Povežite se sa nama

OKO NAS

LJETNJA ŠKOLA ZA UČENJE ROMSKOG JEZIKA: Obogatili znanje o svom identitetu

Objavljeno prije

na

Romski jezik predstavlja nedjeljiv dio identiteta romske zajednice. U Crnoj Gori romskim kao maternjim jezikom govori 5.169 osoba. Iako je Crna Gora potpisnica Evropske povelje o manjinskim i regionalnim jezicima, romski jezik nije u službenoj upotrebi. Razlozi za to su, kako je naglašeno u izvještajima o primjeni Povelje o regionalnim i manjinskim jezicima, što romski jezik nije standardizovan i što ne postoji kvalifikovan nastavni kadar, koji bi mogao da izvodi nastavu na romskom jeziku.

Romska organizacija mladih Koračajte sa nama – Phiren Amenca organizovala je u Čanju šestodnevnu ljetnju školu Koliko znaš o Romima? u okviru projekta Ljetnji kamp za učenje o romskom identitetu. Projekat je podržala organizacija Help u okviru projekta Promocija i zaštita ljudskih prava Roma-Romkinja, Egipćana-Egipćanki i ostalih ranjivih grupa, finansiran od strane Evropske unije. Školu je pohađalo 15 srednjoškolaca i studenata iz romske zajednice.

„Pitanje jezika, kulture i identiteta Roma zaslužuje posebnu pažnju. U Crnoj Gori ne postoje organizovani mehanizmi zaštite romskog identiteta”, kaže za Monitor jedan od predavača na ljetnjoj školi Serđan Baftijari, inače predstavnik Romske organizacije mladih Phiren Amenca.

Cilj ljetnje škole bio je, objašnjava on, da mladi srednjoškolci i studenti iz romske zajednice nauče više o svom identitetu i ohrabre se da nastave izučavanje romskog jezika i književnosti i time se osposobi kadar za predavanje romskog jezika u školama. Takođe, i da nauče osnovne pojmove romskog jezika koje koriste u svakodnevnoj komunikaciji.

Istraživanjem iz 2016. godine, koje je realizovalo Ministarstvo za ljudska i manjinska prava, utvrđeno je da se u 33 odsto domaćinstava govori isključivo romski jezik. Gotovo 40 odsto romske populacije nedovoljno dobro govori crnogorski jezik. Dodatno, preko 45 odsto Roma ne čita i ne piše na crnogorskom jeziku, uz 20 procenata onih koji čitaju i pišu, ali uz veće probleme. Podaci govore da je nešto ispod 15 odsto Roma u stanju da identifikuje TV emisije na romskom jeziku. S druge strane, manje od četiri procenta Roma je u stanju da se sjeti neke reklame koja promoviše prava Roma, navodi se u izvještaju Monitoring položaja Roma u Podgorici kroz studije slučajeva.

Serđan Baftijari kaže da je u Crnoj Gori nedovoljno urađeno na očuvanju romskog jezika i da zbog toga veliki broj pripadnika romske zajednice nije u stanju da piše i čita na maternjem jeziku. Baftijari je za naš list naveo rezultate testiranja o poznavanju romskog jezika kod mladih romskih srednjoškolaca i studenata koji su učestvovali na ljetnjoj školi.

„Većina učesnika nije znala čak ni osnovne podatke o svojoj istoriji, kulturi i jeziku. To je potvrđeno na testiranju koje je sprovedeno na samom početku održavanja škole. Na kraju škole sproveli smo testiranje stečenog znanja. Test je pokazao da su svi učesnici na ljetnjoj školi stekli znanje o bitnim istorijskim događajima vezanim za romsku zajednicu širom svijeta, kulturu i jeziku Roma”, kaže Baftijari.

Romski jezik potiče od najstarijeg pisanog jezika „sanskrita”. Učesnicima ljetnje škole objašnjena je razlika između crnogorske i romske gramatike.

,,Posebno smo ukazali na osmi padež u romskom jeziku koji se naziva ablativ”, ističe Baftijari.

Jedna od učesnica ljetnjeg kampa Samanta Bajrami (16), učenica drugog razreda Srednje stručne škole „Spasoje Raspopović” sa žaljenjem kaže da se, iako je Romkinja, u njenoj kući ne govori romski jezik, ali da je na radionicama uspjela da nauči dosta riječi, koje će koristiti u svakodnevnoj komunikaciji.

,,Nijesam mnogo znala o svojoj kulturi i jeziku, tako da sam zadovoljna postignutim rezultatima, jer sam na radionicama naučila dosta toga”, ponosno priča ova srednjoškolka.

Iako u podgoričkim školama nastavu pohađa veliki broj romske djece, ona kaže da djeca još nemaju mogućnost da u školama uče o svojoj kulturi i jeziku. Voljela bi, kaže, da se u narednom periodu standardizuje romski jezik i uvede u obrazovni sistem.

Prema njenim riječima, romska djeca bi imala bolji uspjeh ukoliko bi u školama imali mogućnost da uče i na romskom jeziku, te stoga, kako kaže, i nadležne institucije treba mnogo više da porade na očuvanju romskog jezika.

Jedan od aktivnijih učesnika ljetnjeg kampa Elvis Bonešta (17), učenik drugog razreda Srednje stručne škole „Spasoje Raspopović”, zadovoljan je što je bio učesnik radionica o jeziku, istoriji i kulturi Roma o čemu je, kako kaže, jako malo znao.

,,Prije radionica sam veoma malo znao o istoriji mog naroda. Meni je najkorisnije bilo to što sam mogao da čujem i naučim nešto više o istoriji, kulturi i jeziku Roma. Dakle, pored toga naučio sam i romsku abecedu, himnu i padeže u romskom jeziku što mi sada pomaže da pravilno izgovaram i pišem riječi na romskom jeziku”, priča Bonešta.

Svoje znanje koje je stekao na radionicama voljan je da prenese na ostale mlade Rome i Romkinje.

Mladim ljudima iz romske zajednice poručuje da daju sve od sebe kako bi uspješno završili osnovno i srednje obrazovanje, a kasnije i fakultet.

,,Knjiga je lijek za sve”, kaže Bonešta.

Violeta Hajrizaj, takođe srednjoškolka iz romske zajednice, kaže da na ovakvim radionicama ljetnje škole učestvuje prvi put. Ona se nada da će se u narednom periodu uvesti romski jezik kao izborni predmet po osnovnim školama kao u Srbiji i drugim zemljama. Srećna je kaže što je bilo toliko zainteresovanih ljudi za radionice na kojima se učilo o jeziku, istoriji i kulturi Roma.

,,Sa učesnicima radionica i programom rada više sam nego zadovoljna. Svi smo se poznavali i to nam je na neki način olakšalo praćenje rada. Predavači su bili dosta dobri, pričali su i objašnjavali onako kako bi svima nama bilo jasno”, objašnjava Hajrizaj.

Iako se u njenoj kući svakodnevno govori na romskom jeziku, ona nije znala kako se pravilno izgovaraju pojedine riječi, ali su joj radionice pomogle da ih nauči.

Zadovoljan je učešćem na radionicama ljetnjeg kampa i Benjamin Šalja, učenik trećeg razreda Srednje elektrotehničke škole ,,Vaso Aligrudić”.

,,Ranije nijesam znao ništa o svom narodu, tako da sam na radionicama došao kao prazna sveska, ali uz jaku želju, volju i dobro izlaganje predavača uspio sam da svoju praznu svesku upotpunim”, ponosno priča sedamnaestogodišnji Šalja.

Mladim Romima koji ne znaju svoj maternji jezik poručuje da se potrude i više angažuju kako bi naučili bar osnovne pojmove o jeziku, kulturi i istoriji svog naroda.

,,Sramota je ne znati svoj maternji jezik. Sve bi bilo drugačije kada bi i u školama učili svoj jezik”, ističe mladi srednjoškolac.

Kada bi se romski jezik predavao u osnovnim školama, on smatra da romska djeca ne bi napuštala školovanje, već bi bila redovnija, a broj djece u obrazovnom sistemu bi bio znatno veći.

Mladi Romi i Romkinje koji su učestvovali na ljetnjem kampu smatraju da država Crna Gora i međunarodna zajednica nije uradila dovoljno da se romski jezik standardizuje, a još manje da se u Crnoj Gori očuva romski identitet.

Armin Tafa, student Fakulteta primijenjene fizioterapije u Kotoru, još je jedan mladi obrazovani Rom koji ne poznaje i ne govori svoj maternji romski jezik.

„Nisam imao mogućnost da učim na svom maternjem jeziku u školi i to je razlog zbog čega ne znam romski jezik. Iako sam Rom nisam ovoliko znao o svom jeziku, kulturi i istoriji, ali zahvaljujući ljetnjem kampu naučio sam i više nego što sam očekivao. Radujem se što sam bio dio grupe koja je među prvima iz romske zajednice pokrenula inicijative za očuvanje romskog identiteta. Siguran sam da ću i dalje nastaviti da se edukujem kada je u pitanju romski identitet kome pripadam i smatram da ovakvi seminari i časovi za romski jezik, kulturu i istoriju doprinose jačanju romskog identiteta”, objašnjava Tafa.

Recimo na kraju da se romski jezik studira na nekoliko univerziteta u svijetu: u Parizu, Pragu, Njitri, Trstu, Bukureštu, Velikom Trnovu, Budimpešti i Zagrebu.

Enis EMINOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

NAKON SAMOUBISTVA ISPRED NIKŠIĆKE BOLNICE: Vapaje nema ko da čuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je pacijent iz Nikšića ispred bolnice izvršio samoubistvo ponovo se potvrđuje da se na valjan način ne suočavamo sa problemom mentalnog zdravlja. U Crnoj Gori ne postoje adekvatni uslovi za liječenje osoba sa mentalnim oboljenjima. Klinika za mentalno zdravlje počela je da se gradi prije dvije godine, a još uvijek nije otvorena

 

Pacijent iz Nikšića, koji je dva dana uzastopno, krajem aprila, tražio pomoć psihijatra u Opštoj bolnici u tom gradu, nakon pregleda dežurnog doktora interniste, izvršio je samoubistvo u krugu te zdravstvene ustanove. Nikšićka bolnica, u danima kada je pacijentu bilo potrebno liječenje, nije imala dežurnog psihijatra. Informacija je, kada je stigla do javnosti, izazvala brojne komentare i ponovo aktuelizovala činjenicu da se u Crnoj Gori na valjan način ne suočavamo sa problemom mentalnog zdravlja.

Uprava nikšićke bolnice o slučaju suicida obavijestila je Ministarstvo zdravlja dvadesetak dana kasnije, iznijevši problem organizacije psihijatrijske službe. Ministarstvo je naložilo vanrednu eksternu kontrolu kvaliteta stručnog rada i medicinske dokumentacije u vezi sa liječenjem preminulog pacijenta.

,,U Ministarstvu zdravlja nakon toga održano je više sastanaka na kojima je razgovarano o potencijalnim rješenjima organizacije ove službe do perioda završetka godišnjih odmora, kao i da se u saradnji sa drugim zdravstvenim ustanovama uspostavi dodatna angažovanost ljekara, čime će problem biti privremeno riješen”, kazali su iz resora kojim rukovodi Vojislav Šimun.

Više državno tužilaštvo u Podgorici formiralo je predmet povodom slučaja suicida u nikšićkoj bolnici od 28. aprila, kada se pacijent ubio vatrenim oružjem u krugu te ustanove. ,,Tačno je da se desio suicid u krugu Opšte bolnice u Nikšiću, o čemu je istog momenta obaviještena Uprava policije u Nikšiću, koja dalje preduzima potrebne radnje iz svoje nadležnosti. Pacijent je pregledan dana 27. aprila od strane dežurnog doktora, koji nakon uvida u stanje pacijenta predlaže hospitalizaciju u KCCG. Međutim, u tom trenutku pacijent u prisustvu članova porodice odbija hospitalizaciju. Zbog pružanja zdravstvene zaštite dežurni ljekar poziva načelnicu psihijatrije, koja u tom trenutku nema obavezu pripravnosti, ali iz humanih razloga prema pacijentu odgovara sugestijom za dalji terapijski tretman i upućivanje pacijenta na bolničko liječenje u KCCG. Opšta bolnica u Nikšiću nema nadležnost za prisilnu hospitalizaciju na Odjeljenju psihijatrije. Naglašavamo da je pacijent 27. aprila primio injekcionu terapiju, kao i 28. aprila ujutru”, kazala je Vijestima direktorica nikšićke bolnice Dušanka Milatović Perović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

JAVNE NABAVKE NA KOLAŠINSKI NAČIN: Radovi kasne zbog “crtanja” tendera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dva kolašinska tendera poništena su nakon što je utvrđeno da su napravljene bitne povrede Zakona o javnim nabavkama. Posljedica po naručioce- posla nema, a početak radova na dva bitna projekta biće prolongiran za dužinu trajanja novih postupaka

Poznajemo praksu da se tenderi za infrastrukturne projekte na sjeveru poništavaju zbog toga što nema ponuđača. Međutim,  tokom minula dva  mjeseca, dva kolašinska postupka javnih nabavki  poništena su zbog  povreda  Zakona.  U oba slučaja je  utvrđeno da je naručilac posla uslovima i tenderskom dokumentacijom “ograničio konkurenciju”, što, laički, znači da su tenederi bili namješteni za određene ponuđače.

Tender za izgradnju boba na šinama, u zoni Ski-centra Kolašin 1600 poništen je, nakon što je nadležna Komisja  ocijenila  da su svih 10 navoda iz žalbe bjelopoljskog preduzeća United construction osnovani.

Prema tenderskoj dokumentaciji,  ugovor bi bio ralizovan  po principu “projektuj i izgradi”, kojim se izvođač samostalno obavezuje da obavi sve radove potrebne za izgradnju i upotrebu. Riječ je o objektu koji nema svoj pogon, već će zavisiti od žičare. Predviđeno je da bude priključen na električnu energiju polazne stanice žičare.

Uprava za kapitalne projekte objavila je 5. aprila tendersku dokumentaciju postupka javne nabavke za izgradnju boba na šinama, a 15-ak dana kasnije  izmijenila tendersku dokumentaciju. Među brojnim žalbenim navodima United construction je i konstatacija da je naručilac uslovima postavljenim u dokumentaciji, odnosno preciziranim tehničkim karakteristikama,  ograničio konkurenciju.  Tačnije, da bob dužine 2.000 metara određenih tehničkih karakterisika  proizvodi samo jedna austrijska firma, a da je na tržištu, navodno, mnogo jefitinijih i “uobičajenijih” varijanti  te vrste objekata.

Tako postavljenim uslovima, tvrde, naručilac je omogućio da u postupku javne nabavke učestvuje samo kompanija koja je izgradila bob na šinama na Jahorini. Istovremeno, piše u žalbi, onemogućeno je da učestvuju privredni subjekti koji su izgradili na desetine ili stotine bobova na šinama dužine 1.000-1.300 metara, što je, podsjećaju, najčešća dužina te vrste objekta.

Među primjedbama na postupak javne nabavke, odnosno dokumentaciju, podnosioci žalbe podsjećaju i da nema urbanističko tehničkih uslova, te da je uz projektni zadatak priložena samo odluka predsjednika Opštine Kolašin o određivanju lokacije za izgradnju lokalnog objekta od opšteg interesa. Iz United construction objašnjavaju i da je je projektni zadatak sačinjen u državnom preduzeću Skijališta Crne Gore, te da je taj dokument potpisao izvšni direktor, ali da nedostaje njegova izjava o nepostojanju sukoba interesa.

Nadležna komisija je usvojila u žalbu bjelopoljskog preduzeća, konstatujući da su napravljene bitne povrede pravila postupka javne nabavke, koje, kako konstatuju, ne mogu biti otklonjene “naknadnim radnjama naručioca”. To je, objašnjavaju iz Komisije, razlog  za poništenje postupka.

Još jedan od projekata od kojeg se u Kolašinu očekivalo mnogo, Uprava za kapitalne projekte poništila je  prije nekoliko dana. Riječ je o  izradi  projektne dokumentacije i radovima na zatvaranju i rekultivaciji privremenog skladišta komunalnog i neopasnog gradevinskog otpada u Bakovićima. Ti radovi trebalo je da koštaju preko četiri milona eura, a uslove, propisane postupkom javne nabavke, opet je, prema navodima iz žalbe, mogla da ispuni samo jedna kompanija. Ovog puta ponuđača je zbog kršenja zakona prijavio Bemaks, čiju je žalba Komisija usvojila.

Ta kompanija se žalila na dio tenderske dokumenatacije u kojem je od ponuđača “jasno i nedvosmisleno zahtijevano da koristi samo jednu vrstu materijala – Trisoplast (materijal za hidroizolaciju), holandske firme Trisoplast Mineral Liner. U žalbi Bemaksa piše da su u tenderskoj dokumentaciji, odnosno u idejnom rješenju, čak opisane performance baš tog materijala, i na osnovu cijena procijenjena vrijednost dijela radova (1,57 milona eura).

Bemaks je prethodno tražio pojašnjenja tenderske dokumentacije, ali ih je odgovor naručioca, kako su napisali u žalbi,  “dodatno uvjerio u svjesnu namjeru diskriminacije učesnika postupka javne nabavke”. Navode kako je time povrijeđen Zakon o javnim nabavkama, te da je nezakonit i neprihvatljiv zahtjev za jednim materijalom jednog proizvođača.

Pejzažno uređenje zelenih površina specijalne namjene – zatvaranje i rekultivacija privremenog skladišta komunalnog i neopasnog građevinskog otpada u Bakovićima treba da se realizuje po principu “projektuj i izgradi”. Idejno rješenje, u kojem piše da su investitori projekata Opština Kolašin i Uprava za kapitalne projekte, radila je firma Projekt sistem iz Podgorice. Rok za završetak cijelog projekta, prema poništenom tenderu, je 20 mjeseci, od čega dva za izradu glavnog projekta, a 18 mjeseci za završetak.

Autori idejnog rješenja preporučili su da se, u okviru sanacije, preduzmu, “maksimalne moguće mjere zaštite, kako bi uticaj na okolinu bio minimiziran”. Kako je objašnjeno, sanacija deponije podrazumijeva i njeno upotpunjavanje objektima i sadržajima za najveće moguće eliminisanje postojećih i sprečavanje budućih negativnih uticaja na životnu sredinu.

Pored kolašinskih, dovedena je u pitanje i zakonitost provobitno okončanog pljevaljskog postupka  javnih nabavki za pelet, koji se građanima isporučuje po subvencioniranim cijenama. Komisiji za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki   poništila je odluku lokalne uprave o izboru najpovoljnijeg ponuđača.

Preduzeće Mikro-Mont Komisiji je podnijelo  žalbu protiv odluke Opštine ”zbog nepotpuno i nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede pravila postupka i pogrešne primjene materijalnog prava”. Objašnjavaju da je ponuda izabranog ponuđača firme  Jasena neispravna, “jer pelet koji je ponudio ne zadovoljava standard kvaliteta A1”. Usvajajući tu žalbu Komisije  Opštini je naloženo da u roku od 15 dana ponovno vrednuje i odlučuje u otvorenom postupku javne nabavke peleta za grijanje.

Firma koja je podnijela žalbu bila je drugorangirana u postupku i njihova ponuda  skuplja je za više od 68.000 od  ponude Jasena. U obrazloženju rješenja o poništenju postupka, iz pljevaljskog Sekretarijata za stambeno komunalne poslove, saobraćaj i vode tvrde da je razlika u cijeni između prvorangiranog i drugorangiranog prevelika. Pa su poništili tender.

“Niko od nas nije spreman da časti bilo koga toliki novčani iznos, od čega polovinu plaćaju građani iz svog džepa, a druga polovina su budžetska sredstva, koja su takođe sredstva naših građana. A posebno što formalna greška u izjavi za ponuđače ne košta toliko, odnosno niko od toga ne trpi bilo kakvu štetu. U protivnom, brujali bi mediji o našem nepoštenju i korupciji i bili bi obilježeni od strane svojih sugrađana”, poručili su iz  Sekreterijata.

Jedno od načela Zakona o javnim nabavkama je obezbjeđivanja konkurencije, prema kojem naručilac ne smije da ograniči ili spriječi konkurenciju između privrednih subjekata. Naročito, kako je precizirano, “ne smije da onemogući učešće privrednog subjekta u postupku javne nabavke neopravdanom primjenom pregovaračkog postupka ili primjenom diskriminatornih uslova i kriterijuma ili mjera kojima se favorizuju pojedini privredni subjekti”.

Zakonom je, između ostalog, propisana obaveza da se obezbijedi da svi privredni subjekti u postupku javne nabavke imaju ravnopravan tretman. Takođe, naručilac ne smije da određuje uslove koji dovode do diskriminacija privrednih subjekata.

                                                        Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

ČIJA JE ZGRADA ATLAS BANKE U CENTRU BERANA: Duškovo ili naše

Objavljeno prije

na

Objavio:

“Zgrada i zemljiše u najstrožem centru grada i dalje su u stečajnoj masi. Sasvim je izvjesno da će Knežević tražiti da mu se to vrati, bez obzira na sudske postupke koji protiv njega budu vođeni, odnosno da se toga neće odreći“, kaže bivši službenik banke

Vlasnik Atlas grupe Duško Knežević polaže pravo na poslovne prostorije nekadašnje Atlas banke i dvadeset ari zemljišta na najboljoj lokaciji u Beranama, koji se sada nalaze u stečajnoj masi ove banke. Samo ostaje dilema – da li je to Duškovo, ili pripada Beranama.

Dobro obaviješteni sagovornik Monitora   kaže da ta imovina sada sasvim sigurno vrijedi milion, ako ne i dva ili tri miliona eura.

„Riječ je polovini poslovne zgrade nekadašnjeg platnog prometa i Atlas banke. Atlas banci je pripadalo blizu hiljadu kvadrata na tri nivoa, odnosno, od suterena, preko prvog prizemlja gdje je bila šalter sala, do drugog sprata sa poslovnim kancelarijama“, priča taj sagovornik.

On objašnjava da je stečajna uprava, nakon što je ispraznila sve što je bilo u zgradi, pokušala da zgradu proda za 400 hiljada eura, ali da su, navodno, vrlo brzo vidjeli da imaju pogrešnu procjenu. „Zato je taj oglas poništen. Koliko ja znam prodaja više nije oglašavana, i zgrada i zemljiše u najstrožem centru grada su i dalje u stečajnoj masi. Sasvim je izvjesno da će Knežević tražiti da mu se to vrati, bez obzira na sudske postupke koji protiv njega budu vođeni, odnosno da se toga neće odreći“, kaže bivši službenik filijale Atlas banke u Beranama.

On objašnjava da je ova banka, prije nego je pristupila Atlas grupi, bila preteča svih banaka u Beranama, i da je u njoj čuvana sva dokumentacija svih bivših privrednih preduzeća još iz vremena SFRJ, koja su i izgradila sadašnje zdanje. „Ova zgrada je izgrađena 1974. godine od sredstava gradske privrede, koja je u to vrijeme bila treća u Crnoj Gori. Tada je postojala samo ova banka. Ta banka se poslije rata zvala Komunalna banka Ivangrad, Andrijevica i Plav. Zatim je mijenjala ime u Osnovnu banku, potom u Montenegro banku. Poslije 1992. godine se izdvojila iz sistema Montenegro banke i tada je formirana Beranska banka. Beranska banka je 2003. godine pripojena Atlas banci“, kaže taj službenik.

Iz stečajne uprave ranije su saopštili da se sva poslovna dokumentacija zatečena u ranijoj organizacionoj jedinici banke Berane i za koju postoji obaveza čuvanja, čuvala u Atlas banci u stečaju. Potom je, 19. jula 2019. godine, izmještena iz Berana i arhivirana kod ovlašćenog pravnog lica, društva sa ograničenom odgovornošću za špediciju, informatički inžinjering i usluge arhiviranja “Knjaz” Podgorica, sa kojim Atlas banka ima potpisan ugovor o poslovnoj saradnji.

Monitor je ranije objavio fotografije i došao u posjed video zapisa na kojem se vidi kako je sa zadnje strane zgrade Atlas banke u ovom gradu parkiran komunalni kamion, i kako dvojica radnika u paketima izbacuju razni pisani materijal. Video zapis je tada napravio jedan od bivših deponenata ove banke koji se tu slučajno zatekao, i na snimku se čuje kako govori „eto gdje završi moja banka, u kontejneru, poslaću ovo Dušku (Kneževiću) da vidi“.

Taj službenik smatra da je stečajna uprava mogla sa materijalom poslije 2003. godine da radi šta god hoće, ali da su bilo kakvu dokumentaciju iz ranijeg perioda morali da predaju državnom Arhivu. „Sve to je urađeno netransparentno, i zato ostaje sumnja u to što je činjeno poslije uvođenja stečaja. Nekima od nas su i lične stvari ostale u zgradi, na radnim stolovima. Toga dana, odmah po završetku radnog vremena, pojavilo se novo obezbjeđenje, zaključali su vrata, i više niko od nas starih radnika nije mogao da uđe u zgradu“, kaže naš sagovornik.

Osim jednog manjeg dijela u prizemlju koji koristi Ministarstvo unitrašnjih poslova i dvije kancelarije finansijske policije na spratu, ova vrijedna zgrada u centru Berana propada i zarasta u šiblje. „Mi u ovom trenutku ne znamo u kom pravcu će se kretati slučaj „DK“, ali ja mislim da se bliži kraj i da će, kada dođe vrijeme za poravnanje, Duško Knežević sigurno tražiti da mu se polovina zgrade koja njemu pripada, sa dvije hiljade kvadrata zemljišta u centru Berana, vrati. Možda će tražiti i obeštećenje zbog neodržavanja zgrade i njenog propadanja za vrijeme od kada je zatvorena“, kaže bivši službenik beranske filijale Atlas banke.

Na društvenim mrežama i u kafanskim razgovorima, otvara se, međutim i pitanje načina kako je Duško Knežević, u vrijeme kada je bio omiljeni tajkun DPS, došao u posjed imovine u Beranama, odnosno kako je i pod kojim okolnostima tadašnja Beranska banka 2003. godine prešla u sistem Atlas banke.

Ta zgrada je ostala kao dokaz da je Berane nekada imalo jaku industriju, da je bilo treća opština po razvijenosti u Crnoj Gori, i da je lokalna industrija imala svoju banku. Koja sada pripada Kneževiću, odnosno u stečajnoj je masi Atlas banke. Možda je Duškovo, ali bilo je naše, kažu Beranci.

                                                                                    Tufik SOFTIĆ     

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo