Ličilo je na pravi novinarski intervju: u dva nastavka državna Pobjeda je prethodne sedmice objavila razgovor sa Robertom Gelbardom, bivšim izaslanikom Sjedinjenih Američkih Država za Balkan. Nekoliko mjeseci pošto je Ratko Knežević, kum premijera Mila Đukanovića i bivši trgovinski predstavnik Crne Gore u Vašingtonu, u medijima iznio optužbe o vezama Đukanovića i Stanka Subotića sa švercom duvana i brojnim nerasvijetljenim ubistvima na Balkanu, Gelbard za Pobjedu tvrdi da Knežević ,,ne govori istinu”. KAD INTERES GOVORI: Gelbard u razgovoru za Pobjedu nije samo optužio Kneževića da je lažljivac. Bivši američki diplomata potvrdio je ono sve što vođina propagandna mašina ponavlja – Milo Đukanović nema mane. On Crnu Goru vodi u demokratski raj.
Ovu Gelbardovu teško istraženu novinarsku ,,istinu,” iz Pobjede brže bolje prenijela je državna televizija. Srđan Kusovac, glavni urednik Pobjede, bivši premijerov savjetnik, koji je razgovarao sa bivšim američkim diplomatom, zaboravio je da napomene da Gelbard u Crnoj Gori ima poslovne interese i da je daleko od nepristrasnog posmatrača.
Nakon intervjua Knežević je najavio da će tužiti Gelbarda pred sudom u Londonu. Od Gelbardovih stavova u Pobjedi na temu odnosa Sejdinjenih Američkih Država i Crne Gore ogradila se ubrzo ambasada SAD u Crnoj Gori. ,,Gospodin Gelbard je ovdje kao privatni građanin, privatnim poslom, koji nije povezan sa američkom vladom”, kazao je portparol ambasade Aleksander Titolo.
Pobjeda je u medijskim krugovima optužena da je intervjuom sa Gelbardom samo pokušala da se dopadne gazdi. Dragoljub Vuković, dugogodišnji novinar i osnivač PCNEN-a, prepisku Gelbard – Knežević okarakterisao je ,,sapunicom” od koje građani u Crnoj Gori nemaju nikakve koristi, već samo mediji koji se tako ,,dodatno pozicioniraju u odnosu na one čiju političku volju artikulišu”.
NOVINARSTVO U SLUŽBI: Srđan Kusovac za Monitor objašnjava zašto je razgovarao sa Gelbardom:
“Zato što je ličnost koja je u vrijeme predsjedničke kampanje Baraka Obame bila njegov spoljnopolitički savjetnik relevantna za svakog novinara na ovoj planeti. Zato što je logično da je ličnost koja je devedesetih bila specijalni izaslanik predsjednika SAD za Balkan odličan poznavalac prilika u ovom regionu”. Zanimljivo, zvanična Podgorica tokom predsjedničke kampanje u Americi navijala je za Obaminog protivkandidata, konzervativca Džona Mekejna, koji je, svojevremeno, sa Đukanovićevim partnerima iz Rusije u našim vodama čak proslavljao svoj rođendan.
Kusovac je odbio da odgovori na pitanja Monitora – zbog čega Pobjeda nije objavila Kneževićeve optužbe na račun premijera. Kusovac nije htio da komentariše ni Vukovićevu izjavu da je Gelbardov intervju dio sapunice, niti da objasni zašto u Pobjedi nema kritike vlasti, niti tema o svakodnevnim nevoljama građana. Pobjeda i RTCG se finansiraju iz budžeta, parama crnogorskih građana. Ti mediji, vidno partijski po kadrovskim rješenjima i sadržaju, služe samo interesu vlasti.
Urednik Pobjede je ta pitanja nazvao tendencioznim i konstatacije i odgovore uslovio time da mu se u Monitoru omogući intervju. Kako u Monitoru ne poznajemo novinarske forme u kom sagovornik postavlja sam sebi pitanja, čitaoci Monitora ostali su uskraćeni za odgovore Srđana Kusovca.
DPS pokušava da oživi Pobjedu kako bi poboljšala položaj u štampanim medijima. Kusovac je dobro počeo.
Mihailo Jovović, urednik podgoričkih Vijesti komentariše za Monitor Gelbardov intervjuu u Pobjedi: ,,Da je savjetnik premijera uradio intervju sa g. Gelbardom nakon što je njegov ilegalni državni list – na čelu sa političkim direktorom vladajuće stranke- objavio sve Kneževićeve optužbe protiv premijera, to bi bilo profesionalno”.
,,Mada, mogao ga je pitati i o navodima Dika Sklara u knjizi Miše Glenija da su g. Đukanoviću Amerikanci rekli da je vrijeme da ‘obuče čistu košulju’ i prestane sa ‘tranzitom’ cigareta”, kaže Jovović. I pojašnjava: ” Javnost ima pravo da zna šta nekadašnji bliski saradnik premijera, šta god ko mislio o Ratku Kneževiću, ima da kaže o događajima u periodu u kome su nastali mnogi današnji politički i ekonomski problemi Crne Gore, a posebno uoči početka procesa protiv crnogorskih državljana u Bariju, gdje je on jedan od svjedoka”.
FINA RUKA: Da je Pobjeda, uz državnu televiziju, na čelu propagandne mašinerije DPS-a i nije neka novost. Malo je čitalaca koje će taj nalaz iznenaditi.
Problem je što se novinarstvo koje gaji Pobjeda – upregnuto da pokaže da je Crna Gora na čelu sa premijerom Đukanovićem na pravom putu- sa ,,ozbiljnih” adresa predstavlja kao profesionalno i pravo.
Tek što je Gelbard rekao svoje, u uvodnom tekstu u časopisu Matice crnogorske, ,,naučno se dokazuje” da je novinarstvo koje praktikuju Monitor i Vijesti, a vidi samo mane crnogorske vlasti, ekstremno i neprofesionalno. Monitor i Vijesti bi, s toga, preporučuje se u uvodnom tekstu Matice trebalo da se registruju kao politička partija.
Prethodne sedmice i Darko Šuković, urednik Antene M i saradnik na odsjeku za novinarstvo na Fakultetu političkih nauka u Podgorici, u razgovoru u emisiji Živa istina pita Mirka Kovača o ,,talibanima i talibančićima,” aludirajući jasno na one koji ne slave Đukanovićev raj.
,,Ako su ‘talibani’ oni koji pokušavajući da kontrolišu moćne u društvu, ukažu na zloupotrebe, nepoštovanje zakona i kriminal onda Vijesti i Monitor to jesu”, komentariše novu nauku o novinarstvu u Crnoj Gori Mihailo Jovović. ,,Nesreća je što su ovi mediji gotovo jedini na sceni, koji to rade”.
I Dragoljub Vuković misli da je na medijima da kontrolišu zloupotrebu vlasti i moći. ,,Prirodno je što u Crnoj Gori ima medija koji bespoštedno hvale vlast i onih drugih koji je bespoštedno kritikuju. Ovi drugi su korisniji, imajući u vidu da je jedan od važnih funkcija medija u demokratskom društvu kontrola vlasti”.
Milan Popović, profesor na Pravnom fakultetu jednostavno objašnjava nove novinarske uzlete: ,,Ranije strani plaćenik, izdajnik, danas taliban i ekstremista. Ništa novo. To je samo nastavak propagande režima uz pomoć onih koji su odlučili da služe dvoru, a protiv onih koji imaju građanske hrabrosti i profesionalizma”. Kako se obruč oko Mila Đukanovića steže, a nevolje množe zbog procesa po regionu i Evropi, propaganda će još brutalnije braniti premijera i napadati sve one koji mu ne glancaju bistu.
Gelbard, Hamović, Lazarević i Đukanović
Blisku vezu sa premijerom Đukanovićem, sa kojim je dok je bio u američkoj administraciji ,,svako jutro razgovarao telefonom” kako se pohvalio Njujork tajmsu pred kraj devedesetih, Gelbard nije prekinuo ni nakon odlaska iz Klintonove administracije. U poslove našeg premijera uključen je direktno, preko EFT Vojina Lazarevića i Vuka Hamovića. EFT je dugo bila ekskluzivni uvoznik električne energije u Crnu Goru i umalo projektom Buk- Bijela nije potopila Taru. Protiv EFT su se vodili brojni postupci u Srbiji, Velikoj Britaniji… Gelbardu nije prvi put da se ,,zbog biznisa” nađe u Crnoj Gori i kad je već tu, progovori koju lijepu o našoj demokratizaciji. Crnogorski zvaničnici ga svaki put, prime i upoznaju sa državnim poslovima. Nakon jedne od posljednjih Gelbardovih posjeta, izbila je afera oko novih identifikacionih dokumenata, kad je Ministarstvo unutrašnjih poslova naprasno odbilo ponudu francuske firme, napravivši međunarodni skandal. Naknadno posao je dobila američka Data kard. Gelbard, čija firma pravi američke pasoše, demantovao je da je uključen u taj posao, uz objašnjenje da je ,,zakasnio”. Gelbard se pohvalio tada da nam je on ,,doveo Aman Rizorts”, zakupca Svetog Stefana.
Istraga u slučaju ubistva policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića sve se više prepliće sa istragom o ubistvu Duška Jovanovića, glavnog i odgovornog urednika lista Dan. U oba slučaja, nakon više decenija, još uvijek nemamo kažnjene sve izvršitelje i nalogodavce zločina
Porodica i prijatelji policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića zapalili su 30. avgusta u 00.50 sati svijeće ispred njegove kuće u podgoričkom naselju Tološi, gdje je prije 19 godina ubijen.
Četrdesetšestogodišnji Šćekić ubijen je 2005. godine ispred svog porodičnog doma u trenutku kada je iz vozila krenuo prema ulazu u kuću, a ubica je iz neposredne blizine, sa oko 25 metara daljine, ispucao dva rafala iz automatskog oružja. U tom trenutku bio je načelnik kriminalističke policije i istraživao je podmetnute eksplozije na gradilištu hotela Splendid, radio je i na istragama najvećih ubistava u Crnoj Gori kako njegovih kolega, tako i Duška Jovanovića glavnog urednika lista Dan.
Ni poslije skoro dvije decenije, ne zna se ko je naručio Šćekićevo ubistvo, a nema ni pravosnažne presude okrivljenima za ovaj zločin.
Obilježavanju godišnjice ubistva Šćekića prisustvovali su i predsjednik Skupštine Andrija Mandić i ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović. Oni su poručili da je dužnost svih da se što skorije utvrdi ko je nalogodavac Šćekićevog ubistva.
,,Tadašnja bezbjednosna služba bila je sve osim bezbjednosna za poštene službenike policije. Nadam se da će neko nekad snositi odgovornost za propuste u istrazi, koji su uskratili mogućnost da optužnicom budu obuhvaćeni nalogodavac i dvojica službenika ANB-a koji su bili logistika ubicama mog brata”, kazala je sestra ubijenog policijskog inspektora Slavica Šćekić.
Ona je na mjestu ubistva svog brata još jednom podsjetila nadležne da pravda još nije zadovoljena, poručivši da od borbe neće odustati. Najavila je da će se slučaj ponovo naći pred Apelacionim sudom 30. septembra, a od oktobra će pred sudijama biti svake srijede.
Maratonski postupak za ubistvo Šćekića pratile su brojne kontroverze, od pomenutih ukinutih presuda zbog grešaka u pisanju do misterioznih nestanaka predmeta iz spisa predmeta.
Optuženi u ovom slučaju Saša Boreta, Ljubo Bigović, Milan Šćekić i Ljubo Vujadinović prvo su osuđeni na po 30 godina zatvora, međutim, drugostepena vijeća su ove presude ukinula. Razlog za to bile su bitne povrede odredaba krivičnog postupka, što je često dovodilo do povrede prava na odbranu i pravično suđenje. I pored prvih oslobađajućih presuda iz 2009. godine, koje je donio sudija Lazar Aković, slučaj je bio prepun tehničkih grešaka. Aković je nakon toga prešao u advokaturu, a proces se nastavio s nizom odlaganja i novih suđenja.
Predrag NIKOLIĆ Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. avgusta ili na www.novinarnica.net
U Crnoj Gori, od 2001. godine do danas, u prosjeku su četiri žene godišnje bile žrtve femicida. Ubijena Biljana Pavićević je 89. žrtva. Da li je to dovoljno da se kao društvo zamislimo i zabrinemo
Od početka godine u Osnovnom tužilaštvu u Podgorici formirano je 118 predmeta zbog krivičnog djela nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici. To znači da je svakog drugog dana podgoričkoj policiji pristizala po jedna prijava. Među onima koji su prijavljivali nasilje bila je, kako je to i zvanično saopšteno, i 33-godišnja Podgoričanka Biljana Pavićević. Institucije nijesu uspjele da je zaštite od četiri godine starijeg bivšeg supruga Miljana Boškovića koji je ubio samo dvadeset dana nakon što ga je prijavila policiji. Nadležno tužilaštvo je ocijenilo da nema elemenata krivičnog djela, nakon čega mu je izrečena opomena i zabrana prilaska bivšoj supruzi.
Kako je na dan ubistva saopšteno iz policije, Pavićević je prvog avgusta prijavila bivšeg supruga i oni su o tome obavijestili nadležnog tužioca u Podgorici. Dežurni državni tužilac se, „nakon sagledavanja svih aspekata predmetnog događaja“, izjasnio da u radnjama prijavljenog lica nema elemenata bilo kojeg krivičnog djela za koje se gonjenje preduzima po službenoj dužnosti, te da Uprava policije cijeni da li u radnjama prijavljenog lica ima elemenata prekršaja. Tako je, sada već osumnjičeni za ubistvo, kaženjen pred Sudom za prekršaje.
Prema zvaničnim podacima u Crnoj Gori je od početka 2019. godine do danas ubijeno 16 žena, gdje su kao počinioci identifikovani supružnici, partneri, bivši partneri ili članovi porodice. Samo 2019. godine evidentirano je pet ubistava žena. Dvije žene su ubijene u Nikšiću i po jedna u Rožajama, Cetinju i Bijelom Polju. U dva slučaja sin je ubio majku, jednu ženu ubio je emotivni partner, u jednom slučaju riječ je o poznanicima koji nisu bili u emotivnoj vezi, dok je jednu žrtvu života lišila bivša supruga tadašnjeg partnera.
Godinu kasnije evidentirana su tri ubistva žena – u Beranama, Cetinju i Kotoru. „U jednom slučaju radi se o supružnicima, u jednom slučaju ubica je član šire porodice, a u jednom je riječ o partnerima. U 2021. godini evidentirana su dva ubistva žena – u Petnjici i Podgorici, a riječ je o supružnicima i u drugom slučaju o bivšim emotivnim partnerima. Godinu dana kasnije žene su bile žrtve u Baru i Herceg Novom – u jednom slučaju supružnika, a u drugom bivšeg supružnika“, pokazuju podaci iz Uprave policije.
Tokom prošle godine evidentirano je jedno ubistvo u Podgorici, a ubica i žrtva su bili poznanici. „Od početka 2024. godini do danas počinjena su tri ubistva – dvije žene su bile žrtve u Podgorici, a jedna u Kotoru. U jednom slučaju počinitelj je bio suprug, u drugom bivši suprug, a u trećem je kćerka ubila majku“, navode iz Uprave policije.
Da porodično nasilje poprima zabrinjavajuće razmjere, ne samo u Crnoj Gori, već svugdje u svijetu u razgovoru za Monitor ocjenjuje i predsjednik Internacionalne policijske organizacije Ivan Pekić. “Ovo što smo mogli da vidimo u Crnoj Gori je apsolutno do pravne legistative i zbog svih onih pravnih prepreka koje bi trebalo da rešavaju ovakve krucijalne probleme porodičnog nasilja koji su sve učestaliji i ponavljaju se. Žrtve nasilja, posebno porodičnog, nemaju u državi apsolutno podršku. I to ne samo pravnu pomoć već i ekonomsku pomoć“, kaže Pekić.
Ono što u Crnoj Gori dodatno komplikuje situaciju jeste tradicija, ocjenjuje Pekić, posebno u ruralnim djelovima zemlje. „Tu je otac, odnosno muž, nosilac svih poslova u kući, a žena je tu – po onim tradicionalnim uvjerenjima Crnogoraca, pogotovo u tim ruralnim područjima – da sluša. I to je nešto što je danas ne samo opterućujuće, nego bi u 21.vijeku trebalo da se mijenja. Žene su pretežno zbog finansijske nezavisnosti neodlučne da napuste takvu porodicu i spremne su da trpe sva ta maltretiranja, od batina do ne znam čega da bi ostala u takvoj familiji. Ne odlučuju se žene lako za taj korak. Posebno ako niste zaposleni a imate dvoje ili troje djece… Onda je to zaista jedan mukotrpan i težak posao“, smatra Pekić.
Naš sagovornik dodaje da se među faktorima koji se primjećuju u slučajevima porodičnog nasilja, osim ekonomske (ne)zavisnosti i tradicije, mogu uočiti i oni koji se tiču čitavog društva pa i države, jer su vezani za pravna (ne)djelovanja. „Crnogorski zakoni su veoma loši jer propisuju prvo prekršajne, pa potom novčane kazne, dok su i same zatvorske kazne koje su zaprijećene veoma niske za djela koje učine ti nasilnici. Žene zbog ekonomske nemogućnosti ostaju u takvim brakovima i onda dolazi do eskalacije i tragičnih slučajeva gdje se muškarac odluči da liši života svoju suprugu, u nekim slučajevima i sebe, i nekad na takav način ostavi djecu da budu siročad“, kaže Pekić.
Ističe da upravo zbog svega toga ne može reći da je Crna Gora i njen pravni sistem u potpunosti prilagođen kako bi se zaštitile žrtava nasilja. „Ima puno nedostataka ali svakako je dobro i pozdravljamo najavu otvaranja sigurnih ženskih kuća, kako na sjeveru tako i u centralnom djelu i na primoriju i to je nešto dobro. Da žrtve porodičnog nasilja mogu pronaći zaštitu u tim domovima. Ono što je loše u tome je što takav vid zaštite žrtava porodičnog nasilja ne može trajati bezgranično niti to traje u jednom dužem vremenskom intervalu već i nakon nekog kraćeg vremenskog perioda žrtve moraju izaći sa djecom iz tih sigurnih kuća i tog momenta one opet postaju mete partnera-nasilnika“, objašnjava Pekić.
Upravo zato je mišljenja da sve službe i institucije koje trebaju da se bave zaštitom žrtava nasilja, treba da na jedan sveobuhvatan način sagledaju ove okolnosti jer na taj način, samo zajedničkim sudjelovanjem službi, udruživanjem i pravljenjem možda zajedničih budžeta na nivou države, može se pomoći žrtvama porodičnog nasilja. „ Apsolutno je nemoguće da jedna majka sa dvoje ili troje djece, a pritom je i nezaposlena može odgajati djecu i plaćati stan u Crnoj Gori. Smatram da posebno socijalne službe treba da se posebno pozabave ovim problemom ali i službe bezbjednosti kojima je zadatak da brinu o bezbjednosti žrtava“, dodaje Pekić.
Na kraju još jedna brojka – od 2001. godine do danas, u prosjeku su četiri žene godišnje bile žrtve femicida. Ubijena Biljana Pavićević je 89. žrtva. Da li je to dovoljno da se kao društvo zamislimo i zabrinemo?
Od 333 miliona cigareta koje su u 2023. zaplijenili evropski graničari, ukupno je 62,2 miliona stiglo iz Crne Gore. Tako je Crna Gora u prošloj godini bila treća država na OLAF-ovoj listi, iza Turske (84,6 miliona) i Ujedinjenih Arapskih Emirata (76,2). Slijede Indonezija (52,5), Kina (19,4), Singapur (12,4), Pakistan (10), Indija (9,2 miliona) i Kambodža (4,5 miliona)
Evropska služba za suzbijanje prevara (OLAF) saopštila je u izvještaju o svom radu za 2023. da je Crna Gora u vrhu zemalja iz koje su došle cigarete zaplijenjene na granicama EU.
Od 333 miliona cigareta koje su u 2023. zaplijenili evropski graničari, ukupno je 62,2 miliona stiglo iz Crne Gore. Tako je Crna Gora u prošloj godini bila treća država na OLAF-ovoj listi, iza Turske (84,6 miliona) i Ujedinjenih Arapskih Emirata (76,2). Slijede Indonezija (52,5), Kina (19,4), Singapur (12,4), Pakistan (10), Indija (9,2 miliona) i Kambodža (4,5 miliona).
Iz Kine je navedeni iznos oduzet u sedam zaplijena, a iz drugih država u po jednoj akciji, navodi se u dokumentu. Prema OLAF-u, van granica EU, u Srbiji i Izraelu, zaplijenjeno je 144,3 miliona cigareta, a unutar granica Unije 140,6 miliona. Navodi se da su operacije OLAF-a dovele do zaplene preko 616 miliona ilegalnih cigareta širom svijeta, uključujući 333 miliona cigareta zaplijenjenih na spoljnim granicama EU.
“OLAF je takođe pomogao da se zaplijeni 140 tona sirovog duvana i šest tona duvana za lulu, sprečavajući gubitke od preko 151 miliona eura za budžete EU i nacionalne budžete. Pored toga, dojave iz OLAF-a dovele su do konfiskcije 144,34 miliona cigareta i 40 tona sirovog duvana izvan EU”, navedeno je u izvještaju. U dokumentu se ocjenjuje da je “krijumčarenje cigareta ponovo globalno pitanje jer su neke od zemalja uključenih u ilegalnu trgovinu bile udaljene poput Turske, Indonezije, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Crne Gore”.
„Šverc cigareta je državni projekat koji je režirao bivši režim, i on je vremenom privatizovan u korist odabranih i privilegovanih pojedinaca koji su finansirali izborne kampanje, kao i druge ilegalne i netransparentne aktivnosti partija i funkcionera bivše vlasti“, za portal RTCG kazao je potpredsjednik Vlade za politički sistem, pravosuđe i antikorupciju Momo Koprivica. Komentarišući izvještaj, Koprivica je ocijenio da je osnovni preduslov šverca cigareta korupcija u policiji i na carini, na različitim nivoima.
Kazao je da je sa Balkana poticalo oko 30 milijardi cigareta koje su dominantno činile štetu tržištu i budžetu Velike Britanije i pojedinih članica EU i da je opravdana međunarodna zabrinutost i aktivnosti institucija zaduženih za vladavinu prava međunarodnih partnera.
Koprivica naglašava da je osnovni vid krijumčarenja cigareta vršen zloupotrebom Slobodne carinske zone u Luci Bar. “Cigarete koje su stizale u Luku Bar su, zahvaljujući korupciji i sistemskom djelovanju zarobljenih struktura u policiji i carinskoj upravi, išle izvan Crne Gore preko njene kopnene teritorije, tako što bi nakon ilegalnog izlaska iz skladišta u Slobodnoj carinskoj zoni, kreirani lažni carinski dokumenti koji su osnov njihovog fiktivnog izvoza brodovima iz Luke Bar. Riječ je bilo o veoma razrađenoj i strukturiranoj šemi krijumčarenja i eliminisanja tragova, gdje su nezaobilaznu ulogu imali korumpirani policijski i carinski službenici, zatim špediterska preduzeća, pa do visokih policijskih funkcinera i sa njima povezanih lica i članova porodica, kao lica na crnoj listi SAD, kao što je Daka Davidović“, ističe Koprivica i dodaje da “OKG imaju i ilegalne magacine i skladišta, iz kojih su se otpremale cigarete, nakon sačinjavanja friziranih papira o tranzitu, ka navodnim krajnjim destinacijama”.
Koprivica je ocijenio da je u borbi protiv ovog fenomena bilo više marketinga, a malo sistemskih rješenja. “Bilo je i govora da će sa izborom 44. Vlade stati borba protiv šverca cigareta, ali te tvrdnje upravo činjenice demantuju. Naime, Uprava prihoda i carina (UPC) zaplijenila je 22.12.2023. godine u Slobodnoj zoni Luke Bar 1.188 paketa cigareta, odnosno oko 594.000 paklica. Sve cigarete su bile bez akciznih markica, a one su kontejnerom dopremljene iz Ujedinjenih Arpaskih Emirata, a naši carinski službenici iz Sektora za carinsku kontrolu i bezbjednost su spriječili da budu prokrijumčarene preko Luke Bar”, kazao je.
Posljednje hapšenje u Crnoj Gori zbog krijumčarenja cigareta policija je obavila početkom juna kada je uhapšen bivši šef kriminalističke policije u Baru Ilija Vasović. On je uhapšen dva dana nakon što je Libertaspress objavio da je Europol dostavio tužilaštvu informacije o umiješanosti Vasovića u kriminal. SKY prepiska otkrila je da Vasović i Aleksandar Mrkić dogovoraju, navodno, šverc cigareta preko Luke Bar. U prepiskama se govori i da je kontroverzni biznismen Miodrag – Daka Davidović (67), navodno ključni čovjek za kriminalne aktivnosti u poslu sa krijumčarenjem cigareta nakon parlamentarnih izbora u Crnoj Gori u avgustu 2020. godine. Davidović do danas nije ni u Specijalnom državnom tužilaštvu, niti u Specijalnom policijskom odjeljenju, saslušavan ni kao građanin, ni kao svjedok, ni kao osumnjičeni.
Na osnovu transkripata razgovora koji su dostavljeni crnogorskoj policiji i tužilaštvu u junu prošle godine podignuta je optužnica protiv bivšeg direktora crnogorske policije Veselina Veljovića, te podgoričana Aleksandra Mrkića, koji je u bjekstvu, njegovog brata Nikole te Muja Nikočevića. Tom optužnicom, koja je potvrđena od strane podgoričkog Višeg suda obuhvaćeno je još 11 optuženih i na jesen se očekuje početak suđenja.
Treba se prisjetiti i slučaja protiv bivšeg direktora Uprave prihoda i carina Rada Miloševića. Ni do danas nema odgovora dokle se stiglo sa istragom pokrenutom nakon što je Milošević u decembru 2022.godine uhapšen. Početkom oktobra 2022.godine Milošević se prvi put na nekoliko sati našao pred policijskim inspektorima, a nakon što je Specijalno državno tužilaštvo pokrenulo akciju usmjeru na identifikovanje osoba koje pripadaju organizovanom lancu koji je švercovao dio cigareta koje je država zaplijenila u Slobodnoj carinskoj zoni Luke Bar, a koje su trebalo da budu i uništene. Poslije šestosatnog informativnog razgovora pušten je usljed nedostatka dokaza. Akcija državnog šverca cigareta policijski je razotkrivena tek kada je dokazano da je od dva šlepera cigareta – koji su navodno spaljivani 29. septembra 2022. u maloj peći nikšićke fabrike ,,M konstrakšn“ – volšebno nestao kamion sa robom vrijednom milion eura. Specijalno policijsko odjeljenje akciju je započelo nakon što su dobili precizne podatke i informacije od Agencije za nacionalnu bezbjednost koja je nadgledanje koordinirala sa britanskim kolegama, uz evidentiranje krijumčarene robe i lociranje ,,sklonjenog“ kamiona ,,Brnović transa“. Osumnjičeni Milošević tvrdi da je to dio namještaljke. Vlada je 7. oktobra 2022.godine, dva dana pošto je Milošević privođen na informativni razgovor, na prijedlog premijera Dritana Abazovića smijenila tadašnjeg v. d. direktora Agencije za nacionalnu bezbjednost Sava Kenteru. Nekoliko dana kasnije Milošević je podnio ostavku, a zatim u javnim nastupima tvrdio da nije kriv i da je sve radio po zakonu.
Jedno je sigurno – Specijalno tužilaštvo ima još nedovršenog posla.
HORIZONTI3 sedmice
DANAS, SJUTRA2 sedmice
INTERVJU2 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
FOKUS3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice