine od događaja, 12. marta 2020. godine, otišao u tužilaštvo i promijenio prvobitni iskaz koji je, sa nekim izmjenama, ponovio i pred sudom krajem oktobra prošle godine.

Radulović je pred sudom označio Miloševića za direktnog izvršioca ubistva Đuričkovića dok je Mašanović, kako je kazao, vozio automobil iz kojeg je pucano. Ustvrdio je da u autu nije vidio optuženog Vukana Vujačića, ali se na kraju suđenja ipak pridružio krivičnom gonjenju i protiv njega.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo