Povežite se sa nama

Uncategorized

Ljepotom osvojen svijet

Objavljeno prije

na

National Geographic iz Vašingtona je nakon deset godina od objavljivanja prvog, pripremio za oktobar 2009. godine novo – specijalno izdanje časopisa pod nazivom National Geographic Traveler – 50 places of lifetime. Na naslovnoj strani osvanuo je Sveti Stefan, a među koricama i tekst o Crnoj Gori. Autor teksta o ljepotama Crne Gore, po obrazovanju je diplomirani politikolog za međunarodne odnose i profiličar za psihopatološku i sociopatološku ravan čovjekovog ponašanja. Radio je u Ministarstvu inostranih poslova Crne Gore, a sada je savjetnik za evropske integracije u Glavnom gradu. Ipak, Milisava Popovića uglavnom prepoznajemo kao pisca romana Zaboravljena gora. Zamolili smo ga da objasni kako je došlo do saradnje sa National Geographic-om i zašto su baš njega odabrali da bude autor teksta kojim se predstavlja naša zemlja. POPOVIĆ: Prije nešto manje od tri mjeseca, dobio sam mejl iz uredništva National Geographica iz Vašingtona. Pomenuli su da rade na specijalnom izdanju u koji ulažu poseban trud i pitali da li bi za potrebe čitalačke publike iz SAD i Kanade sročio esej na temu Crne Gore i opisao pet, šest lokacija, po sopstvenom izboru. Naravno, pristao sam ne pitajući, bar ne na početku… zašto baš ja. Godila mi je pomisao da su me možda odabrali baš zbog Zaboravljene gore… ali, ajde se usudi da zatražiš obrazloženje i da budeš siguran da je neko od urednika National Geographich-a u stvari i pročitao sagu o Zduvačima, Moreni, Zagrivuku, Kletnicima… Kasnije se ispostavilo da je baš to. Obrazložili su, naknadno, kriterijume odabira osoba koje bi trebalo da opišu svoje države… Sva se priča ipak svodila na formulaciju „istaknute javne ličnosti” pozvanih zemalja. Ipak, stil i sama tematika Zaboravljene gore ih je ponukala da nešto slično zatraže i u formi eseja. To su, nadam se, i dobili.

MONITOR: Šta za Crnu Goru znači ovo pojavljivanje u NG?
POPOVIĆ: Premijeru i prvo mjesto u časopisu, čiji sadržaj u narednih 10 godina predstavlja vodič za sve one koji tragaju za mjestima koja će ponuditi više od turizma – destinacije gdje pored tijela i duša prodiše. Povjerenje u ovo izdanje časopisa je toliko, da svjetski turoperateri bez ikakvih korekcija njegov sadržaj predstavljaju kao jednu od svojih „top ponuda”.

MONITOR: Koliko dugo ste pisali tekst i gdje ste sve nalazili inspiraciju? Da li ste nanovo posjećivali mjesta o kojima pišete, istraživali i tragali za novim detaljima ili ste po sjećanju stvarali?
POPOVIĆ: Prvih nekoliko dana izbjegavao sam dodir sa tastaturom… A onda, jednog utorka, nakon povratka sa posla i bez prethodno sabranih misli, otkucah prvu rečenicu. Potom se nit splela o nit i nastade malen vez o Crnoj Gori. Mislim da je te večeri, svega sat vremena nakon započinjanja, tekst koji je nosio nabore kamena iz Perasta, miris i boju ulcinjskih maslinjaka, magičnost Sv. Stefana, uzvišenost i blagost Ostroga, gorštačku vanvremenost Žabljaka i lat svježine sa Tarinih brzaka… stigao na elektronsku adresu uredništva iz Vašingtona. Pisao sam samo o onome što sam lično doživio i posjetio.

MONITOR: Da li je ostalo neko mjesto koje niste opisali jer niste imali vremena ili
dovoljno prostora, a mislite da zaslužuje da se pojavi u NG?
POPOVIĆ: Naravno, iako je na kraju sve rezultiralo uspjehom, žao mi je što nije bilo dozvoljeno da u esej unesem više lokacija. Doline dokoljena, Mali i Veliki Žurim, Komarnica, Kapetanovo jezero, Prokletije – sve su to mjesta koja sam posjetio zahvaljujući prijatelju, Vladimiru Makridu, profesionalnom alpinisti… I nakon kojih budan sanjam.

MONITOR: U koliko primjeraka se prodaje ovaj časopis i u kojim dijelovima svijeta?
POPOVIĆ: Kako mi je rečeno, sva izdanja National Geographica prati više od 40 miliona čitalaca… A kako se, u ovom slučaju, radi o najočekivanijem specijalu, računa se da bi ta brojka mogla biti i nadmašena. Za sada će „50 najljepših destinacija planete” biti dostupna samo na tržištima SAD-a i Kanade.

MONITOR: Bojite li se da će se neko ko nakon čitanja Vašeg teksta dođe u Crnu Goru – razočarati jer nije sve baš bajno?
POPOVIĆ: Volim svoj narod… Ali, ipak se plašim nabusitosti nekih od nas, neljubaznosti pojedinaca, loših puteva i ružnih navika kojima robujemo… Isto tako sam siguran da će im se oči napiti ljepote kada dođu do opisanih odredišta. Samo se nadam da će efekat tih gajeva biti jači od ometajućih, pobrojanih i nenabrojanih, faktora. Divlja ljepota Crne Gore je opčinjavajuća, ali neke ostatke „divljine” u nama samima treba vavijeka krotiti.

MONITOR: Šta ako neko od brojnih čitalaca poželi da prespava baš na ostrvu koje je na naslovnoj strani NG?
POPOVIĆ: Ako mislite na proces restauracije Sveca, onda treba pitati one koji su odgovorni za njegovo „ponovno rađanje”. U svakom slučaju, provesti noć na Svetom Stefanu je ostalo i dio mog sna… Ne zovu ga zalud „bajka na sprudu”.

MONITOR: Da li znate – kako su se izdavači odlučili da stave baš Sveti Stefan na
naslovnicu?
POPOVIĆ: Otkriću vam tajnu. Redakcija NG je smatrala da u Crnoj Gori postoje ljepša mjesta, ali htjeli su da pobjednički motiv iz male države ipak bude prepoznatljiv simbol… Ispostavilo se da je upravo Sveti Stefan najviše fotografisani predio naše domovine – do sada.

MONITOR: Da li su postojali posebni uslovi koje ste morali ispuniti pri pisanju teksta, forma, dužina teksta i sl?
POPOVIĆ: Da, i to veoma strogi. Esej nije smio da prelazi 400 riječi, dozvoljeno je bilo opisati najviše šest lokacija i precizno uskladiti literarnost teksta sa informativnim karakterom sadržaja. Isto pravilo je važilo za Crnu Goru, kao i za, na primjer, Brazil. Zahtijevali su od svih pozvanih da prikažu virtuoznost u riječima i jasan profil svoje domovine u opisu koji je kraći od, uputstva za korišćenje šumećih tableta.

MONITOR: Čija je fotografija?
POPOVIĆ: Koliko znam, sve fotografije koje je tehnički tim NG napravio na predloženim lokacijama, pripadaju njima… Možda postoji saradnja i sa drugim studijima, u to nisam siguran.

MONITOR: Autor ste i poznatog romana „Zaboravljena gora”. „Zaboravljena gora” je prva knjiga epske fantastike o mitskim bićima Crne Gore.Knjiga je veoma dobro primljena i dobila je mnogobrojne pozitivne kritike. U nekim medijima su Vas čak prozivali i crnogorskim Tolkinom. Hoće li „Zaboravljena gora” imati nastavak?
POPOVIĆ: Zbilja se desilo čudo. U protekloj i ovoj godini Zaboravljena gora ne samo da je uspjela da bude tihi bestseler u dva izdanja, već i da ovih dana „nestane” iz knjižara. Dvije velike nagrade je odnijela – evropsku Orfejevu liru i domaću Naj knjiga u 2008. godini, po izboru građana… a našla se i u užem krugu za Miroslavljevo jevanđelje. Nastavak priče o „Gori” slijedi… potpisan je ugovor sa izdavačkom kućom Laguna i uskoro se pojavljuje verzija sa ilustracijama. Nadam se da će se pojaviti na ovogodišnjem sajmu knjiga u Beogradu.

MONITOR: Jeste li zadovoljni kako je ,,Zaboravljena gora” primljena u Crnoj Gori?
POPOVIĆ: Kako sam jedva skupio novac za objavljivanje knjige… ni centa nije preostalo za bilo kakvu reklamu. Čak ni za onu koja bi u nekoj skromnoj oglasnoj formi osvanula u dnevnim novinama. A onda se desilo da je „narod sve pozlatio”… Priča od usta do usta, ushićenost i sve veća čitalačka baza – od Podgorice do Beograda – je odnijela Zaboravljenu goru do trona koji je i meni samom sada nedokučiv. Potom su krenuli mediji, javno predstavljanje drevnih priča… Divna iznenađenja koja zbog nje, stižu u moj dom u Nikšiću – kao što je ovo iz Vašingtona.

Marijana BOJANIĆ

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

DNEVNI BORAVAK  ZA STARE U KOLAŠINU ZATVOREN:  Godine čekanja, mjesec i po radovanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dugo čekani Dnevni boravak za stare u Kolašinu radio je samo mjesec i po. U lokalnoj upravi i Centru za socijalni rad ne može se dobiti informacija kada bi taj servis mogao biti ponovo dostupan korisnicama

 

Najstariji Kolašinci ponovo su bez prostora gdje bi mogli da provode određeni dio dana, ali i da dobiju toli obrok i najneophodniju stručnu podršku.  Privilegiju da imaju na raspolaganju servis za podršku, pripadnici „trećeg doba” u toj varoši imali su samo od novembra do kraja decembra prošle godine. Najavljivan  od 2018, adaptiran dvije godine, Dnevni boravak za stare u Kolašinu zvanično je otvoren u novembru prošle godine. Od Nove godine, vrata tog prostora su zaključana, a trenutno je teško dobiti odgovor na pitanje do kada. Prema nezvaničnim informacijama iz Centra za socijalni rad Kolašin i Mojkovac, resorno ministarstvo,  koje je nosilac tog projekta, čeka da se u vođenje servisa uključe ili lokalna uprava ili licencirana NVO.

Dnevni boravci za stare u Crnoj Gori otvarani su u saradnji sa Kancelarijom Programa Ujedinjenih nacija za razvoj, kroz projekat razvoja kapaciteta usluge socijalne zaštite u našoj državi. U okviru tog projekta trajalo je i dugo adaptiranje prostora u Kolašinu. Opština je dugo prolongirala odluku o određivanju lokacije. Sada smatraju da su sve svoje obaveze prema najstarijim sugrađanima završili, ustupajući prostor za Dnevni boravak. U kolašinskoj lokalnoj upravi još ne znaju koje bi trebalo da budu njihove obaveze  u  funkcionisanju  tog servisa. Kako je za Monitor kazao Sekretar za finansije Dragan Bulatović, još nijesu dobili zvanični dopis sa sličnim očekivanjima sa bilo koje adrese.  Zbog toga, objašnjava, ne mogu ni kazati da li će Opština i na koji način doprinijeti projektu.

„Lokalna uprava je, skupštinskom odlukom, za potrebe Dnevnog boravka za stare ustupila prostor od 80m2 u zgradi koja je opštinsko vlasništvo. Taj objakat se nalazi u Ulici Jagoša Simonovića. Nemamo, koliko je znam, nikav upit, predlog  incijativu ili informaciju o načinima na koje bismo se mogli uključiti u funkcionisanje tog servisa. Obaviješteni smo kad je počeo da radi. Ne znam ništa o zatvaranju niti kako funkcioniše“, kazao je Bulatović.

Na sajtu JU Centri za socijalni rad Crne Gore, uz informaciju o početku rada, piše i da će Dnevni boravak korisnicima u Kolašinu pružati usluge toplog obroka, psihosocijalne podrške, sitnih medicinskih usluga… Takođe i organizovanje društvenih igara, dnevno posluženje, realizaciju radionica u saradnji sa osnovnim školama, orgnizovanje izleta…

Tokom kratkog rada, u Dnevnom boravku bilo je svega nekoliko korisnika. Uglavnom onih koji su u stanju socijalne potrebe. No, njihovo iskustvo govori da je taj servis, čak i u tom kratkom  periodu, bio nedostupan mnogima kojima je podrška neophodna.

„Bila sam svega dva dana. Nije bilo loše. Dobijali smo sok, kafu, jedan obrok, koji je donošen iz obližnjeg restorana. Imali smo televiziju i mogućnost za društvene igre. Bilo je toplo i udobno. Međutim, i da nastavi da radi, ne znam kako bih više mogla da dolazim. Ta kuća je u centru grada, a ja živim u prigradskom naselji, dva i po kilometra daleko od centra. Svaki put treba da platim taksi u oba pravca, što nije malo s obzirom na to da sam korinica socijalnih davanja. Uostalom, za taj novac bih mogla bih sebi taj jedan obrok da obezbijedim”, kaže sedamdesetdvogodišnja Kolašinka.

Ona tvrdi da bi trebalo razmisliti i o načinima da se u staračka, i uglavnom samačka domaćinstva, besplatni obrok nekako dopremi, pa da korinici ne moraju dolaziti. Tvrdi i da je čula od ostalih rijetkih korisnika kratkotrajnog rada servisa Dnevnog boraka da im je komplikovano da dolaze svakodnevno.

„Bilo je korisno jer sam se poslije dužeg vremena zatvorenosti u kući, srela sa nekim vršnjacima. Razgovarali smo, gledali TV… Pričali smo o zajedničkim mukama, a nije ih malo. Predugo traju dani kad je čovjek bolestan, star i sam… Nijesu nas obavijetili o zatvaranju Dnevnog boravka, čula sam nešto da je problem plaćati struju, a to bi, valjda, trebalo Oština da radi. Dobro bi bilo da ga ponovo otvore, pa ko može da dolazi, nek’ dolazi, ko ne može, neka sjedi kući, kao i do sada”, priča sagovornica Monitora.

U Opštinskoj organizaciji penzionera Kolašin gotovo da ne znaju ništa o načinu na koji je zamišljen rad Dnevnog boravka. Niko ih, tvrde, nije pitao za savjete niti pokazao incijativu da ih uključi u funkcionisanje. Iako su prostorije Udruženja penzionera i Dnevni boravak u istoj zgradi, kažu da su potpuno neinformisani.

„Dok se prostor uređivao pružili smo tehničku podršku, koliko smo mogli, s obzirom na to da smo u istoj zgradi. To je sve. Čula sam da je ideja da se tamo pružaju usluge starima u stanju socijalne potrebe. Ni to precizno ne znam. U svakom slučaju, podržavamo svaki oblik osnaživanja i pomoći najstrijim, ali uz brižljivo analiziranje njihovih stvarnih potreba. Čini mi se da je to izostalo”, kaže predsjednica kolašinske organizacije penzionera Ljiljana Tatić.

Ona podsjeća na veliki broj starijih ljudi na seoskom području, kojima su, kaže ona, usluge Dnevnog boravka daleko i nedostižne. Tatić kaže da je u Kolašinu oko 1.400 penzionera, te da ni njihov položaj nije zavidan. Potrebana im je, zaključuje ona, višestruka i multidiscplinarna podrška. Objašnjava da je pandemija donijela nove strahove, izolovanost i nove egzistencijalne probleme.

„Podjednako bitno kao i novac za osnovne potrebe je uključivanje starijih u aktivnosti koje su primjerene njihovom zdravstvenom stanju i starosnom dobu. Druženje, zabava, razgovori, izleti… sve bi to upotpunilo i uljepšalo njihovu svakonevnicu. Mi se trudimo, i pored orgraničenih sredstava, da dio tih potreba i zadovoljimo. Međutim, opet, ostaje veliki broj naših vršnjaka izvan toga. Ili su daleko od grada ili su bolesni”, objašnjava ona.

Organizacija penzionera u Kolašinu koristi prostor od oko 80m2, uključujući i kancelariju. No veliki problem je održavanje, zagrijavanje i plaćanje računa za struju. Iz opštinske kase ove godine će biti izdvojeno svega 1.000 eura za to udruženje. Imaju još 400 eura prihoda od članarina. Polovinom novca dobijenog iz lokalnog budžeta, kažu, kupili su drva za ogrjev, a račun za struju im je opterećen i ratama kojima otplaćuju raniji dug. Od Opštine su  ove godine tražili oko 5.000 eura. Međutim, taj zahtjev su iz lokalne uprave ocijenili kao neosnovan.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

JAVNI POZIV ZA NOVINARSKA ISTRAŽIVANJA IZ OBLASTI ŽIVOTNE SREDINE I POGLAVLJA 27

Objavljeno prije

na

Objavio:

 Imate li ideju za novinarsku priču od javnog interesa, želite li da istražujete teme od značaja za Crnu Goru i proces evropskih integracija, vezanih prije svega za Poglavlje 27 i zaštitu životne sredine? Da li hoćete da uz trening i mentore iz zemlje i regiona, rukovodeći se najvišim standardima, razvijete temu koja vas zanima? Hoćete li da se vaša priča objavi u regionu, da se prevede na engleski jezik, dopre do čitalaca van našeg govornog područja?

Ako na ova pitanja odgovorite potvrdno, prijavite svoje ideje za istraživačke tekstove od javnog interesa vezane za proces evropskih integracija. Autori najboljih prijedloga će proći  trening, koji će se održati u Crnoj Gori krajem aprila 2021.

Nakon trenga, izvršiće se selekcija. Tri kandidata sa najboljim idejama, novinarskim vještinama i znanjima, uz mentorsku podršku uredničkog tima iz zemlje i regiona, realizovaće svoje istraživačke projekte.

Nakon završetka istraživanja, svi radovi će biti objavljeni na sajtovima CIN-CG-a i BIRN-a, kao i u posebnoj dvojezičnoj publikaciji i e-knjizi.

Pravo apliciranja imaju svi novinari iz Crne Gore sa istraživačkim sklonostima i iskustvom. Pored treninga, mentorske i  uredničke podrške, odabrani kandidati dobiće i 1000 eura za rad na pričama (umanjenih za oko 9% poreza na honorare).

Konkurs se sprovodi u okviru projekta Istraživačko novinarstvo, ekološke teME, učešće građana/ki, koji finansira Evropska unija, a kofinansira Ministarstvo javne uprave, digitalnog društva i medija.

Prijave sa prijedlozima se šalju do 26. marta 2021. godine, na email: konkurscincg@gmail.com i assistantcincg@gmail.com.

Formulare za prijavu možete preuzeti na ovom LINKU

Ukoliko imate dodatnih pitanja, pošaljite ih na e-mail: konkurscincg@gmail.com ili na   assistantcincg@gmail.com.

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

CONDITIONS FOR CONDUCTING PHYSICAL EDUCATION: Coronavirus Returned Youth to Sports

Objavljeno prije

na

Objavio:

Empty, broken playgrounds and benches, young people staring at smartphones while walking through the city – these were images of everyday life of young people in Podgorica. Closure of schools and one-month home isolation made the teens, after loosening of prevention measures, massively physically active. Podgorica streets these days are full of young people, who enjoy riding bikes, scooters, roller skates

 

The new emergency situation caused by spread of COVID- 9, closure of schools and one month home isolation, made teenagers, after loosening of prevention measures, massively physically active. Podgorica streets these days are full of young people, who enjoy riding bikes, scooters, roller skates… Basketball is played on the sports fields in the blocks. “Tracksuit” style can be seen throughout the city.

The situation was completely different before the coronavirus. Empty, broken playgrounds and benches, young people staring at smartphones while walking through the city. Taking photos for Instagram was a favourite sport. Cafés, bookmakers, rare bikers – these were images of everyday life of young people in the capital. Now, after a month long isolation, Podgorica has another, more beautiful face that resembles some European “smart city” with fewer cars, cleaner air and a wide range of alternative traffic.

As high school students told us, before the closure of schools, physical education classes were attended only by students who liked sports. Professors, they said, had an understanding, so they closed their eyes to those who were not interested in sports. The conditions for teaching in high schools range from poor to almost ideal.

– It all depends on the professor. New, young professors insist on work at the beginning, but gradually they also abate. Only those who want, attend physical education classes, mostly guys. I have no need to do that. I spend time learning some other subject with my friends. That's a great option. We have the equipment and space, the conditions in the gym are excellent. We have a lot of sections – skiing, cycling, hiking, swimming which operate at full capacity – said M.M. student of “Slobodan Skerovic” Grammar School.

And while in Grammar School students have the opportunity to socialize and have fun during organised recreational extracurricular activities, in some high schools there are high irregularities, so physical education classes have not been implemented at all.

– During four years of my education, I’ve entered gym only few times. We have almost never had that class. We use that time to take a break from school at a nearby café or to walk. We often see physical education professors sitting in cafés across the school – told us A.P. student of Economic High School “Mirko Vesovic”.

We should seek reasons for avoiding physical education classes, whose impact is vital for adolescents’ psychophysical development, also in breakthrough of new technologies. They captivate youth minds, tying them up to computers and surfing on the Internet.

– There is a sports court in the block, it's great, but it happens that there is nobody to play basketball with, everyone is online and it bothers them to go out – says S.L.

Besides that, teenagers mostly spend time in cafés, playing raffle or filling out bookmaker tickets or just hanging out in the street. Researches show an increase in drug, alcohol and gambling addictions among youth. The age limit for addicts is getting lower every year. It seems that the former campaign Sports against Drugs (2010) would be even more needed for young people today, giving them clearer insight into promising different reality. And maybe coronavirus isolation achieved that much faster.

– A new basketball court was built in the backyard of my building. A lot of kids play there. The courts are much better than before. Finally something starts to change – said M.Z.

Director of “Vaso Aligrudic” Electro-technical High School Veselin Picuric, points out that, thanks to the new young professors, physical education classes take place regularly, as well as that students within this subject have possibility to learn dance basics. He adds that outdoor sports fields were renovated three years ago in cooperation with the Ministry of Sports and are constantly available to recreational athletes in the area. However, the school gym is still inadequate.

– Sports hall, built in the early 70s, is deteriorated and has never been generally reconstructed. The roof leaks, the old wooden windows have collapsed, so we have to repair the floor every year. It is the only sports hall that was not renewed within the Energy Efficiency Program in Public Institutions three years ago. It is used by approx. 3,000 students from Electro-technical, Chemical and Civil Engineering high schools. Those children deserve a normal gym and adequate conditions – explains Picuric.

Despite their different starting positions, the most fortunate ones seem to be those students who have a good elementary school teacher who succeeds in fulfilling his/her mission despite the existing restrictions – to develop good recreational habits in young people through fun and socializing, often with his/her ideas, enthusiasm and extracurricular activities.

– All professors who take kids to competitions do it because they love their job. And it’s not the point to be the first, as some people think, but to participate. I often take kids to watch a game, skiing, swimming… And during this crisis period, physical education takes place on online platforms, and children submit their videos with successfully done exercises. We all do our jobs, but each of us in his/her own way. Guests in the class are also our friends, actors, singers, athletes, who explain children why they love sports. It is important not to experience sports as a competition, but to focus on awakening in children the desire to play a sport. Only then our mission is successful. It is not easy for us, because we are fighting against technology, lack of free time and everything else that makes modern life – said teacher of physical education at Primary School “Pavle Rovinski” Velimir Vlahovic.

It would be good to get good ideas and habits in place, and bad ones to bring to a minimum.

 

Balloon sports halls as an alternative

School gyms and outdoor courts are not the only places where young people engage in sports activities. During bad weather, young people opt for the use of balloon sports halls, although they are not satisfied with the quality of air inside them. “I prefer open space, it's healthier, only when the weather is bad, I opt for balloon sports halls, though the air is stale inside. Renting is not expensive, it depends, we give from 1.5 to 2.5 euros each – this is not expensive when more people gather to play”, said high school student M.K.

Renting costs are acceptable for children and income from balloon sports halls is used for school purposes. “70% out of income generated from balloon sports halls owned by schools, goes to school and 30% to Fund for Talents of the Ministry of Education”, told us Dijana Lakovic, Director of Elementary School “Pavle Rovinski”.

School management in Grammar School “Slobodan Skerovic” plans to invest income which they generate from balloon sports hall in an innovative way. “The contracts with the owners of balloon sports halls expire next year. Generated profit is used for school purposes. Part of my second mandate development plan includes building of a park space behind the school and possibly, restoring an athletic track”, announced Zoja Bojanic, Grammar School Director.

 

Reconstruction and construction of halls

The Ministry of Education points out that a lot of money has been invested in construction and reconstruction of the existing sports infrastructure in recent years.

Only last year, 16 projects, concerning reconstruction or construction of gyms throughout Montenegro were carried out, independently or in cooperation with other entities. Sports halls of Primary School “Ristan Pavlovic” in Pljevlja, Maritime High School in Kotor, Primary School “Marko Miljanov” in Bijelo Polje, Primary School “Salko Aljkovic” in Pljevlja, Grammar School in Cetinje, Primary School in Rozaje, Grammar School in Tuzi, Primary School “Blazo Jokov Orlandic” in Bar, Primary School “Oktoih” in Podgorica, Primary School “Orjenski bataljon” in Bijela and many others were equipped, constructed or reconstructed, as well as sports fields in Plav and Gusinje. Reconstruction of sports hall in Grammar School and Vocational High School in Rozaje will start soon, as well as construction of sports hall in Primary School “Lovćenski partizanski odred” in Cetinje.

Irena CEJOVIC
Elena DABETIC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo