Povežite se sa nama

INTERVJU

LJUBODRAG SAVIĆ, EKONOMSKI FAKULTET BEOGRAD: Privatizacija nije čarobna riječ

Objavljeno prije

na

MONITOR: U jednoj vašoj studiji bavili ste se koncepcijom privrednog razvoja od 2000,sa osnovnim zaključkom da je ona bila pogrešna. Da li je način privatizacije jedan od uzroka sporog privrednog razvoja?

SAVIĆ: Svakako. U razvijenom svetu podizanje efikasnosti je ključni razlog privatizacije preduzeća u javnoj svojini. Ali čak ni tamo promena svojine ne mora dati očekivane rezultate, što na najbolji način potvrđuje neuspela privatizacija železnica u Velikoj Britaniji za vreme vlade Margaret Tačer. Novija istraživanja pokazuju, da za uspešno funkcionisanje preduzeća, nije od presudne važnosti oblik svojine, već način upravljanja.

 

Sa izuzetkom Slovenije, u svim bivšim jugo-republikama privatizacija je ogromna „crna rupa” nakaradno zamišljenog procesa tranzicije. Epilog njenog decenijskog sprovođenja je ogromna pljačka društvene i državne imovine, koja je dovela do potpunog uništenja realnog sektora proizvodnje (industrija i poljoprivreda), ogromnog rasta nezaposlenosti, preteranog oslanjanja na uvoz i bujanja sektora usluga, što je u potpunosti izmenilo privrednu strukturu zemlje, generišući rast javnog i spoljnog duga, ogroman deficit spoljno-trgovinskog bilansa i državnog budžeta.

Smanjenje prihoda od privatizacije i brz rast troškova spoljnog zaduživanja su tranzicioni model u Srbiji učinili potpuno neupotrebljivim. Izgradnja novog modela razvoja temeljenog na proizvodnji i izvozu je nemoguća misija u uslovima domaće, ali i globalne krize, što potvrđuje zaključak da je Srbija, ali i većina ostalih zemalja u tranziciji propustila priliku da iz procesa privatizacije izađe sa snažnom, efikasnom i izvozno orijentisanom privredom.

MONITOR: U Srbiji je nedavno boravio izaslanik EP za Balkan, Jelko Kacin, i posjetio nekoliko firmi koje imaju problema sa državom koja ugrožava njihovo funkcionisanje. On je govorio o „reketu” partijsko-državnih struktura. Da li nova vlada ima kapacitet da izađe na kraj sa bolešću sistema koja Srbiju čini „zemljom” a ne „državom”?
SAVIĆ: Iako je tzv. sistemska korupcija u državi Srbiji veoma raširena, Srbija se još nalazi veoma daleko u odnosu na neke zemlje, u kojima su šverc, kriminal i korupcija bili i ostali model vlasti, odnosno način preživljavanja teških devedesetih godina, ali i gomilanja ogromnog bogastva u smutnim tranzicionim vremenima.

Korupcija je više ili manje prisutna u svim državama sveta, ali je dostigla enormne razmere u većini zemalja u tranziciji. Ona je pre svega posledica opšteg grabeža, nastalog rušenjem starog socijalističkog i izgradnjom novog liberalno-državnog kapitalizma u kome su političke elite došle na vlast uz pomoć kontroverznih biznismena, čije je bogatstvo stečeno na vrlo prljav način. Cena takvog osvajanja vlasti je bila ogromna i nju su najvećim delom platili osiromašeni građani Srbije. Vremenom je i deo političke elite takođe ušao u biznis, čime je stvorena snažna i neraskidiva veza nekih korumpiranih političara i najbogatijih tajkuna. Ovaj neprirodni savez je najbolje funkcionisao u procesu privatizacije, kada je najveći deo društvene i državne imovine jednostavno ,,skliznuo” u ruke novokomponovane poslovne i političke elite.

Želim da verujem da nova Vlada Srbije ima dovoljno kapaciteta da se obračuna sa ovim savremenim zlom, koje je ušlo u sve pore sistema, nemilosrdno razarajući društveno tkivo. Ključni problem u toj borbi će biti snažan otpor nekih najbogatijih ljudi u Srbiji, ali i izvesnih istaknutih pojedinaca u bivšoj i vrlo moguće sadašnjoj vlasti, koji su pripadali političkoj eliti, za čije vreme je i izvršena velika tranziciona pljačka naroda.

MONITOR: Kako ocjenjujete mjere vlade za pomoć onima koji su neposredno ugroženi sušom i požarima?
SAVIĆ: Sadašnja Vlada je preuzela upravljanje zemljom, koja se nalazi u veoma teškoj ekonomskoj situaciji. Nije realno, a ni moguće očekivati, da se to nasleđeno katastrofalno ekonomsko stanje u kratkom roku popravi. Da nevolja bude još veća, suša i požari su pogoršali i onako tešku situaciju. Loše stanje srpske ekonomije je surova realnost, ali ona za novu Vladu ne može biti opravdanje, odnosno izgovor, jer su se građani Srbije umorili od prevelikih obećanja i veoma slabih rezultata.

Zbog ,,istanjenog” državnog budžeta, ozbiljnije saniranje šteta nastalih zbog suše i požara, nažalost, neće biti moguće. U ovakvoj teškoj situaciji država mora pomoći najugroženijim, a za ostale koliko bude.

MONITOR: Srbiji je agencija Standard and poor's smanjila kreditni rejting. Neki stručnjaci su govorili da je nova vlast promjenom zakona i guvernera to izazvala, a drugi da se radi o povećanju fiskalnog deficita i sve jasnijoj nemogućnosti da država ispunjava domaće i međunarodne obaveze?
SAVIĆ: Pad kreditnog rejtinga je posledica i jednog i drugog faktora, pri čemu je stanje srpske ekonomije ključni uzrok, a smena guvernera, odnosno donošenje novog Zakona o Narodnoj banci povod, koji je svakako ubrzao njihovu odluku, do koje bi i da nije bilo smene guvernera i donošenja novog Zakona o NBS, došlo vrlo brzo.

Visina kreditnog rejtinga ponekad i ne mora u potpunosti biti rezultat stanja ekonomije zemlje, nego i određeni vid pritiska, usmeren na ,,disciplinovanje” pojedinih Vlada, naročito ako se oceni da one prave izvesne zaokrete u dosadašnjoj politici. Ne bi me iznenadilo da se to dešava trenutno Srbiji, imajući u vidu njenu orijentaciju da partnere za saradnju traži i izvan zapadnog bloka zemalja, odnosno u Rusiji i Kini.

MONITOR: Kako ocjenjujete načine sa kojima se EU do sada borila sa finansijsko-ekonomskom krizom, a šta se nudi u tom smislu u SAD u borbi između Baraka Obame i Mita Romnija?
SAVIĆ: Dugogodišnja kriza u Evropskoj uniji je nažalost pokazala da jedan dobar projekat povezivanja i saradnje različitih naroda i kultura, nije bio sazdan na dobro utemeljenim ekonomskim osnovama. Agonija Evro zone, ali i EU u celini je takođe potvrdila da primat politike nad ekonomijom po pravilu ima za rezultat veoma loše posledice.

Za razliku od SAD, mehanizam odlučivanja u EU je vrlo složen, što je jedan od razloga veoma teške ekonomske situacije u većem broju članica Evropske unije. Osim ogromne dužničke krize, visoke nezaposlenosti i neprihvatljivo niskih stopa rasta BDP-a, ključni problem EU u ovom trenutke jeste visok stepen neslaganja između vodećih zemalja EU, kojim putem ići dalje. U odsustvu zajedničkog prihvatljivog rešenja, EU vodi prilično sterilnu i ne mnogo obećavajuću politiku finansijske pomoći ugroženim zemljama, uz rigorozne mere štednje, što izaziva otpor stanovništva i po prvi put otvorenu želju za napuštanje Evro zone, pa čak i Evropske unije.

Za razliku od EU, SAD su kao najmoćnija svetska država brzo i relativno uspešno savladale ekonomsku krizu, koja je najpre kod njih i počela. I pored određenih razlika, pobeda Baraka Obame ili Mita Romnija neće značajnije promeniti odnos SAD prema ostalom svetu. Izvesne promene su moguće na unutrašnjem planu, ali to neće biti ništa neočekivano i spektakularno.

BMW za pirinač

MONITOR: Neke zemlje su stranim firmama koje su poslovale kod njih nametnule obavezu da im uvoz kompenzuju izvozom, pa je BMW „izvozio” argentinski pirinač, a Porše, Hjundaji i Adidas orahe, namještaj… Takve „vezane trgovine” u cilju smanjenja trgovinskog deficita nije bilo u zemljama Zapadnog Balkana?
SAVIĆ: To je u ovom trenutku za većinu zemalja Zapadnog Balkana, zbog modela razvoja koji su primenjivale u protekloj deceniji „nemoguća misija”, jer nijedna zemlja, zbog propasti industrije i poljoprivrede i nema nekih ozbiljnijih tržišnih viškova za izvoz.

 

MMF pred vratima

MONITOR: Vladimir Gligorov je nedavno izjavio da je Srbija u nekoj vrsti početne faze bankrota.Vi ste izjavili da će ova vlada morati više da se zadužuje od prethodne i da bi trebalo odmah da obnovi aranžman sa MMF-om. Da li će vlast u Srbiji moći da zadovolji predvidljive zahtjeve MMF-a u kresanju javne potrošnje?
SAVIĆ: Veoma teško, imajući u vidu njen sastav, odnosno partijske programe pojedinih koalicionih partnera. Verujem da je aktuelna Vlada svesna lošeg stanja srpskih javnih finansija i realne opasnosti da relativno brzo dođe u situaciju da ne može uredno servisirati obaveze koje ima budžet Republike Srbije. To se još neko vreme može finansirati novim zaduživanjem, ali uravnoteženje državnog budžeta podrazumeva i relativno smanjenje javne potrošnje i ubrzano podizanje nivoa raspoloživog bruto domaćeg proizvoda.

Predstojeći razgovori sa MMF-om ne moraju nužno biti neprijatni, ako Vlada napravi efikasan i dugoročno održiv plan konsolidacije javnih finansija, što podrazumeva radikalno smanjivanje bespotrebne državne potrošnje, ali i orijentaciju na model razvoja, u kome će izvozno orijentisana proizvodnja realnog sektora (industrija i poljoprivreda) imati ključno mesto.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

SONJA DRAGOVIĆ, ISTRAŽIVAČICA IZ OBLASTI URBANIZMA NA UNIVERZITETSKOM INSTITUTU LISABON I ČLANICA GRUPE KANA: Temeljno nerazumijevanje planiranja prostora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mi – čitavo društvo – godinama pokušavamo da se snađemo u sistemu planiranja prostora određenom kombinacijom starih planova koji su i dalje na snazi, i novih propisa koji su neproduktivni, ako ne i sasvim beskorisni

 

MONITOR: Vidite li naznake da nova vlast ima volju da poboljša prostorno planiranje i da spriječi dalji urbanistički i graditeljski haos u Podgorici i na Primorju?

DRAGOVIĆ: Nosimo se sa temeljnim nerazumijevanjem problema u prostornom planiranju od strane nadležnih za ovu oblast. Uzmimo za primjer to što se dešava, ili bolje rečeno ne dešava, sa zakonskim okvirom. Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. je i dalje na snazi, iako je poguban za održiv i ujednačen prostorni razvoj Crne Gore;  o predlogu za izmjene opet treba da raspravljamo usred ljeta – kažem opet, jer je tako bilo i prošle godine, kada je ovaj Zakon posljednji put izmijenjen. Evidentan je nedostatak shvatanja važnosti zakonskog okvira i hitnosti temeljnog preispitivanja modela koji je do sada bio na snazi, a to je nužno za bilo kakav napredak u ovoj oblasti.

MONITOR: Koliko povjerenje uliva ministar Mitrović?

DRAGOVIĆ: Ministar Mitrović ne uliva povjerenje, nego  pruža razloge za zabrinutost. Njegove izjave pokazuju nerazumijevanje povezanosti prostornog planiranja, ekonomske situacije i održivog razvoja, što je veliki hendikep za nekog ko vodi ovako važan resor. Primjera je mnogo, ali navešću jedan iz emisije Načisto, kada je Mitrović rekao da je jedan od razloga za sadašnje stanje prostornog razvoja to što prije 15 godina ekološka svijest nije bila razvijena i da bi bilo dobro da se ekolozi uključe u procese planiranja. Niko ne poriče da smo danas svjesniji ekoloških problema nego što smo bili ranije – i u Crnoj Gori, i globalno – i da je neophodno veće učešće stručnjaka za ovu oblast u svim procesima koji se tiču budućeg razvoja. No od suštinske je važnosti da ministar koji se bavi ovom oblašću razumije da korijen problema leži u nečemu drugom: u ekonomskom modelu zasnovanom na stalnoj ekspanziji gradnje, u permisivnosti zakonskog okvira, i u nemoći vlasti da artikuliše i sprovede viziju razvoja zasnovanu na opštem, zajedničkom dobru, umjesto na privatnoj dobiti. Ministar je pokazao da ovo ne razumije i sopstvenim postupcima, kada je odlučio da mu to što posjeduje zemlju na kojoj može da gradi i novac za izgradnju daje pravo da gradi kuću mimo planova – kada je, dakle, odlučio da mu to što je u privilegovanoj imovinskoj poziciji daje pravo da ne poštuje plan. Zabrinjavajuće je da neko sa takvim razumijevanjem sistema planiranja sada vodi resor koji bi trebalo da donese i sprovede progresivne promjene, i ne znam da li se tome možemo nadati.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESNA PEŠIĆ, SOCIOLOŠKINJA: Srbija da okrene drugi list

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za mene je pitanje zašto je veliki dio srpskog naroda u Bosni i Srbiji izgubio svaku ljudsku empatiju i saosjećanje prema preko osam hiljada pobijenih dječaka, muškaraca, sinova, očeva i muževa

 

MONITOR: Valentin Incko je na samom kraju mandata nametnuo dopunu Krivičnog zakona BiH, propisujući kazne za poricanje zločina genocida. Kako komentarišete tu odluku?

PEŠIĆ: Ne mogu da se upuštam u poteze Incka da li su dobri i koliko će biti uspešni da se u BiH kažnjava poricanje genocida u Srebrenici (reakcije Dodika su već poznate). Za mene je to pitanje zašto je veliki deo srpskog naroda u Bosni i Srbiji izgubio svaku ljudsku empatiju i saosećanje prema preko osam hiljada pobijenih dečaka, muškaraca, sinova, očeva i muževa. Zar ne osećamo ljudsku tugu prema tolikim ljudskih žrtvama koje su iskasapljene od ruke srpskog vođstva u RS. Kao da nam na pamet ne pada da se izvinimo za tolike pokolje, zatražimo  opraštaj i većno sećanje na te žrtve i sopstvenu bruku. Kakvo je to preganjanje da li je u Srebrenici bio genocid ili „strašni zločin“, kao da nije bilo suda i presuda. Srbija je jedina koja ne priznaje genocid u Srebrenici. Čestitam Crnoj Gori koja je uspela da donese Rezuluciju o genocidu u Srebrenici.

MONITOR: Jedan od mojih skorašnjih sagovornika iz BiH postavio je pitanje: Šta ćemo sa prošlošću? Svakodnevno svjedočimo prepucavanju političkih elita u tzv. regionu. REKOM proces se, izgleda, pokazao neizvodljivim. Šta je izvodljivo?

PEŠIĆ: Istoričar Markovina iz Hrvatske je konstatovao da je suočavanje sa prošlošću na tlu bivše Jugoslavije propalo, ili jednostavno nije uspelo. REKOM je postavio visoke zahteve u tom pogledu, a da ih je postavio i manje ambiciozno, opet i najskromnije zamišljeno suočavanje sa prošloću kao uslov pomirenja – ne bi uspelo. Time smo pokazali da nismo važni ni sebi ni drugima. Nema ovde kapaciteta za razumevanje događaja  i tragedije iz devedestih. Podgreva se balkanska „večna mržnja“, održava se ta vatra, bilo da je reč o vlastima ili opoziciji. Šta može umesto toga?  Markovina predlaže „miroljubivu koegzistenciju“, pa se i meni učinilo da bi to već bio veliki skok, ako zaista ne možemo da skočimo više od toga. Da bi to bio skromniji vid pomirenja, ali za nas značajan, da živimo u miru i koegzistenciji, i možda usmereni u istom pravcu, vrednostima i  saradnji.

MONITOR: Većinu zemalja Zapadnog Balkana opterećuju teški oblici organizovanog kriminala. Najčešće se u vezu dovode Srbija i Crna Gora. Kako ćemo izaći iz takvog „bratskog zagrljaja“?

PEŠIĆ: Pa tako što ćemo uvesti pravnu državu i ustavnu demokratiju, drugačiji sistem vrednosti, transparentnost vlade, umesto korupcije i ličnih odnosa – „ja tebi ti meni“ koji vladaju u našim plemenskim društvima u kojima su lični odnosi na prvom mestu, pa šta onda ostane za zakone koji se po pravilu olako krše. Samo u državama uređenim na vladavini prava možemo stići do normalne države, a mafija i kriminal ne mogu biti sistemski njen deo, nego se moraju  uredno goniti i kažnjavati. Kad država ne može da izađe na kraj sa klanovima, to je samo izgovor. To govori da su klanovi povezani sa državom ili su te države totalno nefukcionalne. Imam utisak da su neke bivše jugoslovenske republike to uspele, to da mafija nije u državi nego van nje – protiv koje se država bori i eliminiše je legitimnim i zakonskim sredstvima. I Hrvatska je jedno vreme bila mafijaška država, ali je uspela da mafiju izbaci iz države, što ne značći da mafije nema, nego je nema u državi. Srbija i Crna Gora u tome nisu uspešne države, a nisu ni na putu da do toga stignu, jer vidimo da se vlast održava i funkcioniše korišćenjem i uvlačenjem mafije u državu. Bez mafije ne uspevaju da se održe na vlasti, nego od mafije traže usluge koje moraju da se vrate. Eto to sada gledamo sa uhapšenim Belivukom, Miljkovićem i drugima koji u svojim iskazima  svedoče koliko i na koji način su bili angažovani od vrhova vlasti. To je tek početak i nisu sve rekli. Da bi se to sakrilo, Vučić danima prikazuje leševe, iskasapljene ljude, čisto smo zaplivali u nekrofiliju da bi se nekako skrenula pažnja sa toga šta ta družina radi na vlasti.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Nema obećanih reformi u prosvjeti. Čak ni o tome kako će tretirati užasna stanja u kojima se pojedine škole u Crnoj Gori nalaze – ministarka ne govori.

Mr Olivera Leković, v.d. direktorica nevladinog udruženja (NVU) Prosvjetna zajednica Crne Gore (PZCG), kazala je za Monitor da od resornog ministarstva zahtijevaju da se posveti gradnji nepartitokratskog sistema. „Imamo odgovornost da budemo kritičari svih koji pokušavaju da umjesto reforme koja će cijeniti stručnost i voditi kvalitetnijem obrazovanju svakog djeteta, nastave sa sprovođenjem sistema u kojem je najbitna partijska knjižica”.

Iz PZCG-a su nedavno, u saradnji sa NVO Udruženje Roditelji, pokrenuli kampanju pod nazivom Za društvo znanja, čiji je cilj da navede odgovorne u Vladi i Skupštini da prekinu tradiciju postavljanja partijskih vojnika za direktore škola i vrtića. Tražiće, navodi mr Leković, i izmjene Opšteg Zakona o obrazovanju kojim će se izbor direktora ubuduće urediti na način koji će garantovati transparentnost, profesionalizaciju i depolitizaciju, a na osnovu predloga prosvjetnih radnika, stručne zajednice i nevladinih organizacija. „Hoćemo da se sistem obrazovanja decentralizuje, kao i da resorno ministarstvo bude otvoreno za saradnju. Želimo da se budžet namijenjen za prosvjetu transparentno rasporedi i da se odrede prioriteti. Interesuje nas i kad će nastavnicima biti plaćen svaki čas preko norme, kad će se zaposliti kolege i asistenti (neki su i po deceniju na birou), kad ćemo imati plaćen prevoz, kad će se sistemski rješavati stambena pitanja prosvjetara i provjeriti rad Zadruge Solidarno, kao i do kad ćemo imati najmanju platu u regionu, pa i u Evropi. Nećemo stati sa zahtjevima. Godinama smo degradirani i na rubu egzistencije. Želimo društvo znanja”, navodi v.d. direktorica PZCG-a.

Nedavno je više članova radne grupe za izradu novog Zakona o visokom obrazovanju pobunilo protiv MPNKS-a, tvrdeći da su iz Ministarstva utvrdili nacrt tog propisa, bez konsultacije sa njima. Toliko o najavljivanom poboljšanju saradnje sa prosvjetarima.

Iz opozicione Socijaldemokratske partije (SDP) pokrenuli su postupak za interpelaciju u kojoj će tražiti smjenu ministarke.

Mnogo je znakova koji ukazuju na očigledan nedostatak kompetencija u resoru Vesne Bratić. Kadrovska politika tek je jedan od njih.

Andrea JELIĆ

 

DETEKTOR: Svega, kao na vašaru

U Ministarstvu prosvjete nauke kulture i sporta – veselo. Smjenu direktora osnovnih i srednjih škola, upotpunile su i promjene u kadrovskoj strukturi Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Na mjesto bivšeg direktora Božidara Božovića bila je   postavljena Milena Martinović, konzervatorka za papir, iz čuvene svešteničke porodice. Nakon 5 dana efektivnog rada ona je dala neopozivu ostavku. Nije se, kako se čuje, snašla u nesređenoj dokumentaciji svojih prethodnika.

Nije to ni lako. Evo ilustracija. U Upravi za zaštitu kulturnih dobara ne postoji registar popisa valorizovanih kulturnih pokretnih i nepokretnih dobara. Između ostalog ne postoji ni dokument iz 1945. godine kojim se potvrđuje preuzimanje Ikone presvetle Bogorodice Filermose. Od 1929. godine Ikona se nalazila kod kralja Aleksandra Karađorđevića ali je kralj Petar II Karađorđević prije napuštanja zemlje, predao na čuvanje Manastiru Ostrog. Takođe, ne postoji ni rješenje iz 1978. godine kojim se potvrđuje vlasništvo drzave nad Ikonom. Držalac ikone je Narodni muzej Crne Gore, koji je to postao aktom Vlade Crne Gore, odnosno Republičke komisije za vjerska pitanja od 20. januara 1978. Papiri se negdje zaturili…  Takođe, ne postoji dokument da li Ikona treba da se čuva u muzeju. Ili u nekom od crkvenih objekata za što se zalaže ministrica Vesna Bratić.

Za vrijeme petodnevne „vladavine” mr Milene Martinović krenulo se sa rekonstrukcijom cetinjskog manastira. Za nju su trebali posebni konzervatorski uslovi i prije svega saglasnost Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Detektor saznaje – Mitropolija je zaboravila proceduru. Ili je  smatrala da joj saglasnost i ne treba.  Kao slučaju sanacije prilaznog stepeništa  Cetinjskog manastira kada je samo obavijestila Upravu da su radovi toga i toga datuma završeni.

Uglavnom, ode Milena Martinović. Njen prethodnik, bivši direktor Božidar Božović, DPS kadar, bio se prešaltao u nove vladajuće redove. Skrasio se kao  pomoćnik direktora za UNESCO.  No, preplivavanje nije uspjelo. Vlada ga je nedavno smijenila.

Bez direktora se ne može. Ministrica je na elektronskoj sjednici Vlade postavila Mladena Zagarčanina, arheologa iz Bara, na mjesto najnovijeg v. d. direktora Uprave za zastitu kulturnih dobara. Među ostalim kriterijuma za postvaljenje, jedan, po novome, veoma važan je ispunio: njegove fotografije sa pokojnim mitropolitom Amfilohijem i ostalim svještencima iz Mitropolije krase društvene mreže. Uoči stupanja na funkciju najavio je jedan od prioriteta: “ Pronalaženje zajedničkog jezika s crkvom kojoj pripada veliki broj nepokretnih kulturnih dobara”. Prioritet će biti ispoštovan. Već prvog radnog dana u četvrtak ujutro direktor je zakazao sastanak sa Mitropolijom.

Da li će sa novim direktorom osvježiti u Upravi, čuće se. Pošto dolazi iz Bara sljeduju mu auto i vozač, njihove dnevnice i benzin. I, naravno, varijabila. Sve kao što je imala i njegova sugrađanka Anastazija Miranović kad je, u ime DPS-a, bila direktorica Uprave.

Koliko je nova valast ljuti protivnik nepotizma i partijskog zapošljavanja kazuje i opjevani podatak da je Vesna Bratić za  v.d. direktoricu podgoričke Gimnazije Slobodan Škerović postavila Biljanu Vučurović, suprugu poslanika i odbornika Jovana Jola Vučurovića, poznatog po vatrenom negiranju genocida. Za v.d. direktoricu OŠ Narodni heroj Savo Ilić u Kotoru  postavila je profesoricu Smiljanu Lazović, odbornicu  Demokratskog fronta. U Budvi je za v.d. direktoricu Srednje mješovite škole Danilo Kiš imenovana profesorica Nada Purić, bivša potpredsjednica Socijalističke narodne partije (SNP) koja je u januaru napustila tu stranku i dala podršku predsjedniku Opštine i lideru koalicije ,,Za budućnost Budve“ Marku Batu Careviću. Svega još tu ima.

U Crnoj Gori, prema zvaničnim podacima, postoje 162 državne osnovne škole, 50 srednjih škola i 21 predškolska ustanova, 13 muzičkih škola, dva obrazovna centra, tri resursna centra, deset učeničkih i studentskih domova i četiri internata. Na smijenjena mjesta direktora do sad je postavljeno svega 7 ljudi koji ne pripadaju „pravoslavnoj većini”. Eto tako.

Stela O. KOVAČ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo