INTERVJU
LJUBODRAG SAVIĆ, EKONOMSKI FAKULTET BEOGRAD: Privatizacija nije čarobna riječ

MONITOR: U jednoj vašoj studiji bavili ste se koncepcijom privrednog razvoja od 2000,sa osnovnim zaključkom da je ona bila pogrešna. Da li je način privatizacije jedan od uzroka sporog privrednog razvoja?
SAVIĆ: Svakako. U razvijenom svetu podizanje efikasnosti je ključni razlog privatizacije preduzeća u javnoj svojini. Ali čak ni tamo promena svojine ne mora dati očekivane rezultate, što na najbolji način potvrđuje neuspela privatizacija železnica u Velikoj Britaniji za vreme vlade Margaret Tačer. Novija istraživanja pokazuju, da za uspešno funkcionisanje preduzeća, nije od presudne važnosti oblik svojine, već način upravljanja.
Sa izuzetkom Slovenije, u svim bivšim jugo-republikama privatizacija je ogromna „crna rupa” nakaradno zamišljenog procesa tranzicije. Epilog njenog decenijskog sprovođenja je ogromna pljačka društvene i državne imovine, koja je dovela do potpunog uništenja realnog sektora proizvodnje (industrija i poljoprivreda), ogromnog rasta nezaposlenosti, preteranog oslanjanja na uvoz i bujanja sektora usluga, što je u potpunosti izmenilo privrednu strukturu zemlje, generišući rast javnog i spoljnog duga, ogroman deficit spoljno-trgovinskog bilansa i državnog budžeta.
Smanjenje prihoda od privatizacije i brz rast troškova spoljnog zaduživanja su tranzicioni model u Srbiji učinili potpuno neupotrebljivim. Izgradnja novog modela razvoja temeljenog na proizvodnji i izvozu je nemoguća misija u uslovima domaće, ali i globalne krize, što potvrđuje zaključak da je Srbija, ali i većina ostalih zemalja u tranziciji propustila priliku da iz procesa privatizacije izađe sa snažnom, efikasnom i izvozno orijentisanom privredom.
MONITOR: U Srbiji je nedavno boravio izaslanik EP za Balkan, Jelko Kacin, i posjetio nekoliko firmi koje imaju problema sa državom koja ugrožava njihovo funkcionisanje. On je govorio o „reketu” partijsko-državnih struktura. Da li nova vlada ima kapacitet da izađe na kraj sa bolešću sistema koja Srbiju čini „zemljom” a ne „državom”?
SAVIĆ: Iako je tzv. sistemska korupcija u državi Srbiji veoma raširena, Srbija se još nalazi veoma daleko u odnosu na neke zemlje, u kojima su šverc, kriminal i korupcija bili i ostali model vlasti, odnosno način preživljavanja teških devedesetih godina, ali i gomilanja ogromnog bogastva u smutnim tranzicionim vremenima.
Korupcija je više ili manje prisutna u svim državama sveta, ali je dostigla enormne razmere u većini zemalja u tranziciji. Ona je pre svega posledica opšteg grabeža, nastalog rušenjem starog socijalističkog i izgradnjom novog liberalno-državnog kapitalizma u kome su političke elite došle na vlast uz pomoć kontroverznih biznismena, čije je bogatstvo stečeno na vrlo prljav način. Cena takvog osvajanja vlasti je bila ogromna i nju su najvećim delom platili osiromašeni građani Srbije. Vremenom je i deo političke elite takođe ušao u biznis, čime je stvorena snažna i neraskidiva veza nekih korumpiranih političara i najbogatijih tajkuna. Ovaj neprirodni savez je najbolje funkcionisao u procesu privatizacije, kada je najveći deo društvene i državne imovine jednostavno ,,skliznuo” u ruke novokomponovane poslovne i političke elite.
Želim da verujem da nova Vlada Srbije ima dovoljno kapaciteta da se obračuna sa ovim savremenim zlom, koje je ušlo u sve pore sistema, nemilosrdno razarajući društveno tkivo. Ključni problem u toj borbi će biti snažan otpor nekih najbogatijih ljudi u Srbiji, ali i izvesnih istaknutih pojedinaca u bivšoj i vrlo moguće sadašnjoj vlasti, koji su pripadali političkoj eliti, za čije vreme je i izvršena velika tranziciona pljačka naroda.
MONITOR: Kako ocjenjujete mjere vlade za pomoć onima koji su neposredno ugroženi sušom i požarima?
SAVIĆ: Sadašnja Vlada je preuzela upravljanje zemljom, koja se nalazi u veoma teškoj ekonomskoj situaciji. Nije realno, a ni moguće očekivati, da se to nasleđeno katastrofalno ekonomsko stanje u kratkom roku popravi. Da nevolja bude još veća, suša i požari su pogoršali i onako tešku situaciju. Loše stanje srpske ekonomije je surova realnost, ali ona za novu Vladu ne može biti opravdanje, odnosno izgovor, jer su se građani Srbije umorili od prevelikih obećanja i veoma slabih rezultata.
Zbog ,,istanjenog” državnog budžeta, ozbiljnije saniranje šteta nastalih zbog suše i požara, nažalost, neće biti moguće. U ovakvoj teškoj situaciji država mora pomoći najugroženijim, a za ostale koliko bude.
MONITOR: Srbiji je agencija Standard and poor's smanjila kreditni rejting. Neki stručnjaci su govorili da je nova vlast promjenom zakona i guvernera to izazvala, a drugi da se radi o povećanju fiskalnog deficita i sve jasnijoj nemogućnosti da država ispunjava domaće i međunarodne obaveze?
SAVIĆ: Pad kreditnog rejtinga je posledica i jednog i drugog faktora, pri čemu je stanje srpske ekonomije ključni uzrok, a smena guvernera, odnosno donošenje novog Zakona o Narodnoj banci povod, koji je svakako ubrzao njihovu odluku, do koje bi i da nije bilo smene guvernera i donošenja novog Zakona o NBS, došlo vrlo brzo.
Visina kreditnog rejtinga ponekad i ne mora u potpunosti biti rezultat stanja ekonomije zemlje, nego i određeni vid pritiska, usmeren na ,,disciplinovanje” pojedinih Vlada, naročito ako se oceni da one prave izvesne zaokrete u dosadašnjoj politici. Ne bi me iznenadilo da se to dešava trenutno Srbiji, imajući u vidu njenu orijentaciju da partnere za saradnju traži i izvan zapadnog bloka zemalja, odnosno u Rusiji i Kini.
MONITOR: Kako ocjenjujete načine sa kojima se EU do sada borila sa finansijsko-ekonomskom krizom, a šta se nudi u tom smislu u SAD u borbi između Baraka Obame i Mita Romnija?
SAVIĆ: Dugogodišnja kriza u Evropskoj uniji je nažalost pokazala da jedan dobar projekat povezivanja i saradnje različitih naroda i kultura, nije bio sazdan na dobro utemeljenim ekonomskim osnovama. Agonija Evro zone, ali i EU u celini je takođe potvrdila da primat politike nad ekonomijom po pravilu ima za rezultat veoma loše posledice.
Za razliku od SAD, mehanizam odlučivanja u EU je vrlo složen, što je jedan od razloga veoma teške ekonomske situacije u većem broju članica Evropske unije. Osim ogromne dužničke krize, visoke nezaposlenosti i neprihvatljivo niskih stopa rasta BDP-a, ključni problem EU u ovom trenutke jeste visok stepen neslaganja između vodećih zemalja EU, kojim putem ići dalje. U odsustvu zajedničkog prihvatljivog rešenja, EU vodi prilično sterilnu i ne mnogo obećavajuću politiku finansijske pomoći ugroženim zemljama, uz rigorozne mere štednje, što izaziva otpor stanovništva i po prvi put otvorenu želju za napuštanje Evro zone, pa čak i Evropske unije.
Za razliku od EU, SAD su kao najmoćnija svetska država brzo i relativno uspešno savladale ekonomsku krizu, koja je najpre kod njih i počela. I pored određenih razlika, pobeda Baraka Obame ili Mita Romnija neće značajnije promeniti odnos SAD prema ostalom svetu. Izvesne promene su moguće na unutrašnjem planu, ali to neće biti ništa neočekivano i spektakularno.
BMW za pirinač
MONITOR: Neke zemlje su stranim firmama koje su poslovale kod njih nametnule obavezu da im uvoz kompenzuju izvozom, pa je BMW „izvozio” argentinski pirinač, a Porše, Hjundaji i Adidas orahe, namještaj… Takve „vezane trgovine” u cilju smanjenja trgovinskog deficita nije bilo u zemljama Zapadnog Balkana?
SAVIĆ: To je u ovom trenutku za većinu zemalja Zapadnog Balkana, zbog modela razvoja koji su primenjivale u protekloj deceniji „nemoguća misija”, jer nijedna zemlja, zbog propasti industrije i poljoprivrede i nema nekih ozbiljnijih tržišnih viškova za izvoz.
MMF pred vratima
MONITOR: Vladimir Gligorov je nedavno izjavio da je Srbija u nekoj vrsti početne faze bankrota.Vi ste izjavili da će ova vlada morati više da se zadužuje od prethodne i da bi trebalo odmah da obnovi aranžman sa MMF-om. Da li će vlast u Srbiji moći da zadovolji predvidljive zahtjeve MMF-a u kresanju javne potrošnje?
SAVIĆ: Veoma teško, imajući u vidu njen sastav, odnosno partijske programe pojedinih koalicionih partnera. Verujem da je aktuelna Vlada svesna lošeg stanja srpskih javnih finansija i realne opasnosti da relativno brzo dođe u situaciju da ne može uredno servisirati obaveze koje ima budžet Republike Srbije. To se još neko vreme može finansirati novim zaduživanjem, ali uravnoteženje državnog budžeta podrazumeva i relativno smanjenje javne potrošnje i ubrzano podizanje nivoa raspoloživog bruto domaćeg proizvoda.
Predstojeći razgovori sa MMF-om ne moraju nužno biti neprijatni, ako Vlada napravi efikasan i dugoročno održiv plan konsolidacije javnih finansija, što podrazumeva radikalno smanjivanje bespotrebne državne potrošnje, ali i orijentaciju na model razvoja, u kome će izvozno orijentisana proizvodnja realnog sektora (industrija i poljoprivreda) imati ključno mesto.
Nastasja RADOVIĆ
Komentari
INTERVJU
DŽEVDET PEPIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA I BIVŠI UREDNIK LIBERALA: Selektivni i u osudi nasilja

Kao društvo podijeljeni smo i veoma selektivni po pitanju nasilja. Zavisno od toga „čija” je žrtva ili nasilnik. A svi bi trebalo da budemo jedinstveni i osudimo svaku vrstu nasilja. Ne samo kod nas. Ovo što se dešava u Gazi je strašno. Niko ko ima “zrnce” ljudskosti u sebi, bez obzira na bilo kakve interese, ne smije da ćuti i ne osudi brutalna iživljavanja i ubijanja nevinih od strane izraelskog režima. Mnogi u Crnoj Gori, naročito na početku žestokih napada, su ćutali na događaje u Gazi
MONITOR: Popis je krenuo, nakon ispunjenih preduslova iz Sporazuma vlasti, opozicije i predstavnika vijeća nacionalnih manjina. Ipak, kampanja o nacionalnom izjašnjavanju se nastavlja. Kako to komentarišete?
PEPIĆ: Najsmješnija pamet je naknadna pamet. Dobro je što je popis konačno krenuo. Ali ne smijemo zaboraviti da taj popis kasni već više od dvije godine. Zašto se jedno, po pravilu statističko- tehničko pitanje problematizuje?
Moram reći i to da je, bez obzira na prolongiranje , dobro što je premijer . Spajić odložio početak popisa za 30 dana. I što se koliko- toliko došlo do kompromisa. No,primjećujem da će popis, bez obzira na rezultate, poslužiti više za identitetska pitanja i prepucavanja i ” dokazivanja ” kojih je više , ili manje. Nažalost, nacija i vjera, postali su zanimanje. Da je sreće, identitetska pitanja ne bi trebalo da nam budu toliko od značaja. Dobro bi bilo kada bi popis iskoristili u svrhe razvitka našeg društva. Da vidimo , koliko nas uopšte ima i čime raspolažemo.
Pritom, jasno je da popisno ” izjašnjavanje ” građana ne može da nam ukaže sa kakvom imovinom se raspolaže. Nema načina da se popisom utvrdi kako su nekI bliski vlastima stekli više imovine. Da je i volje i sreće, time bi se bavile druge službe.
Bilo bi mi drago da se rezultati popisa iskoriste na pravi način. A ne da nam on posluži, što me plaši, za prebrojavanje nacionalnih i vjerskih krvnih zrnaca.
MONITOR: Nakon prepiski između Vesne Medenice sa sutkinjama, tužiteljkama i predsjednicom Agencije za sprečavanje korupcije, ovonedjeljne Skaj prepiske svjeoče o razgovorima između bivših službenika policije i vrha kriminalnih grupa o rezultatu izbora 2020, pa i planiranju da se neki od poslanika ukloni. Govori se o Nebojši Medojeviću, jednom od lidera bivšeg DF. Šta to kazuje?
PEPIĆ: Ne bi trebalo da nas, koji smo na razne načine pratili pomnije javnu CG društveno – političku scenu, ili bolje rečeno, koji smo osjećali i uvidjeli da nešto nije u redu u višedecenijskoj vlasti DPS- a i Mila Đukanovića mogu iznenaditi ove i ovakve prepiske putem Skaj aplikacije.
Dobro je poznato da je ta i takva vlast stvorila i izuzetno dobro koristila taj i takav ” sistem vrijednosti”. Dobro je bilo poznato da je Vesna Medenica ” treću granu vlasti” stavila u zaštitu Đukanovića i njemu bliskih. I da ništa što je zadiralo u organizovani kriminal na visokom nivou, nije moglo da se pred sudskim instancama , ne samo pravosudno dokaže , nego ni pokrene. Ako hoćemo da budemo iole iskreni , moglo se znati, da i neki od policijskih službenika, nijesu bili u službi očuvanja javnog reda i mira , već više u lancu očuvanja Đukanovićeve i moći bogatstva.
Svako ko i je ukazivao na to nalazio se na udaru i djelova policije i djelova sudstva. Počesto i na meti nekih ” žestokih momaka” . Tako da me ove i ovakve prepiske – ne čude.
Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
ALEKSANDAR KRAUS, PREDSJEDNIK SAVEZA ANTIFAŠISTA SRBIJE: U Srbiji je dominantan populizam koji čini sve da zadrži vlast

Osnovni, svrsishodan cilj izbora u Srbiji trebao bi da bude približavanje zeleno-lijevih i socijal-liberalnih političkih opcija – i ne samo njih
MONITOR: Nedavno je prošlo 80 godina od Drugog zasjedanja AVNOJ-a. Tih dana se u Teheranu održavala i konferencija glavnih savezničkih lidera-Staljina, Ruzvelta i Čerčila. Tvrdi se da je tada izdejstvovano priznanje Titovog pokreta kao dio kompromisa između trojice lidera. Kako ocjenjujete značaj ovog događaja i njegov legat danas?
KRAUS: Da, pre nekoliko dana, tačnije, ove godine 26.11. u Jajcu je svečano obeležena 80-ta godišnjica od održavanja II zasedanja AVNOJ-a. I na teritoriji Jugoslavije, kao i na međunarodnom planu, 1943. godina je bila prelomna godina II Svetskog rata. Te godine su vođene najveće bitke u NOB-u, na Neretvi i Sutjesci. Posle bitke na Neretvi, praktično je bio poražen kolaboracionistički četnički pokret, a tokom bitke na Sutjesci je Čerčilov šef britanske vojne misije Bil Dikin imao jasan uvid ko se i kako bori protiv Nemaca. Dikin je prisustvovao i II zasedanju AVNOJ-a, na kojem su donete istorijske odluke, pa i one o tzv.avnojevskim granicama i federativnom uređenju zemlje, kao i budućem ustrojstvu države kao republike. Velika trojica su u Teheranu, prihvatajući partizanski pokret kao saveznički, samo potvrdili stvarno stanje na terenu. Nije to bila nikakva diplomatska pobeda jednog pokreta otpora već savezničko prihvatanje jedinog narodno-oslobodilačkog pokreta, koji u to vreme broji oko 300.000 naoružanih i u vojne formacije organizovanih boraca i borkinja. Socijalistička Jugoslavija je razbijena dejstvom mnogobrojnih unutrašnjih i spoljašnjih činilaca, u kojima je tema granica bila samo jedna-doduše kobna kao okidač za ratove 90-tih odnosno za aktuelizovanje ideologije Velike Srbije. Bez avnojevskih granica, danas svakako jedan broj postojećih država ne bi postojao.
MONITOR: U Firenci je ovih dana održan samit ultra desnih partija. Domaćin je bio Mateo Salvini, potpredsjednik Vlade Italije. Inspirisala ih je pobjeda ultra desnog Gerta Vildersa u Holandiji. Pripremaju se da na izborima za EU parlament u 2024-oj budu treća grupacija po brojnosti. Postoji li opasnost da se to desi?
KRAUS: Povodom nedavne pobede Vildersa u Holandiji i pomenutog skupa u Firenci, postoje veoma opravdani strahovi, i to ne samo u Evropi. Mislim da je stanje alarmantno. Izbori u Poljskoj su ohrabrenje, a do izbora 2024-e, verujem da će doći do nekih inicijativa kako bi se ovaj prodor ekstremne desnice zaustavio. U biti, radi se o krizi kapitalizma, a levica još ne nudi stvarnu alternativu.
Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
ILAN PAPPE, JEDAN OD NAJPOZNATIJIH EKSPERATA ZA BLISKI ISTOK: Palestinci i Izraelci moraju živjeti zajedno

Na neki način, tekući rat u Gazi je poglavlje u priči koja je započela etničkim čišćenjem i nikada nije okončana u decenijama nakon 1948
U Torinu je nedavno boravio poznati istoričar, esejist i publicista Ilan Pappe jedan od najpoznatijih eksperata za Bliski istok, što je bio razlog za susret i kraći razgovor o aktuelnoj situaciji. Trenutno je jedan od rijetkih istraživača, istoričara, autora, izraelskog porijekla, koji na precizan, jasan i analitičan način barata istorijskim činjenicama i pokušava čitaocima sa naučnog aspekta približiti kompleksnu situaciju u Gazi i na Zapadnoj obali.
Pappé od 1990. godine predaje istoriju na Univerzitetu Exeter u Velikoj Britaniji. Zbog opozicionih stavova morao je napustiti svoju zemlju Izrael, jer je bio odveć kritičan prema cionizmu. Jedan je od predstavnika takozvane nove izraelske istoriografije, struje “nepodobnih” istoričara za one vlade Evrope i Zapada koje nastavljaju zagovarati, može se reći, lažnu verziju rata protiv Palestine.
Pappé je poznat po tome što je dokumentirao “etničko čišćenje” iz 1948. nad Palestincima, Nakbu/Katastrofu kako je nazivaju preživjeli, mračnu povijesnu stranicu s kojom se izraelska država nikada nije htjela suočiti.
Razlozi za susret sa Ilanom Pappeom su brojni. Izmedju ostalog i publikovanje nove knjige Ten Myths About Israel–Deset mitova o Izraelu.
Knjiga govori prevashodno o deset falš ideja na koje se oslanja okupacija Palestine i koje je istoričar pobio sa sjajnom preciznošću i hrabrošcu. Pappe demonstrira iz kog ugla treba gledati na realnost, ukazujući da je permanentno uznemiravanje vlasti urgentno i neophodno. I moguće.
Pappe je boravio u Torinu na poziv torinskog udruženja BDS koje je pokrenulo ekonomsku kampanju, boycott, disinvestment and sanctions (bojkot, dezinvestiranje i sankcije prema Izraelu) te univerzitetskog i studentskog pokreta Projekt Palestina. Govorio je pred brojnom publikom. Bilo je više od 500 slušaoca, a toliko je ostalo pred vratima prepune sale.
Izdvajamo par redova iz samog početka knjige Deset mitova o Izraelu.
“Palestina je uvijek bila zemlja izmedju rijeke i mora. I još je uvijek. Na njenu promenjljivu sudbinu nije uticala geografija vec demografija. Kolonizatorski pokret koji se ustoličio krajem 19 vijeka, sada predstavlja pola populacije i kontroliše drugu polovinu uz pomoć ideološke matrice rasizma i politike aparthejda. Mir nije pitanje demografskih promjena, niti ponovnog crtanja mapa: Mir je eliminacija postojeće ideologije i politike”
LIFEGATEU: Profesore Pappé, govorili ste o Nakbi-Katastrofi kao događaju “etničkog čišćenja” i dokumentirali ste postojanje PLANA D- Dalet plana (Akcioni plan izraelske vojske – Plan B iz septembra 1945, Plan iz maja 1946 i Plan Yehoshua iz 1948) ili kako su protjerivanja i masakri Palestinaca tih godina bili projektovani za stolom od grupe cionistički orjentiranih Izraelaca. Kako ostvariti taj “plan” danas, dok je u toku rat u Pojasu Gaze? Postoji li nešto od tog plana što je i danas aktuelno ?
PAPPE: Godinu 1948. palestinski Arapi su definirali kao “katastrofu”, tacnije Nakbu. Godinama kasnije uvijek su tvrdili da Nakba nikada nije završena. Na neki način, tekući rat u Gazi je poglavlje u toj priči, koja je započela etničkim čišćenjem i nikada nije okoncana u decenijama nakon 1948. Temeljna ideja uvijek je ista: Izrael želi osvojiti nove teritorije, ali bez Palestinaca koji zive na njima. Ne mogu biti siguran da postoji plan poput Plana D iz tog vremena, ali koraci za konsolidaciju tog plana su isti. Prvo se stanovnici pojasa Gaze protjeruju sa sjevera na jug, zatim se predlaže prognati ih u Egipat, na Sinaj ili nagovoriti da odu u druge zemlje. Drugim riječima, zločini protiv čovječnosti dokumentirani 1948, nastavljaju se i danas.
Maurizio BONGIOANNI –LifeGateu
Prevod: Vesna ŠĆEPANOVIĆ
Komentari
-
FOKUS4 sedmice
MINIMALNA PENZIJA = MINIMALNA PLATA: Đe iscijediti suvu drenovinu
-
FOKUS3 sedmice
UZVRAĆANJE UDARCA U AFERI DO KVON: Spajić optužio srpske vlasti za montiranje
-
FOKUS2 sedmice
MIĆUNOVIĆ I DAVIDOVIĆ NA AMERIČKOJ CRNOJ LISTI: Šta Vašington vidi a Podgorica ne vidi
-
DRUŠTVO4 sedmice
PLJEVLJA, BUDVA, ZETA…: Na tragu saoizacije ?
-
DRUŠTVO3 sedmice
ŠEŠELJ, CRNA GORA I ODJECI: Da se ne zaboravi
-
INTERVJU3 sedmice
MILOŠ VUKOVIĆ, IZVRŠNI DIREKTOR FIDELITY CONSULTINGA: Ne postoji program Evropa sad 2
-
Izdvojeno1 sedmica
VESNA MEDENICA VRHOVNA PRESUDITELJKA IZVAN SUDNICE: SMS pravosuđe
-
DRUŠTVO4 sedmice
NAPADI NA ALEKSANDRU VUKOVIĆ-KUČ: Društvo u kojem se najlakše i najčešće vrijeđaju žene