Povežite se sa nama

Izdvojeno

LJUBOMIR STANIŠIĆ PJEVAČ, KOMPOZITOR I SLIKAR: Muzikom do ženskih srca

Objavljeno prije

na

“Samo ponekad se sjetim da sam završio ekonomski fakultet, a uvijek, da su moje jedine ljubavi muzika i slikarstvo…”, kaže Ljubomir Stanišić. A poznavaoci muzičke scene sjetiće se  da je Stanišić jedan od onih zahvaljujući kojima je Nikšić ponio epitet grada  ” piva i rock and roll’a ” Pjesmom San Stefan , koju je Ljubomir izvodio, Djetići su 1972. osvojili prvo mjesto na  Titogradskom proljeće. Dugo je bila u vrhu jugoslovenskih top lista

 

Dočekao nas je na vratima svog doma u nikšičkoj Ulici Dimitrija Bulajića .Opušten, u šorcu i ” all star” patikama, ponosno nas provoveo kroz svoj muzički studio, atelje i predstavio svoje slike na platnu. Ovdje gdje i danas, u sedmoj deceniji,  svakodnevno sa velikim entuzijazmom slika, komponuje i piše.. ”Samo ponekad se sjetim da sam završio ekonomski fakultet, a uvijek, da su moje jedine ljubavi muzika i slikarstvo…”, priča Ljubomir Stanišić.  A poznavaoci muzičke scene sjetiće se da je Stanišić jedan od onih , zahvaljujući kojima je Nikšić ponio epitet grada  ” piva i rock and roll’a ”.

Životni put Ljubomira Stanišića od prvih koraka, u Staroj Varoši, prate protivurečnosti. Sina predratnog profesora i književnika Mirka Stanišića, direktora Učiteljske škole, a potom profesora  Pedagoške akademije, u drugom razredu gimnazije ” išćeraće ” iz  škole. Uz deset jedinica i 200 neopravdanih časova, gimnaziju će Ljubomir završiti, tek zahvaljujući intervenciji profesora Ilije Lemajića, u Beranama. Muzika i umjetnost bili su  svijet koji ga je zanimao.Slikarski talenat naslijedio je od majke Zorke.Njen brat je poznati slikar Mirko Kujačić , a Dado Djurić  sin njene sestre od strica Olge.

Sa 16 godina izuzetan glas Ljubomira Stanišića i zvanično je prepoznat.Prvo mjesto na fetivalu  Prvi glas Nikšića.Već 1967. okupiće bend i  sa Batom Jaukovićem, Batom Govedaricom, Brankom Burićem i Markom Jovićevićem, grupa Feniks predstaviće se crnogorskoj publici. ” Disali smo punim plućima.Bilježili nastupe širom Crne Gore, a stari Nikšićani i danas prepričavaju zabave u Omladinskom klubu i na Malom stadionu”.

Pamte i anegdotu iz tog vremena.U nemogućnosti da  se reklamiraju, momci iz benda na trotoaru i po fasadi ispisali su naziv grupe. ”Milacajac pita   – Šta je ovo? Onda zaključuje da  F znači fašizam, a E Engleska“. Momke iz Fenix benda kao protivdržavne elemente privode u stanicu.

Fenixi se razilaze jer momci odlaze na studije. Stanišić muzičku karijeru nastavlja u  Djetićima. Sa Nebojsom  Nebom Petkovićem, Draganom Janjićem, Veselinom Belim Boškovićem i Lazom Tripkovićem. Dotadašnji vokalni nastup dopunjuje i gitarom. ” Bilo je to za mene ravno čudu. Spavao sam sa gitarom…” Tog  doba rado se sjeća. ” Svirali smo da bi lakše osvajali ženska srca.Bina je čudo…”

Pjesmom San Stefan , koju je Ljubomir izvodio, Djetići su 1972. osvojili prvo mjesto na  Titogradskom proljeću’.Pjesma za koju je riječi pisao pjesnik Dugo Krivokapić, a muziku Miki Jelinić,  dugo je bila u vrhu jugoslovenskih top lista. Daleko ispred Parnog valjka i Prljavog kazališta.

Možda nisu svirali  bolje od drugih, ali su svirali sa energijom na koju oni koji su ih slušali nisu ostajali ravnodušni. Bili su magnet za publiku. ”  Tajna je bila u duhovnosti i atraktivnosti,  u odnosu koji smo imali prema životu i muzici…”, priča Ljubomir.  Ponude i ugovori nisu nedostajali. ” Sa Momicom Glomazićem i Tomom Bašićem otišao sam u Split. Ugovor za svirku je bio na  mjesec dana, a svirali smo šest . Plata 4000 maraka. Sjećam se, održavala se  Pjesma ljeta i tako, dok putujemo  duž Primorja na, naš nastup iznenada dodju , Zdravko Čolić, Mišo Kovač, Oliver Dragojević, Zlatko Pejaković…Klavijaturistu zaboli stomak od treme. Glomazić mi kaže: ‘Ljubo, kreći sa gitarom, nekako ćemo se izvući’.  Odsviram solo dionicu na gitari, nastavi Momica i  odjednom,  prolomi se aplauz…”

Dva dana kasnije stigao je poziv. Sead Lipovača iz benda  Divlje Jagode ponudio im je da nastave nastupe sa njima. Momica će prihvatiti poziv, svirati sa Jagodama još godinu,  a Stanišić odlazi u vojsku.  Potom će diplomirati na Ekonomskom fakultetu.Po završetku studija, opet nazad u muziku. Osniva grupu  Montenegrini  kako bi stekao uslov da se prijavi  za Pjesmu evrovizije.

Probne snimke radili su  u sarajevskom studiju,  u Ulici Danijela Ozme br. 10. U  Crnoj Gori nije bilo tada mogućnosti da se uradi kvalitetan snimak.  U studiju sa  Montenegrinima  momci iz Bijelog dugmeta i  Vatrenog  poljupca. ” Tu je Brega, Bebek… Gledam u njih kao u bogove. Ostali smo skoro šest sati u studiju. Sa nama i  Milić Vukašinović. ‘Lud’ kao uvijek… Svi smo zajedno  otišli kod Ferhatovića na ćevape. Uz sto komada ćevapa popile su se i dvije gajbe piva,  koje smo iz Nikšića ponijeli ”,  sjeća se i kroz smijeh priča Stanišić.

Njegova pjesma  Nijema plaža osvojila je prvu nagradu i stekla pravo da grupa  Montenegrini predstavlja Crnu Goru na  Opatijskom festivalu. ” Okupio sam sve same muzičke legende, Dragana Janjića, Duku Martinovića, Dragana Drapića i Mirka Šukovića.Do Opatije vozili smo se  u fići. Poređani kao sardine.” sjeća se Stanišić. Na festivalu su nastupili sa legendama poput Kemala Montena, Riblje Čorbe,’Indexa,  Generacije 5, Novih fosila, ‘ Vatrenog poljupca…”  Tada bi možda, ubijedjen je naš sagovornik,  i pobijedili da im nije onemogućeno da koriste ” moćnu spravu koja je bojila zvuk”, takozvani MUG.I pored zabrane ušli su u finale Opatijskog festivala i osvojili šesto mjesto.

Muziku će Ljubomir napustiti 1981. u vrijeme najveće popularnosti. Poginuo mu je brat.  Zaposlio se   u Nikšićkoj banci, na mjesto šefa

Službe kredita. ” Dosada nevidjena…” kaže za posao na kojem je ostao punih  15. godina. Paleta i boje pomagali su Stanišiću tih godina da uljepša svakodnevicu.

A,onda, opet preokret. Direktor  hotela  Plaža u Heceg Novom, 1991. poziva Stanišića da predstavi  slike ” Oli  napraviti izložbu kod nas” pitao je direktor Stanišića. Slike nije imao spremne, ali za dvedesetak dana naslikao je  i predstavio  radove ”crnogorskim budžovanima”. Cijela izlozba  je prodata . Siguran posao u banci Ljubomir zamjenjuje neizvjesnim  putevima umjetnosti.  Sa puno uspjeha. Predstavljao je radove na 87 izložbi i vrlo uspješno prodavao. Četiri slike je kupio fudbaler Matija Kežman, Djordje Balašević sliku manastira Ostrog  ćerci za rodjendan, Dragan Džajić, Vlado Divac…Njegovu sliku kupio je i Džeremi Ajrons, poznati engleski glumac…Susreta sa velikim srpskim slikarom bugarskog porijekla Slobodanom Sotirovom, autorom više od 2000 portreta, Ljubomir se posebno rado sjeća.

” Imao sam izložbu na Svetom Stefanu. Desetak  minuta prije zatvaranja,  pred galerijom se parkira oldtajmer sa registracijom Švajcarske. Njih tridesetak ulaze, medju njima čikica sa dugom kosom. Pita me za cijenu slika, interesuje ga gdje sam završio akademiju…Dojadilo mi da govorim da nijesam akademski slikar pa odgovorim-  u Pragu. Čikica se predstavi  i ja shvatam da je preda mnom profesor umjetničkih akademija u Beogradu, Sofiji i Nišu. Sotirov mi čestita na kvalitetu radova  i kupi tri platna…”

Ponekad sa izložbe nije vraćao nijedno platno kući. Vlasnik očne klinike Sveti vid iz Beograda, Sveto Dragović kupio je sve 24 slike koje su bile izložene u hotelu Maestral .  Onima koji vole njegov rad, a ne mogu da ga priušte, rado i često je poklonjao sliku. Pejsaži, mrtva priroda, apstrakcija, svakodnevni život motivi su koji nalaze mjesta na Ljubomirovim platnima. Njemu, ipak, najdraži su motivi iz prošlosti Crne Gore.” Zaboravljene priče i predmete čuvam na platnima, ali to zanima samo nostalgičare, uglavnom naše iseljenike. ”

Vratio se i muzici, ” Istom emocijom stvaram i sliku i muziku. Radim ono što volim i sretan sam zbog toga. Mislim da imam dar od boga koji moram da vratim.To je suština mog stvaralaštva”.

U svom muzičkom studiju pjevač i gitarista Ljubomir Stanišić  piše pjesme, aranžira  i komponuje. Poslednje dvije godine u ovom studiju nastale su balade   Jutarnje magle i  Tišinom te zovem, ali i brojne slike uradjene tehnikom ulja na platnu.U onom, za Stanišića prepoznatljivom ” rembrantovskom” maniru.

Starija ćerka Iva naslijedila je očev talenat. Diplomirala je na Likovnoj akademiji u Trebinju, a trenutno završava magistarske studije u Beogradu. Mlađa Maša, diplomirala je njemački jezik na Filozofskom fakultetu u Nikšiću, a  značajne rezultate ostvarila je i u košarkaškoj karijeri.

Lidija KOJAŠEVIĆ SOLDO

Komentari

FOKUS

UPRAVLJANJE DRŽAVNOM IMOVINOM: Zašto je Vlada naumila da razvlasti parlament

Objavljeno prije

na

Objavio:

Aerodromi, EPCG, Institut u Igalu, Plantaže… Možemo samo da nagađamo zbog koga ili čega Vlada traži pravo da samostalno raspolaže imovinom vrijednom do 300 miliona eura. Mnogo očigledniji su razlozi zbog kojih bi se trebalo krajnje pažljivo odnositi prema tom naumu

 

Vlada traži od Skupštine da joj, izmjenama Zakona o državnoj imovini, omogući da svojevoljno raspolaže državnom imovinom u vrijednosti do 300 miliona eura. Dosadašnji limit bio je 150 miliona, pa je prijedlog – već tradicionalno usvojen u nedjelju na elektronskoj sjednici (čitati: bez ozbiljne rasprave i pisanih tragova o njenom toku i glsanju) – naišao na poprilične rezerve kod poslanika i javnosti.

Prema pomenutom Zakonu, državnu imovinu čine: pokretne i nepokretne stvari, novac, hartije od vrijednosti i “druga imovinska prava koja pripadaju Crnoj Gori ili lokalnoj samoupravi”. Dalje je Zakonom razrađeno da u “stvari i druga dobra” kojima raspolaže država spadaju: rudno i mineralno bogatstvo; jezera, podzemni i nadzemni riječni tokovi; teritorijalno more i priobalje; vazdušni prostor; aerodormi, luke, pruge i putevi; energetska i telekomunikaciona infrastruktura; vojni objekti; radio frekfencije, vazdušni koridori i satelitske orbite; kulturna dobra i umjetnička djela u državnoj svojini, nacionalni parkovi, državni objekti namijenjeni obrazovanju, zdravstvu, nauci i socijalnoj zaštiti “sa pripadajućim zemljištem”, šume, poljoprivredno i građevinsko zemljište u vlasništvu države… Konačno, tu je i vlasnički udio u makar 50-tak manjih i većih preduzeća koja su u većinskom vlasništvu države. Sve to Vlada može da troši, dograđuje i razgrađuje, prodaje, iznajmljuje, pozajmljuje, daje u koncesiju… Uz postojeće ograničenje da o raspolaganju imovinom vrijednijom od 150 miliona (odnosno, traženih 300) konačnu odluku donosi parlament.

Država nema funkcionalan popis svoje imovine ni valjanu procjenu njene vrijednosti. Taj posao je trebalo da bude završen još  2011. godine  a poslednja obećanja govorila su da će to biti urađeno “poslije popisa”. Vidimo, ni to nije jasno omeđena vremenska odrednica.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ MARKA KOVAČEVIĆA: Kontinuitet govora mržnje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gradonačelnik Nikšića u kontinuitretu širi govor i geste mržnje. Tužilaštvo i sudstvo, kao i za ostale političare, tu ne vidi ništa sporno, a koalicioni partneri ,,osuđuju” i trpe. Javnost se navikava

 

Proslava jedne od najznačajnijih crnogorskih pobjeda u 19. vijeku, Bitke na Grahovcu, prepuštena je posljednjih godina Eparhiji budimljansko-nikšićkoj i zavičajnom udruženju Stara Hercegovina. Država se u to ne miješa, pa je bilo samo pitanje vremena kada će se desiti epski skandal.

Za to se, na ovogodišnjoj obljetnici 166 godina od slavne bitke, postarao jedan od domaćina, Marko Kovačević, gradonačelnik Nikšića: ,,Ako neko neće da budemo braća, ako neko hoće više da liči na Turke, onda, bogami, u budućnosti prema njemu ćemo kao i prema Turcima postupati”.

Iako se zna da su Crnogorci, na Grahovcu, pod vođstvom vojvode Mirka Petrovića, grdno pobili tadašnje osmanske neprijatelje, Kovačević kaže da nije baš tako slikao budućnost. Pravda se da nije mislio, niti ih je pominjao, Crnogorce, pa ni Bošnjake, te da su mu mračni centri moći iskonstruisali cijelu priču. Onda se sjetio da je u stvari navodno  ciljao na pomirenje. Moglo bi se pomisliti da mladi političar zaista ponekad ne zna što priča, baš kao što njegova stranka u Nikšiću slavi Mirka Petrovića a u Podgorici se zalaže za rušenje spomenika u njegovu čast.  No, nije baš tako.

Kovačević rado posegne za govorom ili gestom mržnje. Mjesec dana nakon što je sjeo u fotelju gradonačelnika Nikšića, Kovačević je u junu 2021. na TV Kurir negirao da je u Srebrenici počinjen genocid. U julu prošle godine je stojeći pored predsjednika države Jakova Milatovića pokazao srednji prst prilikom intoniranja himne. Objasnio je da je, malo duže, namještao sat.

Kada je njegov partijski šef Andrija Mandić, u martu ove godine,  predsjedavao Skupštinom Crne Gore na Cetinju, opet nije mogao da izdrži: „Nekako lijepo pristaje predsjedniku Skupštine Crne Gore ova zgrada Zetske banovine. I nekako je normalno da smeta Švabama”. Ovo posljednje upućeno je na račun porijekla poslanika DPS-a Oskara Hutera.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

NI U CRNOJ GORI NEMA MJESTA ZA LUKAŠENKOVE KRITIČARE: Za naš MUP Bjelorusija je demokratska država

Objavljeno prije

na

Objavio:

U rješenju MUP-a Crne Gore koje je potpisao Radovan Popović, pomoćnik ministra Danila Šaranovića i šef Direktorata za upravne poslove, državljanstvo i strance izgleda da je Bjelorusija demokratska država u kojoj je život bezbjedan i prepun mogućnosti. U Popovićevom rješenju UP I-132/23-6651/3 od 5.juna ove godine, odbija se zahtjev za međunarodnu zaštitu bjeloruskom državljaninu V.I jer „ne postoji opravdan strah od progona“ u matičnoj zemlji

 

Nedavno je Viši sud u Beogradu ponovo presudio da se Andrej Gnjot, bjeloruski reditelj, novinar i opozicioni aktivista treba izručiti totalitarnom režimu u Minsku na osnovu Interpolove potjernice koje su bjeloruske vlasti raspisale za njim. Uhapšen je na beogradskom aerodromu 30. oktobra prošle godine gdje je sletio iz Tajlanda. Bjelorusiju je napustio u junu 2021. godine nakon što je doznao da mu Lukašenkova zloglasna tajna služba sprema procesuiranje zbog veza sa opozicijom. Gnjot se formalno tereti za utaju poreza od oko 300 hiljada eura. U zemlji nikada nije dobio poziv za saslušanje po tom osnovu. Utaju je navodno vršio između 2012. i 2018. godine na osnovu zakona koji je donešen tek 2019.  Gnjot je te optužbe odbacio kao “politički motivirane”. Jedan je od osnivača Slobodnog udruženja sportista Bjelorusije (SUSB) osnovanog nakon pokradenih predsjedničkih izbora u ljeto 2020.,  koji su doveli do masovnih protesta građana i krvave represije režima čiji najbliži saveznik je Putinova Rusija. SUSB je svojom kampanjom uspio da se Bjelorusiji oduzme status domaćina Svjetskog prvenstva u hokeju i da Međunarodni olimpijski komitet obustavi finansije bjeloruskom Nacionalnom olimpijskom komitetu, na čijem je čelu bio predsjednik Lukašenko, o čemu je Monitor već pisao. Diktator se osvetio SUSB-u tako što ga je proglasio za „ekstremističku organizaciju“. Advokat udruženja Aleksandar Danilevič je osuđen na deset godina zatvora, a odmazda je uslijedila i prema drugim članovima udruženja osim Gnjota koji je pobjegao.

U prvoj presudi Višeg suda od 7. decembra 2023. odlučeno je da Gnjot bude izručen. Sud je odbio da Gnjota uopšte i sasluša na optužbi protiv njega.  Početkom marta ove godine Apelacioni sud je poništio odluku i vratio je na ponovno odlučivanje. Ipak, 13. juna je pročitana ista presuda na koju je novinar već najavio žalbu. Jedina dobra vijest je što je Gnjotu početkom juna sedmomjesečni boravak u CZ-u zamijenjen kućnim pritvorom i nanogicom u garsonjeri od 20 kvadrata na Vračaru. Međunarodne i domaće organizacije za ljudska prava su osudile presudu i pozvale vlasti srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića da prekinu progon političkih protivnika Minska i Moskve koji su potražili utočište u Srbiji.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo