Povežite se sa nama

OKO NAS

MANJINSKI AKCIONARI KOLAŠINSKOG SKI CENTRA PODNIJELI KRIVIČNU PRIJAVU TUŽILAŠTVU: Katnić da istraži Bećirovićev posao

Objavljeno prije

na

Oko 350 akcionara kolašinskog Ski centra, među kojima su većinom bivši radnici tog preduzeća, podnijeli su krajem prošle godine krivičnu prijavu Specijalnom državnom tužilaštvu protiv bivšeg stečajnog upravnika tog preduzeća Srećka Medenice, kompanije Bepler Džejkobson registrovane na Kipru, kao i protiv bivšeg predsjednika Privrednog suda Dragana Rakočevića.

Prijava, koju je potpisao predstavnik manjinskih akcionara Rajko Vlahović, podnesena je , kako se navodi zbog osnovane sumanje da su, prilikom privatizacije Ski centra Bjelasica 1998. godine, počinjena krivična djela: prouzrokovanje lažnog stečaja, zloupotreba ovlašćenja u privredi, zloupotreba procjene i službenog polažaja i nesavjestan rad u službi.

„U preduzeću je, u martu 1998. godine, bez ikavog zakonitog razloga otvoren stečaj. U tom trenutku obaveze prema dužnicima bile su neznatne i iznosile su svega dva odsto ukupne vrijednosti imovine. Odmah je uložena žalba. Vrhovni sud je ukinuo nezakonito rješenje o uvođenju stečaja. Uprkos tome, Privredni sud je nastavio vođenje stečaja”, navodi se, između ostalog u krivičnoj prijavi, koja je poslata glavnom specijalnom tužiocu Milivoju Katniću.

Vlahović za Monitor podsjeća da je prije 18 godina u obrazloženju odluke o ukidanju rješenja o stečaju, Vrhovni sud naveo da je prvostepeni sud počinio niz bitnih povreda postupka. Između ostalog i da se postupak vodio u nepropisanom sastavu, da nije ispitana mogućnost prinudnog poravnanja, nijesu uzeti u obzir pribavljeni dokazi i mišljenje vještaka finansijske struke.

„Privredni sud uopšte nije zakazao ročište za raspravljanje postojanja uslova za otvaranje stečajnog postupka. U sporu pred Vrhovnim sudom dužnik je ponudio dokaze – zaključene ugovore sa korisnicima usluga, kao realno pokriće za neizmirene obaveze”, kaže predstavnik manjinskih akcionara.

Nasuprot tendencioznom insistiranju na provođenju stečaja od strane fondova, kao većinskih vlasnika, Privredni sud je, smatra Vlahović, ignorisao zaključke organa upravljanja o mogućnosti poslovanja uz izmirenje ili prolongiranje dospjelih obaveza,a sa čime su se saglasili njihovi izabrani predstavnici u Upravnom odboru dužnika.

„U žalbi Vrhovnom sudu predstavnici DD Ski centar Bjelasica naveli su i to da je preduzeće u izuzetno otežanim višegodišnjim uslovima poslovanja sačuvalo cjelokupni kapital i kroz segmentaciju u 10 akcionarskih društva, skoro privelo kraju postupak transformacije i trajne privatizacije. Vrhovni sud je konstatovao tada i da nalaz vještaka finansijske struke nije obavljen zajedno sa stečajnim sudijom i po instrukcijama stečajnog sudije”.

O sve se to Privredni sud oglušio i, kako se navodi u krivičnoj prijavi Katniću, po ukinutom rješenju o uvođenju stečaja za stečajnog upravnika izabrao Srećka Medenicu. Vlahović tvrdi da dotadašnjem direktoru Ski centra Bjelasica Luki Medenici nikada nije dostavljeno drugo rješenje o stečaju. Te nezakonite radnje, tvrdi on, traju sve do prodaje preduzeća firmi Bepler i Džejkobson 2007. godine.

„Te godine u dnevnom listu Dan oglasila se i sutkinja Privrednog suda Nataša Bošković. Ona je od vrhovnog državnog tužioca tražila pomoć pri rasvjetljavanju nezakonitosti prilikom prodaje Ski centra Bjelasica”, podsjeća Vlahović.

„Slobodno mogu reći da je Privredni sud bio karika u lancu onih koji su omogućili da sumnjiva firma Bepler i Džejkobson profitira na štetu javnog interesa i radnika. Podsjećam da je za svega 550.000 eura prodato 147.000 m2 zemljišta, kao i žičara Ćupovi i tri ski lifta, dva restorana, vodohvat i vodovod Jezerine-Bljušturni do, tabač snijega… Da je samo prodavano zemljište to bi bila smiješna cijena, jer je prodato po nešto više od tri eura po kvadratu. Jasno je čiji je interes bio prodaja. Javni, sigurno nije”, tvrdi Vlahović.

Trenutno, kako on kaže, Zoran Ćoćo Bećirović, koji se pominje kao vlasnik kolašinskog Ski centra, potpuno je zanemario interese manjinskih akcionara i ne spominje ih. Iako je, kako tvrdi Vlahović, udio manjinskih akcionara u imovini preduzeća oko 13 procenata, do sada nikada nijesu obaviješteni o svojim pravima niti im je isplaćena dividenda. Prema Zakonu o insolventnosti privrednih društava, sud je bio obavezan da, napominje Vlahović, vrati preostalu imovinu manjinskim akcionarima a da oni po svojoj volji unesu svoju imovinu u novo društvo kao nenovčani ulog, prodaju novom vlasniku ili zadrže.

„Privredni sud je omogućio većinskom vlasniku Beppler Jacobson LTD da kroz nekoliko nezakonitih dokapitalizacija skoro potpuno izbaci manjinski dio.U izjavama za medije Bećirović nikada nije pomenuo manjinske akcionare. Takođe, nama nije pripao nijedan cent od prodaje hotela Bjelasica i ugostiteljskih objekata uz magistralu. Sve to nas je po zakonu sledovalo”, kaže predstavnik manjinskih akacionara.

Sve je to navedeno i u krivičnoj prijavi Katniću. Vlahović poziva specijalnog tužioca da „konačno razotkrije pljačku koja se degodila u kolašinskom Ski centru”.

Do tada manjinski akcionari, odnosno njihovi predstavnici neće, najavljuju, prisustvovati sjednicama Skupštine tog preduzeća.

,,Ne želim da svojim prisustvom dajem legitimitet nezakonitim radnjama u tom preduzeću. Što se grbo rodi, vrijeme ne ispravi. Vlada je svojevremeno odabrala Zorana Bećirovića i Dragana Brkovića kao spasitelje crnogorske privrede. Kako su je ‘spasili’ vidi se. Što se Kolašina tiče, da je umjesto Bećirovića prošao cunami, manje bi štete ostalo”, zaključuje Vlahović.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

TRI DECENIJE OD PROGLAŠENJA EKOLOŠKE DRŽAVA: Građani prinuđeni da protestima brane prirodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dan uoči obilježavanja 30. godina od proglašenja ekološke države, ekolozi su najavili protest. Smatraju da se nema što slaviti. I pored silnih obećanja nove vlasti, mještani su i dalje prinuđeni da protestima brane svoju životnu sredinu

 

U ponedjeljak 20. septembra obilježiće se 30 godina od proglašenja Crne Gore za ekološku državu. Biće svečano. A na terenu i nema mjesta za pretjerano slavlje. Veliki zagađivači Termoelektrana Pljevlja, Kombinat aluminijuma, Željezara, i dalje nesmetano truju vazduh i prirodu. A kao i prije promjene vlasti građani su prinuđeni da protestima brane životnu sredinu u kojoj žive.

Desetak mještana potkomovskih sela u Andrijevici su prošlog četvrtka uhapšeni nakon što su blokirali prolaz kamiona preduzeća Bojkomerc. Mještani su poručili da je dosta bilo pljačke njihovog bogatstva i traže od Vlade da što hitnije preispitaju koncesione ugovore i da zaustave svaku dalju sječu šume na tom prostoru.

,,Posebno tražimo da se zaustavi izvođenje bilo kakvih radnji u dijelu Bradavca gdje se nalaze izvori pitke vode s kojih se nekoliko sela napaja vodom. To je naš ultimatum, jer ako dozvolimo da se nastavi dalja sječa šume, onda će naša sela zbog pokretanja strmog terena nestati s lica zemlje”, poručio je mještanin Strado Babović.

I prije i poslije hapšenja, mještani zahtijevaju da se što prije, u cilju sprečavanja daljeg uništavanja šuma, vodoizvorišta i putne infraksture od strane koncesionara, iniciraju izmjene zakona o upravljanju državnim resursima.

Vladi se ne žuri, a važeći zakon je na strani koncesionara. Nakaradni zakoni i ugovori iselili su narod sa ovih prostora, kazao je na protestnom skupu održanom u nedjelju u Konjuhu Rašid Marković, koji je govorio u ime drvoprerađivača. ,,Evidentno je da je šumaska mafija potpomognuta svim institucijama i kapacitetima države. S prirodnim resursima nestaje narod sa sjevera i to je državni udar”, istakao je Marković.

Na protestu je drvoprerađivač iz Plava Edin Šarkinović objasnio: ,,Jedan kamion koncesionara preveze u prosjeku oko 40 kubika balvana. Ta drvena masa se prodaje za oko 4.000 eura i ta sirovina ide preko granice. Kada bi taj jedan kamion građe lokalni drvoprerađivači pretvorili u neku uglačanu dasku, imali bi prihod od 12.000 eura, a ako bi od tog drveta uradili patos imali bi 20.000 eura. Takođe, država bi preradom tog drveta uzela četiri puta veći prihod po osnovu PDV-a, u odnosu na ono što daje koncesionar. Uz to, određenim vidom poluprerade zaposlio bi se značajan broj radnika. Sve zajedno ukazuje da je po srijedi velika pljačka naroda i države”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO SE FABRIKA PEŠKIRA NAŠLA U STEČAJNOJ MASI AUTOPREVOZNOG PREDUZEĆA SIMON VOJAŽ: Gume, kočnice, peškiri, dizalice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispostavilo se da  fabriku peškira u bihorskom selu Savin bor nije gradio ni  turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

 

Kada je nedavno objavljen oglas za prodaju beranske autoprevozne kompanije “Simon vojaž” kroz stečaj, saznalo se da je u stečajnu masu ušla, i da je zajedno sa cjelokupnom imovinom , na prodaju data i imovina u selu Savin Bor. Tada se i otkrilo da se radi o nesuđenoj fabrici peškira u tom bihorskom selu.

Tako se ispostavilo da ovu fabriku niti je gradio turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, koji je bio suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

Kada su stupili u štrajk polovinom 2020. godine, radnici “Simon vojaža” su javno pitali zašto je Adrović njihovim novcem pravio fabriku u svom rodnom selu. Tada to niko nije demantovao, a sada se ispostavilo da fabrikazaista  jeste građena novcem “Simon vojaža” i ušla je u stečajnu masu koja će se polovinom oktobra naći na javnoj licitaciji.

Kakvi su samo hvalospjevi ispjevani Ismailu Arslaniju, kome sada nama ni traga, i Mehmedu Adroviću te 2017. godine, neposredno pred lokalne izbore u Petnjici. Četrdesetdvogodišnji Arslani je predstavljen kao suvlasnik kompanije “Euro Bor” u okviru koje je trebalo da radi fabrika peškira i partner Mehmeda Adrovića.

Navodno je tih dana dopremio iz Turske prve metre sirovine za izradu bihorskog peškira koji će, kako je tvrdio „pokoriti“ region.

Arslanov partner u poslu, Mehmed Adrović tada je govorio da je optimizam turskog tekstilca opravdan, a da je njegov portfolio više nego impresivan.

Lokalni mediji pod kontrolom DPS-a potrudili su se i da objave po nešto iz njegove biografije, kao na primjer, da je rođen u Denizliju, turskom gradu poznatom po razvijenoj tekstilnoj industriji. Da je dvadeset godina u poslu sa tekstilom, kao i da je oženjen i da ima troje djece, “koja ga gledaju samo tokom praznika”.

“Moj put je manje-više sličan mnogim biznismenima. Počeo sam kao običan radnik, pekao sam zanat i znao sam svoje sposobnosti. Vrlo brzo sam otvorio fabriku u Denizliju gdje sam zapošljavao 200 radnika” – pričao je Arslani za portal Radio Petnjica.

Ostalo je zapisano i da su njegovi počeci vezani za ogromno tursko tržiše ali je, kako je ispričao, brzo uvidio mogućnosti internacionalnog poslovanja, pa je počeo da osvaja tržišta Francuske, Njemačke, Austrije, SAD, Balkana.

“Već dvije godine radim i za UN. Ne mogu reći o kojim konkretno instituciojama se radi jer je ugovorima to zabranjeno ali mogu reći da je riječ o veoma ozbiljnim poslovima” – tvrdio je Arslani.

Ovaj turski biznismen je ispričao da je sa prijateljem iz Izmira obišao Balkan. Rekao je da zna za Balkan sa istorijskog aspekta kao bitan “ali i to da je sada bitan i kao poželjno tržište”.

“Obišli smo sjever Crne Gore, imali smo puno sastanaka, od kojih su neki bili potpuni promašaji, a neki pun pogodak. Tako sam otkrio i Petnjicu kroz lik i djelo ozbiljnog privrednika Mehmeda Adrovića” – kazao je tada Arslani.

Mehmed mu je navodno u tri sata ujutru, kada su se sastali, rekao da “želi da učini nešto za ovaj narod i da vjeruje u uspjeh”.

“Njegove potrebe i ozbiljnost su se poklopile sa mojim razmišljanjem. Tako je sve krenulo” – pričao je Arslan.

 

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO OBEĆANJE O BOLJEM GAZDOVANJU SPORTSKOM INFRASTRUKUROM KOLAŠINA: Država opet najavljuje pomoć  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najvažniji  objekti kolašinske sportske  infrastrukture  primjer su nebrige i neuspješnih pokušaja Opštine da brine o njima. Ovih dana iz Vlade opet stižu  obećanja o drugačijem  gazdovanju Domom mladih i sportskom halom

 

Sportska hala i Dom mladih u Kolašinu izgrađeni su prije 20 godina, a nijedan od ta dva objekta nije potpuno stavljen u funkciju. Štaviše,  Dom mladih je već deceniju bez ikave namjene i skoro je ruina.  Prema onome što je nedavno, prilikom posjete Kolašinu,  izjavio ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, slijedi obiman posao rješavanja i pravnih i infrastrukturnih problema.

Oba objekta se nalaze u tzv. Sportskoj zoni i oba su dio premabicioznih višedecenijskih planova o Kolašinu kao centru za pripreme vrhunskih sportista. Zajedničko im je i to što ni posle dvije decenije od kako su izgrađeni,  nemaju upotrebne dozvole. Dom mladih, prema podacima,  Uprave za katastar i državnu imovinu Crne Gore,   ni građevinsku.

Taj turistički objekat radio je  svega nekoliko godina i bio je dat na upravljanje privatniku, odnosno Košarkaškom klubu (KK) Gorštak.  Nakon toga, Opština,  čije tada bio vlasništvo, prepustila ga je vandalima i zubu vremena.  Iz objekta je   ukraden namještaj, električni aprati,  polomljena vrata i prozori, fasada uništena…

Gradnja sportske hale u neposrednoj blizini, počela je u  maju 1996. godine. Bio je to  kapitalni projekat podrške  ekonomskom i turističkom razvoju Kolašina. Stavljena je u funkciju 13. jula 2001. godine, a već deceniju kasnije započela je njena kompletna rekonstrukcija. Izgradnju tog objekta, preko tadašnje Direkcije javnih radova, finansirala je Vlada.  Opština je samo ustupila zemljište.   Iz državnog budžeta izdvojen je novac i za rekonstrukciju, koja je podrazumijevala zamjenu  parketa, grijanje na plin i modernizovane svlačionice. Međutim, sve do sada nije završena fasada. Za rekonstrukciju je potrošeno  više od million eura.

Oba objekta su sada vlasništvo države. Dio  imovine u Sportskoj zoni,  prije nekoliko godina,   Opština  je ustupila državi i tako kompenzovala dio pozamašnog poreskog duga.

U više navrata propali su pokušaji kolašinske lokalne vlasti da halom i Domom mladih  gazduje domaćinski.  Formirano je bilo i preduzeće koje je trebalo da  upravlja tiim objektima i ostalom sportskom infrastrukturom.  Međutim, jedinu korist od njega je imao direktor Srećko Medenica.  On je, tokom 2011.  godine bio direktor JP Sportski centar i za to primao zaradu, a u preduzeću niti je bilo više  zaposlenih niti je poznata čime se bavilo.

Hala je Opštini postala prevelik teret i zbog tuga za utrošenu struju od skoro 200.000 eura.   Nekoliko godina  tom objektu je bila isključena električna energija. Sportisti trenirali uz svjetlost šterika, a prostorije su zagrijavali ložeći peći na drva.

U međuvremenu je država navila formiranje novog preduzeća Centar  za pripreme sportista. Te planove sugrađanima je 2014. godine prenio tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković.

„Imam uvjeravanja sa državnih adresa i da će smještajni kapaciteti u Domu mladih biti preuređeni i podignuti na veći nivo, daleko uslovniji za boravak. Sve to, računajući i nadavno završeni fudbalski teren i još neke infrastrukturne investicije, omogućiće Kolašinu da postane konkurentno mjesto za pripreme sportista, za šta je klimatski idealan”, saopštio je tada  Brajušković.

Projektom, kako je najvaljivano, trebalo je da bude  biće obuhvaćena pored dva objekta i zemljište od 30.000 matara kvadratnih.  Planovi se nikad nijesu obistinili, pa su i Opština i država još jednom pokazale da nijesu imale  volje da brine o vrijednom dijelu sportske infrastrukture.  U Kolašinu sada opet imaju velika očekivanja od države.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo