Izdvojeno
LJUBOMIR STANIŠIĆ PJEVAČ, KOMPOZITOR I SLIKAR: Muzikom do ženskih srca
“Samo ponekad se sjetim da sam završio ekonomski fakultet, a uvijek, da su moje jedine ljubavi muzika i slikarstvo…”, kaže Ljubomir Stanišić. A poznavaoci muzičke scene sjetiće se da je Stanišić jedan od onih zahvaljujući kojima je Nikšić ponio epitet grada ” piva i rock and roll'a ” Pjesmom San Stefan , koju je Ljubomir izvodio, Djetići su 1972. osvojili prvo mjesto na Titogradskom proljeće. Dugo je bila u vrhu jugoslovenskih top lista
Dočekao nas je na vratima svog doma u nikšičkoj Ulici Dimitrija Bulajića .Opušten, u šorcu i ” all star” patikama, ponosno nas provoveo kroz svoj muzički studio, atelje i predstavio svoje slike na platnu. Ovdje gdje i danas, u sedmoj deceniji, svakodnevno sa velikim entuzijazmom slika, komponuje i piše.. ”Samo ponekad se sjetim da sam završio ekonomski fakultet, a uvijek, da su moje jedine ljubavi muzika i slikarstvo…”, priča Ljubomir Stanišić. A poznavaoci muzičke scene sjetiće se da je Stanišić jedan od onih , zahvaljujući kojima je Nikšić ponio epitet grada ” piva i rock and roll'a ”.
Životni put Ljubomira Stanišića od prvih koraka, u Staroj Varoši, prate protivurečnosti. Sina predratnog profesora i književnika Mirka Stanišića, direktora Učiteljske škole, a potom profesora Pedagoške akademije, u drugom razredu gimnazije ” išćeraće ” iz škole. Uz deset jedinica i 200 neopravdanih časova, gimnaziju će Ljubomir završiti, tek zahvaljujući intervenciji profesora Ilije Lemajića, u Beranama. Muzika i umjetnost bili su svijet koji ga je zanimao.Slikarski talenat naslijedio je od majke Zorke.Njen brat je poznati slikar Mirko Kujačić , a Dado Djurić sin njene sestre od strica Olge.
Sa 16 godina izuzetan glas Ljubomira Stanišića i zvanično je prepoznat.Prvo mjesto na fetivalu Prvi glas Nikšića.Već 1967. okupiće bend i sa Batom Jaukovićem, Batom Govedaricom, Brankom Burićem i Markom Jovićevićem, grupa Feniks predstaviće se crnogorskoj publici. ” Disali smo punim plućima.Bilježili nastupe širom Crne Gore, a stari Nikšićani i danas prepričavaju zabave u Omladinskom klubu i na Malom stadionu”.
Pamte i anegdotu iz tog vremena.U nemogućnosti da se reklamiraju, momci iz benda na trotoaru i po fasadi ispisali su naziv grupe. ”Milacajac pita – Šta je ovo? Onda zaključuje da F znači fašizam, a E Engleska“. Momke iz Fenix benda kao protivdržavne elemente privode u stanicu.
Fenixi se razilaze jer momci odlaze na studije. Stanišić muzičku karijeru nastavlja u Djetićima. Sa Nebojsom Nebom Petkovićem, Draganom Janjićem, Veselinom Belim Boškovićem i Lazom Tripkovićem. Dotadašnji vokalni nastup dopunjuje i gitarom. ” Bilo je to za mene ravno čudu. Spavao sam sa gitarom…” Tog doba rado se sjeća. ” Svirali smo da bi lakše osvajali ženska srca.Bina je čudo…”
Pjesmom San Stefan , koju je Ljubomir izvodio, Djetići su 1972. osvojili prvo mjesto na Titogradskom proljeću’.Pjesma za koju je riječi pisao pjesnik Dugo Krivokapić, a muziku Miki Jelinić, dugo je bila u vrhu jugoslovenskih top lista. Daleko ispred Parnog valjka i Prljavog kazališta.
Možda nisu svirali bolje od drugih, ali su svirali sa energijom na koju oni koji su ih slušali nisu ostajali ravnodušni. Bili su magnet za publiku. ” Tajna je bila u duhovnosti i atraktivnosti, u odnosu koji smo imali prema životu i muzici…”, priča Ljubomir. Ponude i ugovori nisu nedostajali. ” Sa Momicom Glomazićem i Tomom Bašićem otišao sam u Split. Ugovor za svirku je bio na mjesec dana, a svirali smo šest . Plata 4000 maraka. Sjećam se, održavala se Pjesma ljeta i tako, dok putujemo duž Primorja na, naš nastup iznenada dodju , Zdravko Čolić, Mišo Kovač, Oliver Dragojević, Zlatko Pejaković…Klavijaturistu zaboli stomak od treme. Glomazić mi kaže: ‘Ljubo, kreći sa gitarom, nekako ćemo se izvući’. Odsviram solo dionicu na gitari, nastavi Momica i odjednom, prolomi se aplauz…”
Dva dana kasnije stigao je poziv. Sead Lipovača iz benda Divlje Jagode ponudio im je da nastave nastupe sa njima. Momica će prihvatiti poziv, svirati sa Jagodama još godinu, a Stanišić odlazi u vojsku. Potom će diplomirati na Ekonomskom fakultetu.Po završetku studija, opet nazad u muziku. Osniva grupu Montenegrini kako bi stekao uslov da se prijavi za Pjesmu evrovizije.
Probne snimke radili su u sarajevskom studiju, u Ulici Danijela Ozme br. 10. U Crnoj Gori nije bilo tada mogućnosti da se uradi kvalitetan snimak. U studiju sa Montenegrinima momci iz Bijelog dugmeta i Vatrenog poljupca. ” Tu je Brega, Bebek… Gledam u njih kao u bogove. Ostali smo skoro šest sati u studiju. Sa nama i Milić Vukašinović. ‘Lud’ kao uvijek… Svi smo zajedno otišli kod Ferhatovića na ćevape. Uz sto komada ćevapa popile su se i dvije gajbe piva, koje smo iz Nikšića ponijeli ”, sjeća se i kroz smijeh priča Stanišić.
Njegova pjesma Nijema plaža osvojila je prvu nagradu i stekla pravo da grupa Montenegrini predstavlja Crnu Goru na Opatijskom festivalu. ” Okupio sam sve same muzičke legende, Dragana Janjića, Duku Martinovića, Dragana Drapića i Mirka Šukovića.Do Opatije vozili smo se u fići. Poređani kao sardine.” sjeća se Stanišić. Na festivalu su nastupili sa legendama poput Kemala Montena, Riblje Čorbe,'Indexa, Generacije 5, Novih fosila, ‘ Vatrenog poljupca…” Tada bi možda, ubijedjen je naš sagovornik, i pobijedili da im nije onemogućeno da koriste ” moćnu spravu koja je bojila zvuk”, takozvani MUG.I pored zabrane ušli su u finale Opatijskog festivala i osvojili šesto mjesto.
Muziku će Ljubomir napustiti 1981. u vrijeme najveće popularnosti. Poginuo mu je brat. Zaposlio se u Nikšićkoj banci, na mjesto šefa
Službe kredita. ” Dosada nevidjena…” kaže za posao na kojem je ostao punih 15. godina. Paleta i boje pomagali su Stanišiću tih godina da uljepša svakodnevicu.
A,onda, opet preokret. Direktor hotela Plaža u Heceg Novom, 1991. poziva Stanišića da predstavi slike ” Oli napraviti izložbu kod nas” pitao je direktor Stanišića. Slike nije imao spremne, ali za dvedesetak dana naslikao je i predstavio radove ”crnogorskim budžovanima”. Cijela izlozba je prodata . Siguran posao u banci Ljubomir zamjenjuje neizvjesnim putevima umjetnosti. Sa puno uspjeha. Predstavljao je radove na 87 izložbi i vrlo uspješno prodavao. Četiri slike je kupio fudbaler Matija Kežman, Djordje Balašević sliku manastira Ostrog ćerci za rodjendan, Dragan Džajić, Vlado Divac…Njegovu sliku kupio je i Džeremi Ajrons, poznati engleski glumac…Susreta sa velikim srpskim slikarom bugarskog porijekla Slobodanom Sotirovom, autorom više od 2000 portreta, Ljubomir se posebno rado sjeća.
” Imao sam izložbu na Svetom Stefanu. Desetak minuta prije zatvaranja, pred galerijom se parkira oldtajmer sa registracijom Švajcarske. Njih tridesetak ulaze, medju njima čikica sa dugom kosom. Pita me za cijenu slika, interesuje ga gdje sam završio akademiju…Dojadilo mi da govorim da nijesam akademski slikar pa odgovorim- u Pragu. Čikica se predstavi i ja shvatam da je preda mnom profesor umjetničkih akademija u Beogradu, Sofiji i Nišu. Sotirov mi čestita na kvalitetu radova i kupi tri platna…”
Ponekad sa izložbe nije vraćao nijedno platno kući. Vlasnik očne klinike Sveti vid iz Beograda, Sveto Dragović kupio je sve 24 slike koje su bile izložene u hotelu Maestral . Onima koji vole njegov rad, a ne mogu da ga priušte, rado i često je poklonjao sliku. Pejsaži, mrtva priroda, apstrakcija, svakodnevni život motivi su koji nalaze mjesta na Ljubomirovim platnima. Njemu, ipak, najdraži su motivi iz prošlosti Crne Gore.” Zaboravljene priče i predmete čuvam na platnima, ali to zanima samo nostalgičare, uglavnom naše iseljenike. ”
Vratio se i muzici, ” Istom emocijom stvaram i sliku i muziku. Radim ono što volim i sretan sam zbog toga. Mislim da imam dar od boga koji moram da vratim.To je suština mog stvaralaštva”.
U svom muzičkom studiju pjevač i gitarista Ljubomir Stanišić piše pjesme, aranžira i komponuje. Poslednje dvije godine u ovom studiju nastale su balade Jutarnje magle i Tišinom te zovem, ali i brojne slike uradjene tehnikom ulja na platnu.U onom, za Stanišića prepoznatljivom ” rembrantovskom” maniru.
Starija ćerka Iva naslijedila je očev talenat. Diplomirala je na Likovnoj akademiji u Trebinju, a trenutno završava magistarske studije u Beogradu. Mlađa Maša, diplomirala je njemački jezik na Filozofskom fakultetu u Nikšiću, a značajne rezultate ostvarila je i u košarkaškoj karijeri.
Lidija KOJAŠEVIĆ SOLDO
Komentari
Više od 80 pitanja neći će se u upitnicima skoro 4.000 popisivača kada krenu na svoj posao. Sve je izvjesnije da će to biti 1. novembra. Kao i da će ih mnogi dočekati kao nezvane goste. Uz malo truda i dobre volje koja nije pokazana, sve je moglo biti mnogo bolje. Umjesto vjerskog i nacionalnog prebrojavanja mogli smo imati pravi popis
Kako se približava termin održavanje Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova, sve JE više onih koji smatraju da ga treba – odložiti. Jedni predlažu na mjesec, drugi kažu do daljnjeg. Odnosno, dok se ne steknu uslovi, tenhički ali i politički, za njegovo nesmetano održavanje.
Iz Vlade insistiraju da se popis održi u terminu koji su oni zimus zacrtali svojom Uredbom. Dakle, od 1. do 15 novembra.
“Mislim da smo dovoljno uradili da ne postoji ni teoretska šansa da bilo kome na pamet padne da pokuša da omete ovaj proces”, rekao je ministar finansija Aleksandar Damjanović na sjednici Vlade sredinom septembra, priznajući da u Monstatu (državna statistika radi pod ingerencijom Ministarstva finasija) još nijesu završene sve pripremne radnje neophodne za nesmetano i tačno sprovođenje popisa.
Potom je i premijer Dritan Abazović, pritvrdio da do odlaganja popisa neće doći. “To se neće desiti. Ne pravimo od toga bauk. Od 1. do 15. novembra je popis i to je to.” Konačno i iz Monstata je saopšteno da trenutno nema zakonskih mogućnosti za odlaganje popisa.
Za neupućene, državni statističari su samo konstatovali da Crna Gora trenutno nema funkcionalnu zakonodavnu vlast (parlament) koja bi mogla da stavi van snage ili izmijeni prošle godine osvojeni Zakon o popisu. Istovremeno su potvrdili sumnje da oni za popis još nijesu spremni. Na zvaničnom sajtu Monstata, u dijelu koji se odnosi na predstojeći popis i danas (četvrtak 28. septembar), stoji informacija: “Završena je priprema upitnika, dok je u finalnoj fazi priprema metodoloških i organizacionih uputstava za realizaciju popisa”.
Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. septembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
Ukradena aerodromska oprema, kako najavljuje premijer, doći će pred tužilaštvo. Zbog ratnih zločina tokom opsade Dubrovnika tužilaštvo u Crnoj Gori još nije pokrenulo nijedan krivični postupak
Predsjednik Vlade Dritan Abazović objavio je u utorak da je pronađena i evidentirana oprema koja je ukradena sa Aerodroma Ćilipi, tokom napada na Dubrovnik 1991-1992. Premijer-glasnik je obznanio da je oprema završila u tužilaštvu.
,,Nakon 30 godina, zahvaljujući rukovodstvu Aerodroma Crne Gore, prilikom popisa imovine ove državne kompanije, pronađena je i evidentirana oprema za koju se sumnja da je ukradena sa Aerodroma Ćilipi, tokom napada na Dubrovnik 1991-1992, najsramnije stranice crnogorske istorije koju je ispisalo tadašnje rukovodstvo”, napisao je Abazović na Fejsbuku. Dodao je da za razliku od prethodnih Vlada, ova ne bježi od prošlosti, već se sa njom suočava kako buduće generacije iste greške ne bi ponavljale.
Hrvatski mediji prenijeli su ovu izjavu uz podsjećanje da je ,,oprema koju su JNA i crnogorski rezervisti ukrali s Ćilipa jednim dijelom, kako se vjeruje, završila je u zračnoj luci Tivat, a većina u zračnim lukama u Beogradu, Nišu i Podgorici”. Ističu i da ,,vrijednost opreme koja je ukradena iz dubrovačke zračne luke, prema tvrdnjama nekadašnje uprave aerodroma Ćilipi iznosi 10 milijuna eura”.
Na Abazovićvo ,,otkriće” oglasila se bivša savjetnica direktora Aerodroma Biljana Knežević koja je objavila dokument kojim se podsjeća da je bivši direktor Ranko Bošković 2004. godine kolege u Hrvatskoj obavijestio da je oprema u Podgorici i Tivtu.
U dokumentu se navodi spisak sredstava od kojih su na aerodromu Tivat već tada neka bila rashodovana ili nisu bila u funkciji, dok su korišteni elevator, troje samohodnih stepenica, servisno i vatrogasno vozilo… Na aerodromu Podgorica sva sredstva sa Ćilipa, te 2004, bila su van funkcije ili su rashodovana.
Vlada i premijer o ovome kao da ništa ne znaju iako je ovo prvi pisani dokument kojim se priznaje da je dubrovački aerodrom opljačkan i da je dio opreme završio u Crnoj Gori. Značajan, jer je prethodna vlast, na čelu sa DPS-om, sve činjela da nametne kolektivnu amneziju na ovaj dio nečasne istorije u kojoj su njeni čelnici igrali vodeće uloge.
Epopeja o vraćanju imovine sa aerodroma Ćilipi traje duže od dvije decenije. Rukovodstvo dubrovačkog aerodroma je prvo od JAT-a, koji je bio vlasnik svih aerodroma u bivšoj Jugoslaviji, tražilo povrat svoje imovine. Kada je 2003. formirano preduzeće Aerodromi Crne Gore prepiska je nastavljena sa rukovodstvom kompanije koja gazduje aerodromima u Tivtu i Podgorici.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. septembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
Ni pet dana nakon krvavog oružanog sukoba u kosovskom selu Banjska, tik uz granicu sa Srbijom, nije jasnija pozadina i motivi pucnjave i krvoprolića Nakon uspostavljanja kontole, kosovska policija je u manastiru Svetog Arhiđakona Stefana pronašla ogromnu količinu naoružanja i opreme koje su paramilitarci ostavili pri povlačenju. Predsjednik Srbije Vučić je odbacio „insinuacije da iza incidenta stoji Srbija“ i rekao da se te uniforme i oružje „mogu svuda nabaviti“
U ranim jutarnjim satima u nedjelju 24. septembra u kosovskom selu Banjska, dobro naoružana paramilitarna jedinica je blokirala most sa dvoje oklopljenih vozila. Kada je stigla patrola kosovske policije da izvidi situaciju otvorena je vatra na njih. Policija je uzvratila vatru i pozvala pojačanje. Kasnije su paramilitarci upali u obližnji manastir Svetog Arhiđakona Stefana iz 14. vijeka odakle su nastavili sukob sa policijom do kasnijeg izvlačenja preko obližnjeg brda i šume i povukli se u Srbiju. Nakon što je policija ušla u manastir pronašla je ogromnu količinu naoružanja i opreme koje su paramilitarci ostavili pri povlačenju. Među zaplijenjenim oružjem su i ručni raketni bacači, granate, eksploziv i ostala oprema koja je dovoljna, prema riječima kosovske policije, za jedinicu od 100 ljudi.
Ni pet dana nakon krvavog oružanog sukoba u selu Banjska, tik uz granicu sa Srbijom, nije jasnija pozadina i motivi pucnjave i krvoprolića.
Prva reakcija srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića prošle nedjelje, nakon informacija o pogibiji jednog i ranjavanju dvojice kosovskih policajaca je za mnoge upućene bila u najmanju ruku čudnovata. Vučićev nastup nije pratila uobičajena teatralnost i samouvjerenost priznavši da je njegovoj administraciji trebalo „mnogo vremena da ispitamo šta se dogodilo, šta se zbivalo jutros, tokom popodneva“. Štaviše, predsjednik je odavao dojam da i dalje nema sve informacije na raspolaganju što je odmah protumačeno kao previd, slučajni ili namjerni, srbijanskih službi. Ipak u svom prvom obraćanju naciji Vučić je zadržao političku prisebnost i osudio ubistvo policajca uz standardnu generičnu konstataciju da je kosovski premijer Albin Kurti „glavni organizator haosa na Kosovu i Metohiji… koji želi rat i skukobe“ navevši broj od 62 akcije policije na pretežno srpskom sjeveru zemlje. Od toga su navodno 56 bile „etnički motivisane“. Međutim, indikativno je da Vučić nije optužio Kurtija za izazivanje krvoprolića na noć između subote i njedjelje. Vučić je dodao i da su „trojica Srba stradala sa KiM, dvojica od snajperske vatre sa velike udaljenosti, nepotrebno, dvojica su teško ranjena i pretpostavlja se da je četvrto lice stradalo“. Da je i četvrti napadač na policiju preminuo je bila novost je su do tada kosovske službe raspolagale informacijama da su trojica napadača likvidirani u razmjeni vatre. Četvrti je bio zapravo ranjen i kasnije izdahnuo u bolnici u Novom Pazaru u koju je, prema informacijama nezavisnih medija, dopremljeno 6 ranjenih iz istog sukoba. Vučić je opravdao i upad u manastir rekavši da je „naoružana grupa Srba došla do manastira Banjska jer su imali dvojicu povređenih mladića i da su želeli da im pruže pomoć“. Istakao je da crkva „ni na koji način nije bila umešana u incident“. Ubrzo nakon toga Vučićevi mediji u zemlji i regionu su počeli pričati o Srbima koji su se morali organizovati da bi se odupreli „teroru takozvane policije Kosova“.
Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. septembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
MJESEC DO POPISA: Priprema, pozor, prebrojavanje
TRIDESET I DVIJE GODINE OD NAPADA NA DUBROVNIK: Oprema sa Ćilipa kao podsjećanje na zločin
POSLIJE NAPADA NA POLICIJU I KRVOPROLIĆA NA KOSOVU: Teški izazovi za Beograd i Prištinu
-
Izdvojeno1 sedmicaPREGOVORI O FORMIRANJU VLADE: Evropa, kad?
-
FOKUS4 sedmiceFORMIRANJE I RASFORMIRANJE VLADE: Amfilohijevi, Vučićevi, Milovi, Kvintini
-
DRUŠTVO1 sedmicaHIRURG NIKOLA FATIĆ OPET OPTUŽEN: Istraga o navodnom uzimanju organa, Fatić se ne oglašava
-
Izdvojeno3 sedmiceRASKOL U CRNOGORSKOJ PRAVOSLAVNOJ CRKVI: Samo mitropolita ne fali
-
INTERVJU4 sedmiceDR VUK VUKSANOVIĆ, VIŠI ISTRAŽIVAČ U BEOGRADSKOM CENTRU ZA BEZBJEDNOSNU POLITIKU (BCBP): Teško je povjerovati da je smrt Prigožina nesrećan slučaj
-
Izdvojeno4 sedmiceKAKO ZAPOŠLJAVA EPCG: Produbljivanje dubine
-
FOKUS2 sedmiceNADMOĆ MAFIJE: Tunel usred mraka
-
DANAS, SJUTRA2 sedmiceRupa pravde