Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Šlajfovanje u mjestu

Objavljeno prije

na

Staro je pravilo u odnosima s EU: nikada nije gotovo dok zaista nije gotovo. To vrijedi i za Crnu Goru čiji su zvaničnici sve do nedavno bili uvjereni da će 1. juna naša zemlja dobiti datum početka pristupnih pregovora s Briselom. Jer, u situaciji kada pokazuju apsolutnu nemoć i nesposobnost da se suoče s ekonomskim i socijalnim problemima koje su sami izazvali, samo im uspjeh u evropskim integracijama može biti marketinški adut za domaću upotrebu. No, naši čelnici ništa suštinski ne čine od onoga što Brisel i Berlin od njih već godinama traže. I dalje se bave formiranjem radnih grupa, komisija, odbora i pododbora. Vlada Igora Lukšića pokazala se sasvim nedoraslom da se uhvati u koštac s bilo kojim strukturnim problemom crnogorskog društva i ekonomije i stoga izgubila svoj raison d'etre. Lijepo lice režima koju je nastojao prikazati i demonstrirati mladi predsjednik Vlade, topilo se lani kao snijeg na Primorju. Kap u čaši prelili su izlet u Maroko, odnos prema organizatorima protesta u Podgorici i – KAP. Njegova Vlada je postala prepreka bržem napredovanju Crne Gore k EU. Evropljani s vidnom nelagodom konstatuju da je Crna Gora 2011. završila slično kao 2010. godinu. Više niko nema dilema da li će Lukšić biti crnogorska Jadranka Kosor, ili crnogorski Dmitrij Medvedev. Njegovog mentora Mila Đukanovića evropski analitičari s pravom nazivaju crnogorskim Putinom.

A naš je Putin još prošlog ljeta poručio da „nikog nećemo priložiti kao žrtvu na oltar evropskih integracija”. Poruka je bila jasna: Vlada neće demonstrirati odlučnost u borbi s korupcijom i organizovanim kriminalom, „ahilovim petama” ove zemlje, a samim tim ni napraviti Crnu Goru državom vladavine prava. Lukšić je i dalje bio ohrabrivan da to ipak učini. Nije se usudio. Svojim nečinjenjem potrošio je sve kredite na Zapadu.

Zato ovih dana mora da guta gorke pilule koje mu stižu s tih strana, a kojih će ubuduće biti sve više. Prvo je objavljeno da je američka agencija Stratfor još 2009. godine zaključila da je ,,cijela Crna Gora, uključujući i njenu Vladu, u organizovanom kriminalu”, a slične ocjene iznijela je i njemačka fondacija Fridrih Ebert. Naime, u godišnjem izvještaju o stanju u našoj zemlji ocjenjeno je da će ,,zbog bliskog miješanja politike, ekonomije, korupcije i organizovanog kriminala Crna Gora teško u bliskoj budućnosti moći da ispuni uslove za ulazak u EU”. Konstatujući da vlast ovđe nije promijenjena od 1945. godine, eksperti ove ugledne njemačke organizacije ocijenili su da je Crna Gora ,,polukonsolidovana demokratija”. Nikada do sada se ovako oštre kritike sa Zapada nijesu čule na račun crnogorskih vlasti, a činjenica da dolaze iz SAD i Njemačke daje im dodatnu težinu. Stoga je logično što je jedan funkcioner Demokratske partije socijalista izjavio da su ,,zbunjeni ovim ocjenama i da, ukoliko se one pokažu zaista tačnim, Crna Gora neće uspjeti da u junu dobije datum za početak pristupnih pregovora s EU”.

Čini se da se u crnogorskoj vladajućoj koaliciji još ne shvata da nema više manevarskog prostora za kalkulacije, ni vremena za omiljenu taktiku ,,aktivnog čekanja”. U njezinim redovima dnevno narastaju strah i nepovjerenje prije svega od unutarstranačkih obračuna. Đukanović za sada kontroliše situaciju držeći na ,,tihoj vatri” najistaknutije ,,sumnjive prijatelje” Svetozara Marovića i Filipa Vujanovića. Prvog, istragama oko niza sumnjivih poslova po Budvi, posebno onog oko Akva parka, a drugog odbijanjem da ga podrži za još jedan predsjednički mandat. Sve ostale bliske saradnike vezao je funkcijama, privilegijama, novcem i zataškavanjem njihovih afera.

Đukanović procjenjuje da bi žrtvovanje nekog zvaničnika moglo urušiti cijeli sistem, pa je mogućnost da se bar jedan slučaj korupcije na visokom nivou u Crnoj Gori procesuira do juna veoma mala. Takav stav imaće za posljedicu gubljenje koraka u pridruživanju Uniji, a posljedice će na svim poljima po Crnu Goru bile veoma loše. Naša zemlja bi izgubila i tzv. prvenstvo u evropskim integracijama na Balkanu, jer Srbija, kako je poručio britanski premijer Dejvid Kameron, ukoliko nastavi da ide putem na kome se sada nalazi i otarasi se balasta Kosova, nema razloga da uskoro ne počne pregovore o ulasku u EU.

Osim nekoliko drugorazrednih lobista u nekim evropskim institucijama, Đukanović i Lukšić više nemaju nikog ko bi ih podržao u Berlinu i Briselu. Ekspresnim ćeranjem njihovog i Marovićevog prijatelja Silvija Berluskonija s funkcije italijanskog premijera, akcije crnogorskih čelnika na Zapadu pale su na minimum. U tom kontekstu razumljivo je što su se nedavnim sklapanjem sporazuma s Putinovom partijom, ponovo okrenuli ,,majčici Rusiji”. To se dešava u po njih veoma lošem trenutku, jer retorika i potezi Putina pokazuju da je on otpočeo hladni rat sa Zapadom.

U evropskim prijestonicama novi-stari predsjednik Rusije se prihvata kao nužno zlo. Tako nešto se, međutim, neće prihvatiti u Crnoj Gori, u dvorištu EU. Izvjesno je takođe da ni Putin neće pristati da se ćeraju iz Crne Gore ,,strateški investitori” koje je upravo on ovđe poslao. Crnogorski zvaničnici razapeti su na sve strane. Računi prošlosti svom su silinom došli na naplatu.

Mustafa CANKA

Komentari

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo