Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Šlajfovanje u mjestu

Objavljeno prije

na

Staro je pravilo u odnosima s EU: nikada nije gotovo dok zaista nije gotovo. To vrijedi i za Crnu Goru čiji su zvaničnici sve do nedavno bili uvjereni da će 1. juna naša zemlja dobiti datum početka pristupnih pregovora s Briselom. Jer, u situaciji kada pokazuju apsolutnu nemoć i nesposobnost da se suoče s ekonomskim i socijalnim problemima koje su sami izazvali, samo im uspjeh u evropskim integracijama može biti marketinški adut za domaću upotrebu. No, naši čelnici ništa suštinski ne čine od onoga što Brisel i Berlin od njih već godinama traže. I dalje se bave formiranjem radnih grupa, komisija, odbora i pododbora. Vlada Igora Lukšića pokazala se sasvim nedoraslom da se uhvati u koštac s bilo kojim strukturnim problemom crnogorskog društva i ekonomije i stoga izgubila svoj raison d'etre. Lijepo lice režima koju je nastojao prikazati i demonstrirati mladi predsjednik Vlade, topilo se lani kao snijeg na Primorju. Kap u čaši prelili su izlet u Maroko, odnos prema organizatorima protesta u Podgorici i – KAP. Njegova Vlada je postala prepreka bržem napredovanju Crne Gore k EU. Evropljani s vidnom nelagodom konstatuju da je Crna Gora 2011. završila slično kao 2010. godinu. Više niko nema dilema da li će Lukšić biti crnogorska Jadranka Kosor, ili crnogorski Dmitrij Medvedev. Njegovog mentora Mila Đukanovića evropski analitičari s pravom nazivaju crnogorskim Putinom.

A naš je Putin još prošlog ljeta poručio da „nikog nećemo priložiti kao žrtvu na oltar evropskih integracija”. Poruka je bila jasna: Vlada neće demonstrirati odlučnost u borbi s korupcijom i organizovanim kriminalom, „ahilovim petama” ove zemlje, a samim tim ni napraviti Crnu Goru državom vladavine prava. Lukšić je i dalje bio ohrabrivan da to ipak učini. Nije se usudio. Svojim nečinjenjem potrošio je sve kredite na Zapadu.

Zato ovih dana mora da guta gorke pilule koje mu stižu s tih strana, a kojih će ubuduće biti sve više. Prvo je objavljeno da je američka agencija Stratfor još 2009. godine zaključila da je ,,cijela Crna Gora, uključujući i njenu Vladu, u organizovanom kriminalu”, a slične ocjene iznijela je i njemačka fondacija Fridrih Ebert. Naime, u godišnjem izvještaju o stanju u našoj zemlji ocjenjeno je da će ,,zbog bliskog miješanja politike, ekonomije, korupcije i organizovanog kriminala Crna Gora teško u bliskoj budućnosti moći da ispuni uslove za ulazak u EU”. Konstatujući da vlast ovđe nije promijenjena od 1945. godine, eksperti ove ugledne njemačke organizacije ocijenili su da je Crna Gora ,,polukonsolidovana demokratija”. Nikada do sada se ovako oštre kritike sa Zapada nijesu čule na račun crnogorskih vlasti, a činjenica da dolaze iz SAD i Njemačke daje im dodatnu težinu. Stoga je logično što je jedan funkcioner Demokratske partije socijalista izjavio da su ,,zbunjeni ovim ocjenama i da, ukoliko se one pokažu zaista tačnim, Crna Gora neće uspjeti da u junu dobije datum za početak pristupnih pregovora s EU”.

Čini se da se u crnogorskoj vladajućoj koaliciji još ne shvata da nema više manevarskog prostora za kalkulacije, ni vremena za omiljenu taktiku ,,aktivnog čekanja”. U njezinim redovima dnevno narastaju strah i nepovjerenje prije svega od unutarstranačkih obračuna. Đukanović za sada kontroliše situaciju držeći na ,,tihoj vatri” najistaknutije ,,sumnjive prijatelje” Svetozara Marovića i Filipa Vujanovića. Prvog, istragama oko niza sumnjivih poslova po Budvi, posebno onog oko Akva parka, a drugog odbijanjem da ga podrži za još jedan predsjednički mandat. Sve ostale bliske saradnike vezao je funkcijama, privilegijama, novcem i zataškavanjem njihovih afera.

Đukanović procjenjuje da bi žrtvovanje nekog zvaničnika moglo urušiti cijeli sistem, pa je mogućnost da se bar jedan slučaj korupcije na visokom nivou u Crnoj Gori procesuira do juna veoma mala. Takav stav imaće za posljedicu gubljenje koraka u pridruživanju Uniji, a posljedice će na svim poljima po Crnu Goru bile veoma loše. Naša zemlja bi izgubila i tzv. prvenstvo u evropskim integracijama na Balkanu, jer Srbija, kako je poručio britanski premijer Dejvid Kameron, ukoliko nastavi da ide putem na kome se sada nalazi i otarasi se balasta Kosova, nema razloga da uskoro ne počne pregovore o ulasku u EU.

Osim nekoliko drugorazrednih lobista u nekim evropskim institucijama, Đukanović i Lukšić više nemaju nikog ko bi ih podržao u Berlinu i Briselu. Ekspresnim ćeranjem njihovog i Marovićevog prijatelja Silvija Berluskonija s funkcije italijanskog premijera, akcije crnogorskih čelnika na Zapadu pale su na minimum. U tom kontekstu razumljivo je što su se nedavnim sklapanjem sporazuma s Putinovom partijom, ponovo okrenuli ,,majčici Rusiji”. To se dešava u po njih veoma lošem trenutku, jer retorika i potezi Putina pokazuju da je on otpočeo hladni rat sa Zapadom.

U evropskim prijestonicama novi-stari predsjednik Rusije se prihvata kao nužno zlo. Tako nešto se, međutim, neće prihvatiti u Crnoj Gori, u dvorištu EU. Izvjesno je takođe da ni Putin neće pristati da se ćeraju iz Crne Gore ,,strateški investitori” koje je upravo on ovđe poslao. Crnogorski zvaničnici razapeti su na sve strane. Računi prošlosti svom su silinom došli na naplatu.

Mustafa CANKA

Komentari

DRUŠTVO

POVEĆANJE PLATA I PROSVJETA: Nijesu na spisku prioriteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored obećanja nove vlade da će, nakon zdravstva, njima prvima biti povećana plata, prosvjetni radnici su strpani, kako kažu, u isti koš sa ostalima. O najavljenom povećanju koje će obuhvatiti sve zaposlene u Crnoj Gori malo znaju jer dijaloga sa Ministarstvom nema

 

Prosvjetni radnici koji su, pored zdravstvenih, već godinu i po u prvoj liniji borbe protiv korona virusa – ponovo se osjećaju izigranima. Prema podacima Monstata prosječna plata u zdravstvu je za 100 eura veća od one u prosvjeti, a za razliku od prosvjetara, zdravstveni radnici su dobili obećanje o povećanju plate za 12 odsto, pored onog od 17 odsto koje će od početka sljedeće godine, kako je najavljeno, sljedovati sve zaposlene u Crnoj Gori.

Povećanje koje je najavljeno za sve u Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta pripisali su kao svoj uspjeh, pa su najavili da će zarade prosvjetnih radnika od 1. januara 2022. godine biti veće za 17 odsto. Iz resora Vesne Bratić poručuju da su od početka mandata pokazali i dokazali da su im na prvom mjestu djeca i prosvjetni radnici, što je misija i vizija koja mora biti primarna, posebno u resoru prosvjete.

„Jako smo nezadovoljni činjenicom da smo i pored obećanja ministra finansija i socijalnog staranja Milojka Spajića, datom na našem prvom zajedničkom sastanku u januaru mjesecu ove godine, da će prosvjetni radnici poslije zdravstvenih biti prva adresa sa kojom će razgovarati u vezi sa povećanjem njihovih zarada, ostali, da tako kažem, u košu sa ostalim zaposlenima u Crnoj Gori. Bez ulaganja u obrazovni sistem i plata prosvjetnim radnicima nema napretka društva u cjelini. Sve ozbiljne zemlje, sa uspješnim ekonomijama, najviše izdavajaju upravo za prosvjetu“, kaže za Monitor Nikolaj Knežević, potpredsjednik Sidikata prosvjete Crne Gore (SPCG).

Posebnu brigu o obrazovanju najavio je i premijer Zdravko Krivokapić u svom ekspozeu. I pored najava, posljednje povećanje postignuto je u socijalnom dijalogu i pregovorima sa prethodnom Vladom. Tada su se plate u prosvjeti uvećale za devet odsto 2020. i početkom januara 2021. dodatnih tri odsto. Trenutno se kreću malo iznad državnog prosjeka, po posljednjim podacima Monstata za avgust ove godine prosječna zarada u prosvjeti iznosi 553 eura.

„Nesumnjivo su zapošljeni u zdravstvu i prosvjeti ponijeli najveći teret odgovornosti od početka pandemije COVID-19 virusa. Iako su ti sektori pokazali da su u ovim kriznim situacijama u stanju da idu i preko sopstveih
granica, to se i dalje ne cijeni adekvatno, a posebno kad je riječ o zapošljenim u prosvjeti“, kaže za Monitor Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica u Centru za građansko obrazovanje (CGO). Ona smatra da je neobjašnjivo što najavljeni talas povećanja zarada nije kao posebnu kategoriju prepoznao i zapošljene u prosvjeti i što pitanje njihovih zarada nije zasebno razmatrano od strane resornih ministarstava.

„S obzirom da nacrt Zakon o budžetu još nije ni podnešen Skupštini, prostor za ispravljanje ove greške postoji. Vjerujemo da bi to imalo stimulativan uticaj na prosvjetne radnike, koji  tokom pandemije, za razliku od zdravstvenih radnika, nisu imali dodatke na zaradu na račun povećanog
obima rada. CGO podsjeća da su nove okolnosti rada nastavnika pedagoški vrlo zahtjevne i da je količina nastavnog materijala ostala ista, dok je količina odgovornosti i obaveza nastavnika samo rasla“, kaže Kaluđerović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POKRENUT POSTUPAK ZA VRAĆANJE CITADELE U BUDVI: Sporna privatizacija kulturnog dobra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dajući nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Branko Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi

 

Skandalozna razmjena nepokretnosti između Ministarstva odbrane SRJ i privatne firme Imobilia sa Svetog Stefana, čiji je vlasnik kontroverzni biznismen Branko Ćupić, obavljena u decembru 1992. godine, ne prestaje da intrigira građane Budve, koji se ne mire sa tim da je jedan od značajnijih  spomenika kuture drevne Budve, na volšeban način trajno prešao u privatne ruke.

Sekretarijat za zaštitu imovine opštine Budva započeo je prije dvije godine postupak za poništenje Ugovora o razmjeni nepokretnosti u cilju zaštite prava i interesa Opštine Budva i države Crne Gore, obraćajući se instituciji Zaštitnika imovinsko pravnih interesa CG. Na dopise Sekretarijata, koje potpisuje Đorđe Zenović, odgovora nije bilo sve do nedavno, kada je iz Podgorice stigao dopis Zaštitnika, Bojane Ćorović, kojim se traži dostava kompletne dokumentacije o Citadeli i sudskom sporu vođenom od 1993. do 1998. u Osnovnom sudu u Kotoru.

Tvrđava Citadela uzdiže se nad Starim gradom, zahvata površinu od ukupno 2.650 kvadrata, odnosno 8 odsto površine stare Budve. Tu je izgrađeno više objekata ukupne površine 650 m2, dok je ostao slobodan prostor koji čine prolazi, terase, kule, stražare… Nakon zemljotresa slobodan prostor na Citadeli adaptiran je za pozorišne scene tada uspješnog budvanskog festivala Grad teatar.

Kupoprodaja Citadele između Ministarstva odbrane SRJ – VP Podgorica, kao vlasnika tvrđave i Branka Ćupića uznemirila je tada građane Budve. Iza ustupanja značajnog kuturnog dobra prebogatom biznismenu stajali su tada pojedini funkcioneri DPS-a, među kojima i Svetozar Marović. Ugovorom o razmjeni  Ministarstvo odbrane prenijelo je na preduzeće Imobilia tri nepokretnosti, objekat austrougarske kasarne korisne površine 615 m2, staru kulu od 56 kvadrata i suterenski prostor ispod velikog platoa od 12,50 kvadrata. To je ukupno 684,39 m2.

Zauzvrat, Imobilia je preuzela obavezu da Ministrastvu odbrane preda isto toliko, 680 m2 stambene površine na lokaciji Delfin u Tivtu, u stanovima koji tek treba da se sagrade. Građani su ogorčeni ovakvom razmjenom po kojoj je  kvadrat na budvanskoj Citadeli vrijedio isto koliko i kvadrat u nekoj stambenoj zgradi u Tivtu.

Pored toga, Ministarstvo odbrane ustupa Ćupiću na korišćenje cjelokupan neizgrađen prostor Citadele, za koji navode da predstavlja gradsko građevinsko zemljište, površine nešto manje od 3.000 kvadrata. U međuvremenu, kupac je korišćenje pretvorio u vlasništvo, te je u katastru nepokretnosti pod firmom Citadela d.o.o, uknjižen kao vlasnik cijelog prostora.

Dakle, za nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Zbog ugrožavanja sigurnosti novinarke tri mjeseca zatvora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Božidar Filipović osuđen na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti Milke Tadić-Mijović. Ovakve, preblage presude, ohrabruju nasilje nad novinarima.

 

Božidar Boško Filipović (56) osuđen je u srijedu na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti direktorice Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore Milke Tadić-Mijović.

Tu odluku donijela je sutkinja Osnovnog suda u Kotoru Momirka Tešić, koja je Filipoviću produžila pritvor. U njenoj sudnici saslušani su svjedoci, a sutkinja je nakon više opomena, udaljila Filipovića iz sudnice. Tokom iznošenja završnih riječi, državna tužiteljka Anđa Radovanović tražila je da se produži pritvor Filipoviću.

Punomoćnik oštećene Tadić-Mijović, advokat Aleksandar Đurišić u završnim riječima ocijenio je da je dokaznim postupkom nesumnjivo utvrđeno činjenično stanje, odnosno dokazano da su ostvareni elementi bića krivičnog djela koje se optužnim predlogom Filipoviću stavlja na teret. On je istakao da dugogodišnja novinarka ne podnosi imovinsko-pravni zahtjev i da se pridružuje krivičnom gonjenju okrivljenog Filipovića.

Đurišić je istakao da, kada se radi o otežavajućim okolnostima, podržavaju završne riječi tužiteljke: ,,I smatramo da su dvije osnovne – njegovo (Filipovićevo) nepriznavanje djela i neiskreno odnos sa jedne strane, a sa druge povrat u konkretnoj pravnoj stvari, čak i specijalni, što se vidi iz izvoda kaznene evidencije”.

Branilac okrivljenog, advokatica Slavica Ilić, u završnim riječima tražila je ukidanje pritvora Filipoviću. Isto je tražio i okrivljeni.

Podsjetimo – sredinom avgusta Filipović je psovao i prijetio novinarki, na parkingu u Petrovcu kod supermarketa Voli. Novinari Vijesti lažu, pišu bez dokaza protiv škaljaraca i Mila Đukanovića, ispričala je detalje napada na nju Tadić – Mijović. Prijetnje su se ređale od toga da će izbušiti gume do toga da pojedine treba ubiti. Policija je ovoga puta brzo reagovala, pa je Filipovića uhapsila za manje od pola sata.

Filipović, bivši bokser koji je u policijskoj evidenciji označen kao bezbjednosno interesantno lice, ni u jednoj fazi postupka nije priznao krivicu, već je tvrdio da je pokušavao da novinarku zaštiti od verbalnog napada izvjesne osobe u trenutku dok se parkirala.

Njega je sud u Beogradu u julu 2018. osudio  na 11 mjeseci kućnog pritvora zbog prijetnji smrću predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću i bivšem ministru MUP-a Nebojši Stefanoviću. On je skinuo ,,nanogicu” i utočište našao u Crnoj Gori, gdje je ubrzo uhapšen nakon što je u jednom petrovačkom kafiću vitlao pištoljem i prijetio osoblju i gostima. Beogradski mediji su pisali da srpsko tužilaštvo i sud razmatraju da Crnoj Gori pošalju zahtjev za uvažavanje presude srpskih sudova, na osnovu koje će Filipović biti poslat u zatvor.

,,Kod specijalnog povrata vrlo je neuobičajeno da se dobije ista kazna kao i ranije, obično se dobija oštrija kazna u ovom slučaju najmanje dvostruko veća”, kaže za Monitor advokat Aleksandar Đurišić. ,,Ići će  žalba koju će na prvostepenu presudu, ne sumnjam u to, uložiti tužilaštvo. Vidjećemo  kakav će biti epilog pravosnažne presude”.

Ovakve,  preblage presude,  ohrabruju nasilje nad novinarima.

P.NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo