Povežite se sa nama

DANAS, SJUTRA

Loše vrijeme

Objavljeno prije

na

Jedan od najuticajnijih američkih medija Njujork tajms, simbol odbrane slobode, otpustio je ovih dana od ukupno 1330 članova redakcije, čak njih stotinu. Tajms se na ovaj korak odlučio zbog finansijske krize koja pogađa veliki broj tradicionalnih medija u Americi.

Digitalna era je zbrisala širom planete stotine hiljada novina, magazina i elektronskih medija. Kako odgovoriti izazovu i kako se prilagoditi novom vremenu, a pisati o ozbiljnim temama od interesa za javnost? To je od Tokija do Los Anđelesa, od Podgorice do KejpTauna ključno pitanje u medijskom svijetu koje ne živi od rialitija i skandala.

U posljednjih sedam godina u Sjedinjenim Državama broj zaposlenih u uredništvima medija pao je za 30 odsto. Oko 20.000 ljudi ostalo je bez posla i primorano je da se prilagođava. Mnogi od njih će morati da se prekvalifikuju i okrenu novim profesijama. Printani tiraži najuglednijih novina bilježe stalni pad. Ugrožene su i popularne televizijske stanice. Onlajn uzima publiku. I prihode.

Njujork tajms je u posljednjim decenijama prošlog vijeka štampao impresivne tiraže. Vikend izdanje prodavano je u više od milion i po primjeraka. Onda je počeo dramatični pad. Sada se štampano izdanje proda u oko 680.000 primjeraka. Ali, Tajms je posljednjih godina uložio ogromna sredstva u nove tehnologije. I povratio čitaoce. Digitalno izdanje dostiglo je 870.000 pretplatnika. Tako, nakon pada čitanosti od prije nekoliko godina, danas, skupa, onlajn i štampa vraćaju Tajms u doba kada se najviše kupovao.

Tajms nije uspio to i finansijski da kapitalizuje. Porast pretplatnika na onlajnu ne prati adekvatno i porast prihoda, a ulaganja su ogromna. I njujorški list, ali i drugi američki ugledni mediji, godinama gube novac od oglašivača. Tajms je, samo u posljednje vrijeme, izgubio blizu stotinu miliona dolara iz tih izvora. Oglašivači se povlače iz tradicionalnih glasila i okreću društvenim mrežama i novim medijima.

I pored gubitaka, u Tajmsu su optimisti. To je novina pouzdana, poštuje najviše standarde, bliža je čitaocima nego krugovima moći. Zato su njeni novinari dobili i najviše Pulicerovih nagrada u istoriji.

Tajms je slobodu branio od osnivanja. Najdramatičnije je bilo nakon objavljivanja Pentagonskih papira 1971. godine – povjerljivih vojnih dokumenata o ,,tajnoj istoriji rata u Vijetnamu”. Dokumenta su otkrila mnoge greške i zablude zvaničnog Vašingtona u besmislenom sukobu koji je odnio toliko života, a donio nije ništa. Tajms je tešku bitku vodio na sudu sa predsjednikom Ričardom Niksonom, koji je uspio da zabrani objavljivanje povjerljivih papira, ali samo kratko. Istorijska odluka Vrhovnog suda dala je za pravo Tajmsu. Kada su nakon pobjede, Artura Šulcerbergera, tadašnjeg prvog čovjeka Njujork tajmsa, pitali o čemu je mislio kada se odlučio da objavi dokumenta, odgovorio je – dilema je bila dvadeset godina robije ili doživotna.

Bitku medija protiv moći, mogli ste dobiti u Americi sedamdesetih prošlog vijeka. Ali, tu priča nije stala. O tome ne svjedoče samo Asanž i Snouden.

Bitka za slobodu danas je teža. Mediji su ranjiviji, jer su u permanentnoj finansijskoj krizi, sve manje zavisni od svojih čitalaca, a sve više od uticaja moći – političke i finansijske elite. U zemljama periferije mnogi su u rukama organizovanog kriminala.

Pogledajte samo koliko medija na Balkanu ima misteriozne vlasnike. Vladajući krugovi u Srbiji, Crnoj Gori, Makedoniji… preuzimaju televiziju po televiziju, novinu po novinu. U puzajućem puču padaju i mnogi heroji iz devedesetih. Neki koji su odoljeli Miloševiću ne mogu njegovim najboljim učenicima koji gospodare Podgoricom i Beogradom. Dok recituju priče o posvećenosti demokratiji, balkanske vođe preko oglašivača, državnih subvencija i prljavih para kontrolišu gotovo sve. Naočigled Brisela.

Ako je Njujork tajmsu teško u ovim vremenima, kako neposlušni balkanski mediji da se bore? Oni ne glavobolje samo zbog gubitka prihoda, već im moćna ruka postavlja bombe ispod prozora, ucjenjuje oglašivače, šalje poresku inspekciju, ukida kultne emisije i vodi prljavu kampanju, kombinujući policijske podatke i laži.

Ovdje nije dilema – dvadeset godina ili doživotna. Već, biti ili ne: kritički misliti i pisati, ili raditi za vođu i pokrivati zločine. Svako ima pravo na izbor.

Milka TADIĆ-MIJOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Opet po žrtvama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Klijenti nekadašnje Hypo banke kojima su ovih dana ponovo blokirani računi za iznos od 7,5 do 8,7 hiljada eura uzdaju se još u Ustavni sud. Prije nego krenu „put Strazbura“. Pitanje je, međutim, da li izvršne i monetarne vlasti mogu  priču posmatrati skrštenih ruku, kao da ih se ona nimalo ne tiče

 

Jesu li preče evropske integracije ili izbavljenje od samovolje Milivoja Katnića? Da li će predstojeći nikšički boj zakazan za 14. mart označiti dalji sunovrat ili uskrsnuće Đukanovićevog DPS-a? Kako će se Vučićeve vakcine primiti u Crnoj Gori? Ko je bio naš najskuplji ministar poljoprivrede u ovom vijeku? A ko će biti novi patrijarh, mitropolit, odnosno, direktor Uprave policije?

Među velikim i sudbonosnim pričama, negdje pri dnu stranice, provukla se i jedna mala, za istoriju nevažna vijest: njih 113 ponovo se našlo u okovima dužničkog ropstva. Skupa sa djecom, roditeljima i bračnim drugovima. Baš kada su pomislili da su se, konačno, spasili bijede. I da mogu da se vrate normalnom životu.

Odlukom Osnovnog i Višeg suda, uz pomoć advokata i javnih izvršitelja, oni će nekadašnjoj Hypo banci i njenoj Heti (danas su to Addiko banka i HoldCo East) platiti blizu miliona eura sudskih troškova za spor koji, suštinski, nijesu izgubili. Naprotiv.

Priča nije nepoznata. Nakon osamostaljenja, dok su uz pozitivne ekonomske pokazatelje rasla i optimistička očekivanja  naših stanovnika, menadžment austrijske Hypo banke riješio je da zaradi još neki milion špekulativnim „deviznim kreditima“ koji su odobravani tokom 2007. i 2008. godine.  Klijenti banke, njih 500 – 700, dobijali su stambene kredite u domaćoj valuti (eurima) ali je zaduženje vođeno u švajcarskim francima (CHF).

Mamac je bila činjenica da su ti krediti, zbog niže kamate, bili jeftiniji. Klijentima nije rečeno da je kurs švajcarske valute tada bio „na istorijskom minimumu“ i da su sva predviđanja išla u smjeru skorog jačanja franka u odnosu na euro.

Prije nego osudimo „lakome klijente“ – a to su i kod nas i u regionu radile čak i neke institucije – sjetimo se koliko smo puta iz radnje izašli sa onim što nam je preporučio vješti prodavac umjesto onoga za šta smo došli.

Stvari su, što se dužnika Hypo banke tiče, ubrzo krenule po zlu. U dramatičnim razmjerama. Analiza CEZAP-a pokazuje dio njihovih nevolja. „Klijent koji je uzeo CHF kredit 2007. godine u iznosu od 120 hiljada eura, a vraća uredno kredit već sedam godina i vratio je preko 86 hiljada eura, danas duguje, na ime glavnice bez kamata, oko 170 hiljada eura!”

Država je ostala ravnodušna na dužničke muke (ljudi su gubili imovinu, živce, zdravlje pa i živote) pa je njih nešto više od 300 riješilo da, sredinom 2013. godine, pomoć potraže na sudu. Onako,  kako su to prije njih uradili klijenti sličnih banaka u Hrvatskoj, Srbiji, BiH, Mađarskoj, Rumuniji, Poljskoj…

Dvije godine i šest-sedam ročišta kasnije, Skupština je (2015) usvojila Zakon o konverziji kredita u CHF-u u eure. Primjenom tog Zakona, tokom 2016. ispunjeni su glavni zahtjevi unesrećenih klijenata Hypo banke. I njih 113 odlučuje da povuče tužbu, ne sluteći da će ih (i) to skupo koštati. Pošto Hypo, Heta i njihovi advokati namjeravaju da preko suda, na ime troškova parničkog postupka, naknade dio izgubljene dobiti. U čemu su im crnogorski sudovi pružili svesrdnu pomoć.

Zatečeni klijenti Hypo banke kojima su ovih dana ponovo blokirani računi za iznos od 7,5 do 8,7 hiljada eura uzdaju se još u Ustavni sud. Prije nego krenu „put Strazbura“. Pitanje je, međutim, da li izvršne i monetarne vlasti mogu cijelu priču posmatrati „skrštenih ruku“, kao da ih se ona baš nimalo ne tiče.

Dok su monetarne vlasti država u okruženju upozoravale potencijalne korisnike na rizike uzimanja kredita konvertovanih u CHF – slikovito pominjući glavobolju i veliku štetu – CBCG je, skupa sa Vladom, poslovanje Hypo banke pratila bez riječi upozorenja.

Nije nevažno podsjetit: austrijska banka je u CG registrovana uz pomoć advokatske kancelarije „prve sestre“ Ane Kolarović – Đukanović. Potpredsjednik banke i član odbora direktora banke tokom posla sa CHF kreditima bio je Petar Ivanović, budući ministar poljoprivrede. Jedan od najvećih kredita u švajcarcima, i možda jedini odobren uz višegodišnji grejs period, uzela je firma Global Montenegro u kojoj je suvlasnik Milo Đukanović. I još ga ne vraća. Darko Šarić je bio klijent sa VIP statusom…

Da li je država zbog toga imala obavezu da ćuti, a sudovi da presude u korist povlašćene banke i njenih saradnika? Čak i nakon toga što je Sud pravde EU u septembru 2017. godine presudio da krediti konvertovani u CHF imaju „nepoštene odredbe“.

Ili je za sve krivo samo njih 113. Skupa sa porodicama i prijateljima. Pa neka p(l)ate.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Ko nas mrzi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nove nevolje vlasti pravdaju starim izgovorima: DPS, UDBA, mafija… Oni, međutim, više ne drže vodu. Njihova je obaveza da počinioce otkriju i privedu pravdi. Ako su dorasli poslu koga su se prihvatili

 

Poruke mržnje nanovo su zapljusnule Crnu Goru.

„Nikšić biće Srebrenica“, osvanulo je na kamenom zidu Hadži Ismailove džamije. Nepoznati autori su i na fasadi, da pritvrde naum, ispisali „Srebrnica“, „Turci“ i nacrtali krst sa ocilima. Vrlo sličan onome koji je, nepuna 24 sata ranije, na Osmanagića džamiji u Podgorici, uočio Rifat Fejzić, Reis islamske zajednice u Crnoj Gori.

Oko toga se slučaja potom povela polemika. Jedni su tvrdili da krst sa četiri s stoji na zidu starovaroške džamije već pet godina. Drugi su bili sigurni da je riječ o svježem ili osvježenom djelu, starog ili novog mržnjopisca. Prvi su se pozivali na video zapis iz 2016. na kome se vidi kako je džamija bila naružena nepripadajućim simbolima. A drugi na iskustvo svakodnevnog boravka u podgoričkoj bogomolji. Reis Fejzić je naposljetku  prihvatio odgovornost, što godinama nije uspio da vidi krst na zidu kraj kapije džamije.

Ovim povodom nijesu se oglašavali samo oni kojima je u opisu posla da sprečavaju nasilje. I pronalaze počinioce.

Priče iz Podgorice i Nikšića nadovezale su se na vijest s kraja prošle nedjelje da je sa kapije Cetinjskog manastira, pod okriljem mraka, neko polomio i odnio krst. Dok je beranski Savjet za imenovanje ulica u dalju proceduru uvrstio prijedlog da se jedna ulica nazove po presuđenom ratnom zločincu Ratku Mladiću.

Ove rede, imenima ratnih zločinaca neće se prozvati nijedna od beranskih ulica. Ali su i ti i takvi pokušaji dovoljni da prizovu pitanje: zar opet? To možda i nije toliko strah koliko razočarenje.

U Pljevljima pamte i gore trenutke od stihoklepnje „polećela crna ptica Pljevlja bića Srebrenica“, koja je ljetos ostavljena u prostorijama Islamske zajednice, nakon što su njena vrata polomljena kamenicama. A zidovi naruženi već pominjanim porukama i simbolima.

Najvažnije i najteže je u ovakvim situacijama sačuvati pribranost i ne preuzimati ulogu presuditelja. Na svakoj strani ima moćnih i prljavih svaštočina, spremnih da podmetnu jedni drugima. Problem je što nova vlast ne preuzima odgovornost za otkrivanje počinilaca već poseže za izgovorima. DPS, UDBA, mafija… Poruke iz opozicionih dana više ne drže vodu. I što vrijeme bude odmicalo sve manje će. Nove vlasti već su potrošile 1/12  mandata i njihova je obaveza da uspostave red i sigurnost uzemlji, ili da priznaju da ne kontrolišu situaciju u Crnoj Gori.

Ova vlast nema neke osobite kredite iz prošlosti za trošenje. Nije slučajno u njenom okrilju „žena četnik“ mogla postati ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta; čovjek koji javno negira genocid u Srebrenici, vrijeđa manjine a Crnogorcima sa tzv. patriotskih skupova poručuje da su neonacisti – predsjednik skupštinskog Odbora za ljudska prava i slobode; vlasnica štikli „za gaženje bezbožnika“ (sa zmijskim printom) predsjednica UO Nacionalnih parkova CG;  a deklarisani četnik, sa svom kostimografijom, predsjednik komisije za imenovanje ulica u dugo jedinom opzicionom gradu na sjeveru države.

To su neki od razloga zašto, inače dobrodošle, verbalne osude zlokobnih gestova, aktuelnim vlastima nijesu dovoljne za sticanje povjerenja najranjivijih. Ova vlada promašila je neke važne kapije. Oglušila se na upozorenja da je formirana kršeći dobre običaje o zastupljenosti pripadnika svih vjera i nacija. Istovremeno, čim je sklopljena, pohitala je da povjeri javnu funkciju djelatnici koja se proslavila šovinističkim tvitom na račun prethodnika: „Kažu da cijela Vlada za godinu ne može pojesti jednu njegušku pršutu“.

Krivokapić i Abazović moraju biti svjesni tereta sa kojim se nosi većina koju predstavljaju. Po istom obrascu po kome se svaki pošteni građanin Crne Gore na pomen DPS-a uhvati za novčanik, da provjeri je li još na mjestu, i „raspojasana tradicionalnost“ pojedinih prvaka vladajuće većine podsjeća da devedesete nijesu bile davno. I da još traju.

Crna Gora danas nije manje podijeljena nego 30. avgusta. Mnogi građani koji su se od prvog do posljednjeg  dana DPS-a na vlasti suprotstavljali režimu, sve više osjećaju gorak ukus pobjede. Vrhovi nove vlasti moraju znati da njihovo    nipodaštavanje CPC, podstiče kod Crnogoraca snažnu ogorčenost koja nema nikakve veze sa navodnim žalom za Đukanovićevim vremenima.

Odgovorni u Vladi dužni su da se oglase informacijom da su otkriveni počinioci najnovijih nevaljalstava. Ili da su posao predali sposobnijima od sebe. U protivnom, mržnja kojoj svjedočimo će rasti i iznutra gušiti Crnu Goru. A san o zemlji, domovini svih, biće sve dalji.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Rok po rok

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za sada znamo da je obezbijeđeno 50.000 Sputnjik V i po 150.000 Fajzer-Biontek i Sinofarm vakcina. Ukupno 350.000, kojima se može vakcinisati 175.000  građana. Samo ne znamo kada će stići

 

Iskustvo iz kovid ambulante u Podgorici: „Majka je imala temperaturu, cijelu noć je bila bolesna došla sam ovdje. Rekli su mi da idemo u Staru Varoš. Ušla sam tamo, došla je komunalna izbacila me. Kad sam došla na red, nakon par sati, vratili su me ponovo u kovid centar. Čekam već sat i kusur. Malo je reći da je haotično“, kazala je građanka TV Vijestima. Druga gospođa je izjavila da je u Budvi stanje još gore. Prijatelj iz Nikšića nedavno se žali da je nakon što mu je potvrđena korona, na zakazanu kontrolu čekao preko tri sata. Mediji su prenijeli iskustvo pacijenta iz Podgorice koji je uredno zabilježio broj poziva Doma zdravlja u Bloku pet – u petak je zvao 249 puta, u ponedjeljak 68 i utorak 420 puta. Ukupno 737 poziva. Veza je ili bila zauzeta ili se niko nije javljao.

I pored najava, vakcinacija nije počela krajem januara, a neće ni početkom ovog mjeseca. Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović je za TV Vijesti rekla da je izvjesno da će prve Fajzer-Biontek vakcine stići tek u martu, a tada se očekuju i vakcine kineskog Sinofarma. I vakcine iz Kovaks programa biće tek u martu.

Ministarka je najavila mogućnost da uskoro stignu ruske vakcine Sputnjik V. Očekuje se svaki dan. Kada dođu, oni najugroženiji će morati sačekati od tri do nedelju dana, dok ih pravno ne registruje Agencija za ljekove. Vakcine se daju u dvije doze u razmaku od tri nedjelje.

Ministarka je najavila prvu tranšu od 5.000 vakcina, nakon čega će one stizati sukcesivno za nedjelju, deset dana, kako se precizira ugovorom. Za sada znamo da je obezbijeđeno 50.000 Sputnjik V i po 150.000 Fajzer-Biontek i Sinofarm vakcina. Ukupno 350.000, kojima se može vakcinisati 175.000  građana.

Tope se nade u skoro sticanje kolektivnog imuniteta. To još ne ide baš najbolje ni najbogatijim ni najuređenijim državama, i pored najave da će SAD i zemlje EU, do ljeta ili početka jeseni, vakcinisati 70, 80 posto ili više odraslog stanovništva koliko je, smatra se, neophodno za postizanje zaštite od virusa.

Crna Gora sa 600.000 stanovnika ima oko 100.000 stanovnika ispod 16 godina, koji se ne vakcinišu. To znači da nam treba milion doza vakcina. U Srbiji je za 15 dana prvu dozu vakcine primilo pola miliona građana. Znači, može se samo kad bi bilo vakcina.

Priča ko je kriv – bivša ili sadašnja vlast što vakcina nema, ne pomaže. Kao ni ovolika opuštenost. Dok gledamo kako su zemlje EU i pored početka masovne vakcinacije i dalje zatvorene, mi smo prevazišli švedski model otvorenosti. I pored činjenice da je u srijedu registrovano 642 nova slučaja virusa, uz sedam smrtnih slučajeva, dan ranije isto sedam umrlih i 504 novooboljelih. Nakon dugo vremena korona je ušla i u domove za stare. Petoro korisnika Doma starih u Bijelom Polju je preminulo. Prema informacijama iz Opšte bolnice Kotor, raste broj mladih, i ispod 30 godina, koji imaju tešku kliničku sliku.

Direktorica KCCG dr Ljiljana Radulović u utorak je iznijela alarmantan podatak da je u najvećoj bolničkoj ustanovi u Crnoj Gori popunjeno 80 odsto kapaciteta namijenjenog za kovid pacijente. Istakla je da je to razlog za brigu. Ministarka zdravlja je sjutradan umirila javnost podacima da je na nivou Crne Gore popunjenost kovid bolničkih kapaciteta oko 60 odsto.

Zbog pojave britanskog soja korona virusa u regionu, Institut za javno zdravlje poslao je u Berlin 40 uzoraka korona virusa. Za 23  se sumnja da su pozitivni na novi soj. Tek kad stignu ti nalazi, znaće se da li se nagli skok inficiranih može dovesti u vezu sa novim sojem virusa. Preventivno smo zatvorili ulazak stranaca samo iz Velike Britanije, dok ostali mogu bez ograničenja da ulaze u Crnu Goru.

Učestalost u posljednje dvije nedjelje na 100.000 stanovnika u regionu izgleda ovako: BiH 124, Hrvatska 175, S. Makedonija 195, Kosovo 236, Srbija 335, Albanija 411, Slovenija 811, Crna Gora 1038! Protekle sedmice bili smo na drugom mjestu po broju novozaraženih na 100.000 stanovnika u Evropi. Mjesecima smo već u evropskom vrhu po broju oboljelih, ali na snazi su, za razliku od ostalih zemalja, i dalje ublažene mjere, prema kojima između ostalih nije potreban nikakav test za ulazak u Crnu Goru.

Epidemiolog Dragan Laušević je kazao da bi zaključavanje, kad bi se u ovoj situaciji uvodilo, moralo trajati četiri nedljelje. Ali, zaključavanja neće biti zbog ekonomije. Čekaćemo vakcine, sve bespomoćniji, a korona će činiti svoje.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo