Povežite se sa nama

OKO NAS

KVART ISPOD LJUBOVIĆA: Za grđe lice Podgorice

Objavljeno prije

na

Posljednjih dana, kvart pod Ljubovićem, sa strane koja gleda prema Dajbabama, trpi početak izgradnje još jedne zgrade na posljednjem parčetu slobodne zemlje. Prilikom gradnje nije poštovan, inače loš, urbanistički plan. Nadležni o ovome ćute, dok uveliko traje kampanja Za ljepše lice Podgorice 

 

„Šetajući pored Ljubovića…“ Malo ko je zamišljao da bi stara podgorička pjesma mogla da dobije novu obradu. Tipa: ,,Niču zgrade, a niđe parkića”. ,,Prije četiri godine, a i sad u martu, kupcima stanova je izvođač radova rekao da je na parceli planirana zelena površina, iako su već tada sve pripremali za gradnju zgrade”, tvrdi grupa nezadovoljnih stanara podgoričkog kvarta ispod Ljubovića.

Posljednjih dana, kvart pod brdom, sa strane koja gleda prema Dajbabama, trpi početak izgradnje još jedne zgrade. Na posljednjem parčetu slobodne zemlje, koje vapi za zelenilom ili parking prostorom. ,,Skupite se malo, ima mjesta za još jednu zgradicu”, poruka je nadležnih, smatraju prevareni stanari.

,,Zgrada kao zgrada ne bi bila problem, da je pri planiranju napravljena procjena gustine naselja kao i kvaliteta života u njemu. I bez nje, kvart ne može normalno da funkcioniše“,  kažu.

Jedna od stanarki ovog kvarta, Olivera Leković za Monitor kaže: ,,U januaru 2020. godine počelo je useljavanje u jednu od zgrada, a u martu i u drugu. U kontaktu sa stanarima koji su tek uselili, shvatamo da su i oni prevareni. Kupovinom stana rečeno im je od strane investitora da će se na, sad spornoj parceli, nalaziti zelena površina sa nekoliko parking mjesta, iako su već u novembru 2019. dobili dozvolu za gradnju”.

Iz Udruženja arhitekata Ko ako ne arhitekt (KANA) za Monitor kažu: ,,Primjeri ovakvog planiranja i gradnje (mali stanovi, skučeno urbano okruženje, nedovoljan broj parking mjesta i zelenih površina, nedostatak sadržaja društvenog standarda…) nisu rijetki u današnjoj graditeljskoj praksi u Crnoj Gori. Većina, ako ne i svi urbanistički planovi usvojeni u posljednjih petnaestak godina devastiraju prostor”.

Građevinska firma Gradnja – Promet izvođač je radova na ukupno pet parcela u ovom kvartu. Dvije završene zgrade gledaju na rupu, pripremljenu za novu zgradu. Preostale dvije su nedaleko. Na useljenje, polovinom 2016. godine, u prvu sagrađenu zgradu, stanari su čekali više od pola godine. Nakon njenog prijema od strane nadležne inspekcije, čitavo prizemlje koje je bilo označeno za parking stanara Gradnja – Promet zatvara i pretvara u poslovne prostore. ,,Kupci tih stanova nisu ni sanjali da će morati da kruže, nekada i po pola sata, oko zgrade, ne bi li im neko ustupio mjesto za parking. Porodice i mlade bračne parove okupio je mir opjevanog brda i pogled koji je sezao i preko Morače”, kažu stanari ovog kvarta.

Oni su se prije desetak dana obratili vlasnici firme Gradnja – Promet Nataši Kalezić, nastojeći da joj predoče koje probleme pravi izgradnja pete zgrade. Kako tvrde, ona je kategorično odbila bilo kakav dogovor.

Značajan problem je i nedostatak prostora prilagođenog djeci. Njih u kvartu ima oko 50,  uzrasta do 10 godina. ,,Roditelji moraju da otvore sva čula, da se neko u igri ne zaboravi i istrči pred auto. Ako prolazite kolicima, trotoarom je nemoguće provući se između gusto nanizanih automobila”.

Za dio grada ispod Ljubovića usvojen je Detaljni urbanistički plan (DUP) još 2005. godine, uz posljednje izmjene i dopune 2009. godine. Dr Milica Vujošević,  arhitektica, iz udruženja KANA za Monitor objašnjava da je to, veoma davno, jer  se detaljni urbanistički planovi donose za period važenja do pet godina. „ Plan je inače veoma lošeg kvaliteta. Planirana je veoma gusta izgradnja u osnovi velikih zgrada na malim parcelama, slobodnog prostora između zgrada skoro nema, a sve raspoložive površine koriste se za parkiranje vozila. Nema širih otvorenih prostora sa zelenilom. To je veoma nehuman prostor za život, uz malo ili nimalo osunčanje nižih etaža. Urbanistička kompozicija zgrada je prepuštena investitorima, koji  maksimiziraju svoje zgrade u okviru dozvoljenih parametara“, objašnjava dr Vujošević.

Ni tako loš, urbanistički plan nije poštovan. ,,Podzemne garaže građene su nad zemljom, što zgrade od četiri sprata čini zgradama sa šest spratova. Zgrada čija je gradnja u toku, projektovana je sa 30 stanova više nego što je planom dozvoljeno –  76, umjesto 46 stanova. Projektuje se i veliki broj malih stanova u jednom ulazu. Ulaz i od 46 stanova (u zgradi sa četiri sprata) se smatra izuzetno neprimjerenim i neprijatnim, a kamoli sa 76 stanova“, kaže dr Milica Vujošević.

Određivanje broja stanova u planu služi za projekciju broja stanovnika koji će živjeti na tom području. Na osnovu toga se odlučuje o broju škola, zdravstvenih ustanova ili o komunalnom opremanju. ,,U zahvatu ovog DUP-a planirana je 2.641 stambena jedinica, odnosno 8.414 stanovnika. Ako pretpostavimo da svaka zgrada prekorači broj stanova za 65 odsto kao što je ova, a još pretpostavimo da je ekonomsko stanje društva takvo da više osoba stanuje u manjem stanu nego što je to standardom predviđeno, dobijamo duplo veću opterećenost svih povezanih službi“, objašnjavaju za Monitor iz KANA-e.

Posljednjih godina desetine zgrada širom Podgorice niču preko noći. Mnoge, davno završene, zjape prazne. Gradilišta ima na svakom ćošku, a radi se i vikendom, i praznicima, i po više od 10 sati dnevno. ,,Buka pikamera, mašina, dovikivanje jeftine i iscrpljene radne snage koja ne mari za vaš mir, prašina, blato, smeće… Pogled na nezavršene fasade od kojih neke podsjećaju na ratom napuštene zgrade… Sve je to sastavni dio naših života”, kažu mještani kvarta kod Ljubovića.

Oni su zbog svega što ih je snašlo u decembru 2019. godine podnijeli peticiju Glavnom gradu. Iz kabineta gradonačelnika niko se još nije udostojio da im na nju   odgovori. Novu peticiju, sa oko 150 potpisa, koju su mogli da potpišu i stanari dviju novouseljenih zgrada nedavno su ponovo predali gradonačelniku i glavnom gradskom arhitekti, šefu kabineta u Ministarstvu održivog razvoja i turizma (MORT), kao i generalnim direktorima Direktorata Glavnog državnog arhitekte, Direktorata za građevinarstvo i Direktorata za planiranje prostora.

Iako je gradska vlast ranije priznala da plan izgradnje nije na zadovoljavajućem nivou, nije ništa preduzela da ga ispravi. Nije ništa učinila ni prilikom davanja saglasnosti za gradnju, niti prilikom inspekcijskog nadzora. Ni na pitanja Monitora, do zaključenja ovog broja, nisu stigli odgovori ni iz Glavnog grada, ni iz MORT-a. Istovremeno, lokalne vlasti sprovode kampanju Za ljepše lice Podgorice. ,,Kao da nam se tako rugaju”, kažu.

Važenje DUP-a iz 2009. prestalo je 2014. Posljednih šest godina dešavaju se izmjene, bez javnih rasprava. ,,U slučaju DUP-a Zabjelo – Ljubović postojala je  prazna livada, na kojoj je moglo da se isplanira šta se god htjelo. Terastasto, razuđeno, da se uklopi u ambijent Ljubovića, u skladu sa prirodom, da se spuste staze od Ljubovića ka gradu, da se rekreativci podstaknu na rekreaciju…“, sugerišu iz KANA-e.

Prevareni stanari dobili su zid od betona ka brdu. Zgrade koje zaklanjaju jedna drugu. I Ljubović.

Andrea JELIĆ 

Komentari

Izdvojeno

AZBESTNE CIJEVI I DALJE U VODOVODIMA: Prosipanje vode i vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Azbestno-cementne cijevi jedan su od razloga što vodovodi u Crnoj Gori u svojim sistemima bilježe prosječne gubitke od blizu 70 odsto. Voda otiče mimo cijevi, kao i vrijeme da se šteta i rizici po zdravlje preduprijede. Projekat zamjene ovih cijevi, za koji je potrebno oko 150 miliona eura zastao je – ne samo zbog para, već i politike

 

Zbog zdravstvene zaštite i ogromnih tehničkih gubitaka u vodovodnim mrežama već godinama se upozorava na neophodnost zamjene azbestno-cementnih cijevi. U Crnoj Gori imamo vodovodnu mrežu od preko 600 kilometara cijevi napravljenih smješom azbesnih vlakana i cementa, materijala koji su izbačeni iz upotrebe u Evropskoj uniji još 2005. godine. U Crnoj Gori zabrana stavljanja u promet i upotrebu azbesta uvedena je Zakonom o životnoj sredini iz 2016.

Privilegiju da ne piju vodu iz azbestno-cementnih cijevi trenutno imaju samo stanovnici Plužina i Petnjice. Drugi mogu jedino da se tješe kako ne postoje pouzdani dokazi o štetnom uticaju unošenja azbestnih vlakana u organizam – ako se piju. Ako se ta vlakna udišu, dokazano su kancerogena. Iz Instituta za javno zdravlje su ranije objasnili da nijesu dovoljno razjašnjeni svi detalji u pogledu zdravstvenih efekata unošenja azbesta putem vode za piće koja prolazi kroz azbestno-cementne cijevi. Ipak se smatra da je ovakav unos daleko manje značajan sa zdravstvenog aspekta od udisanja čestica azbesta. Svjetska zdravstvena organizacija do sada nije utvrdila kancerogenost azbesta unijetog gutanjem tečnosti, pa zbog toga i ne postoje smjernice o dozvoljenoj količini u vodi. Prepoznat je rizik za radnike koji rade na uklanjanju azbestnih cijevi, jer mogu udahnuti čestice ovog materijala.

Ono što se sa sigurnošću zna je da cijevi imaju nedostatak zbog velikog gubitka vode koja protiče kroz njih – do dvije trećine.

U rješavanje ovog problema krenulo se 2019. godine, ali se nije daleko odmaklo. NVO Udruženje za unaprijeđenje vodosnadbijevanja, tretman i odlaganje otpadnih voda Crne Gore uz finansijsku podršku UNDP-a, od 9.050 eura, realizovalo je projekat Zamjena azbestnih cijevi u vodovodnim mrežama Crne Gore. Urađeni su projektni zadaci za 21 opštinu i prikupljeni podaci o ukupnoj dužini azbestnih cijevi u gradskim vodovodima koja iznosi 614,21 kilometar.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma za Monitor objašnjavaju da ,,naredni korak koji je trebao da uslijedi jeste izrada Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi u vodovodnim mrežama i obezbjeđivanje finansijskih sredstava za implementaciju projekta. Izrada Glavnih projekata rekonstrukcije azbestno-cementnih cijevi je aktivnost koja je definisana i Akcionim planom za ispunjavanje završnih mjerila za Poglavlje 27- životna sredina i klimatske promjene. Nosilac aktivnosti je Udruženje za unapređenje vodosnabdijevanja, tretman i odvođenje otpadnih voda Crne Gore”.

NVO Udruženje vodovoda i Zajednica opština obratili su se Eko-fondu sa zahtjevom za uključivanje u projekat i finansijsku podršku. ,,Imajući u vidu da je prema procjenama Udruženja potrebno oko 150 miliona eura za realizaciju projekta i ograničena finansijska sredstva kojima raspolaže Eko-fond, dogovoreno je da Eko-fond može pružiti finansijsku podršku samo za izradu Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi”, kazao je za Monitor Draško Boljević, izvršni direktor Eko-fonda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ČEREČENJE SOLANE I ULCINJSKIH PREDUZEĆA: Grad stečaj

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stečaj je jedna od najneomiljenijih riječi u Ulcinju. Stečajem su redovno urnisana sva nekadašnja uspješna ovdašnja  preduzeća, počevši od Agroulcinja preko građevinske firme Primorje i Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera pa sve do Solane. Zato se očekuje da će specijalni tužilac otvoriti istrage i u ovim slučajevima

 

Slučaj ulcinjske Solane pokazuje šta su pohlepa i gramzivost, uz asistenciju države u stanju da devastiraju u kratkom roku. Agonija najstarije ulcinjske kompanije kreće 2004. godine kada Eurofond, koji je kontrolisao biznismen Veselin Barović, postaje većinski vlasnik Solane Bajo Sekulić u stečaju, za oko 800.000 eura. Godinu kasnije pokreće se postupak ,,programiranog stečaja” zbog duga za struju od 13.000 eura, a u međuvremenu, Eurofond podiže kredite zalažući imovinu Solane i emitujući akcije. Banke istovremeno stavljaju pod hipoteku milione kvadratnih metara zemljišta u neposrednom zaleđu Velike plaže.

Nekadašnji rukovodilac finansija u Solani Veselin Saša Mitrović kaže da je najteži udarac ta kompanija doživjela 2010. godine kada je, kako tvrdi, ukradeno 20 hiljada tona soli i milion eura iz blagajne. „Tada je i stavljena tačka na rad Solane, a radnici opljačkani. Kasnije i izbačeni na ulicu, a da niko nije odgovarao za to. I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu!? Zato ih mi radnici i zovemo stečajna mafija“, naglašava Mitrović.

Konačno, 2011. godine uveden je u ovu firmu klasični stečaj rješenjem Privrednog suda. Od tada kontrola nad čitavom Solanom, ostacima ostataka njene pokretne i nepokretne imovine, kao i finansijskim sredstvima, prelazi kompletno u Podgoricu.

U posljednjih deset godina organizovano  je 15 neuspješnih pokušaja prodaje imovine Solane iako je bilo sporno da li Eurofond ima pravo na korišćenje ili svojine nad zemljištem. Ovi javni oglasi služili su da  bi se kupovalo vrijeme dok se ne završi posao definitivnog uništenja Solane.

Već deveta je godina da na Solani nema berbe soli, koja je preduslov da se očuva njen biodiverzitet, te da ona i dalje bude raj za ptice, što je čini staništem koje je važno u svjetskim okvirima. Zato se ona posebno navodi u svim godišnjim izvještajima Evropske komisije za Crnu Goru.

Stečajni postupak još traje, a u toku je procedura kojom se cjelokupna imovina Solane nastoji uknjižiti kao državna svojina, dok bi Vlada Crne Gore bila označena kao nosilac prava raspolaganja. Stečajni upravnik Solane, Žarko Ostojić, najavio je čak da će podnijeti tužbe Upravnom i Privrednom sudu, zbog odluke Savjeta za privatizaciju da ne pretvori pravo korišćenja u pravo svojine, odnosno da je imovina Solane državna svojina.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NACIONALNI PARK PROKLETIJE ŽRTVA BESPRAVNE GRADNJE: Uništavanje šume na privatnom posjedu zakon ne prepoznaje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gusinjanin Đ.V. u potpunosti je uništio planinarsku stazu ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje, kada je odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila

 

Planinarska staza ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje u potpunosti je uništena kada je Gusinjanin Đ.V, uz pomoć građevinskih mašina odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila. Prilikom probijanja puta dužine kilometar, oko 300 stabala oboreno je, srušeno, polomljeno ili iščupano, a zemljište isprevrtano.

Radovi su trajali dva dana, 6. i 7. maja. Prema riječima direktora NP Prokletije Marinka Bajraktarovića, nadzornik tog terena je drugog dana radova čuo mašine i zaustavio ih. Uprava nacionalnog parka o tome je obavijestila Upravu za inspekcijske poslove i Komunalnu inspekciju Opštine Gusinje dva dana kasnije – 9. maja. Inspekcija je na lice mjesta izašla sjutradan, a nadzoru su prisustvovali direktor i radnik službe zaštite NP Prokletije i Đ.V. Tada je konstatovano da su radovi sprovedeni na zemljištu u vlasništvu Gusinjanina. Oko 400 metara staze, širine tri metra, vlasnik je proširio, i taj se dio nalazi u trećoj zoni zaštite NP Prokletije. Ostalih 600 metara je u potpunosti novoizgrađen put, i to u drugoj zoni zaštite parka.

,,Nijesmo dali saglasnost za izvođenje radova u zaštićenom području Prokletija. U toku je proces u kome su preduzete mjere u saradnji sa Upravom za inspekcijske poslove i lokalnom upravom u Gusinju. Obiđen je teren, sačinjen izvještaj, a radovi su stopirani u istom trenutku kada ih je nadzornik uočio, i ne stoje tvrdnje da su se nelegalne radnje vršile naočigled zaposlenih u NP Prokletije, već su sve radnje učinjene po važećim zakonskim procedurama”, naveli su iz Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) u saopštenju.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo