Kriza društva, ideja i finansija predstavlja krizu profesionalizma. Profesionalci ne ispunjavaju kriterijume profesije: stručnost, nezavisnost, predanost i odgovornost. To rezultira padom povjerenja prema institucijama i udruženjima kojima pripadaju. Idealno tlo za kriminal i korupciju. Profesija je zanimanje koje se obično zasniva na obrazovanju i predanom radu. Profesionalci se ne bave samo rutinskim stvarima već koriste i naučne istine u prevazilaženju problema. Školovanje i profesionalna etika ključne su. Sve to postavlja onu granicu između profesionalca i amatera. Ipak, jedan od motiva svakog profesionalaca je novac. On živi od obavljanja svoje profesije. Zato i ne dozvoljava da iko procjenjuje i ocjenjuje njegov rad. Samo profesionalac smije procjenjivati rad drugog profesionalca. Ekonomska logika privređivanja razlikuje profesionalce na državnim jaslama i tržišno orijentisane profesionalce. Bar su ove dvije grupe vidljivo dominantne na našim prostorima.

Profesionalci na državnim jaslama su zastupnici javnog interesa. Ili bi to trebali da budu. Često su poslušnici svojih gospodara u čijim rukama je moć. Svoju stručnost ustupaju njima, a ne javnosti zbog koje i rade određeni posao. Okoštali i birokratizovani nijesu spremni na promjene koje vrijeme donosi. Pomislite samo što bi se desilo sa njima kada bi se našli na tržištu. Kao riba na suvom.

Profesionalci tržišta imaju svoju logiku. Ona je usađena već na prvoj godini studija. Zagovornici ove logike već dvadeset godina razvijaju svoj profesionalizam na afričkoj poslovici koja glasi: ,,Svakog jutra u Africi,budi se jedna antilopa i počinje da trči. Ako ne bude trčala dovoljno brzo, stići će je lav i zaklati je… Svakog jutra u Africi, budi se jedan lav i počinje da trči. Ako ne bude trčao dovoljno brzo i ne stigne antilopu… umrijeće od gladi. Sunce se rađa… Ako zeliš da preživiš-počni da trčiš!”.

Zanimljivo i tačno, ali za životinjski svijet. Za čovjeka i društvo nepotpuno. Naši ekonomski filozofi, koji od tržišta prave fetiš, zaboravljaju komponentu ljudskosti. Ljudskost čovjeka kao društvenog bića i pohlepa ljudskosti koja nije svojstvena životinjama. One love onoliko koliko im je dovoljno da prežive. Čovjeku nikad dosta. Od naših filozofa ostajemo uskraćeni objašnjenje ko je podjelio uloge lavovima i antilopama u našem tranzicionom društvu.

Visok nivo korupcije u državnim organima i loša privredna situacija ogledalo je crnogorskog profesionalizma. Stručnosti ima, posvećenosti tu i tamo ali nezavisnosti i odgovornosti nedostaje. Solidarnost sa kolegama neprofesionalcima je očita. Dva su razloga za to.

Za dvadeset godina tranzicionog profesionalizma griješilo se da gotovo nema bezgrešnih. Zajedničko je da se ćuti i pokrivaju kolege neprofesionalci. Drugi je strah proizvod spoznaje šta se dešava sa istinskim profesionalcima. Sjetimo se ubistva profesionalca policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića. Posljedice trpi cijelo društvo.

Aktuelna kriza je kriza profesionalaca na ekonomskom polju. Sjetimo se ostavke, zamjenika guvernera Centralne banke Crne Gore Gorana Kneževića. Ona je bila uslovljena jer posao nije mogao da obavlja kvalitetno i odgovorno. Neprofesionalnost u bankarskom sektoru je rasplamsala nestabilnosti i doprinijela recesiji.

Jedino je izvjesno, najprofesionalnije su u poslu profesionalne ubice. Nerasvijetljena ubistva Duška Jovanovića i Slavoljuba Šćekića dokaz su za to. Bivši ministar unutrašnjih poslova Srbije Dušan Mihajlović je izjavio za Milorada Ulemeka Legiju da je bio ,,vrhunski profesionalac koji se udružio sa pogrešnim ljudima”. Nisu bili u pitanju pogrešni ljudi, nego je Legijina jedinica obučavana za zločine. Tako profesionalizam, ako se ne drži etike, onog što čovjeka odvaja od životinje, može razoriti društvo.

Miodrag RAŠOVIĆ