Povežite se sa nama

INTERVJU

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Građani ipak imaju moć da biraju

Objavljeno prije

na

Opozicija hoće izbore bez Ustavnog suda i sa doživotnim predsjednikom,  pozicija hoće svoj Ustavni sud i beskrajno eksperimentisanje sa novim vladama. I jedni i drugi hoće moć u svojim rukama

 

MONITOR: Nakon što je izglasan Zakon o predsjedniku, uprkos upozorenjima brojnih domćih pravnika i predstavnika međunarodne zajednice, Đukanović ga je potpisao, ali, kako je kazao, ne želi da učestvuje u formiranju nove vlade. Najavljeni su s jedne starne protesti, s druge nova vlada. Kako vidite trenutnu relaciju opozicije i parlamentarne većine?

KOVAČEVIĆ: Vidim bezobrazluk (ljudi bez obraza) na najvišem nivou. Nepojmljivi stepen neodgovornosti koji kod normalnih ljudi izaziva političku konfuziju i ljudsko gađenje. Ogoljeno je vidljiva nezajažljiva pohlepa za vlašću inferiornih provincijalaca kojima izmiče pozicija pa se hvataju za autoritete iz moćnijeg svijeta ili za ono što im je uvijek do sada prolazilo – nacionalizam. Kao da ni pozicija ni opozicija ne znaju na kojoj su poziciji: da li su vlast ili opozicija i što im je činiti. Više nema nevinih u borbi za vlast, sva sredstva su dozvoljena a cilj im je apsolutna vlast. U konačnici sve je jasnije da i jedni i drugi gube (naročito najmoćnije partije) povjerenje onih na čijim su plećima i zabludama živjeli godinama. Opozicija hoće izbore bez Ustavnog suda i sa doživotnim predsjednikom, pozicija hoće svoj Ustavni sud i beskrajno eksperimentisanje sa novim vladama. I jedni i drugi hoće moć u svojim rukama. Ni jedne ni druge nije briga za državu i stanovništvo. Prilično su uigrani po tom pitanju. Ima razloga za strah jer takvi ne mogu da vide širu sliku dešavanja i realnu poziciju Crne Gore u geostrateškoj igri, pa su prepušteni uticajima međunarodnih izaslanika.

Podržavam građanske proteste, ali ne dirigovane proteste iz okrilja partija koje imaju najviše moći. Oni moraju znati obezbijediti poštovanje prava kroz institucije države, kapacitet za dogovore, a ne da „pokradu“ jedino mjesto koje je ljudima van moći ostalo da iskažu svoje nezadovoljstvo i potrebu za promjenom. Zadnji autentični glas građanstva bio je na protestima Odupri se ali je već tada bilo jasno da je kleronacionalistima i kriminalcima dato suviše prostora.

MONITOR: A poruke Zapada na aktuelnu crnogorsku političku krizu?

KOVAČEVIĆ: Poruke su neinventivne, nestrpljive i neunčikovite a nekad mi se čini i vrlo opasne. Ne smije se potcijeniti sposobnost malih i obespravljenih da brane svoje dostojanstvo makar bilo vezano za besmisao. Nije međunarodna zajednica/politika ono što je bila. Nakon Ukrajine vidljivo je da se pravac humanog i nenasilnog razvoja svijeta pogubio. Oni jednostavno ne znaju što bi sa nama. U biti njihova arogancija ne prepoznaje naš unutrašnji kontekst. Političari EU nisu ništa naučili iz raspada Jugoslavije, a morali su. Opasnost isključivog svrstavanja na jednu ili drugu stranu, naročito kada nemate moć,  vodi u opsano jednoumlje i zavisnost. Ali, nije na njima, na nama je da ostanemo na putu evropskih vrijednosti bez obzira gdje nas oni smještaju. Svi zajedno moramo čekati novu priliku, ako je bude bilo.

MONITOR: Gdje nas ova situacija vodi? 

KOVAČEVIĆ: Ne mogu da predvidim. Iluzije i zablude kao i slijepo povjerenje u vođu su u ovoj situaciji direktno vezani za strah od gubitka elementarne egzistencije. Pošli smo (dali smo se zavesti i povesti) pogrešnim putem od 2006. To je bila ta prelomna tačka za razvoj demokratije i put u EU. Prešli smo dosta projektovanog nerazvoja i urušavanja institucija sa tom mantrom. Sada smo zaustavljeni i iscrpljeni, a nada da će promijenjena vlast na izborima znati sa tom situacijom je izgubljena. Logična je i izolacija a i nasilje. Možda to više uopšte ne zavisi od nas. Ako ja ne vidim drugačiji izlaz, ne znači da ga nema.

MONITOR: Ustavni sud ipak nijesmo dobili. Koliko nas to košta?

KOVAČEVIĆ: Ustavni sud nije dobitak na lotou. Ustavni sud mora da bude rezultat promišljanja odgovornih ljudi sa željom da razvijaju pravni sistem države koja ih plaća. Mora biti rezultat sposobnosti, dogovora i vizije države i društva. Ustavni sud je kontrolna institucija u borbi građana za prava i nije slučajno urušen korupcijom. Sveli su ga i sveli su se na Ništa od čega navodno sve zavisi. On je sada samo simboličan izraz borbe oko apsolutne vlasti (da nije on bilo bi nešto drugo). „Ustav“ dobro zvuči međunarodnoj zajednici, ugodnije nego nacija, vjera i sl. Grčevita je to borba onih čije su mjere demokratije lične privilegije i sujeta, svaki dan im je važan.

Mislim da i mi imamo koristi od ove situacije jer neposredno saznajemo istine o sistemu u kojem živimo. Stičemo znanja o tome kako bi trebale da funkcionišu institucije u uređenoj državi i ko je to kočio. Do sada smo naslućivali, sada znamo.

MONITOR: Kako biste definisali aktulenu političku situaciju Crnoj Gori?

KOVAČEVIĆ: Političari to zovu „kompleksnom situacijom“ da bi izgledali mudri i proizvodili strah a politička situacija uvijek zavisi od njihove volje i  želje da rješavaju društvene probleme.

Čini mi se kao da je u realnosti zatišje (praznina). Pokazano je sve što se ima pokazati u političkoj borbi ali se ljudima ne dozvoljava da donesu konačnu odluku. Očito je da su se ljudi zahvaljujući promjeni vlasti malo odmakli od straha i stvaraju prostor odlučivanja. Tu je „kvaka“. Ne dozvoljava se da uđu drugačiji politički subjekti u taj prostor.

Istina rata u Ukrajini jasno pokazuje da su ljudi danas u svijetu kolateralna šteta u proizvodnji i potrošnji naoružanja, da je ljudska patnja afrodizijak za gospodare rata i da su vrlo maštoviti u proizvodnji te patnje. Lebdi i nad našim glavama a Crna Gora je veoma ranjiva država. U zoni smo nestabilnosti i nesigurnosti.

MONITOR: Jesu li građani zatočenici političkih klasa?

KOVAČEVIĆ: Građani/ke nikako ne mogu biti zatočenici/ce političkih klasa, oni/e mogu biti zatočenici/e samo svog konformizma/konzervativizma i vlastitog osjećanja inferiornosti i neodgovornosti. Sadašnje političke klase vješto koriste mogućnosti stvaranja tenzija u Crnoj Gori a to su za sada  nacionalne, vjerske, partijske podjele i složno zaobilaze kao temu socijalne  podjele zasijenjeni kapitalističkom ideologijom. Danas je to potpuno vidljivo kroz strah najvećih političkih subjekata (dobro uronjenih u vlastiti finansijski kapital) od izbora. Oni gube zbog socijalnih podjela u društvu i to je neupitno. Čini mi se da su spremniji sada nego ranijih godina da proizvedu nasilje kako bi  građanima uskratili drugačiji izbor. To je znak da oni prepoznaju bolje ono što mi (građani) u haosu koji stvaraju i beznađu sada ne vidimo – a to je da građani ipak imaju moć da biraju. Poslije ovoga čemu svjedočimo ne možemo više da ne vidimo njihova nepočinstva koja su direktno uzrokovala našu bijedu.

MONITOR: Gdje je izlaz iz  krize?

KOVAČEVIĆ: U istinskom razumijevanju prethodnog odgovora.

MONITOR: Kako komentarišete hapšenje još jednog funkcionera pravosuđa, dugogodišnjeg zamjenika specijalnog tužioca Saše Čađenovića?

KOVAČEVIĆ: Svakome ko je iole upućen u situaciju u Crnoj Gori već duže je jasno da je tužilaštvo i sudstvo apsolutno instrumentalizovano u interesu bivše vlasti. Iz tih razloga, ali ne samo zbog njih, ljudi su birali druge. Novoj vlasti je bila politička i moralna obaveza da se radi na vraćanju poštovanja tim institucijama. To je moguće samo profesionalizacijom. Prihvatam da je to teško u korumpirano/kriminalnom sistemu, ali ne vidim nikakvu potrebu za jubiliranjem i heroizovanjem ljudi koji rade odgovorno svoj posao. Očekivala sam takav odnos u svim resorima. To se nije desilo.

Što se tiče konkretnog hapšenja, nakon hapšenja Vesne Medenice neupitno je  da njeno održavanje na toj poziciji nije bilo samo njena potreba i želja. Dugačak je red onih koji su učestvovali. Oni koji se nisu uklapali, trpjeli su posljedice. Zaustavljeni su na izborima. Trpe posljedice i više se njihova moć ne može vratiti.

MONITOR: Koliko smo daleko od istinske reforme ovog društva?

KOVAČEVIĆ: Onoliko koliko smo daleko od građanske svijesti tj. od obrazovanog i osviješćenog pojedinca/ke. U tome smo manjkavi. Malo je nade za reforme u ovakvoj konstelaciji. Živjećemo onako kako odluče vlastodršci dok ne dorastemo do slobodnih izbora i građanske svijesti. Nije da se ne naziru mogućnosti, ali se treba naoružati strpljenjem. Prije neki dan  su u Kotoru iskopali iz korijena čitav red starog drveća (japanske mimoze koje imaju lijep i nježan cvijet) pored Škurde (rijeke) i posadili nove sadnice drugog drveća. Izdanci iste veličine, svi pravi, potpomognuti drvenom oplatom dok se ne prime i ojačaju. Uradili su to vrlo brzo i efikasno. Izgleda uredno, sve „pod konac“, ima ljepote reda. Ono što je bilo čvrsto ukorijenjeno uklonjeno je zarad ljepših kulisa grada koji više ne funkcioniše kao Grad. To se više ne može reformisati. To se mora iz temelja mijenjati. Do tada će rasti nova stabla pored stare rijeke dok i ona ne postanu stara. Zadržavam nadu da u budućnosti oni koji odlučuju neće u naše ime eliminisati sve što je različito, staro i nekorisno (što ne donosi finasijsku dobit) i ne podliježe uvezenim standardima ljepote. Da će mnogo više odgovornosti imati prema onima čiji su servis. Daleko smo od takvog društva.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CDT: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imamo tipičan primjer obrasca: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture

 

 

Anomalije koje su dovele do prijevremenih lokalnih izbora u Budvi, Andrijevici i, možda, Šavniku ukazuju na obrazac ponašanja i funkcionisanja političkih elita u Crnoj Gori, kaže nam Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju. “Funkcionisanje institucija kao da je svrha njihovog postojanja, omogućavanje i podsticanje partijskog preduzetništva, a ne javni interes, pravna država i razvoj zajednice zapravo jeste suština tog modela”

MONITOR: Može li se to promijeniti nakon vanrednih lokalnih izbora?

KOPRIVICA: U Budvi i Andrijevici nema puno ni političkih ni ideoloških razloga za krizu vlasti i vanredne izbore. Radi se samo o dodatnoj fragmentaciji izborne scene, novoj prekompoziciji i potrebi da se blokira rad opštine u nadi da će im novi izbori omogućiti bolju poziciju prilikom isisavanja državnih (opštinskih) resursa i njihovo prebacivanje u ruke moćnika. To je dio naše političke kulture koja se, iako svaki dan slušamo drugačije priče, neće brzo promijeniti. Problem je što građanke i građani još uvijek ne umiju da ovakvo ponašanje kazne na izborima. Oni se, nažalost, ili okreću apstinenciji ili, ako su mlađeg doba, odlaze iz zemlje.

To je savršen scenario za partitokratiju. Kad pogledamo razvoj političkih odnosa, ne bi bilo iznenađenje da se ove anomalije nastave i u drugim opštinama ili se brzo pojave i na državnom nivou.

MONITOR: Situacija u Šavniku je i za naša poimanja politike neobična. Postoji li, vama poznat, sličan primjer u izbornoj praksi?

KOPRIVICA: U svojoj praksi, a bavim se izborima skoro 25 godina, nijesam vidio sličan slučaj. Gotovo je teorijski nemoguće da se u jednom izbornom ciklusu, za izbore koji imaju 1.600 upisanih birača, dogodi sve ono što smo imali prilike da gledamo u Šavniku. Da smo taj slijed događaja pokušali smisliti, i u šali, vjerujem da nam ne bi pošlo za rukom da budemo toliko kreativni. Slijed događaja, ponašanje političkih subjekata, različitih državnih organa i izborni proces koji traje 19 mjeseci zaista nije lako smisliti. To je, nažalost, ono što ni teorijski nije moguće zamisliti jeste naša politička realnost.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ANA LALIĆ-HEGEDIŠ, PREDSJEDNICA NEZAVISNOG DRUŠTVA NOVINARA VOJVODINE: Hajka će se završiti kada Vučić opozove svoje poslušnike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podrška međunarodnih organizacija i pritisci EU zvaničnika i stranih ambasada na srpsku vlast su jedini način da se ova krvločna hajka na Dinka Gruhonjića i mene završi

 

 

MONITOR: U vrijeme vanrednog stanja usled pandemije kovida, bili ste uhapšeni zbog izvještavanja o situaciji u zdravstvenim ustanovama u Novom Sadu. Sada ste ponovo na žestokom udaru, na društvenim mrežama i preko SMS poruka…Čini se kao da ste na nekom mogućem spisku „dežurnih krivaca“?

LALIĆ-HEGEDIŠ: Srpskim vlastima je uvek potrebna lista “dežurnih krivaca” kojom se skreće pažnja građana sa nepočinstava, nepodopština i političkih marifetluka vladajuće koalicije. S obzirom da svojim izveštavanjem godinama ukazujem na sistemsku korupciju, nepotizam, partijsko iživljavanje nad građanima, koketiranje sa nacionalizmom, na bahatost, siledžijstvo … a uz to radim u nezavisnim medijima koje Vučić otvoreno naziva “stranoplaćeničkim i izdajničkim”, moje ime je podvučeno na svim njihovim spiskovima za obračun. Za mene ništa novo, jer prezime moje porodice se već devedesetih našlo na jednom takvom opskurnom spisku. Tada ga je sastavljao četnički vojvoda, haški osuđenik i Vučićev politički otac Vojisalav Šešelj, za potrebe proterivanja Hrvata iz Srema. Danas, njegov najbolji radikalski đak samo nastavlja Šešeljevu misiju i viziju, a to je hegemonističko društvo podeljeno na “srpske patriote” i “izdajnike” , “ustaše” i “strane plaćenike”. A zna se šta takvima treba da se dogodi …

MONITOR: Identifikovano je nekoliko  osoba od onih koji su vam prijetili, neki su uhapšeni -pa pušteni u kućni pritvor…Može li ovo što je do sada urađeno na očuvanju vaše bezbjednosti, da spriječi dalje napade? Ili je za to važnija javna podrška-kolega, strukovnih udruženja-ovdašnjih i međunarodnih, EU predstavnika i dijela javnosti, koju ste vi i vaš kolega Dinko Gruhonjić, dobili?

LALIĆ-HEGEDIŠ: Koliko god su hapšenje osoba koje su nam pretile da će nam zaklati porodice, ubiti nas, silovati decu, lomiti kosti … za nas dobra vest, toliko istovremeno izazivaju potpuni kontraefekat u javnosti. Nakon svakog uhapšenog, salve nasilja i uvreda koje primamo se multiplikuju, jer značajan deo građana Srbije, koji se svakodnevno informišu isključivo preko režimskih medija, smatra da su ljudi koji nam prete neki novi srspki Obilići, a da smo Dinko i ja izdajnici koji zaslužuju da im se stane na kraj.

Podrška međunarodnih organizacija, ali i pritisci EU zvaničnika i stranih ambasada na srpsku vlast su jedini način da se ova krvločna hajka završi. A, završiće se onda kada Vučić opozove svoje trbuhozborce sa skupštinskih govornica, poslušnike, dodvorice i armiju botova koji su po njegovom nalogu i otpočeli ovaj pir nasilja i bezumlja.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT: Ogoljena borba za vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar policije nema aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe protiv akta u čijem je donošenju učestvovao, bez obzira na to kako je na sjednici Vlade glasao. Tužbu protiv ove odluke Vlade mogao bi podnijeti neko od kandidata koji nijesu izabrani. Prihvatanje tužbe ministra bio bi presedan u dosadašnjoj praksi Upravnog suda

 

 

MONITOR: Ministar policije Danilo Šaranović tužio je Vladu Upravnom sudu zbog postavljenja v.d šefa Uprave policije za koje tvrdi da je bilo nezakonito. Kako vidite tu tužbu i njenu sudbinu pred Upravnim sudom?

RADULOVIĆ: Postupak određivanja v.d. direktora Uprave policije je bio nezakonit, ali je u tom nezakonitom postupku vrlo aktivno učestvovao i ministar unutrašnjih poslova. Tužbu gospodina Šaranovića vidim kao reakciju strane koja je poražena u besprizornoj borbi za kontrolom tog značajnog dijela bezbjednosnog sektora. Međutim, ono što je bitno jeste da ministar nema aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe protiv akta u čijem je donošenju učestvovao, bez obzira na to kako je na sjednici Vlade glasao. Tužbu protiv ove odluke Vlade mogao bi podnijeti neko od kandidata koji nijesu izabrani. Prihvatanje tužbe ministra bio bi presedan u dosadašnjoj praksi Upravnog suda i zato očekujem da taj sud štiti interese zakonitosti, a ne partijske interese i neostvarene ambicije bilo kog člana Vlade.

MONITOR: Koliko su takve tužbe uobičajene?

RADULOVIĆ: Takve tužbe nijesu česte u praksi, ali dešavaju se slučajevi da tužbu podnese lice koje nema aktivnu legitimaciju. Obično takve tužbe podnose pravno neuka lica.

MONITOR: Kako vidite proces izbora vd šefa UP i šta je sve tokom tog izbora bilo nezakonito?

RADULOVIĆ: U procesu izbora v.d. direktora UP sve je bilo nezakonito. Na istoj sjednici kada je razriješen prethodni direktor policije Zoran Brđanin, Vlada je morala da odredi vršioca dužnosti na predlog ministra, kako je to propisano Zakonom o unutrašnjim poslovima.Umjesto toga, Vlada i ministar su ušli u nezakonite improvizacije, počev od raspisivanja tzv. internog oglasa, pa do poligrafskog testiranja na inicijativu ministra koje je sprovođeno proizvoljno i na način koji je izazvao brojne sumnje. Ni javnost, a ni kandidati, ne znaju ko je i na osnovu čega odredio na koje okolnosti kandidati treba da se ispitaju na poligrafu, gdje će se sprovodi ispitivanje, kojim redosljedom, da li će svima biti postavljena ista pitanja i sl. Na kraju smo došli do čak apsurdne situacije da su strožiji uslovi i komplikovanija procedura za izbor v.d. direktora, nego za izbor direktora u punom mandatu.

MONITOR: Sporni izbor odigrava se u vrijeme dok se vlasti kunu u IBAR, odnosno dobijanje Izvještaja o privremenim mjerilima za poglavlja 23, 24, koja se tiču upravo vladavne prava. Koliko je Crna Gora daleko od vladavine prava?

RADULOVIĆ: Ovaj izbor je samo jedan od primjera koji pokazuje da živimo u ambijentu u kome je sve podređeno partijskim i ličnim interesima i pokušajima da se preuzme ili sačuva kontrola nad što većim dijelom sistema. Političke partije i njihovi lideri otvoreno pokazuju da ih javni interes ne zanima. Politička scena u Crnoj Gori uglavnom je podijeljena na dva dijela, od kojih bi jedan dio prodao Crnu Goru bez razmišljanja, a drugi dio bi je poklonio drugom. Pri tome i jedni i drugi državu i njene resurse doživljavaju kao plijen i koriste ih u ličnom i partijskom interesu. Istovremeno, brojne insititucije koje treba da obezbijede poštovanje pravnog poretka su nedovoljno funkcionalne. Kad svemu tome dodamo nepodnošljivo neznanje i veoma često i loše namjere kod političara i javnih funkcionera, onda je jasno koliko smo blizu ili daleko od društva vladavine prava.

MONITOR: Gdje je u tom smislu pravosuđe, i koliko smo daleko od njegovog reformisanja?

RAULOVIĆ: Nažalost, pravosuđe još uvijek nije ušlo u proces ozbiljnih i istinskih reformi. Vesna Medenica je ukupno 17 godina rukovodila pravosuđem na jedan autokratski način koji je favorizovao nestručne kadrove bez integriteta, a istovremeno sputavao profesionalce. Tri godine nakon njene ostavke i dvije godine od kada je ona uhapšena, sistem koji je ona sa saradnicima u pravosuđu kreirala i dalje je skoro netaknut. Možda je najbolji primjer za to upravo postupak koji se vodi protiv nje, gdje je suđenje do sada 15 puta odloženo i to na način koji pokazuje da je određenim akterima postupka i dalje dozvoljeno da se sa pravosuđem i državom izruguju jednako kako su to zajedno sa g-đom Medenicim radili dok je ona pravosuđem i formalno upravljala. Mislim da će tako biti sve dok se u cjelokupnom pravosuđu ne sprovede neka vrsta vetinga ili lustracije koja će pravosuđe očistiti od kadrova koji su ga doveli u stanje u kome se nalazi i koji sada sprječavaju početak ozbiljne reforme u pravosuđu. U fokusu tog procesa, pored odgovornosti, trabalo bi da bude ispitivanje zakonitosti porijekla imovine tih lica.

MONITOR: Šta su vlasti nakon pada DPS-a propustile da urade na reformisanju pravosuđa?

RADULOVIĆ: Osim izbora Glavnog specijalnog tužioca, teško da se može govoriti o pozitivnim potezima koje su vlasti nakon pada DPS-a preduzele na reformi pravosuđa. Prije se stekao utisak da su svi koji su vršili vlast željeli da u pravosuđu imaju nekoga ko će njima biti ono što je Medenica bila DPS-u. Od kada je DPS izgubio vlast, aktuelna Vlada je treća po redu. Niti jedna od tih Vlada nije uradila gotovo ništa da državnom tužilaštvu i pravosuđu uopšte poboljša uslove rada. Pozitivne stvari u pravosuđu prethodnih godina desile su se isključivo iz dva razloga. Prvi je izbor g-dina Novovića za Glavnog specijalnog tužioca, a drugi je dokazni materijal koji je Crnoj Gori stigao od strane Europola. To je u krajnjem dovelo i do procesiuranja g-đe Medenice, pa je logično i prirodno da ona i njeni saradnici čine sve da ospore i opstruiraju aktivnosti GST-a i materijal Europola. Ipak, zabrinjavajuće je da GST i pravosuđe nemaju adekvatnu i dovoljnu podršku od onih koji, bar deklarativno, ne pripadaju sistemu čiji značajan dio je bila g-đa Medenica. Izgleda da vladavina prava ne ide u prilog ni mnogima od njih.

MONITOR: Dok se u vladi dešava sukob oko bezbjednosnog sektora, na lokalnom nivou dešavaju se turblencije. Kako vidite slučajeve Andrijevica i Šavnik iz pravnog ugla?

RADULOVIĆ: Uvođenje tzv. prinudne uprave u Andrijevici od strane Vlade bilo je opravdano. Međutim, odluka Vlade da uvede prinudnu upravu u opštini Šavnik je sporna, isto kao što je sporna i odluka Skupštine opštine Šavnik da skrati mandat koji je prestao još 2022. godine. Nakon toga, sporna je bila i odluka Vlade da “povuče” odluku i kasnije opet da je objavi. Skupštini opštine kojoj je mandat istekao ne može se skratiti mandat, niti se može raspuštiti Skupština opštine kojoj je mandat istekao. Odluke o raspuštanju ili skraćenju mandata mogu se donijeti samo dok mandat traje. Primjeri Andrijevice i Šavnika potvrđuju da Crna Gora nema funkcionalne institucije koje treba da obezbijede poštovanje zakona, odnosno u tim slučajevima održavanje sjednice Skupštine opštine i održavanje lokalnih izbora.

Mislim da je dobra odluka predsjednika Milatovića da ne raspiše izbore u opštini Šavnik jer izborni proces po ranijoj odluci o raspisivanju izbora je tamo u toku, odnosno nije okončan. Pravni izlaz iz takve situacije je u tome da institucije obezbijede da se okončaju već raspisani lokalni izbori jer je to obaveza države i njenih institucija. Nažalost, na djelu imamo ogoljenu borbu za vlast koja, u nedostatku funkcionalnih institucija, ima prednost u odnosu na pravni izlaz i poštovanje zakona.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo