Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Kusovac, Gelbard i ostali

Objavljeno prije

na

Ličilo je na pravi novinarski intervju: u dva nastavka državna Pobjeda je prethodne sedmice objavila razgovor sa Robertom Gelbardom, bivšim izaslanikom Sjedinjenih Američkih Država za Balkan. Nekoliko mjeseci pošto je Ratko Knežević, kum premijera Mila Đukanovića i bivši trgovinski predstavnik Crne Gore u Vašingtonu, u medijima iznio optužbe o vezama Đukanovića i Stanka Subotića sa švercom duvana i brojnim nerasvijetljenim ubistvima na Balkanu, Gelbard za Pobjedu tvrdi da Knežević ,,ne govori istinu”. KAD INTERES GOVORI: Gelbard u razgovoru za Pobjedu nije samo optužio Kneževića da je lažljivac. Bivši američki diplomata potvrdio je ono sve što vođina propagandna mašina ponavlja – Milo Đukanović nema mane. On Crnu Goru vodi u demokratski raj.

Ovu Gelbardovu teško istraženu novinarsku ,,istinu,” iz Pobjede brže bolje prenijela je državna televizija. Srđan Kusovac, glavni urednik Pobjede, bivši premijerov savjetnik, koji je razgovarao sa bivšim američkim diplomatom, zaboravio je da napomene da Gelbard u Crnoj Gori ima poslovne interese i da je daleko od nepristrasnog posmatrača.

Nakon intervjua Knežević je najavio da će tužiti Gelbarda pred sudom u Londonu. Od Gelbardovih stavova u Pobjedi na temu odnosa Sejdinjenih Američkih Država i Crne Gore ogradila se ubrzo ambasada SAD u Crnoj Gori. ,,Gospodin Gelbard je ovdje kao privatni građanin, privatnim poslom, koji nije povezan sa američkom vladom”, kazao je portparol ambasade Aleksander Titolo.

Pobjeda je u medijskim krugovima optužena da je intervjuom sa Gelbardom samo pokušala da se dopadne gazdi. Dragoljub Vuković, dugogodišnji novinar i osnivač PCNEN-a, prepisku Gelbard – Knežević okarakterisao je ,,sapunicom” od koje građani u Crnoj Gori nemaju nikakve koristi, već samo mediji koji se tako ,,dodatno pozicioniraju u odnosu na one čiju političku volju artikulišu”.

NOVINARSTVO U SLUŽBI: Srđan Kusovac za Monitor objašnjava zašto je razgovarao sa Gelbardom:

“Zato što je ličnost koja je u vrijeme predsjedničke kampanje Baraka Obame bila njegov spoljnopolitički savjetnik relevantna za svakog novinara na ovoj planeti. Zato što je logično da je ličnost koja je devedesetih bila specijalni izaslanik predsjednika SAD za Balkan odličan poznavalac prilika u ovom regionu”. Zanimljivo, zvanična Podgorica tokom predsjedničke kampanje u Americi navijala je za Obaminog protivkandidata, konzervativca Džona Mekejna, koji je, svojevremeno, sa Đukanovićevim partnerima iz Rusije u našim vodama čak proslavljao svoj rođendan.

Kusovac je odbio da odgovori na pitanja Monitora – zbog čega Pobjeda nije objavila Kneževićeve optužbe na račun premijera. Kusovac nije htio da komentariše ni Vukovićevu izjavu da je Gelbardov intervju dio sapunice, niti da objasni zašto u Pobjedi nema kritike vlasti, niti tema o svakodnevnim nevoljama građana. Pobjeda i RTCG se finansiraju iz budžeta, parama crnogorskih građana. Ti mediji, vidno partijski po kadrovskim rješenjima i sadržaju, služe samo interesu vlasti.

Urednik Pobjede je ta pitanja nazvao tendencioznim i konstatacije i odgovore uslovio time da mu se u Monitoru omogući intervju. Kako u Monitoru ne poznajemo novinarske forme u kom sagovornik postavlja sam sebi pitanja, čitaoci Monitora ostali su uskraćeni za odgovore Srđana Kusovca.

DPS pokušava da oživi Pobjedu kako bi poboljšala položaj u štampanim medijima. Kusovac je dobro počeo.

Mihailo Jovović, urednik podgoričkih Vijesti komentariše za Monitor Gelbardov intervjuu u Pobjedi: ,,Da je savjetnik premijera uradio intervju sa g. Gelbardom nakon što je njegov ilegalni državni list – na čelu sa političkim direktorom vladajuće stranke- objavio sve Kneževićeve optužbe protiv premijera, to bi bilo profesionalno”.

,,Mada, mogao ga je pitati i o navodima Dika Sklara u knjizi Miše Glenija da su g. Đukanoviću Amerikanci rekli da je vrijeme da ‘obuče čistu košulju’ i prestane sa ‘tranzitom’ cigareta”, kaže Jovović. I pojašnjava: ” Javnost ima pravo da zna šta nekadašnji bliski saradnik premijera, šta god ko mislio o Ratku Kneževiću, ima da kaže o događajima u periodu u kome su nastali mnogi današnji politički i ekonomski problemi Crne Gore, a posebno uoči početka procesa protiv crnogorskih državljana u Bariju, gdje je on jedan od svjedoka”.

FINA RUKA: Da je Pobjeda, uz državnu televiziju, na čelu propagandne mašinerije DPS-a i nije neka novost. Malo je čitalaca koje će taj nalaz iznenaditi.

Problem je što se novinarstvo koje gaji Pobjeda – upregnuto da pokaže da je Crna Gora na čelu sa premijerom Đukanovićem na pravom putu- sa ,,ozbiljnih” adresa predstavlja kao profesionalno i pravo.

Tek što je Gelbard rekao svoje, u uvodnom tekstu u časopisu Matice crnogorske, ,,naučno se dokazuje” da je novinarstvo koje praktikuju Monitor i Vijesti, a vidi samo mane crnogorske vlasti, ekstremno i neprofesionalno. Monitor i Vijesti bi, s toga, preporučuje se u uvodnom tekstu Matice trebalo da se registruju kao politička partija.

Prethodne sedmice i Darko Šuković, urednik Antene M i saradnik na odsjeku za novinarstvo na Fakultetu političkih nauka u Podgorici, u razgovoru u emisiji Živa istina pita Mirka Kovača o ,,talibanima i talibančićima,” aludirajući jasno na one koji ne slave Đukanovićev raj.

,,Ako su ‘talibani’ oni koji pokušavajući da kontrolišu moćne u društvu, ukažu na zloupotrebe, nepoštovanje zakona i kriminal onda Vijesti i Monitor to jesu”, komentariše novu nauku o novinarstvu u Crnoj Gori Mihailo Jovović. ,,Nesreća je što su ovi mediji gotovo jedini na sceni, koji to rade”.

I Dragoljub Vuković misli da je na medijima da kontrolišu zloupotrebu vlasti i moći. ,,Prirodno je što u Crnoj Gori ima medija koji bespoštedno hvale vlast i onih drugih koji je bespoštedno kritikuju. Ovi drugi su korisniji, imajući u vidu da je jedan od važnih funkcija medija u demokratskom društvu kontrola vlasti”.

Milan Popović, profesor na Pravnom fakultetu jednostavno objašnjava nove novinarske uzlete: ,,Ranije strani plaćenik, izdajnik, danas taliban i ekstremista. Ništa novo. To je samo nastavak propagande režima uz pomoć onih koji su odlučili da služe dvoru, a protiv onih koji imaju građanske hrabrosti i profesionalizma”.
Kako se obruč oko Mila Đukanovića steže, a nevolje množe zbog procesa po regionu i Evropi, propaganda će još brutalnije braniti premijera i napadati sve one koji mu ne glancaju bistu.

Gelbard, Hamović, Lazarević i Đukanović

 

Blisku vezu sa premijerom Đukanovićem, sa kojim je dok je bio u američkoj administraciji ,,svako jutro razgovarao telefonom” kako se pohvalio Njujork tajmsu pred kraj devedesetih, Gelbard nije prekinuo ni nakon odlaska iz Klintonove administracije. U poslove našeg premijera uključen je direktno, preko EFT Vojina Lazarevića i Vuka Hamovića. EFT je dugo bila ekskluzivni uvoznik električne energije u Crnu Goru i umalo projektom Buk- Bijela nije potopila Taru. Protiv EFT su se vodili brojni postupci u Srbiji, Velikoj Britaniji… Gelbardu nije prvi put da se ,,zbog biznisa” nađe u Crnoj Gori i kad je već tu, progovori koju lijepu o našoj demokratizaciji. Crnogorski zvaničnici ga svaki put, prime i upoznaju sa državnim poslovima. Nakon jedne od posljednjih Gelbardovih posjeta, izbila je afera oko novih identifikacionih dokumenata, kad je Ministarstvo unutrašnjih poslova naprasno odbilo ponudu francuske firme, napravivši međunarodni skandal. Naknadno posao je dobila američka Data kard. Gelbard, čija firma pravi američke pasoše, demantovao je da je uključen u taj posao, uz objašnjenje da je ,,zakasnio”. Gelbard se pohvalio tada da nam je on ,,doveo Aman Rizorts”, zakupca Svetog Stefana.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

DRUŠTVO

DRAŠKO VUKOVIĆ, BIVŠI ČLAN KARTELA DARKA ŠARIĆA, PONOVO UHAPŠEN: Bjegunac koji se godinama slobodno šetao Crnom Gorom  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zagrebačka policija uhapsila je Draška Vukovića po Interpolovoj potjernici iz Argentnine, raspisanoj 2009. godine. Vuković je bio svjedok saradnik u postupku koji se vodio protiv grupe Darka Šarića i ostalih optuženih za šverc 5,7 tona kokaina. Vuković je 2016. godine platio 1.700 eura kazne jer je priznao da je lažnom izjavom istragu napada na novinara Tufika Softića iz 2007. skrenuo u pogrešnom pravcu, da bi ona bila završena zbog nedostatka dokaza

 

Gotovo trinaest godina nakon međunarodne akcije Balkanski ratnik, u kojoj su uhapšeni članovi narko klana Darka Šarića, ponovo se pominje ime Draška Vukovića. On je nedavno uhapšen u Zagrebu, jer se nalazi na Interpolovoj potjernici od 2009. godine. Za njim je potjernicu raspisala Argentina zbog pokušaja dilovanja gotovo pola tone kokaina u toj južnoameričkoj zemlji.

Vuković se šetao centrom Zagreba, kada su mu pripadnici hrvatske policije stavili lisice na ruke. Smješten je u ekstradicioni pritvor i čeka suđenje po tom zahtjevu za izručenje.

U Crnoj Gori je poznat otkad je pobjegao iz zatvora u Danskoj. On je sredinom februara 2007. godine uhapšen u Kopenhagenu sa 38 kilograma kokaina, vrijednog nekoliko miliona eura, zajedno s još dvojicom državljana Srbije, a svi su kod sebe imali hrvatske pasoše. Krajem marta 2007. godine uspio je pobjeći danskoj policiji tokom prebacivanja u zatvor. Vuković je pobjegao u sačekuši automobila u kojem je bio, a akciju su navodno organizovali njegovi saradnici iz narko kartela koji su napravili zasjedu policijskog vozila.

Draško Vuković je bio svjedok saradnik u drugostepenom postupku koji se vodio protiv grupe Darka Šarića i ostalih optuženih za šverc 5,7 tona kokaina iz Južne Amerike u Evropu. Uhapšeni su u velikoj akciji kodnog imena Balkanski ratnik. Svjedočio je o tome kako su švercovali velike količine kokaina, da je sarađivao s Draganom Dudićem Fricom i Anatazijem Martinićem, ali ne i Šarićem, iako je ranije dao iskaz u kojem je tvrdio da je Šarić bio neprikosnoveni vođa.

Vuković je 2016. godine platio 1.700 eura kazne jer je priznao da je lažnom izjavom istragu napada na novinara Tufika Softića iz 2007. skrenuo u pogrešnom pravcu, da bi ona zatim bila završena zbog nedostatka dokaza. Istraga pokušaja ubistva Softića je obustavljena jer policija i tužilaštvo za osam godina nijesu obezbijedili dokaze.

Policija je, na osnovu iskaza Vukovića, podnijela krivičnu prijavu protiv Dragana Labudovića, Ivana Asanovića i Vladana Labudovića 2014, sedam godina nakon napada na Softića. To je učinjeno samo na osnovu usmenog iskaza Vukovića, bez ijednog materijalnog dokaza, što su potvrdili spisi predmeta.

Vuković je prethodno, kako se navodi u spisima, samoinicijativno policiji dao informaciju da mu je Dragan Labudović, prilikom posjete Argentini, ispričao da je za isnoz od po 500 eura angažovao Berance Vladimira Labudovića i Ivana Asanovića da fizički napadnu Softića. To je, navodno, urađeno jer je novinar pisao o kriminalu u Beranama, dovodeći u vezu sa tim Dragana Labudovića. Te navode Vuković je ponovio i pred ODT Berane, nakon čega je otvorena istraga protiv njih pred Višim tužiocem u Bijelom Polju i naložene mjere tajnog nadzora. Te mjere, međutim, nijesu obezbijedile dokaze za krivičnu prijavu.

Vuković je naknadno pred višim tužiocem rekao da nikada nije dao te izjave, te da je njegov potpis falsifikovan. On je to objasnio navodima da je zapisnik potpisan latinicom, a da on piše samo ćirilicom.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ NAPADA NA PREDRAGA SPASOJEVIĆA: Opšta opasnost ili pokušaj ubistva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužilaštvo uhapšene za napad na Predraga Spasojevića, bivšeg načelnika Istražnog zatvora Spuž, terete za „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“. Spasojević smatra da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju

 

Nekadašnji načelnik Istražnog zatvora Spuž Predrag Spasojević, na čiju je kuću prije dva mjeseca bačena bomba, poručio je da će svjedočiti u korist Željka Lakušića (34) i Filipa Popovića (21), uhapšenih u tom slučaju. On smatra da tužilaštvo nije na pravi način okvalifikivalo djela za koja tereti Lakušića i Popovića.

Iz tog tužilaštva Monitoru su odgovorili da je protiv Lakušića i Popovića podnijet optužni predlog zbog krivičnog djela  – „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“.

,,Ako će odgovarati za izazivanje opšte opasnosti, odbijam da svjedočim protiv njih, svjedočiću u njihovu korist jer smatram da nijesu počinili to krivično djelo, i treba ih odmah osloboditi“, ogorčeno poručuje Spasojević.

Ističe da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju.

,,Šta bi bilo da je prva bomba eksplodirala ili druga? Da li bi to bilo ubistvo ili izazivanje opšte opasnosti kvalifikovano težom posljedicom. Zna se šta je bomba i da je njena namjena uništenje neprijateljske žive sile. Ako se djelo koje je počinjeno na moju štetu i pored toga kvalifikuje kao izazivanje opšte opasnosti, onda ne znam u kojoj zemlji živimo. Smatram da tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, jer ja ovu dvojicu koja se terete i protiv kojih je podignut optužni prijedlog u životu nijesam vidio. Motiv se nalazi u Istražnom zatvoru i isključivo je vezan za moj rad. Djelo je naručeno direktno iz Istražnog zatvora, ističe Spasojević.

On dodaje da su kazne za djelo koje se Lakušiću i Popoviću stavlja na teret male, te da samim tim sistem nije pokazao ozbiljnost da se suprostavi kriminalu i ozbiljno kazni  počinioce koji vrše  krivična djela na štetu policijskih službenika.

Bivši načelnik Istražnog zatvora, pojašnjava da je na jednoj od sjednica Vlade označen kao štićena ličnost nakon čega mu je dodijeljena policijska pratnja odnosno obezbjeđenje.

„Do kada će to trajati zavisi od procjene bezbjednosti koju će uraditi Agencija za nacionalnu bezbjednost“, kazao je Spasojević.

Spasojević je saopštio da je kao načelnik imao prijetnji od određenog broja pritvorenika, samo zbog toga što je radio svoj posao.

Osnovno državno tužilaštvo podiglo je optužni prijedlog protiv pritvorenika Marija Miloševića zbog napada na Spasojevića.  S druge strane i Milošević je podnio prijavu protiv Spasojevića, optužujuži ga za lažno prijavljivanje. I ovaj predmet se nalazi kod podgoričkog Osnovnog tužilaštva.

Prvog dana decembra na kapiju od porodične kuće Spasojevića aktivirana je bomba. Tom prilikom pričinjena je manja materijalna šteta. Motiv, makar zvanično, ni do danas nije utvrđen.

Uporedo sa sudskim postupcima čeka se i odluka Disciplinke komisije koja je pokrenula postupak protiv Spasojevića i to zbog toga jer je tokom gostovanja u televizijskoj emisiji neovlašćeno iznio određene podatke koji se tiču bezbjednosti u zatvoru, uz činjenicu da za određene medijske nastupe nije tražio, niti dobio saglasnost starješine organa.

„Povodom medijskih istupa službenika Predraga Spasojevića, donijeta je Odluka o pokretanju disciplinskog postupka protiv imenovanog zbog težih povreda službene dužnosti. Zakonom o državnim službenicima i namještenicima propisano je da disciplinksi postupak za težu povredu službene dužnosti protiv državnog službenika vodi i Disciplinska komisija. U skladu sa navedenim, odluka o pokretanju disciplinskog postupka protiv službenika Predraga Spasojevića, dostavljena je Disciplinksoj komisiji na dalje postupanje, saopštio je Monitoru pomoćnik direktora UIKS-a Nebojša Janković.

Na sve ovo Spasojević ponavlja da nije kriv i da će to dokazati.

Spasojević je gostujući u istoj televizijskoj emisiji kazao i da vrlo brzo očekuje predsjednika Crne Gore i DPS-a Mila Đukanovića „kod njega i da će mu spremiti ćeliju po svim standardima“.

Povodom te izjave, reagovali su iz DPS-a i Kabineta predsednika države, ističući da je Spasojević na krajnje neprimjeren način nasrnuo na najvišu državnu instituciju, na predsjednika Crne Gore, te da se mora pokrenuti odgovarajući postupak pred državnim organima.

Menadžmet Uprave za izvršenje krivičnih sankcija odmah se ogradio od svih njegovih izjava, posebno onih koje sadrže bilo koji politički segment, a koje nijesu spojive sa poslovima i radnim zadacima državnog službenika i namještenika UIKS-a, kako su saopštili

Spasojević je smijenjen samo dva dana kasnije.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ UBISTVA RADOMIRA ĐURIČKOVIĆA: Klanovi ratuju transkriptima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na posljednjem ročištu u podgoričkom Višem sudu, kada je tužilaštvo predalo transkripte Skaj komunikacije, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i advokaticu odbrane Nataliju Karadžić Perković i ključnog svjedoka Milorada Radulovića. Transkripti svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se optuženi Mario Milošević proglasio nevinim

 

Ubistvo Cetinjanina Radomira Đuričkovića je među prvim likidacijama počinjenim u višegodišnjem sukobu dva zaraćena kotorska kriminalna klana. I pored činjenice da je za ovaj zločin, za razliku od više desetina sličnih slučajeva, došlo do podizanja optužnice, na posljednjem održanom ročištu u podgoričkom Višem sudu, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i na same aktere događaja, počev od advokata odbrane do ključnog svjedoka Milorada Radulovića, na osnovu čijeg iskaza je tužlac u konačnom i zasnovao svoj optužni akt.

Sumnja je otvorena kada je tužilac Željko Tomković, s ciljem da dokaže umiješanost Podgoričanina Marija Miloševića u ovaj zločin, predao transkripte Skaj komunikacije, koji svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se ovaj optuženi proglasio nevinim.

S druge strane i odbrana Miloševića je došla do transkripta komunikacije, ali suprotstavljenog škaljarskog klana, u kojima se govori o pokušaju da se namjeste dokazi koji će teretiti Miloševića za ubistvo. Tako je i počeo „rat“ komunikacija u ovom procesu.

Advokatica Miloševića Natalija Karadžić Perković 11. novembra prošle godine od suda zatražila je da se istraži ko je osoba koja pod šifrom ,,B20712“ putem Skaj aplikacije saopštava sagovorniku da će sve napraviti da njen klijent bude osuđen na 40 godina robije.

U toj komunikaciji između Miloša Đuričkovića i Milija Bajramovića preko Skaj komunikacije 6. marta 2020. godine se eksplicitno navodi: ,,Samo čekam suđenje da počne i kopam ga 40 godina samo ne spominji nikome“, ,,ma idu oni po 20 godina a mario 40“, ,,napraviću ja da je mario puca sve sam spremio ja“, „zabetoniraću ga“, ,,ma svi su zabetonirani“, ,,kraj je njima“, ,,neće ga kosti iznositi vidjećes“…

Postupajući tužilac Željko Tomković je nakon toga kontaktirao nadležne policijske organe od kojih je zatražio dostavljanje materijala koji se odnosi na optuženog Miloševića. Ali je dobio neočekivano. Sredinom decembra umjesto komunikacije Đuričkovića i Bajramovića dostavljene su mu komunikacije Marija Miloševića sa Slobodanom Kašćelanom iz perioda od početka decembra 2020. godine do sredine februara 2021. godine. U tim kominukacijama, a koje su javno objavljene, njih dvojica dogovaraju obezbjeđivanje lažnih svjedoka i lažnog alibija za Miloševića za dan kada je ubijen Đuričković. Tako Milošević saopštava Kašćelanu plan da pred sudom tvrdi da je u vrijeme ubistva Đuričkovića bio na Kosovu.

Ono što ovaj slučaj čini specifičnim je to da je, prema istoj komunikaciji, Milošević u čitavu priču oko sređivanja alibija uključio i svoju advokaticu Nataliju Karadžić Perković.

Iz prepiske proizilazi da je advokatica Karadžić Perković početkom februara 2021. godine išla u Prištinu gdje se susrela sa Miloševićevim kosovskim advokatom Arsimom Bilalijem, pripadnikom kavačkog klana Srđanom Juriševićem i lažnim svjedocima.

Poslovi za račun klijenta, sudeći prema komunikaciji, tu se ne završavaju. Advokatica preko Skaj aplikacije javlja da su lažni svjedoci i kolega advokata Bilalija prošli testiranje i da su spremni pred sudom da tvrde da su spornog dana bili sa Miloševićem. Na sugestiju advokatice Karadžić Perković, Milošević i Kašćelan obezbjeđuju i dokaze koji bi sudu potvdili da je večerao u jednom hotelu na Kosovu.

– Važno da se sve odradi perfektno, jer Viši sud može da traži službenim putem da se sve to provjeri – kaže u jednoj od poruka advokatica Karadžić Perković, koju su prenijeli mediji.

Reakcije na objavljene komunikacije, očekivano, bile su ekspresne, pa je tako Osnovno tužilaštvo saopštilo da će utvrđivati da li je u radnjama advokatice i drugih lica koja se pominju u Skaj komunikaciji vezano za dogovor oko obezbjeđivanja lažnog alibija Mariju Miloševiću, ostvareno obilježje nekog od krivičnih djela koja su u nadležnosti tog tužilaštva.

Skaj komunikacija dostavljena je i Advokatskoj komori Crne Gore na ocjenu da li je advokatica Karadžić Perković prilikom obavljanja predmetnih komunikacija postupala u skladu sa Zakonom o advokaturi, drugim zakonskim propisima, Kodeksom profesionalne etike advokata i Statutom Advokatske komore, odnosno da li ima osnova za pokretanje disciplinskog postupka protiv nje zbog teže povrede dužnosti advokata.

Advokatica Karadžić Perković na prošlom ročištu kažnjena je sa 1.000 eura jer se bez obrazloženja nije pojavila. Njen klijent Milošević nije prihvatio da ga po zamjeni brani advokat Srđan Lješković pa je sudija Veljko Radovanović odložio suđenje i sljedeće ročište zakazao za 23. januar.

Optužnica je u ovom predmetu nekoliko puta vraćana na dopunu istrage, a dokazi tužilaštva prihvaćeni su tek nakon nepune četiri godine od počinjenog zločina. Prvom optužnicom u kojoj je Milošević ,,samo“ bio zadužen za kupovinu automobila korišćenog u napadu, a hice ispalio Igor Mašanović, izmijenjena je nakon što je Milorad Radulović poslije tri i po godine od događaja, 12. marta 2020. godine, otišao u tužilaštvo i promijenio prvobitni iskaz koji je, sa nekim izmjenama, ponovio i pred sudom krajem oktobra prošle godine.

Radulović je pred sudom označio Miloševića za direktnog izvršioca ubistva Đuričkovića dok je Mašanović, kako je kazao, vozio automobil iz kojeg je pucano. Ustvrdio je da u autu nije vidio optuženog Vukana Vujačića, ali se na kraju suđenja ipak pridružio krivičnom gonjenju i protiv njega.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo