Povežite se sa nama

OKO NAS

LJETNJA ŠKOLA ZA UČENJE ROMSKOG JEZIKA: Obogatili znanje o svom identitetu

Objavljeno prije

na

Romski jezik predstavlja nedjeljiv dio identiteta romske zajednice. U Crnoj Gori romskim kao maternjim jezikom govori 5.169 osoba. Iako je Crna Gora potpisnica Evropske povelje o manjinskim i regionalnim jezicima, romski jezik nije u službenoj upotrebi. Razlozi za to su, kako je naglašeno u izvještajima o primjeni Povelje o regionalnim i manjinskim jezicima, što romski jezik nije standardizovan i što ne postoji kvalifikovan nastavni kadar, koji bi mogao da izvodi nastavu na romskom jeziku.

Romska organizacija mladih Koračajte sa nama – Phiren Amenca organizovala je u Čanju šestodnevnu ljetnju školu Koliko znaš o Romima? u okviru projekta Ljetnji kamp za učenje o romskom identitetu. Projekat je podržala organizacija Help u okviru projekta Promocija i zaštita ljudskih prava Roma-Romkinja, Egipćana-Egipćanki i ostalih ranjivih grupa, finansiran od strane Evropske unije. Školu je pohađalo 15 srednjoškolaca i studenata iz romske zajednice.

„Pitanje jezika, kulture i identiteta Roma zaslužuje posebnu pažnju. U Crnoj Gori ne postoje organizovani mehanizmi zaštite romskog identiteta”, kaže za Monitor jedan od predavača na ljetnjoj školi Serđan Baftijari, inače predstavnik Romske organizacije mladih Phiren Amenca.

Cilj ljetnje škole bio je, objašnjava on, da mladi srednjoškolci i studenti iz romske zajednice nauče više o svom identitetu i ohrabre se da nastave izučavanje romskog jezika i književnosti i time se osposobi kadar za predavanje romskog jezika u školama. Takođe, i da nauče osnovne pojmove romskog jezika koje koriste u svakodnevnoj komunikaciji.

Istraživanjem iz 2016. godine, koje je realizovalo Ministarstvo za ljudska i manjinska prava, utvrđeno je da se u 33 odsto domaćinstava govori isključivo romski jezik. Gotovo 40 odsto romske populacije nedovoljno dobro govori crnogorski jezik. Dodatno, preko 45 odsto Roma ne čita i ne piše na crnogorskom jeziku, uz 20 procenata onih koji čitaju i pišu, ali uz veće probleme. Podaci govore da je nešto ispod 15 odsto Roma u stanju da identifikuje TV emisije na romskom jeziku. S druge strane, manje od četiri procenta Roma je u stanju da se sjeti neke reklame koja promoviše prava Roma, navodi se u izvještaju Monitoring položaja Roma u Podgorici kroz studije slučajeva.

Serđan Baftijari kaže da je u Crnoj Gori nedovoljno urađeno na očuvanju romskog jezika i da zbog toga veliki broj pripadnika romske zajednice nije u stanju da piše i čita na maternjem jeziku. Baftijari je za naš list naveo rezultate testiranja o poznavanju romskog jezika kod mladih romskih srednjoškolaca i studenata koji su učestvovali na ljetnjoj školi.

„Većina učesnika nije znala čak ni osnovne podatke o svojoj istoriji, kulturi i jeziku. To je potvrđeno na testiranju koje je sprovedeno na samom početku održavanja škole. Na kraju škole sproveli smo testiranje stečenog znanja. Test je pokazao da su svi učesnici na ljetnjoj školi stekli znanje o bitnim istorijskim događajima vezanim za romsku zajednicu širom svijeta, kulturu i jeziku Roma”, kaže Baftijari.

Romski jezik potiče od najstarijeg pisanog jezika „sanskrita”. Učesnicima ljetnje škole objašnjena je razlika između crnogorske i romske gramatike.

,,Posebno smo ukazali na osmi padež u romskom jeziku koji se naziva ablativ”, ističe Baftijari.

Jedna od učesnica ljetnjeg kampa Samanta Bajrami (16), učenica drugog razreda Srednje stručne škole „Spasoje Raspopović” sa žaljenjem kaže da se, iako je Romkinja, u njenoj kući ne govori romski jezik, ali da je na radionicama uspjela da nauči dosta riječi, koje će koristiti u svakodnevnoj komunikaciji.

,,Nijesam mnogo znala o svojoj kulturi i jeziku, tako da sam zadovoljna postignutim rezultatima, jer sam na radionicama naučila dosta toga”, ponosno priča ova srednjoškolka.

Iako u podgoričkim školama nastavu pohađa veliki broj romske djece, ona kaže da djeca još nemaju mogućnost da u školama uče o svojoj kulturi i jeziku. Voljela bi, kaže, da se u narednom periodu standardizuje romski jezik i uvede u obrazovni sistem.

Prema njenim riječima, romska djeca bi imala bolji uspjeh ukoliko bi u školama imali mogućnost da uče i na romskom jeziku, te stoga, kako kaže, i nadležne institucije treba mnogo više da porade na očuvanju romskog jezika.

Jedan od aktivnijih učesnika ljetnjeg kampa Elvis Bonešta (17), učenik drugog razreda Srednje stručne škole „Spasoje Raspopović”, zadovoljan je što je bio učesnik radionica o jeziku, istoriji i kulturi Roma o čemu je, kako kaže, jako malo znao.

,,Prije radionica sam veoma malo znao o istoriji mog naroda. Meni je najkorisnije bilo to što sam mogao da čujem i naučim nešto više o istoriji, kulturi i jeziku Roma. Dakle, pored toga naučio sam i romsku abecedu, himnu i padeže u romskom jeziku što mi sada pomaže da pravilno izgovaram i pišem riječi na romskom jeziku”, priča Bonešta.

Svoje znanje koje je stekao na radionicama voljan je da prenese na ostale mlade Rome i Romkinje.

Mladim ljudima iz romske zajednice poručuje da daju sve od sebe kako bi uspješno završili osnovno i srednje obrazovanje, a kasnije i fakultet.

,,Knjiga je lijek za sve”, kaže Bonešta.

Violeta Hajrizaj, takođe srednjoškolka iz romske zajednice, kaže da na ovakvim radionicama ljetnje škole učestvuje prvi put. Ona se nada da će se u narednom periodu uvesti romski jezik kao izborni predmet po osnovnim školama kao u Srbiji i drugim zemljama. Srećna je kaže što je bilo toliko zainteresovanih ljudi za radionice na kojima se učilo o jeziku, istoriji i kulturi Roma.

,,Sa učesnicima radionica i programom rada više sam nego zadovoljna. Svi smo se poznavali i to nam je na neki način olakšalo praćenje rada. Predavači su bili dosta dobri, pričali su i objašnjavali onako kako bi svima nama bilo jasno”, objašnjava Hajrizaj.

Iako se u njenoj kući svakodnevno govori na romskom jeziku, ona nije znala kako se pravilno izgovaraju pojedine riječi, ali su joj radionice pomogle da ih nauči.

Zadovoljan je učešćem na radionicama ljetnjeg kampa i Benjamin Šalja, učenik trećeg razreda Srednje elektrotehničke škole ,,Vaso Aligrudić”.

,,Ranije nijesam znao ništa o svom narodu, tako da sam na radionicama došao kao prazna sveska, ali uz jaku želju, volju i dobro izlaganje predavača uspio sam da svoju praznu svesku upotpunim”, ponosno priča sedamnaestogodišnji Šalja.

Mladim Romima koji ne znaju svoj maternji jezik poručuje da se potrude i više angažuju kako bi naučili bar osnovne pojmove o jeziku, kulturi i istoriji svog naroda.

,,Sramota je ne znati svoj maternji jezik. Sve bi bilo drugačije kada bi i u školama učili svoj jezik”, ističe mladi srednjoškolac.

Kada bi se romski jezik predavao u osnovnim školama, on smatra da romska djeca ne bi napuštala školovanje, već bi bila redovnija, a broj djece u obrazovnom sistemu bi bio znatno veći.

Mladi Romi i Romkinje koji su učestvovali na ljetnjem kampu smatraju da država Crna Gora i međunarodna zajednica nije uradila dovoljno da se romski jezik standardizuje, a još manje da se u Crnoj Gori očuva romski identitet.

Armin Tafa, student Fakulteta primijenjene fizioterapije u Kotoru, još je jedan mladi obrazovani Rom koji ne poznaje i ne govori svoj maternji romski jezik.

„Nisam imao mogućnost da učim na svom maternjem jeziku u školi i to je razlog zbog čega ne znam romski jezik. Iako sam Rom nisam ovoliko znao o svom jeziku, kulturi i istoriji, ali zahvaljujući ljetnjem kampu naučio sam i više nego što sam očekivao. Radujem se što sam bio dio grupe koja je među prvima iz romske zajednice pokrenula inicijative za očuvanje romskog identiteta. Siguran sam da ću i dalje nastaviti da se edukujem kada je u pitanju romski identitet kome pripadam i smatram da ovakvi seminari i časovi za romski jezik, kulturu i istoriju doprinose jačanju romskog identiteta”, objašnjava Tafa.

Recimo na kraju da se romski jezik studira na nekoliko univerziteta u svijetu: u Parizu, Pragu, Njitri, Trstu, Bukureštu, Velikom Trnovu, Budimpešti i Zagrebu.

Enis EMINOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Nema reforme sa nestabilnom vladom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. Kada imate vladu sa nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat

 

MONITOR: U novom izvještaju EK o napretku opet se upozorava da je Crnoj Gori potrebna jaka politička volja za efikasno rješavanje pitanja korupcije i organizovanog kriminala. Znači li to da je nema?

JANJUŠEVIĆ: Političke volje sigurno ima, ali bojim se samo na riječima! Svaka partija ponaosob je sigurno za rješavanje ovog problema, ali kada treba izabrati Tužilački savjet, onda vidite kavi problemi nastaju. Tako da to samo nije dovoljno za ovako jednu opasnu pošast i veliki problem. Potrebno je da imate čitav jedan kompaktan sistem koji se može suprotstaviti korupciji i kriminalu na visokom nivou – a to su policija, tužilaštvo i sudstvo. Prethodna vlast je izgrađivala sistem da tužilaštvo i sudstvo budu  pod velikim partijskim kontrolama i uticajem. To sad predstavlja veliki problem i zahtjevan i dugotrajan  proces u izgradnji kompaktnog sistema koji će se suprostaviti ovom kanceru koji razara naše društvo.Vidite koliko se samo troši energije i političkog usaglašavanja oko Tužilačkog savjeta. O drugim stvarima da ne govorimo.

MONITOR: Jeste li iznenađeni ocjenama novog izvještaja? Šta su, u stvari, poruke EK novoj vlasti?

JANJUŠEVIĆ: Apsolutno nijesam iznenađen ocjenama Evropske komisije, a poruke, kada pregovori traju devet godina, počinju da budu iste i nepromijenjene. Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. U stvarnosti to znači da morate pokazati da kroz javne politike kreirate sistem gdje će javne ustanove i institucije biti servisi građana uz podrazumijevanu vladavinu prava. Sada, kada imate Vladu s nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat! I onda morate imati ovakav izvještaj. Mada, iskreno govoreći, ova vlada nije mogla značajno da popravi, niti pokvari osam godina jako loših pregovora sa Evropskom unijom, gdje smo milimetarski napredovalli!

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ POMORCA SLOBODANA RADULOVIĆA: Sudske igre

Objavljeno prije

na

Objavio:

Apelacioni sud ukinuo je presudu Privrednog suda, sutkinje Nataše Bošković, po kojoj su sve italijanske kompanije odgovorne za naknadu štete pomorcu Slobodanu Raduloviću kome je zbog povrede zadobijene na brodu MSC Lorena amputirana noga. Naloženo je Privrednom sudu da utvrdi da li je nadležan da o ovome odlučuje, kao i da se glavna rasprava vodi kod drugog sudije

 

Slobodanu Raduloviću, iskusnom pomorcu sa tri decenije staža, zbog povrede koju je dobio na brodu, amputirana je noga. Usljed brojnih propusta, kako tvrdi, a prije svega zbog toga što nije ispoštovan nalaz ljekara da se nakon povrede iskrca sa broda, on je tužio Mediterranean Shiping Company (MSC)  iz Napulja i ESA Group iz Đenove.

Monitor je pisao da je Privredni sud, odnosno sutkinja Nataša Bošković, sredinom aprila, donio Međupresudu kojom se potvrđuje da su tužene kompanije odgovorne za naknadu štete.

Apelacioni sud, vijeće sastavljeno od sudija Rama Strikovića, predsjednika vijeća, Nevenke Popović i Katarine Đurđić je 28. septembra donijelo rješenje kojim se ukida međupresuda Privrednog suda, predmet se vraća istom sudu na ponovno suđenje i odlučeno je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sudijom, što je jedna vrsta presedana u sudskoj praksi.

„Ovo je politička odluka. U smislu da je ovo prvi slučaj da jedan pomorac dovede MSC pred sud i da se očigledno pod njihovim uticajem naloži promjena sudije Bošković. U tom smislu mislim da je namještena presuda jer još nijesam čuo da se mijenja sudija“, kaže za Monitor Radulović. On ističe: „Rođena država mi uskraćuje pravo na pravično suđenje i šalje me da sa 95 eura penzije idem u Panamu“.

Ovaj dugogodišnji pomorac je i ranije upozorio da je ovaj slučaj indikativan jer „oko 3.000 pomoraca iz Crne Gore čeka ista sudbina što se tiče zaštite njihovih prava. Riješiti bilo kakav problem je teško. Pomorci nemaju nikakvu zaštitu ni od države, niti od sindikata pomoraca”.

U odluci Apelacionog suda nalaže se da Privredni sud utvrdi da li je za rješavanje predmetnog spora ugovorena arbitraža, a ukoliko nije, da se utvrdi da li je domaći sud nadležan u ovom slučaju.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MEĐUNARODNI DAN BORBE PROTIV SIROMAŠTVA I CRNA GORA: Dan koji nije naš

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to je pojava cikličnog siromaštva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih

 

Još jedan Međunarodni dan borbe protiv siromaštva, 17. oktobar, dočekan u tišini. Kako drugačije – ne znamo ni koliko imamo siromašnih. Nemamo ni strategiju kako da se sa siromaštvom izborimo.

„Govorimo o Nacionalnoj strategiji za borbu protiv siromaštva čitavu deceniju. Nije bilo političke volje da se siromaštvo sistemski riješi, a to je jedini način. Razlog je vjerovatno što je glas siromaha na izborima najjeftiniji. To je sramota za državu Crnu Goru”, kaže za Monitor Marina Medojević, predsjednica Banke hrane, organizacije koja godinama pomaže najugroženijima u našem društvu.

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to, prema riječima Marine Medojević, je pojava cikličnog siromastva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih.

Posljednji zvanični podaci o siromaštvu datiraju iz 2019. godine. Riječ je o Anketi o dohotku i uslovima života, koju Uprava za statistiku (MONSTAT) redovno sprovodi od 2013. godine. Tada je svaki četvrti građanin živio ispod granice siromaštva – 24,5 odsto, što je za 0,7 procenata više u odnosu na 2018. godinu.

„Mi smo iz Banke hrane govorili da je život jedno, a statistika sasvim drugo. Ljudi će prema onome u koga imaju povjerenja biti iskreni, a neće to biti prema strancima, posebno ako ih pitaju za intimu. Osjećaj siromaštva to jeste – i ljudi ga se stide”, ističe predsjednica Banke hrane.

Koliko se i kako situacija zbog pandemije virusa COVID-19 promijenila – nije poznato, jer podaci nijesu ažurirani tokom 2020. godine. No, sigurno je da im se nećemo obradovati.

Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore (ZZZCG) od 5. oktobra ove godine nezaposlenih je bilo preko 50.000, tačnije – 53.990. Na isti dan prošle godine bez posla je bilo 42.319 osoba. To znači da je za 12 mjeseci bez posla ostalo gotovo 12.000 ljudi, odnosno da je mjesečno, u prosjeku, gotovo hiljadu ostajalo bez posla. Slikovitije – dnevno oko trideset.

To su zvanični podaci. Mnogo je onih koji nijesu u evidenciji ZZZCG-a, pa je pravo stanje nepoznanica.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo