Povežite se sa nama

DANAS, SJUTRA

Loše vrijeme

Objavljeno prije

na

Jedan od najuticajnijih američkih medija Njujork tajms, simbol odbrane slobode, otpustio je ovih dana od ukupno 1330 članova redakcije, čak njih stotinu. Tajms se na ovaj korak odlučio zbog finansijske krize koja pogađa veliki broj tradicionalnih medija u Americi.

Digitalna era je zbrisala širom planete stotine hiljada novina, magazina i elektronskih medija. Kako odgovoriti izazovu i kako se prilagoditi novom vremenu, a pisati o ozbiljnim temama od interesa za javnost? To je od Tokija do Los Anđelesa, od Podgorice do KejpTauna ključno pitanje u medijskom svijetu koje ne živi od rialitija i skandala.

U posljednjih sedam godina u Sjedinjenim Državama broj zaposlenih u uredništvima medija pao je za 30 odsto. Oko 20.000 ljudi ostalo je bez posla i primorano je da se prilagođava. Mnogi od njih će morati da se prekvalifikuju i okrenu novim profesijama. Printani tiraži najuglednijih novina bilježe stalni pad. Ugrožene su i popularne televizijske stanice. Onlajn uzima publiku. I prihode.

Njujork tajms je u posljednjim decenijama prošlog vijeka štampao impresivne tiraže. Vikend izdanje prodavano je u više od milion i po primjeraka. Onda je počeo dramatični pad. Sada se štampano izdanje proda u oko 680.000 primjeraka. Ali, Tajms je posljednjih godina uložio ogromna sredstva u nove tehnologije. I povratio čitaoce. Digitalno izdanje dostiglo je 870.000 pretplatnika. Tako, nakon pada čitanosti od prije nekoliko godina, danas, skupa, onlajn i štampa vraćaju Tajms u doba kada se najviše kupovao.

Tajms nije uspio to i finansijski da kapitalizuje. Porast pretplatnika na onlajnu ne prati adekvatno i porast prihoda, a ulaganja su ogromna. I njujorški list, ali i drugi američki ugledni mediji, godinama gube novac od oglašivača. Tajms je, samo u posljednje vrijeme, izgubio blizu stotinu miliona dolara iz tih izvora. Oglašivači se povlače iz tradicionalnih glasila i okreću društvenim mrežama i novim medijima.

I pored gubitaka, u Tajmsu su optimisti. To je novina pouzdana, poštuje najviše standarde, bliža je čitaocima nego krugovima moći. Zato su njeni novinari dobili i najviše Pulicerovih nagrada u istoriji.

Tajms je slobodu branio od osnivanja. Najdramatičnije je bilo nakon objavljivanja Pentagonskih papira 1971. godine – povjerljivih vojnih dokumenata o ,,tajnoj istoriji rata u Vijetnamu”. Dokumenta su otkrila mnoge greške i zablude zvaničnog Vašingtona u besmislenom sukobu koji je odnio toliko života, a donio nije ništa. Tajms je tešku bitku vodio na sudu sa predsjednikom Ričardom Niksonom, koji je uspio da zabrani objavljivanje povjerljivih papira, ali samo kratko. Istorijska odluka Vrhovnog suda dala je za pravo Tajmsu. Kada su nakon pobjede, Artura Šulcerbergera, tadašnjeg prvog čovjeka Njujork tajmsa, pitali o čemu je mislio kada se odlučio da objavi dokumenta, odgovorio je – dilema je bila dvadeset godina robije ili doživotna.

Bitku medija protiv moći, mogli ste dobiti u Americi sedamdesetih prošlog vijeka. Ali, tu priča nije stala. O tome ne svjedoče samo Asanž i Snouden.

Bitka za slobodu danas je teža. Mediji su ranjiviji, jer su u permanentnoj finansijskoj krizi, sve manje zavisni od svojih čitalaca, a sve više od uticaja moći – političke i finansijske elite. U zemljama periferije mnogi su u rukama organizovanog kriminala.

Pogledajte samo koliko medija na Balkanu ima misteriozne vlasnike. Vladajući krugovi u Srbiji, Crnoj Gori, Makedoniji… preuzimaju televiziju po televiziju, novinu po novinu. U puzajućem puču padaju i mnogi heroji iz devedesetih. Neki koji su odoljeli Miloševiću ne mogu njegovim najboljim učenicima koji gospodare Podgoricom i Beogradom. Dok recituju priče o posvećenosti demokratiji, balkanske vođe preko oglašivača, državnih subvencija i prljavih para kontrolišu gotovo sve. Naočigled Brisela.

Ako je Njujork tajmsu teško u ovim vremenima, kako neposlušni balkanski mediji da se bore? Oni ne glavobolje samo zbog gubitka prihoda, već im moćna ruka postavlja bombe ispod prozora, ucjenjuje oglašivače, šalje poresku inspekciju, ukida kultne emisije i vodi prljavu kampanju, kombinujući policijske podatke i laži.

Ovdje nije dilema – dvadeset godina ili doživotna. Već, biti ili ne: kritički misliti i pisati, ili raditi za vođu i pokrivati zločine. Svako ima pravo na izbor.

Milka TADIĆ-MIJOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

I let je pad

Objavljeno prije

na

Objavio:

U ulozi destruktivne opozicije sklone nasilju, DPS je ružan i nemoćan koliko i njegovi prethodnici iz DF-a. I sadašnje vlasti podsjećaju na prethodnike. Slijepe za sve drugo i drugačije

 

Dovoljna je bila samo godina pa da se stvari, makar iz lične perspektive glavnih aktera, preokrenu naglavačke. Iako su posljedice njihovog djelovanje ostale jednako haotične.

Lideri DF-a Andrija Mandić i Milan Knežević u gluvo doba noći, u „gluvoj sobi“ Vlade, primaju raport premijera Krivokapića. Iskazuju spremnost da preuzmu odgovornost. Da se jurne na Cetinje. Potom bivši direktor Uprave policije Veselin Veljović u Prijestonici, u svanuće, predvodi poslanički klub DPS-a u jurišu na policijski kordon u kome su njegove doskorašnje kolege. Mnogi i saborci iz nekih ranijih juriša i odbrana. „Komandant“ biva uhapšen nakon što su ga policajci pronašli u Gradskoj kafani.

Televizijske kamere su na cetinjskim ulicama usnimile i Milivoja Katnića opremljenog gas maskom. Još traju sporenja o tome ko je glavnom specijalnom državnom tužiocu dao putni nalog – DPS ili VDT. I da li je on izvršio povjereni zadatak. Makar nalik onome što je uradio u jesen 2016. kada je, manje-više sam, spriječio pokušaj tzv. državnog udara.

Da slika bude kompletna, na protestu su i trostruki predsjednik Crne Gore Filip Vujanović i Ranko Krivokapić, dugogodišnji predsjednik parlamenta i počasni predsjednik Parlamentarne Skupštine OEBS-a. Možda prvi put na istoj strani, nakon referenduma o nezavisnosti.

Akteri su zamijenili uloge ali smo isti film gledali već mnogo puta, pa više i nijesmo načisto da li se sa policajcima pod punom opremom nadgurava Veselin Veljović pred Cetinjskom manastirom ili Milan Knežević pred Skupštinom.

Da li Milo Đukanović poručuje aktuelnoj Vladi i DF-u da, ukoliko ne odustanu od cetinjskog ustoličenja, „računaju na najgore”. Ili su to riječi kojima se Andrija Mandić, onomad, obraćao DPS-u i njegovoj vladi: „Ne može dvije hiljade policajaca da zaustavi ovo, računajte da će se desiti katastrofa”. Dok zažareni saborci, neki Predrag Radunović ili Slaven Bošković, dobacuju u mikrofon: „Moraćete da nas pobijete ili pohapsite, neka gleda narod Crne Gore”. Prije nego se vrate društvu u kafani/restoranu.

Našu svakodnevicu možemo da sagledamo i sa druge strane policijskog kordona. Iz perspektive onih koji navodno brane red, mir, ustavni poredak ili, najprostije, pravo novoizabranog mitropolita da službu ustoličenja napravi gdje i kako on hoće. Šta god o tome mislili lokalci. Takozvani ekstremisti, odnosno, narod – zavisno od toga dijele li uvjerenja onoga ko im izriče presudu.

I tu je moguće uočiti sličnosti u nastupu nekadašnjih i sadašnjih vlasti/opozicije. Kao da se sa pozicijom političke manjine ili većine nasljeđuje obrazac ponašanja i rječnik fraza kojima se opisuje djelovanje „druge strane”. Ovo je iskaz  nekadašnjeg Veljovića, nakon jednog od protesta opozicije koji je okončan u oblaku suzavca: „Ele­men­tar­no je po­li­tič­ki ko­rekt­no da ne iz­vr­će­te činje­ni­ce i da pri­hva­ti­te od­go­vor­nost za de­ša­va­nja, a ne da stal­no tra­ži­te kriv­ca u dru­gi­ma…”. On u potpunosti korespondira sa nedavnim izjavama Mandića kojima i on od svojih protivnika traži da „preuzmu odgovornost” i imenom i prezimenom stanu iza „ekstremista” i njihovog pokušaja „državnog udara”.

Crna Gora se vrti u začaranom krugu opasnog besmisla, predvođena političarima  koji, ni na vlasti ni u opoziciji, nijesu u stanju da prevaziđu vlastita ograničenja i iskorače iz kaljuge koju su omeđili stalnim zazivanjem sukoba po osnovu jednih te istih podjela i razlika. U ulozi destruktivne opozicije sklone nasilju DPS je ružan i nemoćan koliko i njegovi predhodnici iz DF-a. Kao što su i sadašnje vlasti spremne da po svaku cijenu brane sebe i svoje. Slijepe za sve drugo i drugačije.

U tu matricu sve bolje se uklapa premijer Zdravko Krivokapić. Konfuzni profesor s početka mandata, ekspert za promjenu mišljenja i kršenje postignutih dogovora, transformiše se u ambicioznog vlastodršca, samoumišljenog „vrhovnog komandanta”. Krizu kojoj je lično doprinio koristi za političko pregrupisavanje i novo približavanje DF-u spreman da, radi produženja premijerskog mandata, iz izvršne vlasti eliminiše one koji su zazirući od mogućeg krvoprolića, prošlog vikenda tražili druga rješanja.  Ostane li pri svom naumu, i URA će morati da se konačno odredi prema vladi novih prioriteta. Abazović nema mnogo izbora. Događaji na Cetinju raspršili su mnoge iluzije. Ko to ne želi da vidi ponovo će gutatu suzavac.

I, da, Joanikija Mićovića su ustoličili. Njegov slučaj je podsjetio – nekad i let može biti pad.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Rezolucija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne mogu nam pomoći rezolucije. Samo svijest o tome da će naša djeca na stranim jezicima , u tuđim zemljama pisati sastave o jeseni, ako jednog novog avgusta ne izaberemo odgovorne elite. Koje nas neće dijeliti

 

Septembar je. U sretnim vremenima, ono doba kad osnovci u glanc novim sveskama, kupljenim od pristojnih roditeljskih plata, pišu o zlatnim bojama jeseni, lastama i ljetnjim avanturama. Ne bi bilo iznenađenje, da se ovoga septembra,  u pismenim zadacima u Montenegru nađe i  ustoličenje mitropolita Joanikija.  Jer, kao da ništa drugo ne postoji i nije važno, čekamo peti  septembar i crkveni obred postavljanja novog mitropolita. Ili, kako ga zovu,  –  ,,događaj visokog bezbjednosnog rizika”. Kao da je, ne daj Bože, fudbalski derbi.

Ništa novo. Samo još jedna jesen koju dočekujemo u tenzijama, i podjelama.  Dok prethodne, ali i sadašnje političke elite nemilice rabe riječ  mir. Kao da nijesu baš oni ti zbog kojih nam je mir postala najvažnija riječ.  Važnija i od riječi –  život i budućnost. Nego, znaju oni to. Zato se sa tim osjećajem i igraju.

Bivši premijer Duško Marković  predložio je čak, u susret ustoličenju mitropolita Joanikija, da parlament što hitnije usvoji Rezoluciju o građanskom miru i stabilnosti. Kao da se ne podrazumijeva da politički prvaci postoje da obezbijede mir i stabilnost. O pravdi i redu trebalo bi  već nekoliko rezolucija. I kao da se, na kraju,  rezolucije u zemlji u kojoj ni Ustav nije svetinja, poštuju.  Nakon što je usvojena Rezolucija o Srebrenici, oni koji je negiraju, i dalje sjede u parlamentu, na čelu državnih kompanija, vode škole, bolnice…

Znaju Marković i njegovi to. Valjda zato DPS i nije pokrenuo u  parlamentu i formalnu proceduru kako bi se ta rezolucija, po Markoviću tako silno neophodna,  i usvojila. Možda bi, međutim, trebalo donijeti rezoluciju kojom se zabranjuje političarima da u javnim govorima podgrijavaju atmosferu do usijanja. Marković je, sve bdijući nad mirom u Crnoj Gori, tako upotrijebio riječi –  ,,građanski sukobi”, ,,sudbinska raskrsnica”, ,,nestabilnost”. Zvučalo je baš umirujuće.

,,Crna Gora se danas nalazi na sudbinskoj raskrsnici – ili će se nastaviti s nerazumijevanjem koje može da preraste u građanske sukobe, ili će mudrost zaustaviti nestabilnost u koju neumitno tone naše društvo. Nema danas među nama, koji smo dio javnog i političkog života, onih koji ne nose odgovornost za teško breme koje se nadvilo nad Crnom Gorom. Ako stvari izmaknu kontroli i krenu po zlu, više neće biti važno ko je započeo i ko je kriv, već jedino ko je mogao, a nije spriječio sukobe”, saopštio je Marković, pozivajući crkvene velikodostojnike da odgode ustoličenje. Dok su i on i njegovi istovremeno najavili da će doći na Cetinje na dan ustoličenja mitropolita. Radi mira i stabilnosti valjda. Moguće da zbog mira u  Đukanoviću  bliskim medijima ustoličenje mitropolita zovu Dan D ili dan kada će  ,,pasti krv na Cetinju”.

Marković je u jednom u pravu. Đukanovićev i njegov DPS je I te kako odgovoran za ,,teško breme koje se nadvilo nad Crnom Gorom”. Koje je osim što je započeo,  mogao i da zaustavi. Umjesto toga: tri decenije ratova, zločina, pljačkanja društvenih resursa, bogaćenja nekolicine, urušavanja institucija, organizovanog kriminala, prebijanja novinara, progona neistomišljenika… Šta je sve sam Marković kao dugogogišnji šef tajne policije mogao da zaustavi. Za mnogim rezolucijama možda ne bi danas bilo potrebe.

U još jednom je Marković u pravu. Nije samo DPS odgovoran. Od avgusta, otkako je DPS na izborima izgubio vlast, nova vlast potrudila se da identitetske teme ostanu u fokusu. Od januara su goruće teme Temeljni ugovor SPC-a, status Mitropolije, novi mitropolit, crkvena imovina. Teško da premijer Zdravko Krivokapić danas, kad pokušava svu odgovornost za tenzije da prebaci na Đukanovića, može reći da je zbog  toga samo kriv DPS ili Demokratski front.  On se od avgusta ponaša kao zastupnik Mitropolije crnogorsko-primorske, a ne premijer svih. U njegovoj apostolskoj Vladi nema pripadnika manjina. Ministrica kulture koju je on izabrao ostaje na toj poziciji, bez obzira, na opaku politiku koju vodi.  Krivokapić je taj koji je, kada je predstavnicima Crnogorske pravoslavne crkve zabranjeno da uđu u parlament na raspravu o Zakonu o slobodi vjeroispovijesti, objašnjavao razliku između tradicionalnih i drugih vjerskih zajednica.  Zato se ne bi trebao čuditi tenzijama i bijesu. Đukanović i DF, odnosno njihov mentor i partner Vučić, su to vješto iskoristili. Da oprobanim metodana još jednom testiraju haos.

I ne mogu nam tu pomoći rezolucije.  Samo svijest o tome da će naša djeca na stranim jezicima u tuđim zemljama pisati sastave o jeseni, ako jednog avgusta ne izaberemo odgovorne vlasti. Koje nas neće dijeliti.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Sve je isto, a i njega ima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne mijenja se mnogo toga od avgusta do avgusta. A i za Đukanovića stvari funkcionišu nepromijenjeno. I dalje je nevin koju god prijavu protiv njega da podneseš

 

Turistička statistika nikad bolja.  Identitetskih podjela i tenzija ne nedostaje. Svake sedmice novi napad na novinare. Hapse se kriminalci,  nalogodavci i dalje ostaju nedostupni. Požare i ovog ljeta gase vatrogasci u patikama i trenerkama. Mini hidrolektrane nikako da prestanu da uništavaju rijeke i sela. A evropske retorike ne nedostaje. Baš kao i svakog avgusta prethodnih decenija. Kao da DPS nije  izgubio vlast.

Tu je i ono po čemu smo mislili da je DPS poseban: partijsko zapošljavanje. Ove sedmice u fokusu je Savjet agencije za civilno vazduhoplovstvo. Razriješena su tri člana Savjeta, DPS kadrovi – Vojin Vlahović, Nikola Gegaj i Abidin Musić, jer, kako pišu mediji, nakon smjene vlasti  ,,nijesu adekvatno sprovodili politiku Vlade”. Zakon taj  razlog ne prepoznaje kao valjan.

Premijer Zdravko Krivokapić nije  odgovarao na pitanja novinara po kom osnovu i zakonu su ta tri člana Savjeta razriješena, i da li je tačno da je, bez obzira na konkurs, već spreman novi partijski Savjet ACV. Da „adekvatno sprovodi politiku Vlade“. Možda je zauzet ustoličenjem mitropolita Joanikija i crkvenim obavezama. A i šta bi rekao. Partijsko zapošljavanje nakon 31. avgusta  se vidi golim okom.  Državne kompanije, ministarstva, čistke u prosvjeti… Konačno, i sam je premijer priznao da je partijski plijen raspoređen po dubini. A da je mjesta za eksperte ostalo samo u Vladi. Naravno, ne bilo koje. Apostole eksperte.

Valjda u skladu sa stanjem, i proslava godišnjice avgustovske pobjede aktuelne vlasti, planira se u Vili Gorica. Uzalud upozorenja da se na taj način zloupotrebljavaju državni resursi, te da je Vila Gorica mjesto za obilježavanje državnih, a ne partijskih proslava. A i, ono, kad se na ovim prostorima razlikovao partijski i lični od državnog i javnog interesa. Davno je bilo. Ko bi to više raščlanio.

Malo je lakše, doduše, razlikovati partijskog patriotu od istinskog. Pa čak i kad sebe zove ,,građaninom“ i piše kolumne o ljubavi prema domovini, poput Veselina Veljovića. I on je tu, kao da nije dovoljno što avguste odavno ne razlikujemo. Ove sedmice LUPA je objavila da je Veljović zaradio preko 100 hiljada eura od fiktivnog posla. Na uštrb budžeta Podgorice. Tanani patriotski filing, šta ćeš. Elem, što su takvi filinzi javniji, to je veća vjerovatnoća da je patriota ubilježio nekakvu nenadanu imovinu.

Tu je i Milivoje Katnić. Ni on ne mrda od avgusta do avgusta.  A i dalje radi kao da je DPS tu. Doduše, ni za Đukanovića se nije mnogo toga promijenilo. I posle 31. avgusta je  nevin koju god prijavu protiv njega da podneseš. Ove sedmice Katnić je tako javio  Mreži za afirmaciju nevladinog sektora da je specijalno tužilaštvo odbacilo njihovu prijavu protiv Đukanovića i načina na koji je zaradio prvi milion.  MANS je Đukanovića i njegove partnere sumnjičio prije dvije i po godine da su stvorili kriminalnu organizaciju koja je za cilj imala da  prikrije porijeklo novca u iznosu od 1,5 miliona eura koji je poslužio kao garancija u vidu keš kolaterala za kredit Đukanovićeve firme  kojim je on kasnije kupio akcije Prve banke. Katnić, uobičajeno, nije našao osnov za gonjenje.

I niko se zbog toga na političkoj sceni mnogo ne uzrujava. Ima važnijih stvari. Poput crkvenih pitanja. „Molim vas da ne nasijedate na propagandističke tekstove koji imaju za cilj da naruše međunacionalni i međuvjerski sklad u Crnoj Gori, a kojih će vjerovatno narednih dana biti sve više i više. Dajte da zajedno sve učinimo da zaštitimo nacionalne interese Crne Gore, krenemo putem progresa i evropske budućnosti”, obratio se građanima potpredsjednik Vlade Dritan Abazović povodom aktuelnih identitetskih pitanja. Što bi rekao administrator Fejzbuk stranice Miodraga – Dake Davidovića, od kog Daka mora da se ogradi kad zađe u osjetljiva crkvena pitanja – nemojte narod da optužujete za podjele i raskole, jer podjele u politici prave političari.  Ništa bez Davidovića, kad su svi već tu.

Možda jednog avgusta dođu bolje političke elite.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo