Povežite se sa nama

OKO NAS

MANJINSKI AKCIONARI SKI CENTRA KOLAŠIN POKUŠAĆE DA ZAINTERESUJU DRŽAVNO TUŽILAŠTVO ZA SVOJE NEVOLJE: Lako dokaziva pljačka

Objavljeno prije

na

Manjinski akcionari Ski centra Kolašin 1450 spremili su dokumentaciju, kojom će pokušati da državno tužilaštvo motivišu da preispita privatizaciju Ski centra Bjelasica. Imaju, kako tvrdi predstavnik manjinskih akcionara Rajko Vlahović, nove ,,papire”, koji dokazuju kako je urnisana imovina tog skijališta, koje je izgrađeno prije više od dvadeset godina, a od njega su i lokalna uprava i država očekivali mnogo. No, sva ta očekivanja pala su u vodu kada je 1998. godine uveden stečaj, prema mišljenju mnogih, isforsirano i, kako tvrde, nezakonito. Manjinski akcionari su oštećeni, a do sada nijesu uspjeli da ikog od nadležnih zainteresuju za svoje nevolje.

„S detaljnom dokumentacijom i valjanim argumentima obratićemo se državnom tužilaštvu za koje vjerujemo da ima kapaciteta da nas ‘sasaluša’ i preduzeme mjere u skladu sa zakonom. Nećemo odustati, bez obzira na to što vrijeme prolazi, a do sada nije ništa učinjeno”, kaže Vlahović.

On podsjeća da je u trenutku kada je Privredni sud pokrenuo stečaj u tom preduzeće, dug bio manje od pet procenata od ukupne imovine, kojom je firma raspolagala. Nakon toga, DD Ski centar Bjelasica podnio je žalbu Vrhovnom sudu u zakonskom roku protiv rješenja o otvaranju postupka stečaja Privrednog suda u Podgorici St.br. 619/97 od 19. 03. 1998. zbog bitnih povreda Zakona o prinudnom poravnanju, stečaju i likvidaciji (ZPPSL) i Zakona o parničnom postupku (ZPP). Vrhovni sud uskoro je u cijelosti uvažio žalbu.

U obrazloženju odluke Vrhovni sud je naveo da je prvostepeni sud, napominje Vlahović, počinio niz bitnih povreda postupka. „Između ostalog, postupak se vodio u nepropisanom sastavu, nije ispitana mogućnost prinudnog poravnanja, nijesu uzeti u obzir, niti cijenjeni pribavljeni dokazi i mišljenje vještaka finansijske struke. Prvostepeni, po ocjeni Privrednog suda, uopšte nije zakazao ročište za raspravljanje postojanja uslova za otvaranje stečajnog postupka”.

U sporu pred Vrhovnim sudom dužnik je ponudio dokaze – zaključene ugovore s korisnicima usluga, kao realno pokriće za neizmirene obaveze. Nasuprot tendencioznom insistiranju na provođenju stečaja od srane fondova, kao većinskih vlasnika, Privredni sud je, smatraju neki od bivših radnika, ignorisao zaključke organa upravljanja o mogućnosti poslovanja uz izmirenje ili prolongiranje dospjelih obaveza, sa čime su se saglasili njihovi izabrani predstavnici u Upravnom odboru dužnika.

„U žalbi Vrhovnom sudu predstavnici DD Ski centar Bjelasica naveli su i to da je preduzeće u izuzetno otežanim, višegodišnjim uslovima poslovanja sačuvalo cjelokupni kapital i kroz segmentaciju u 10 akcionarskih društva, skoro privelo kraju postupak transformacije i trajne privatizacije”, napominje Vlahović.

Na osnovu svega toga Vrhovni sud je odlučio da je „pobijano rješenje o stečaju donijeto uz bitne povrede odredaba postupka i na osnovu pogrešno i nepotpuno utvrdjenog činjeničnog stanja”.

Dalje, Vrhovni sud konstatuje da nalaz vještaka finansijske struke nije obavljen zajedno sa stečajnim sudijom i po instrukcijama stečajnog sudije, da finansijski vještak nije pozvan da upotpuni svoj nalaz, što sve ne predstavlja valjanu osnovu za donošenje zakonite i pravilne odluke.

Odlučeno je i da, s obzirom na to da raspolažu s preko desetinom kapitala društva, radnici u ovom slučaju imaju pravo da se tretiraju kao samostalna stranka u sporu, koja će takođe biti uredno zastupana.

No, i pored svega toga, kako tvrdi predstavnik manjinskih akcionara Vlahović, Privredni sud je ignorisao odluku Vrhovnog suda. Kako on kaže, stečajno vijeće je nastavilo s postupkom, a da nikada nije donesena odluka o drugom uvođenju stečaja. To jest, o drugom stečaju 1999. godine nijesu bili obaviješteni manjinski akcionari, ali ni tadašnji direktor Luka Medenica, na čiji je prigovor Vrhovni sud poništio rješenje o uvođenju stečaja.

Tako, prema riječima Vlahovića, „nezakonite radnje” traju sve do prodaje Ski centra 2007. godine.

„Slobodno mogu reći da je Privredni sud bio karika u lancu onih koji su omogućili da sumnjiva firma Bepler i Džejkobson profitira na štetu javnog interesa i na štetu radnika. Podsjećam da je za svega 550.000 eura prodato 147.000 kvadratnih metara zemljišta, kao i žičara, tri ski lifta, dva restorana, vodohvat i vodovod Jezerine-Bljušturni… Da je prodavano samo zemljište, to bi bila smiješna cijena, jer je prodato po nešto više od tri eura po kvadratu. Jasno je čiji je interes bio prodaja. Opštedruštveni sigurno nije”, tvrdi Vlahović.

Kako su prošle godine novinarima ispričali neki bivši radnici, nezakonite radnje nastavljene su i poslije prodaje skijališta Zoranu Bećiroviću. Privredni sud je umjesto da vrati preostalu imovinu manjinskim akcionarima pošto je izmirio sva dugovanja DD Ski centar Bjelasica isplatio većinskim vlasnicima (Fondu za razvoj, Fondu PIO i Zavodu za zapošljavanje) 250.000 eura od prodaje njihovog dijela imovine.

Manjnski akcionari znatno su lošije prošli – suprotno zakonu bez saglasnosti akcionara sud prepisuje njihovu imovinu u akcije kao dio firme kupca Beppler Jacobson LTD.

„Sud je bio obavezan da kako izričito propisuje Zakon o insolventnosti privrednih društava vrati preostalu imovinu manjinskim akcionarima, a da oni po svojoj volji unesu svoju imovinu u novo društvo kao nenovčani ulog ili da svoju imovinu prodaju novom vlasniku društva ili da je zadrže. Sud je ovo uradio kako bi omogućio većinskom vlasniku Beppler Jacobson LTD da kroz nekoliko nezakonitih dokapitalizacija skoro potpuno izbaci manjinski dio”, smatra Vlahović.

Prema njegovim riječima, dio preko 300 akcionara u Ski centru Bjelasica bio je oko 13 procenta. On činjenicu da je to sada zanemarljiv procenat, koji se odnosi samo na imovinu skijališta, a ne i hotela Bjelasica, koji je bio u sastavu tog preduzeća, naziva pljačkom.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

AZBESTNE CIJEVI I DALJE U VODOVODIMA: Prosipanje vode i vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Azbestno-cementne cijevi jedan su od razloga što vodovodi u Crnoj Gori u svojim sistemima bilježe prosječne gubitke od blizu 70 odsto. Voda otiče mimo cijevi, kao i vrijeme da se šteta i rizici po zdravlje preduprijede. Projekat zamjene ovih cijevi, za koji je potrebno oko 150 miliona eura zastao je – ne samo zbog para, već i politike

 

Zbog zdravstvene zaštite i ogromnih tehničkih gubitaka u vodovodnim mrežama već godinama se upozorava na neophodnost zamjene azbestno-cementnih cijevi. U Crnoj Gori imamo vodovodnu mrežu od preko 600 kilometara cijevi napravljenih smješom azbesnih vlakana i cementa, materijala koji su izbačeni iz upotrebe u Evropskoj uniji još 2005. godine. U Crnoj Gori zabrana stavljanja u promet i upotrebu azbesta uvedena je Zakonom o životnoj sredini iz 2016.

Privilegiju da ne piju vodu iz azbestno-cementnih cijevi trenutno imaju samo stanovnici Plužina i Petnjice. Drugi mogu jedino da se tješe kako ne postoje pouzdani dokazi o štetnom uticaju unošenja azbestnih vlakana u organizam – ako se piju. Ako se ta vlakna udišu, dokazano su kancerogena. Iz Instituta za javno zdravlje su ranije objasnili da nijesu dovoljno razjašnjeni svi detalji u pogledu zdravstvenih efekata unošenja azbesta putem vode za piće koja prolazi kroz azbestno-cementne cijevi. Ipak se smatra da je ovakav unos daleko manje značajan sa zdravstvenog aspekta od udisanja čestica azbesta. Svjetska zdravstvena organizacija do sada nije utvrdila kancerogenost azbesta unijetog gutanjem tečnosti, pa zbog toga i ne postoje smjernice o dozvoljenoj količini u vodi. Prepoznat je rizik za radnike koji rade na uklanjanju azbestnih cijevi, jer mogu udahnuti čestice ovog materijala.

Ono što se sa sigurnošću zna je da cijevi imaju nedostatak zbog velikog gubitka vode koja protiče kroz njih – do dvije trećine.

U rješavanje ovog problema krenulo se 2019. godine, ali se nije daleko odmaklo. NVO Udruženje za unaprijeđenje vodosnadbijevanja, tretman i odlaganje otpadnih voda Crne Gore uz finansijsku podršku UNDP-a, od 9.050 eura, realizovalo je projekat Zamjena azbestnih cijevi u vodovodnim mrežama Crne Gore. Urađeni su projektni zadaci za 21 opštinu i prikupljeni podaci o ukupnoj dužini azbestnih cijevi u gradskim vodovodima koja iznosi 614,21 kilometar.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma za Monitor objašnjavaju da ,,naredni korak koji je trebao da uslijedi jeste izrada Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi u vodovodnim mrežama i obezbjeđivanje finansijskih sredstava za implementaciju projekta. Izrada Glavnih projekata rekonstrukcije azbestno-cementnih cijevi je aktivnost koja je definisana i Akcionim planom za ispunjavanje završnih mjerila za Poglavlje 27- životna sredina i klimatske promjene. Nosilac aktivnosti je Udruženje za unapređenje vodosnabdijevanja, tretman i odvođenje otpadnih voda Crne Gore”.

NVO Udruženje vodovoda i Zajednica opština obratili su se Eko-fondu sa zahtjevom za uključivanje u projekat i finansijsku podršku. ,,Imajući u vidu da je prema procjenama Udruženja potrebno oko 150 miliona eura za realizaciju projekta i ograničena finansijska sredstva kojima raspolaže Eko-fond, dogovoreno je da Eko-fond može pružiti finansijsku podršku samo za izradu Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi”, kazao je za Monitor Draško Boljević, izvršni direktor Eko-fonda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ČEREČENJE SOLANE I ULCINJSKIH PREDUZEĆA: Grad stečaj

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stečaj je jedna od najneomiljenijih riječi u Ulcinju. Stečajem su redovno urnisana sva nekadašnja uspješna ovdašnja  preduzeća, počevši od Agroulcinja preko građevinske firme Primorje i Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera pa sve do Solane. Zato se očekuje da će specijalni tužilac otvoriti istrage i u ovim slučajevima

 

Slučaj ulcinjske Solane pokazuje šta su pohlepa i gramzivost, uz asistenciju države u stanju da devastiraju u kratkom roku. Agonija najstarije ulcinjske kompanije kreće 2004. godine kada Eurofond, koji je kontrolisao biznismen Veselin Barović, postaje većinski vlasnik Solane Bajo Sekulić u stečaju, za oko 800.000 eura. Godinu kasnije pokreće se postupak ,,programiranog stečaja” zbog duga za struju od 13.000 eura, a u međuvremenu, Eurofond podiže kredite zalažući imovinu Solane i emitujući akcije. Banke istovremeno stavljaju pod hipoteku milione kvadratnih metara zemljišta u neposrednom zaleđu Velike plaže.

Nekadašnji rukovodilac finansija u Solani Veselin Saša Mitrović kaže da je najteži udarac ta kompanija doživjela 2010. godine kada je, kako tvrdi, ukradeno 20 hiljada tona soli i milion eura iz blagajne. „Tada je i stavljena tačka na rad Solane, a radnici opljačkani. Kasnije i izbačeni na ulicu, a da niko nije odgovarao za to. I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu!? Zato ih mi radnici i zovemo stečajna mafija“, naglašava Mitrović.

Konačno, 2011. godine uveden je u ovu firmu klasični stečaj rješenjem Privrednog suda. Od tada kontrola nad čitavom Solanom, ostacima ostataka njene pokretne i nepokretne imovine, kao i finansijskim sredstvima, prelazi kompletno u Podgoricu.

U posljednjih deset godina organizovano  je 15 neuspješnih pokušaja prodaje imovine Solane iako je bilo sporno da li Eurofond ima pravo na korišćenje ili svojine nad zemljištem. Ovi javni oglasi služili su da  bi se kupovalo vrijeme dok se ne završi posao definitivnog uništenja Solane.

Već deveta je godina da na Solani nema berbe soli, koja je preduslov da se očuva njen biodiverzitet, te da ona i dalje bude raj za ptice, što je čini staništem koje je važno u svjetskim okvirima. Zato se ona posebno navodi u svim godišnjim izvještajima Evropske komisije za Crnu Goru.

Stečajni postupak još traje, a u toku je procedura kojom se cjelokupna imovina Solane nastoji uknjižiti kao državna svojina, dok bi Vlada Crne Gore bila označena kao nosilac prava raspolaganja. Stečajni upravnik Solane, Žarko Ostojić, najavio je čak da će podnijeti tužbe Upravnom i Privrednom sudu, zbog odluke Savjeta za privatizaciju da ne pretvori pravo korišćenja u pravo svojine, odnosno da je imovina Solane državna svojina.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NACIONALNI PARK PROKLETIJE ŽRTVA BESPRAVNE GRADNJE: Uništavanje šume na privatnom posjedu zakon ne prepoznaje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gusinjanin Đ.V. u potpunosti je uništio planinarsku stazu ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje, kada je odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila

 

Planinarska staza ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje u potpunosti je uništena kada je Gusinjanin Đ.V, uz pomoć građevinskih mašina odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila. Prilikom probijanja puta dužine kilometar, oko 300 stabala oboreno je, srušeno, polomljeno ili iščupano, a zemljište isprevrtano.

Radovi su trajali dva dana, 6. i 7. maja. Prema riječima direktora NP Prokletije Marinka Bajraktarovića, nadzornik tog terena je drugog dana radova čuo mašine i zaustavio ih. Uprava nacionalnog parka o tome je obavijestila Upravu za inspekcijske poslove i Komunalnu inspekciju Opštine Gusinje dva dana kasnije – 9. maja. Inspekcija je na lice mjesta izašla sjutradan, a nadzoru su prisustvovali direktor i radnik službe zaštite NP Prokletije i Đ.V. Tada je konstatovano da su radovi sprovedeni na zemljištu u vlasništvu Gusinjanina. Oko 400 metara staze, širine tri metra, vlasnik je proširio, i taj se dio nalazi u trećoj zoni zaštite NP Prokletije. Ostalih 600 metara je u potpunosti novoizgrađen put, i to u drugoj zoni zaštite parka.

,,Nijesmo dali saglasnost za izvođenje radova u zaštićenom području Prokletija. U toku je proces u kome su preduzete mjere u saradnji sa Upravom za inspekcijske poslove i lokalnom upravom u Gusinju. Obiđen je teren, sačinjen izvještaj, a radovi su stopirani u istom trenutku kada ih je nadzornik uočio, i ne stoje tvrdnje da su se nelegalne radnje vršile naočigled zaposlenih u NP Prokletije, već su sve radnje učinjene po važećim zakonskim procedurama”, naveli su iz Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) u saopštenju.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo