Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Mafija ne patiše

Objavljeno prije

na

Iso, otac odbjeglog rožajskog policajca Mithada Nurkovića, uputio je poziv državnim organima Crne Gore da pokrenu istragu oko toga što su policajci pričali o prekograničnom švercu prije nego su napustili Crnu Goru. On smatra da je sada, kada dolazi do promjena na čelu policije i Agencije za nacionalnu bezbjednost, vrijeme da se to konačno učini. „Neka se ta priča iznova otvori i konačno jednom ispita šta je istina od onoga što su moj sin i njegove kolege i prijatelji pričali. Ako nije tačno, neka oni odgovaraju, a ako je tačno, treba da se postavi pitanje odgovornosti ljudi koje oni optužuju”, kaže Nurković za Monitor.

On bi u slučaju da specijalni tužilac i policija otvore ovaj slučaj, bio spreman da pozove sina da se vrati iz inostranstva, a da bi njegov primjer vjerovatno slijedili i ostali policajci.

„Naravno da se podrazumijeva da je potrebno da ih vrate u uniformu i da im garantuju bezbjednost”, kaže Nurković.

Bivši rožajski policajci (Mithad Nurković, Enver Dacić, Hamdo Murić, Rešad Kalač, i posljednji koji je nedavno otišao Edževit Nurković) su jedan za drugim bježali nakon prijetnji koje su primali zbog svjedočenja o prekograničnom švercu. Neki od njih, kao što je to slučaj sa Enverom Dacićem, su tamo dobili policijsku zaštitu.

Oni su vlastima u zapadnoevropskim zemljama u kojima su našli utočište dali na uvid dokumentaciju o prekograničnom švercu koju su posjedovali, sa spiskovima crnogorskih policijskih službenika i građana umiješanih u te prljave poslove.

„Kada sam policiji u Švedskoj ispričao čitavu priču, oni su se čudili i kazali da takve slučajeve nijesu imali još od rata na prostorima bivše Jugoslavije. Dao sam im spisak crnogorskih policajaca i carinika koji su povezani sa kriminalcima i učestvuju u švercu. Ispričao sam i da smo najveći dio tih podataka dali crnogorskim državnim organima, ali da nije ništa učinjeno da se šverc zaustavi i da se nama kao svjedocima tog kriminala u Crnoj Gori pruži zaštita”, priča otpušteni policajac Hamdo Murić, koji se Monitoru javio iz Švedske.

On kaže da je spreman, ukoliko ga crnogorski državni organi pozovu, da dokaze dopuni listingom telefonskih poziva koje je dobijao od starješina, koji su ga ubjeđivali da ne treba da priča o švercu.

„Kada sam progovorio o fiktivnom izvozu nafte, zvali su me i tražili da ne pričam za novine. Tu je listing poziva sa preciznim brojevima, datumima i vremenu telefoniranja. Neka pozovu te ljude i neka ih pitaju zašto su me zvali i ubjeđivali, ako je sve što smo pričali bila neistina”, kaže Murić.

Kada je Monitor započeo seriju tekstova o prekograničnom švercu, razgovarajući najprije sa penzionisanim šefom policije iz Rožaja Šemsom Dedeićem, a zatim prenoseći svjedočenja otpuštenih policajaca, nije se moglo ni naslutiti u kojem pravcu će ta novinarska istraga otići i do čega, i do koga će dovesti. Dedeić je u razgovoru za naš list još u oktobru 2010. godine progovorio o načinima organizovanja kriminalnih grupa i švercu duvana, za koji je rekao da nikada nije prestao.

Bivši granični policajci iz Rožaja su načeli priču o mojkovačkoj fabrici duvana. Od njih smo saznali za postojanje mnogobrojnih tajnih magacina švercovane robe, čak i u nekim fabrikama u Rožajama, i oko grada. Neke od tih magacina, prema njihovim riječima, obezbjeđuju naoružani ljudi, koji nijesu iz Rožaja.

Otpušteni granični policajci su ispričali da im je bilo zabranjeno da patroliraju na Kuli i drugim mjestima gdje se odvijao glavni pretovar švercovane robe i da su sklanjani da bi se šverc nesmetano odvijao. Oni su su ukazali i na načine prikrivanja i uništavanja podataka.

Monitor je u seriji tekstova oslanjajući se na dobro obaviještene izvore razotkrivao kriminalne grupe sa kosovske i sa crnogorske strane koje rukovode prekograničnim švercom.

Naš izvor iz policije otkrio je da na graničnom pojasu Crne Gore i Kosova postoji najmanje sedam ilegalnih planinskih puteva kojima se zaobilaze zvanični carinski prelazi i naveliko švercuju robe svih vrsta.

„Ti putevi su nekada dobro zamaskirani, ali ih je prema operativnim saznanjima i po koordinatama vrlo lako naći. Moguće je prema preciznim koordinatama otkriti, maltene u metar, i mjesta gdje kriminalne grupe iz Crne Gore i sa Kosova vrše razmjenu roba”, kaže taj izvor.

Priča o prekograničnom švercu vodila je u pravcu klana kontroverznog kosovskog biznismena Nasera Keljmendija, za koji se ispostavilo da predstavlja krovnu konstrukciju u svim vrstama švercerskih poslova. Izvor iz policije uradio je specijalno za Monitor šemu klana Keljmendi, u kojoj se našlo oko šezdeset imena njegovih najbližih saradnika. Klan Keljmendi, objavio je Monitor, okuplja od pet do osam hiljada članova, i dio je najjače albanske mafijaške porodice na Balkanu.

Ovaj klan je u prekograničnom švercu direktno naslonjen na rožajsku kriminalnu grupu. Mediji su objavili listing Keljmendijevih telefonskih razgovora iz kojeg se vidi da je u našoj državi bio na vezi sa političarima, službenicima ANB-a, biznismenima.

Monitorov dobro obaviješteni izvor tvrdi da sve podatke o kriminalu posjeduju strane obavještajne službe koje tokove prekograničnog šverca prate i satelitskim putem.

„Nedavno je napravljen satelitstki snimak pretovara cigareta iz šlepera koji je stigao iz Crne Gore na Kosovo. Satelitski se mogu snimiti i tablice kamiona i drugih vozila koja učestvuju u švercu. Mislim da će se na Crnu Goru vršiti pritisak sa takvim podacima da započne borbu protiv prekograničnog šverca i kriminalnih grupa”, smatra taj policijski izvor.

Nema sumnje, hapšenje brata Safeta Kalića Mersudina i njegove supruge Amine, desilo se pod pritiskom međunarodne zajednice. Narko bos je u bjekstvu. U posljednjoj sedmici stare godine podignuta je zvanična optužnica za pranje novca u produženom trajanju protiv familije Kalić – Safeta, Mersudina i Amine. Oni se terete da su oprali 8,5 miliona eura, pribavljenih krivičnim djelom „neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga”. Tek nakon podizanja optužnice Safetova supruga je puštena da se brani sa slobode, uz mjere nadzora, nenapuštanja boravišta i obavezu svakodnevnog javljanja policiji.

Istoga dana, protiv bivšeg ulcinjskog gradonačelnika Gzima Hajdinage podnijeta je krivična prijava zbog sumnje da je zloupotrijebio službeni položaj u poslovanju sa Naserom Keljmendijem, koji se prijavom tereti za bespravnu gradnju. Malo ranije saopšteno je kako se u međunarodnu finansijsku istragu protiv Keljmendija uključio i američki Federalni biro (FBI), zbog njegovog uticaja koji seže preko okeana.

Posljednje akcije jesu izazvale neprilike Keljmendiju i posebno Kaliću, ali hobotnica i dalje funkcioniše.

,,Švercerski poslovi nijesu stali. Svi dostupni podaci ukazuju da čitava armija kriminalaca uhodanim kanalima i dalje prenosi drogu, oružje, cigare, naftu i drugu akciznu robu. Zar nije dovoljan podatak da dnevno kroz Crnu Goru prođe šesto kilograma droge. Ukazali smo koje se kriminalne grupe i kojim putevima time bave. Samo da ide tragom novinarskih informacija, posla za policiju bi bilo još dosta”, kaže Monitorov izvor.

Da li će klupko prekograničnog šverca početi da se odmotava, i hoće li se steći uslovi da se odbjegli rožajski policajci vrate u zemlju, znaće se prije svega po ishodu slučaja Kalić i Keljmendi. Odbjegli policajci imaju dokaze za mnoge druge, sitnije ribe u dugačkom lancu. Ako bude slijedila uputstva i zahtjeve EU, država mora hitno početi da ulaže u zatvorsku infrastrukturu i širenje kapaciteta. Postaje tijesno.

SLUČAJ HAJDINAGA
Kolateralna šteta vlasti i svojih odluka

U danu kada se ulcinjskom čaršijom pronio glas da će biti imenovan na funkciju ministra za ljudska i manjinska prava u crnogorskoj Vladi, policija je protiv bivšeg gradonačelnika Ulcinja Gzima Hajdinage podnijela krivičnu prijavu za zloupotrebu službenog položaja. Hajdinaga je bio zatečen. Izjavio je tek da je sve radio po zakonu i da vjeruje pravosuđe.

Početkom ove godine inspektori za privredni kriminal su po naređenju specijalnog tužioca kontrolisali poslovanje ulcinjske opštine, da bi nakon nekoliko mjeseci saopštili da ,,u postupanju gradonačelnika Ulcinja nije bilo elemenata krivičnog djela”. Nova istraga tužilaštva pokrenuta je u septembru kada je nezvanično saopšteno da je ,,Hajdinaga jednom broju investitora dozvolio gradnju na području te opštine iako za to nijesu imali dozvolu i time prouzrokovao milionsku štetu za budžet”. U prijavi policije je navedeno da se radi o zaključivanju ugovora o avansnoj uplati naknade za uređenje gradsko-građevinskog zemljišta za objekte na lokacijama za koje nijesu postojali planski dokumenti u vrijednosti od 1,87 miliona eura”.

MANS je sredinom decembra objavio 74 ugovora o akontativnom plaćanju komunalija u opštini Ulcinj, čija vrijednost iznosi skoro 2,5 miliona eura, dok u novoj lokalnoj vlasti u Ulcinju tvrde da je taj iznos oko 4,5 miliona eura.

Ukoliko se zna da se Hajdinagi stavlja na teret krivično djelo “zloupotrebe službenog položaja u produženom trajanju”, onda je za očekivati da će to biti dug proces.

Iz tužilaštva je na početku istrage saopšteno da se predistražne radnje vode i protiv najbližih Hajdinaginih saradnika, a koji su bili funkcioneri Demokratske partije socijalista i Demokratske unije Albanaca. Nije slučajno što su novci od nezakonito prikupljenih komunalija najviše prikupljeni i trošeni tokom 2010. godine, kada su u Ulcinju dva puta (u maju i oktobru) održani lokalni izbori. Odgovornost svih djelova vlasti i vladajuće koalicije za ove nelegalne radnje je nesporna, pa tek treba očekivati da se razmota klupko. O ovim finansijskim transakcijama policija i tužilaštvo su sve znali, barem od početka godine, kao i crnogorska Vlada i sudstvo, jer je Hajdinaga o tome svjedočio na suđenju trojici komunalnih inspektora koji su uhapšeni u februaru 2009.

Pogodan momenat za akciju odabran je u trenutku kada se vodi široka međunarodna akcija protiv Nasera Keljmendija, te u jeku obračuna u vrhu vlasti, zbog čega se Crna Gora praktično nalazi u vanrednom stanju. Zato je Hajdinaga, na neki način, “kolateralna šteta” tih procesa, ali, prije svega, svojih odluka i očekivanja da će zauvijek imati zaštitu vrha vlasti.

Mustafa CANKA
Tufik SOFTIĆ

Komentari

DRUŠTVO

EUROPOL  IDENTIFIKOVAO NAJOPASNIJE KRIMINALNE MREŽE NA KONTINENTU: Mapa evropskog podzemlja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da kriminalno savezništvo ne poznaje jezičke, nacionalne, rasne ili vjerske barijere možda najbolje potvrđuje podatak da je među članovima 821 registrovane kriminalne mreže zastupljeno ukupno 112 nacionalnosti, pri čemu je dvije trećine kriminalnih mreža sastavljeno od pripadnika više nacionalnosti

 

Europol je prošle nedjelje objavio analizu kojom su objedinjenji podaci svih država članica Evropske Unije i 17 partnerskih zemalja Europola van EU o najopasnijim kriminalnim mrežama u Evropi. Rezultat je popis najopasnijih i najorganizovanijih kriminalnih grupa i njihovih članova. „Napravljen je jedinstven skup podataka o 821 kriminalnoj mreži najvećeg rizika, s opsežnim informacijama o svim aspektima koji ih opisuju i pomažu u procjeni njihove prijetnje. Ove kriminalne mreže, čije članstvo premašuje 25 .000 pojedinaca, odabrane su na temelju kriterijuma prijetnje koju predstavljaju. Te su mreže aktivne u nizu područja kriminala, od trgovine drogom do krijumčarenja migranata, imovinskog kriminala i drugih“, piše u izvještaju objavljenom na sajtu EUROPOL-a. Da bi lakše razumjeli pomenuti broj pripadnika kriminalnih organizacija „najvećeg rizika“, pomenimo da je on veći od broja zimus popisanih stanovnika Kotora, Danilovgrada, Ulcinja, Tivta, Pljevalja… Takođe, podaci nedavno predstavljeni u Briselu pokazuju kako kriminalne organizacije usko sarađuju sa svojim kolegama iz regiona, drugih djelova Evropa ali i onima sa drugih kontinenata. Tako je u izvještaju pod nazivom “Dekodiranje najopasnijih kriminalnih mreža EU“ navedeno da je nekoliko različitih kriminalnih grupa, sastavljenih od članova porijeklom iz bivših jugoslovenskih republika – Crne Gore, Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije „u velikom obimu“ uključeno u krijumčarenje kokaina iz Južne Amerike do različitih evropskih odredišta. Analizom pobrojanih kriminalnih mreža identifikovane su njihove osnovne karakteristike i „snažno prisustvo“ širom EU i regiona Zapadnog Balkana. „Oni su, takođe, uspostavili veoma snažno prisustvo u Latinskoj Americi, iskorišćavajući mogućnosti za korupciju u ključnim lukama i u brodarskim kompanijama. Oni na taj način vrše sveobuhvatnu kontrolu nad snabdijevanjem kokainom. Neke od ovih grupa su specijalizovane i, u velikoj mjeri, uključene u razne oblike nasilja, profesionalne otmice i pogubljenja, korupciju, pranje novca, trgovinu oružjem i eksplozivom i falsifikovanim dokumentima. Nasilje se, uglavnom, koristi kao odmazda za izgubljene ili propale pošiljke droge, ali i za sticanje dominacije nad teritorijom ili lancem snabdijevanja”, navodi se u izvještaju.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PONOVNO PODIZANJE OPTUŽNICE U SLUČAJU PREDSJEDNIKA OPŠTINE BUDVA I JOŠ 20 OSUMNJIČENIH: Jesu li ispravljeni nedostaci optužnice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da dopuni optužnicu, na koju je sutkinja Vesna Kovčević imala dosta primjedbi,  Specijalno tužilaštvo je imalo rok od dva mjeseca.  Optužnica je dopunjena, a odgovor na to koliko kvalitetno,  će dati ročište za njenu kontrolu

 

 

Specijalno državno tužilaštvo ponovo je podiglo optužnicu protiv predsjednika Opštine Budva Mila Božovića i još 20 osumnjičenih, koju im je, prethodno, Viši sud u Podgorici vratio na doradu. To je zvanično objavljeno na sajtu Specijalnog državnog tužilaštva, ali u saopštenju osim inicijala osumnjičenih i krivičnih djela za koje se terete, nije bilo ni riječi o tome na koji način i kojim dokazima su dopunili optužnicu.

Da li će njihova dopuna biti dovoljna da vijeće sutkinje specijalnog odjeljenja Vesne Kovačević uvjeri da treba da se potvrdi tužilački akt biće poznato nakon kontrole optužnice, koja tek treba da bude zakazana.

Malo je poznato javnosti i zbog čega je sutkinja Kovačević presavila tabak i rekla da po prvoj optužnici ne treba da se sudi.

Prema rješenju koje je Monitor imao na uvid sutkinja Kovačević navela je da optužnica ne sadrži jasne i valjane razloge u pogledu postojanja osnovane sumnje u odnosu na okrivljene, odnosno ne sadrži razloge koji bi zadovoljili nezavisnog posmatrača da vjeruje da su okrivljeni osnovano sumnjivi da su izvršili svako krivično djelo koje je predmet optužbe.

Obrazlažući svoj stav, ona je kao jedan od razloga da vrati optužnicu navela  da Specijalno državno tužilaštvo nije pružilo konkretne dokaze da su Božović i suspendovani pomoćnik direktora Uprave policije Dejan Knežević odavali povjerljive bezbjednosne informacije ljudima iz kriminalnog miljea.

Tokom analize dokaza koji su joj predočeni, pravnu zamjerku našla je i kada je riječ o komunikaciji koju su prema tvrdnjama SDT-a, putem SKY aplikacije imali pripadnici ove kriminalne grupe

Naime, u aktu SDT-a koji se poziva na Skaj prepisku Ljuba Milovića, Radoja Zvicera, Ivana Stamatovća, Petra Lazovića i Milete Ojdanića, prema onome što je utvrdila sutkinja Kovačević, nema tačnih i preciznih podataka, odnosno poruka koje je uputio okrivljeni Dejan Knežević iz kojih bi se moglo utvrditi postojanje osnovane sumnje kada je tačno odao ili saopštio neki podatak, a čije odavanje je prouzrokovalo ili bi moglo da prouzrokuje štetne posljedice za bezbijednost Crne Gore.

To je samo jedna pravna primjedba u nizu. Sitnih i krupnih. Među sitnijim je primjedba sutkinje da je kod ličnih podataka okrivljenog Milete Ojdanića navedeno  da je bivši službenik policije što je suprotno odredbama člana 100 i člana 192 ZKP-a koji tačno taksativno navodi koje podatke treba da sadrži optužnica „ a što se tiče ličnih podataka okrivljenih lica pa je u ovom dijelu neophodno izvršiti ispravku optužnice“.

Jedna od krupnih je i to što  je sutkinja Kovačević od SDT-a tražila  da precizira kada je Milo Božović prikupljao informacije i koristio ih za potrebe kriminalne organizacije, jer nijesu navedeni konkretni dokazi, ni sadržaj komunikacija ostvarenih preko SKY ECC aplikacije iz kojih to proizilazi.

“Nije navedeno ni kojim konkretno informacijama je okrivljeni Milo Božović, kao poslanik u Skupšini Crne Gore i član Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine CG, imao pristup i koje je to informacije isti odavao kao poslanik u Skupšini CG i član Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine CG kriminalnoj organizaciji, što optužnicu u tom dijelu čini nejasnom i nepreciznom”, piše u odluci suda.

Od SDT-a je zatraženo i da navede kada je Božović postao poslanik obzirom da je ovaj optuženi prilikom kontrole optužnice predočio sudu da u vrijeme kada je navodno odavao podatke sa Odbora za bezbjednost nije ni bio poslanik.

U dokumentu suda se navodi da u optužnici nijesu precizirane uloge Ljuba Milovića i Milete Ojdanića koje je SDT označio kao organizatore, kao ni to na koga su oni to uticali da postavlja njima bliska lica na rukovodeća mjesta u Upravi policije, radi dobijanja podataka označenih stepenom tajnosti i da novcem stečenim kriminalnom djelatnošću na parlamentarnim izborima u avgustu 2020. godine utiču da glasači ne ostvare svoje biračko pravo.

Osim toga, u činjeničnom opisu i obrazloženju predmetne optužnice, smatra sutkinja Kovačević,  treba konkretizovati na osnovu kojih dokaza se utvrđuje da su okrivljeni kojima se stavlja na teret optužnicom radnja mučenja lica koji su pripadnici suprostavljenih kriminalnih organizacija, to i činili, te gdje, kada i koga su tačno mučili. Takođe, zahtijeva se od tužilaštva da precizira koje su podatke okrivljeni Ivan Stamatović, Nebojiša Bugarin, Petar Lazović, Marko Novakovič, Milan Popović i Goran Stojanović, kao policijski službenici, odavali kriminalnoj organizaciji.

Kod dijela optužnice koji se odnosi na opis na koji način su optuženi krijumčarili drogu sutkinja je uočila i da u obrazloženju nema nikakvog bližeg navođenja iz kojih to tačno komunikacija, ostvarenih preko SKY ECC aplikacije, proizilazi ono što se navodi u činjeničnom opisu.

„Tačnije, koje to konkretne komunikacije, između koga i od kada potvrđuju da su okrivljeni kojima se navedeno krivično djelo stavlja na teret učestvovali u neovlašćenom prenosu radi prodaje opojne droge kokain. Naprotiv, u tom dijelu predmetne optužnice SDT samo uopšteno navodi da su pojedini okrivljeni komunicirali u vezi sa predmetnom zaplijenom, iz čega izvodi zaključak da su okrivljeni neovlašćeno prenosili istu, piše u rješenju.

Pored toga, u predmetnoj optužnici za sud je bilo nejasno i iz kojih dokaza proizilazi osnovana sumnja kako je vršena raspodjela opojne droge i način na koji se to radilo.

Dio njenog rješenja odnosi se i na bivšeg pomoćnika direktora Uprave policije Dejana Kneževića, koji se tereti da je odavao tajne podatke, a čije odavanje je prouzrokovalo ili bi moglo da prouzrokuje štetne posljedice za bezbjednost Crne Gore.

„Ali je ostalo nejasno koja je to sadržina telefonskih razgovora prikupljenih sprovođenjem mjera tajnog nadzora određenih po naredbama sudije za istragu Višeg suda u Podgorici, a koje bi ukazivale zaista da ih je odavao okrivljeni Dejan Knežević, osim što SDT navodi da isto proizilazi iz SKY ECC prepiske Ljuba Milovića, Radoja Zvicera, Ivana Stamatovća, Petra Lazovića i Milete Ojdanića, bez navođenja tačnih i preciznih podataka odnosno poruka koje je uputio okrivljeni Dejan Knežević iz kojih bi se moglo utvrditi postojanje osnovane sumnje kada je imenovani okrivljeni tačno odao, ili posljedice za bezbjednost Crne Gore. saopštio neki podatak, a čije odavanje je prouzrokovalo ili bi moglo da prouzrokuje štetne posljedice za bezbjednost Crne Gore, navodi se u rješenju.

Da dopuni optužnicu Specijalno tužilaštvo je imalo rok od dva mjeseca. Šta su za taj period uspjeli da urade pitanje je na koje će odgovor dati ročište za kontrolu optužnice.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KONTROLA DRŽAVNIH PREDUZEĆA: Prepuštena sama sebi i partijama

Objavljeno prije

na

Objavio:

U nekim preduzećima pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta mijenjani su više puta tokom jednog mjeseca. ,,Kada čitate uslove za obavljanje pojedinih poslova, bude jasno fingiranje i način zapošljavanja, kaže Marija Popović-Kalezić, izvršna direktorica CEGAS-a

 

 

Državna preduzeća prepuštena su samima sebi i država ni zakonski ni suštinski ne kontroliše ono što je državni udio, tj. vlasništvo, zaključak je istraživanja 177 državnih i opštinskih preduzeća koju je uradio Centar za građanske slobode (CEGAS).

CEGAS je u februaru uputio na adrese 177 državnih i opštinskih preduzeća zahtjeve za slobodan pristup informacijama, kojim su tražili da im se dostave podaci o broju zaposlenih, zaključno sa 31. decembrom 2023. godine. Pored toga, traženi su i pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji, uslovima i načinu korišćenja službenih vozila, o uslovima i načinu zapošljavanja.

Sva ova pitanja odnose se na preko 20 hiljada zaposlenih koji rade u državnim i opštinskim preduzećima.

Od ukupnog broja preduzeća, 52 odsto njih nije odgovorilo na zahtjev za slobodan pristup informacijama. Ispostavilo se da javna preduzeća različito tumače i odnose se prema Zakonu o SPI, pa su neki objašnjavali da nijesu u zakonskoj obavezi da to urade, dok drugi uopšte nijesu odgovarali na zahtjev.

,,Ukidanjem Zakona o javnim preduzećima, i njihova ‘zavisnost’ od Zakona o privrednim društvima, pravno dozvoljava potpune praznine, kada je odgovornost javnih preduzeća u pitanju. Naše istraživanje je pokazalo koliki je broj onih koji su u zakonskom roku odgovorili na Zahtjev o slobodnom pristupu informacijama, gdje brojka svakako nije pohvalna, ali ne čudi u odnosu na zakonska rješenja. Neki su tražili ‘pravni interes CEGAS-a’, dok su drugi tajnim proglašavali i interna akta, koja bi očekivali na sajtu tih preduzeća (Rudnik uglja, Pljevlja)”, kaže za Monitor  Marija Popović-Kalezić, izvršna direktorica CEGAS-a.

Bilo je i presedana, pa su dokumenta lično dostavljana u kancelarije ove nevladine organizacije. Odgovor na  SPI za kompaniju Zeta Energy nepoznato lice bacilo je na sto zaposlene u organizaciji uz pitanja: ,,Čime se vi bavite, ko vam je direktor?”, pa još ,,Ne treba da se bavite ovim stvarima i ovim poslom, batalite ta posla, to je vaš način da iznuđujete novac”.

Zeta Energy je preduzeće čiji je 51 odsto vlasnik Elektroprivreda Crne Gore (EPCG). CEGAS je zbog ovog incidenta podnio prijavu protiv NN lica zbog zastrašivanja.

A i odgovora je bilo raznih, tako je jednima javni podatak ugovor o djelu sa higijeničarom, dok tajnim smatraju ugovor sa direktorom i menadžmentom. Pomenuti Rudnik uglja Pljevlja pod tajnim podacima smatra i sama interna akta preduzeća, a ima i preduzeća koja u svojoj arhivi ne posjeduju nijedan od traženih podataka.

,,Nacionalna strategija za borbu protiv korupcije bi u svom radu morala dati konkretna rješenja i za javna preduzeća (državna i opštinska), čiji se način funkcionisanja, zapošljavanje, poštovanje i izrada internih akata, kao i način ustanovljavanja zarada ne prati od strane države. Zato i imamo ogromne disbalanse u zaradama direktora i menadžmenta u javnim preduzećima u odnosu na visoko rukovodni državni kadar, da ne govorimo o brojnim poslovima u pravosuđu, zdravstvu i prosvjeti”, ističe Popović-Kalezić.

Iz CEGAS-a su utvrdili i da interna akta nijesu usaglašena u odnosu na vrstu akata koja javna preduzeća moraju posjedovati. I u pravilnicima o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji postoje brojne manjkavosti, pogotovu u opisima radnih mjesta i potrebnih uslova za ispunjenje. Smatraju da je otuda jasno na koji način i kako dolazi do zloupotreba, kada su brojna zapošljavanja u pitanju, bilo partijska ili interesna.

Prema podacima koji su dostavljeni CEGAS-u, većina, 71 odsto javnih preduzeća, nema pravilnik o uslovima i načinu zapošljavanja, 92 odsto ima pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji, a 54 odsto ima pravilnik o uslovima i načinu korišćenja službenih vozila. Kolektivni ugovor nema preko polovine (51 odsto) javnih preduzeća…

,,Uočen je i vrlo mali broj kolektivnih ugovora, zaključen između preduzeća i sindikata, što čudi ako uzmemo u obzir pozamašnu brojku sindikalnih organizacija”, kaže Popović-Kalezić.

Od dostavljenih odgovora, samo pola državnih preduzeća posjeduje kolektivne ugovore, zaključene između sindikalaca i poslodavca, što govori o nedovoljnoj uređenosti prava i obaveza zaposlenih i poslodavaca.

Zanimljivo je da su u nekim preduzećima pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta mijenjani više puta tokom jednog mjeseca. ,,Kada čitate uslove za obavljanje pojedinih poslova, bude jasno fingiranje i način zapošljavanja, navodi Popović-Kalezić .

,,Ako je Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji označen stepenom tajnosti, kako možemo znati za koje smo radno mjesto pretendenti i za koje poslove se možemo prijaviti? Potreba za otvaranjem novih radnih mjesta, sačinjavanje Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji koji će odgovarati realnim potrebama, način zapošljavanja, visina zarada, i obavezno posjedovanje nužnih internih akata, moraju biti kontrolisani i javni”, kaže Popović-Kalezić.

Iz CEGAS-a iznose svoje iznenađenje činjenicom da mali broj javnih preduzeća vodi računa o zaštiti svojih zaposlenih, u dijelu zaštite ličnih podataka, poštujuči Zakon o zaštiti podataka o ličnosti. Umjesto poštovanja zakona i svojih radnika, preduzeća prilikom davanja podataka iz ugovora o radu i ugovora o djelu, često ne anonimiziraju lične podatke. Ističu i da se to pravo najčešće zloupotrebljava onda kada se želi izbjeći cjelokupan odgovor, bez želje za anonimizacijom. Da ponovimo da je tako javni podatak ugovor o djelu sa higijeničarom, dok je tajna ugovor sa direktorom i menadžmentom.

Istraživanje je pokazalo da država ne kontroliše svoja preduzeća, ali i ukazalo da ona nijesu bez kontrole – partijske ili neke druge interesne grupacije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo