Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Mafija ne patiše

Objavljeno prije

na

Iso, otac odbjeglog rožajskog policajca Mithada Nurkovića, uputio je poziv državnim organima Crne Gore da pokrenu istragu oko toga što su policajci pričali o prekograničnom švercu prije nego su napustili Crnu Goru. On smatra da je sada, kada dolazi do promjena na čelu policije i Agencije za nacionalnu bezbjednost, vrijeme da se to konačno učini. „Neka se ta priča iznova otvori i konačno jednom ispita šta je istina od onoga što su moj sin i njegove kolege i prijatelji pričali. Ako nije tačno, neka oni odgovaraju, a ako je tačno, treba da se postavi pitanje odgovornosti ljudi koje oni optužuju”, kaže Nurković za Monitor.

On bi u slučaju da specijalni tužilac i policija otvore ovaj slučaj, bio spreman da pozove sina da se vrati iz inostranstva, a da bi njegov primjer vjerovatno slijedili i ostali policajci.

„Naravno da se podrazumijeva da je potrebno da ih vrate u uniformu i da im garantuju bezbjednost”, kaže Nurković.

Bivši rožajski policajci (Mithad Nurković, Enver Dacić, Hamdo Murić, Rešad Kalač, i posljednji koji je nedavno otišao Edževit Nurković) su jedan za drugim bježali nakon prijetnji koje su primali zbog svjedočenja o prekograničnom švercu. Neki od njih, kao što je to slučaj sa Enverom Dacićem, su tamo dobili policijsku zaštitu.

Oni su vlastima u zapadnoevropskim zemljama u kojima su našli utočište dali na uvid dokumentaciju o prekograničnom švercu koju su posjedovali, sa spiskovima crnogorskih policijskih službenika i građana umiješanih u te prljave poslove.

„Kada sam policiji u Švedskoj ispričao čitavu priču, oni su se čudili i kazali da takve slučajeve nijesu imali još od rata na prostorima bivše Jugoslavije. Dao sam im spisak crnogorskih policajaca i carinika koji su povezani sa kriminalcima i učestvuju u švercu. Ispričao sam i da smo najveći dio tih podataka dali crnogorskim državnim organima, ali da nije ništa učinjeno da se šverc zaustavi i da se nama kao svjedocima tog kriminala u Crnoj Gori pruži zaštita”, priča otpušteni policajac Hamdo Murić, koji se Monitoru javio iz Švedske.

On kaže da je spreman, ukoliko ga crnogorski državni organi pozovu, da dokaze dopuni listingom telefonskih poziva koje je dobijao od starješina, koji su ga ubjeđivali da ne treba da priča o švercu.

„Kada sam progovorio o fiktivnom izvozu nafte, zvali su me i tražili da ne pričam za novine. Tu je listing poziva sa preciznim brojevima, datumima i vremenu telefoniranja. Neka pozovu te ljude i neka ih pitaju zašto su me zvali i ubjeđivali, ako je sve što smo pričali bila neistina”, kaže Murić.

Kada je Monitor započeo seriju tekstova o prekograničnom švercu, razgovarajući najprije sa penzionisanim šefom policije iz Rožaja Šemsom Dedeićem, a zatim prenoseći svjedočenja otpuštenih policajaca, nije se moglo ni naslutiti u kojem pravcu će ta novinarska istraga otići i do čega, i do koga će dovesti. Dedeić je u razgovoru za naš list još u oktobru 2010. godine progovorio o načinima organizovanja kriminalnih grupa i švercu duvana, za koji je rekao da nikada nije prestao.

Bivši granični policajci iz Rožaja su načeli priču o mojkovačkoj fabrici duvana. Od njih smo saznali za postojanje mnogobrojnih tajnih magacina švercovane robe, čak i u nekim fabrikama u Rožajama, i oko grada. Neke od tih magacina, prema njihovim riječima, obezbjeđuju naoružani ljudi, koji nijesu iz Rožaja.

Otpušteni granični policajci su ispričali da im je bilo zabranjeno da patroliraju na Kuli i drugim mjestima gdje se odvijao glavni pretovar švercovane robe i da su sklanjani da bi se šverc nesmetano odvijao. Oni su su ukazali i na načine prikrivanja i uništavanja podataka.

Monitor je u seriji tekstova oslanjajući se na dobro obaviještene izvore razotkrivao kriminalne grupe sa kosovske i sa crnogorske strane koje rukovode prekograničnim švercom.

Naš izvor iz policije otkrio je da na graničnom pojasu Crne Gore i Kosova postoji najmanje sedam ilegalnih planinskih puteva kojima se zaobilaze zvanični carinski prelazi i naveliko švercuju robe svih vrsta.

„Ti putevi su nekada dobro zamaskirani, ali ih je prema operativnim saznanjima i po koordinatama vrlo lako naći. Moguće je prema preciznim koordinatama otkriti, maltene u metar, i mjesta gdje kriminalne grupe iz Crne Gore i sa Kosova vrše razmjenu roba”, kaže taj izvor.

Priča o prekograničnom švercu vodila je u pravcu klana kontroverznog kosovskog biznismena Nasera Keljmendija, za koji se ispostavilo da predstavlja krovnu konstrukciju u svim vrstama švercerskih poslova. Izvor iz policije uradio je specijalno za Monitor šemu klana Keljmendi, u kojoj se našlo oko šezdeset imena njegovih najbližih saradnika. Klan Keljmendi, objavio je Monitor, okuplja od pet do osam hiljada članova, i dio je najjače albanske mafijaške porodice na Balkanu.

Ovaj klan je u prekograničnom švercu direktno naslonjen na rožajsku kriminalnu grupu. Mediji su objavili listing Keljmendijevih telefonskih razgovora iz kojeg se vidi da je u našoj državi bio na vezi sa političarima, službenicima ANB-a, biznismenima.

Monitorov dobro obaviješteni izvor tvrdi da sve podatke o kriminalu posjeduju strane obavještajne službe koje tokove prekograničnog šverca prate i satelitskim putem.

„Nedavno je napravljen satelitstki snimak pretovara cigareta iz šlepera koji je stigao iz Crne Gore na Kosovo. Satelitski se mogu snimiti i tablice kamiona i drugih vozila koja učestvuju u švercu. Mislim da će se na Crnu Goru vršiti pritisak sa takvim podacima da započne borbu protiv prekograničnog šverca i kriminalnih grupa”, smatra taj policijski izvor.

Nema sumnje, hapšenje brata Safeta Kalića Mersudina i njegove supruge Amine, desilo se pod pritiskom međunarodne zajednice. Narko bos je u bjekstvu. U posljednjoj sedmici stare godine podignuta je zvanična optužnica za pranje novca u produženom trajanju protiv familije Kalić – Safeta, Mersudina i Amine. Oni se terete da su oprali 8,5 miliona eura, pribavljenih krivičnim djelom „neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga”. Tek nakon podizanja optužnice Safetova supruga je puštena da se brani sa slobode, uz mjere nadzora, nenapuštanja boravišta i obavezu svakodnevnog javljanja policiji.

Istoga dana, protiv bivšeg ulcinjskog gradonačelnika Gzima Hajdinage podnijeta je krivična prijava zbog sumnje da je zloupotrijebio službeni položaj u poslovanju sa Naserom Keljmendijem, koji se prijavom tereti za bespravnu gradnju. Malo ranije saopšteno je kako se u međunarodnu finansijsku istragu protiv Keljmendija uključio i američki Federalni biro (FBI), zbog njegovog uticaja koji seže preko okeana.

Posljednje akcije jesu izazvale neprilike Keljmendiju i posebno Kaliću, ali hobotnica i dalje funkcioniše.

,,Švercerski poslovi nijesu stali. Svi dostupni podaci ukazuju da čitava armija kriminalaca uhodanim kanalima i dalje prenosi drogu, oružje, cigare, naftu i drugu akciznu robu. Zar nije dovoljan podatak da dnevno kroz Crnu Goru prođe šesto kilograma droge. Ukazali smo koje se kriminalne grupe i kojim putevima time bave. Samo da ide tragom novinarskih informacija, posla za policiju bi bilo još dosta”, kaže Monitorov izvor.

Da li će klupko prekograničnog šverca početi da se odmotava, i hoće li se steći uslovi da se odbjegli rožajski policajci vrate u zemlju, znaće se prije svega po ishodu slučaja Kalić i Keljmendi. Odbjegli policajci imaju dokaze za mnoge druge, sitnije ribe u dugačkom lancu. Ako bude slijedila uputstva i zahtjeve EU, država mora hitno početi da ulaže u zatvorsku infrastrukturu i širenje kapaciteta. Postaje tijesno.

SLUČAJ HAJDINAGA
Kolateralna šteta vlasti i svojih odluka

U danu kada se ulcinjskom čaršijom pronio glas da će biti imenovan na funkciju ministra za ljudska i manjinska prava u crnogorskoj Vladi, policija je protiv bivšeg gradonačelnika Ulcinja Gzima Hajdinage podnijela krivičnu prijavu za zloupotrebu službenog položaja. Hajdinaga je bio zatečen. Izjavio je tek da je sve radio po zakonu i da vjeruje pravosuđe.

Početkom ove godine inspektori za privredni kriminal su po naređenju specijalnog tužioca kontrolisali poslovanje ulcinjske opštine, da bi nakon nekoliko mjeseci saopštili da ,,u postupanju gradonačelnika Ulcinja nije bilo elemenata krivičnog djela”. Nova istraga tužilaštva pokrenuta je u septembru kada je nezvanično saopšteno da je ,,Hajdinaga jednom broju investitora dozvolio gradnju na području te opštine iako za to nijesu imali dozvolu i time prouzrokovao milionsku štetu za budžet”. U prijavi policije je navedeno da se radi o zaključivanju ugovora o avansnoj uplati naknade za uređenje gradsko-građevinskog zemljišta za objekte na lokacijama za koje nijesu postojali planski dokumenti u vrijednosti od 1,87 miliona eura”.

MANS je sredinom decembra objavio 74 ugovora o akontativnom plaćanju komunalija u opštini Ulcinj, čija vrijednost iznosi skoro 2,5 miliona eura, dok u novoj lokalnoj vlasti u Ulcinju tvrde da je taj iznos oko 4,5 miliona eura.

Ukoliko se zna da se Hajdinagi stavlja na teret krivično djelo “zloupotrebe službenog položaja u produženom trajanju”, onda je za očekivati da će to biti dug proces.

Iz tužilaštva je na početku istrage saopšteno da se predistražne radnje vode i protiv najbližih Hajdinaginih saradnika, a koji su bili funkcioneri Demokratske partije socijalista i Demokratske unije Albanaca. Nije slučajno što su novci od nezakonito prikupljenih komunalija najviše prikupljeni i trošeni tokom 2010. godine, kada su u Ulcinju dva puta (u maju i oktobru) održani lokalni izbori. Odgovornost svih djelova vlasti i vladajuće koalicije za ove nelegalne radnje je nesporna, pa tek treba očekivati da se razmota klupko. O ovim finansijskim transakcijama policija i tužilaštvo su sve znali, barem od početka godine, kao i crnogorska Vlada i sudstvo, jer je Hajdinaga o tome svjedočio na suđenju trojici komunalnih inspektora koji su uhapšeni u februaru 2009.

Pogodan momenat za akciju odabran je u trenutku kada se vodi široka međunarodna akcija protiv Nasera Keljmendija, te u jeku obračuna u vrhu vlasti, zbog čega se Crna Gora praktično nalazi u vanrednom stanju. Zato je Hajdinaga, na neki način, “kolateralna šteta” tih procesa, ali, prije svega, svojih odluka i očekivanja da će zauvijek imati zaštitu vrha vlasti.

Mustafa CANKA
Tufik SOFTIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZLOUPOTREBE DJECE U POLITIČKE I VJERSKE SVRHE SVE UČESTALIJE: Pošast pred kojom žmurimo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nedavni slučaj zloupotrebe djece u političke i vjerske svrhe na Cetinju nije prvi te vrste u našoj državi. Slično se događalo i tokom trajanja litija prošle godine, kao i za vrijeme predizbornih kampanja. Pa čak i u školama. Na sve brojnije  primjere kršenja osnovnih prava djeteta institucije ne reaguju

 

Fotografija koja je osvanula na društvenim mrežama sa protesta građana na Cetinju minulog vikenda, kojim su tražili ostavku premijera Zdravka Krivokapića, sablaznula je javnost u Crnoj Gori. Na njoj su dječak i djevojčica, obučeni u majice sa političkim porukama: Pucaj! Ne možeš mi ništa. Ja sam šćer (sin) Crne Gore, mene metak neće! Meni pancir ne treba, ja imam crnogorsko srce. Nije to prvi slučaj zloupotrebe djece u političke i vjerske svrhe u našoj državi. Ta pojava zabrinjavajuće raste.

Kristina Mihailović, izvršna direktorica Udruženja roditelja   upozorava da se, već neko vrijeme u Crnoj Gori ne vodi računa o ovakvim i sličnim zloupotrebama djece. ,,Da i ne govorimo o tome kakve im poruke šaljemo našim ponašanjem koje pokazuje neuvažavanje drugih. Sve to zajedno je već trebalo da nam upali crvenu lampicu, da se dobro preispitamo i promijenimo ponašanje, ako ni zbog čega drugog ili ni zbog koga drugog, onda upravo zbog njih – naše djece”, kaže ona u izjavi za Monitor

Nešto slično se na Cetinju dogodilo i tokom protesta 4. i 5. septembra povodom ustoličenja mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija. Tada je zabilježen snimak, na kom su glavni protagonisti djevojčica, ogrnuta zastavom Crne Gore, i policajac iz kordona koji je obezbjeđivao manastir. Djevojčici je neko  sugerisao da policajcu pruži ruku, nakon čega su okupljeni iščekivali da li će joj on  uzvratiti pozdrav. Jeste. Potom su pojedini mediji, bliski bivšem režimu, snimak objavili sa senzacionalističkim naslovima. Na kraju joj je ipak, pružio ruku – jedan je od njih. Zaštita identiteta i interesa djeteta, o kojima su novinari posebno dužni da vode računa prilikom izvještavanja, potpuno su izostali.

Niko od nadležnih nije reagovao – ni u jednom od dva sporna slučaja. Monitor se obratio Ministarstvu finansija i socijalnog staranja, kojim rukovodi ministar Milojko Spajić, a u čijoj je nadležnosti dječja zaštita, sa pitanjem koji su sve pravni mehanizmi koje to ministarstvo može da iskoristi kako bi zaštitilo djecu od zloupotrebe u političke i vjerske svrhe. Pitali smo i da li su do sada preduzimali neke radnje sličnim povodima. Odgovore, do zaključenja ovog broja, nijesmo dobili.

,,Naš načelan stav je nepromjenjiv – odluku o pojavljivanju djece na javnim skupovima i u aktivnostima koje nisu primarno njima namijenjene, trebalo bi donijeti u odnosu na njihov uzrast, zrelost, odnosno sposobnost da razumiju kontekst događaja, vodeći računa o najboljem interesu djeteta, što mislimo da nije bio slučaj u datoj situaciji. Važno je napomenuti da takvu odluku donose njihovi roditelju, odnosno staratelji”, kazali su Monitoru iz Sektora za prava djece, mladih i socijalnu zaštitu Institucije zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore (Ombudsmana) povodom sporne fotografije sa početka teksta.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SRPSKA POLICIJA TRENIRA STROGOĆU NAD KOMŠIJAMA: Vulin disciplinuje crnogorske političare

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pretres  sina premijera Krivokapića u Beogradu uz repetiranje pištolja vrhunac je neprijatnosti koje crnogorski državljani povezani sa politikom i državnim strukturama, doživljavaju od strane policije u Srbiji

 

U kasnim večernjim satima, dok je bio u posjeti sestri u Beogradu, dva policajca  Republike Srbije uperila su pištolj u sina premijera Crne Gore Zdravka Krivokapića. Na snimku koji su objavili mediji čuju se krici njegove kćerke Jelene koja policajce pita zašto to rade i obavještava ih da je riječ o štićenoj ličnosti. Iz srbijanskog Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) saopštili su da je riječ o rutinskoj kontroli, a Krivokapićeva porodica je nakon toga, uplašena,  napustila Srbiju.

To je bio posljednji u nizu događaja, gdje su pripadnici srbijanskog MUP-a, maltretirali crnogorske zvaničnike. Prethodno su na granici priveli i podnijeli prijavu protiv poslanice Demokratske partije socijalista (DPS) i bivše ministarke ekonomije Dragice Sekulić jer je posjedovala nekoliko tableta lijeka bromazepam. Zbog toga je srbijanska policija tereti za posjedovanje psihoaktivnih supstanci. Nešto ranije na granici su zaustavljani i zadržavani poslanici iz Crne Gore Draginja Vuksanović-Stanković (SDP), Suada Zoronjić (URA), Božena Jelušić (URA), Damir Šehović (SD), Ervin Ibrahimović (BS).

Sagovornici Monitora iza ovih dešavanja vide aktuelnog minista unutrašnjih poslova Srbije Aleksandra Vulina. On je nakon usvajanja Rezolucije o genocidu u Srebrenici u crnogorskom parlamentu javno pozvao na zabranu ulaska u Srbiju poslanicima i poslanicama koji su za rezoluciju glasali.

Iz njegovog resora nijesu se izvinili premijerovoj porodici zbog neprijatnosti, već su održali predavanje vlastima u Crnoj Gori o nadležnostima policije. Navodno je premijerov sin pretresan jer je policija primila prijavu da se u vozilu nalaze naoružana lica.

,,Naši pripadnici umiju da povise i ton dok prilaze naoružanim licima i nadamo se da to nije mnogo uznemirilo legitimisanu gospodu. Pripadnici Policijske uprave za grad Beograd ne znaju i ne treba da znaju da li je na našoj teritoriji sin predsjednika Vlade Crne Gore, niti da li ima obezbjeđenje. Nijedan pripadnik MUP-a Srbije takođe ne kontroliše kretanje članova porodice Krivokapić i njihovog obezbjeđenja. Niti imamo tu želјu, niti imamo to pravo. Da tako nešto radimo bez saglasnosti porodice Krivokapić bili bismo optuženi da ih uhodimo i ometamo”, navodi se u saopštenju srbijanskog MUP-a. Odiše cinizmom.

Advokat i bivši ministar pravde Dragan Šoć za Monitor kaže da policija u Srbiji ima ovlašćenja da reaguje i da pretrese sumnjive osobe i da niko ne treba da bude pošteđen toga. Međutim, kod aktuelnih događaja kaže da je bilo očito da su učinjeni kako bi se dobio publicitet i poslala poruka.„Neko je to, čini mi se, uradio sa namjerom da se dođe do medija i izazove incident. Očito su poslate poruke, kakve ja ne znam. Očigledno je da se poruka šalje samo onima koji se na ovaj ili onaj način ne slažu sa politikom vlasti u Srbiji“, kazao je Šoć.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

DPS I CETINJE: Decenije raznog nasilja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Cetinje i magistrala do Podgorice vidjeli su opsadu policije  14. januara 1998.  u vrijeme prvog ustoličenja predsjednika Mila Đukanovića. Bila je to ceremonija  visokog rizika jer su nezadovoljne pristalice poraženog predsjednika Momira Bulatovića najavile proteste u Podgorici i blokadu puta do Cetinja gdje je Đukanović trebao položiti zakletvu u Vladinom domu.Velike zasluge što je on tada i postao predsjednik imao je tadašnji mitropolit Amfilohije koji mu je obezbijedio podršku SPC-a uz prijem kod patrijarha Pavla

 

Nedavno ustoličenje novog mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija u Cetinjskom manastiru i sukob policije sa demostrantima koji su se protivili ustoličenju na pomenutom mjestu je ponovo dovelo Cetinje u medijski fokus glavnih regionalnih i evropskih medija. Poljednji put  kada su Cetinje i magistrala sve do Podgorice vidjeli takvu opsadu policije je bilo 14. januara 1998. god. u vrijeme prvog ustoličenja predsjednika Mila Đukanovića. I tadašnja ceremonija je bila skup visokog rizika jer su nezadovoljne pristalice poraženog predsjednika Momira Bulatovića najavile proteste u Podgorici i blokadu puta do Cetinja gdje je Đukanović trebao položiti zakletvu u Vladinom domu. Nesporno je da se novoizabrani predsjednik osjećao sigurnijim na Cetinju nego u Podgorici zbog izrazito procrnogorskog sentimenta kojim je grad odisao još od početka krize i ratova u bivšoj Jugoslaviji. Velike zasluge što je Đukanović tada uopšte i postao predsjednik imao je tadašnji mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije koji mu je obezbijedio podršku Srpske pravoslavne crkve (SPC) u Crnoj Gori uz prijem i slikanje kod patrijarha srpskog Pavla. Amfilohijevi napori su na kraju doveli da Đukanović pobijedi Bulatovića sa nešto preko pet hiljada glasova razlike i spasi sebe od političke smrti, a možda i zatvora. Zauzvrat, kako to često biva u politici, petog septembra ove godine je Đukanović preko svojih udbaško-partijskih struktura sve učinio da onemogući Amfilohijevog nasljednika Joanikija da sjedne na duhovni tron Svetog Petra Cetinjskog u istoimenom manastiru.

Kao što je Crkva ranije iskorištena da pomogne Đukanoviću u osvajanju apsolutne vlasti tako je i prijestoni grad postao žrtva Đukanovićevih i DPS manipulacija i demagogije i to ne jednom ili dvaput.

Cetinje je kao opština na popisu 1991. godine imalo 20.171 stanovnika. U grad se dolazilo u potrazi za poslom. Fabrika obuće Košuta je imala 1.200 radnika, Elektroindistrija Obod koja je proizvodila rashladne uređaje i frižidere je zapošljavala 4.200 radnika od kojih je preko 1.500 došlo iz sjevernih nerazvijenih opština. Obodovi proizvodi su bili dio inventara maltene svake kuće u Crnoj Gori i izvoženi su na tržišta dvanaest evropskih zemalja što je dokazivalo njihov kvalitet.

Na Cetinju je bila i velika prevozna kompanija – Tara. Tara je u svoje doba imala preko 170 autobusa koji su saobraćali diljem bivše zemlje. Međutim, devedesete donose crne dane cetinjskoj privredi. Ono što su započele sankcije UN-a zbog Miloševićevih ratnih pohoda koje je podržavao vrh tada jedinstvene Demokratske partije socijalista (DPS) dovršila je Vlada Crne Gore sa svojim privatizacijama i „reformama privrede“. Prilikom posjete Obodu 1996. godine, tada premijer Đukanović je okupljenim radnicima izjavio „da nema Oboda, ponovo bi ga gradili“. Na kraju je od izjave ostalo samo prvi dio – da nema fabrike dok je poslovna zgrada Oboda kasnije postala zvanična rezidencija predsjednika države za vrijeme mandata Filipa Vujanovića u koju je rijetko svraćao ali u čiju rekonstrukciju je uloženo oko 1.300.000 eura poreskih obveznika. Takođe i Plavi dvor je postao predsjednikova rezidencija, izgrađen za potrebe prijestolonasljednika i sina kralja Nikole I.

Vlada Crne Gore i njeni tajkuni ne samo da su uništili velika preduzeća već ono što su kanili zadržati za sebe sele u Podgoricu i druge gradove. Fabrika lijekova, preduzeće za promet istih, očna klinika koja je donirana Cetinju iz Italije se preseljavaju u Podgoricu. Takođe se sele i Poštanski muzej, Kinoteka i Cetinjski forum. U Budvu će se preseliti sjedište Fondacije Svetog Petra.

To neće smetati DPS vlasti da osvaja glasove većine Cetinjana koji (kao i ostatak zemlje) tokom crnih 90-ih glasa Mila i Momira u vrijeme kada se razaraju Dubrovnik, Mostar, Sarajevo… DPS je forsirao narodsko logiciranje je da ih „treba glasati da ne bi bilo gore“. Međutim javlja se i jaka opozicija ratnim pokličima iz Beograda i Podgorice, prije svega predvođena Slavkom Perovićem i Liberalnim savezom Crne Gore (LSCG). Liberali postaju glavni protivnici srbijanizacije Crne Gore i šverc-komerca vrha DPS-a koji se tada transformiše od  komunista u mafijaške bosove slične onima u Italiji. Cetinjska opozicija će se otvoreno suprotstaviti i ulozi DPS-ovog „duhovnog partnera“ mitropolita Amfilohija čija je tada glavna misija da se Crna Gora što više utopi u Veliku Srbiju čiji obrisi su se naslućivali.

Đukanovićeva policija će surovo prebijati cetinjske momke zbog nošenja crnogorskih zastava i obilježja i pjevanja slobodoljubivih pjesama kojima će se isti Đukanović ogrnuti prošle nedjelje na protestima. Slavko Perović će biti pod stalnom obradom tajne policije koja je par puta optužena i za organizovanje napada na maloljetnu djecu Perovića dok su se vraćala kući iz škole.

Ostaće zapamćen događaj iz septembra 1993. godine tokom naučnog skupa Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) i njene tada crnogorske filijale (CANU) koja je prekinuta protestima grupe građana predvođene Bobom Bogdanovićem i pjevanjem Oj svijetla majka zoro koja će kasnije postati himna Crne Gore. Tada je na skupu akademika bio prisutan i mitropolit Amfilohije koji je ustao i sa Cetinjanima zajedno pjevao buduću himnu. Demonstranti su onda prešli u skandiranje protiv mitropolita. Crnogorski predsjednik Momir Bulatović i njegovo obezbjeđenje su takođe bili meta psovki nakon što im je Bulatović pokazao srednji prst a oni njemu da je „izdajnik i kopile Slobodana Miloševića“. Šestorica mladića su na kasnijem suđenju dobili ukupno 17 godina zatvora zbog napada na predsjednika i prekidanja skupa. „Nezavisni“ sud je uzeo u obzir samo izjave ljudi bliskih vlasti i policiji.

Razdor u DPS-u 1997. godine oko kontrole poslova šverca cigareta i druge akcizne robe će javnosti biti predstavljen kao borba između „reformski orjentisanog“ Đukanovića, koji se tada sjetio da su pored njegovih unosnih privatnih poslova ugroženi i interesi Crne Gore, i Momira Bulatovića koji je zagovarao bezuslovnu poslušnost porodičnoj kriminalnoj organizaciji Slobodana Miloševića pod vidom borbe za očuvanje Jugoslavije. Ogromna većina Cetinjana se tada upecala na propagandu da je Đukanović borac za slobodnu i demokratsku Crnu Goru i da će donijeti konačni boljitak gradu pa su ga nastavili glasati. Kako su „reforme“ napredovale tako se sve više počelo osipati i stanovništvo grada. Mnogo mladih se iselilo a jedan broj njih je otišao vani „u šanu“ povremeno se vraćajući sa skupim odijelima, naočarima za sunce i satovima koje su prodavali upola cijene. Od jednog broja „šanera“ kasnije će se profilirati grupa koju će Interpol nazvati Pink Panteri. Njihova umješnost u krađama skupocjenih dijamanata po svjetskim metropolama će im donijeti popularnost u javnosti ali i kod inostranih policija. Oni će se pravdati inostranim medijima da ih je nemaština i nevolja natjerala to da rade, ali da paze da niko ne bude povrijeđen tokom pljački. Takođe Panteri tvrde da ukradeni novac donose u Crnu Goru, za razliku od Pink Pantera u Vladi Crne Gore i DPS-u koji ukradeni novac od običnih građana iznose vani.

Cetinje od industrijskog grada postaje grad penzionera i lažnih obećanja DPS-a o budućem prosperitetu. U opštini je 2007. godine živjelo preko 4.500 penzionera od kojih je preko trećine imalo penziju manju od 100 eura. U takvim okolnostima DPS-ova ponuda od 50 eura za glas na izborima je mnogima bila prihvatljiva.

Kako su se smjenjivale opštinske DPS vlasti ponavljana su obećanja o revitalizaciji grada. Najavljivana je ukrajinska fabrika čokolade u halama zatvorenog Oboda, te fabrika konoplje, da će Vlada uložiti 20 miliona samo u razvoj kulture, da će se mnoge državne institucije preseliti na Cetinje. Od svih obećanja život običnih građana se sveo na, popularno nazvano, tri K – kapela, kafić i kladionica. Na popisu stanovništva 2011,  broj stanovnika opštine je pao na 16.657 (skoro 20 posto manje u 20 godina). Broj mladog radno sposobnog stanovništva pao je za 40 posto.

Cetinjski kadar DPS-a u opštini i privredi sve više napreduje u državnoj hijerarhiji uprkos katastrofalnim rezultatima njihovog rada u opštini. Bivši direktor Oboda Miroslav Ivanišević je obećavao da će sačuvati Obod jer ga „boli muka radnika i muka građana Cetinja“. Sam Ivanišević će napredovati u Vladi i biće njen vicepremijer, ministar finansija i kasnije predsjednik Senata Državne revizorske institucije (DRI). Drugi direktor Oboda Branko Vujović je kasnije dobio šansu da svoje „uspješno“ menadžersko iskustvo dalje primjenjuje kao ministrar trgovine, pa direktor Agencije za restrukturiranje privrede i strana ulaganja i ministar ekonomije. Svaki projekat privatizacije koji je vodio završavan je brojnim kontroverzama i optužbama za korupciju dok je njegov privatni imetak rastao bez objašnjenja i prikazanih prihoda što je bio u obavezi da prijavljuje kao funkcioner. Džabe su nevladine organizacije i policija pisali krivične prijave protiv Vujovića za razne korupcionaške ili sumnjive projekte. Đukanovićevo „nezavisno pravosuđe“ je spremno sve dočekivalo i odbacivalo.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo