Povežite se sa nama

INTERVJU

MARKO SOŠIĆ, INSTITUT ALTERNATIVA: Džaba smo krečili

Objavljeno prije

na

Upozorio sam da ako nova Vlada nastavi upravljati preduzećima koristeći metode prethodne i gledajući na njih kao na dio partijskog kolača koji treba podijeliti, napuniti svojim ljudima i budućim glasačima, uz toleranciju zloupotreba i neracionalne potrošnje – kao što je to redovna pojava na lokalnom nivou nakon smjena vlasti – onda smo ,,džaba krečili”

 

MONITOR: Ocijenili ste nedavno da je zabrinjavajuće što je i ova Vlada nastavila sa netransparentnim radom. Po vama, otišlo se i korak unazad. Koje su se najvažnije odluke donijele iza zatvorenih vrata?

SOŠIĆ: Transparentnost je bila najvidljivija a u ekspozeu premijera, u praksi je nismo pretjerano vidjeli ni u samom centru Vlade. Manje i neredovno se objavljuju materijali sa sjednica Vlade, prinuđeni smo da zaključke Vlade tražimo zahtjevima za SPI, a naša inicijativa je  da se objavljuju cjeloviti dnevni redovi sjednica Vlade i konačno otvori rad Vladine četiri komisije. Jedna od njih je i ona koja dijeli novac iz budžetske rezerve. Savjet za borbu protiv korupcije na visokom nivou dao je preporuku da se sva davanja iz budžetske rezerve zaustave dok se ne usvoji novi pravilnik i precizniji kriterijumi, ali je Vlada ipak do sada podijelila preko 1,2 miliona na ime pomoći kroz odluke ove komisije.

Generalni sekretarijat Vlade je odbio naše inicijative da učini rad Vlade transparentnijim,  bez dobre volje da pruži iole smisleno tumačenje. Tome se ne treba čuditi jer isti taj organ godinu dana nije odgovorio ni na jedan naš zahtjev niti postupio nakon što je desetak naših žalbi usvojila Agencija za slobodan pristup informacijama.

Jedna od najvažnijih stvari koje čekamo od decembra prošle godine su izmjene i dopune Zakona o SPI. I u posljednjoj verziji nakon javne rasprave tekst nacrta sadrži problematične odredbe vezane za poslovnu i poresku tajnu, vrlo često korišćene izgovore za skrivanje informacija. Apelovali smo na predsjednika Vlade da se ovi problemi isprave. Kako će izgledati prijedlog zakona koji utvrdi Vlada će biti pokazatelj da li su ozbiljno shvatili naše argumentovane prijedloge.

MONITOR: Ocijenili ste i da je Montenegro Works ,,nepromišljeni eksperiment”. Zašto, šta je potrebno da bi se uveo red u oblast državnih preduzeća?

SOŠIĆ: Naša najveća zamjerka na projekat Montenegro Works je netransparentnost ciljeva. Dok u osnivačkom aktu i Statutu piše jedno, iz ministarstva javno govore o sasvim drugim planovima, koji uključuju holding, centralizaciju vlasništva, stvaranje superpreduzeća koje će
upravljati ostalima, čijim akcijama će se trgovati. Način osnivanja, preko noći i bez prethodnih analiza, bez javne i stručne rasprave, uz protivljenje čak i dijela Vlade, ne ulivaju nadu da će ovo preduzeće biti išta osim još jedan problem koji treba finansirati iz budžeta. Procjena uticaja propisa koja je rađena za Montenegro Works je loša i štura, a upravo je Ministarstvo finansija to koje vrši kontrolu kvaliteta ovih procjena za druge resore.

U izjavi za Monitor dva dana nakon parlamentarnih izbora, upozorio sam da ako nova Vlada nastavi upravljati preduzećima koristeći metode prethodne i gledajući na njih kao na dio partijskog kolača koji treba podijeliti, napuniti svojim ljudima i budućim glasačima, uz toleranciju zloupotreba i neracionalne potrošnje – kao što je to redovna pojava na lokalnom nivou nakon smjena vlasti – onda smo ,,džaba krečili”. Nažalost, Vlada je dopustila zamjenu partijskih garnitura u preduzećima, a ako je Montenegro Works jedini sistemski odgovor, onda nam se ne piše dobro.

Da bi se doveo u red haos u državnim preduzećima mora se sistemski krenuti u rješavanje nagomilanih problema, prvenstveno kroz novi pravni okvir za rad državnih preduzeća i uspostavljanje centralnog organa nadležnog za vođenje regulatorne i nadzorne politike u državnim preduzećima. Neophodno je izmijeniti i niz zakona koji dijelom definišu njihov rad – od onog koji definiše zarade zaposlenih u javnom sektoru do zakona o reviziji. Neprihvatljivo je da država bude nemoćna pred sopstvenim preduzećima, i da ona budu ostrva javnog sektora mimo nadzora i partijske tvrđave u kojima se smjenjuje straža zavisno od rezultata izbora.

MONITOR: Kako vidite dosadašnje rezultate Ministrastva finansija?

SOŠIĆ: Ministarstvo se nije proslavilo. Ovdje čak i ne mislim na ulogu u osnivanju Montenegro Worksa i (ne)rad u oblasti državnih preduzeća gdje su nastavili da se ne miješaju, ne prikupljaju informacije i ne djeluju. Činjenica je da se pola godine kasnilo sa sistematizacijom i da mnogi direktorati još uvijek nisu popunjeni.

Previše vremena je potrošeno na izradu i promociju programskog budžeta koji definitivno nije donio više transparentnosti, lošeg je kvaliteta u svim nefinansijskim pokazateljima – tako da više skriva nego otkriva.

Kasni se sa važnim dokumentima kao što je fiskalna strategija. Prekršen je zakon i još nemamo Smjernice makroekonomske i fiskalne politike. Nemamo nijedan izvještaj o sprovođenju programskog budžeta, nije objavljena lista prioritetnih projekata izabranih za kapitalni budžet, ne sprovode se preporuke DRI, nema koraka ka uspostavljanju evidencije
državne imovine, nemamo budžetsku inspekciju… Nije sprovedena ni naša inicijativa da se konačno objave podaci o tome koliko opštine duguju na osnovu poreza i doprinosa i koliko se poštuju ugovori o reprogramu.

Dobar korak je početak prakse objavljivanja svih budžetskih transakcija iz trezora, mjesečno. Međutim,  i to je više na nivou namjere nego rezultata jer su podaci gotovo neupotrebljivi. Imena primalaca sredstava su skrivena imenima banaka, baze su neuredne i nisu objavljene na način na koji je propisan format otvorenih podataka, ne možete ih lako pretražiti ni analizirati, a značajni iznosi su potpuno zatamnjeni, bez mnogo
obrazloženja.

Prvi naredni test je prijedlog budžeta za 2022. godinu. Ako se sa njim bude kasnilo, ako se ne učini sve da se preduprijede moguće zamjerke poslanika u pogledu nivoa detalja i pratećih akata, ako programski budžet bude istog lošeg kvaliteta, za to ne može biti izgovora niti opravdanja.

MONITOR: A Maršalov plan za Crnu Goru?

SOŠIĆ: Više od mjesec dana je prošlo otkako je plan predstavljen javnosti, a do danas sve što smo mogli da vidimo od dokumentacije je promotivni pamflet, koji ima duplo manje riječi nego ovaj intervju. Neprihvatljivo je da  ministri traže da im vjerujemo na riječ da imaju dobar plan, pogotovo u ekspertskoj Vladi. Neprihvatljivo je i da se analize i fiskalne projekcije rade tek nakon što je program već predstavljen – dakle naknadno se rade obrazloženja rješenja koje nam je već predstavljeno.

Naš finansijski sistem je izuzetno osjetljiv na fiskalne rizike, a uprava izrazito loša u izradi analiza fiskalnog uticaja i redovno ga destabilizuje nedovoljno promišljenim zakonima. Kada su 2016. godine usvojeni Zakon o zaradama u javnom sektoru i tzv. ,,zakon o majkama”, zbog nepravilno odrađenih projekcija cijeli budžet je gurnut iz ravnoteže i moralo se pribjeći
radikalnim mjerama rebalansa i ukidanja zakona, sa svim problemima koje je to donijelo.

Zakoni koje će Vlada uputiti Skupštini da bi se ovaj plan sproveo treba da prođu i javnu raspravu, da imaju temeljne pojedinačne analize fiskalnog uticaja koje će svakog ubijediti u ozbiljnost inicijative. Plašim se da za sve to nema vremena do kraja godine kada se mora usvojiti budžet. U isto vrijeme, pristup koji je zauzeo ministar, da nam kao revolucionarne
izume predstavlja opšta mjesta da su reforme neophodne i da plate treba da budu veće, dok istovremeno ne nudi precizne i osmišljene projekcije različitih scenarija niti analize predloženih opcija, s pravom iritira čak i dobronamjerne.

MONITOR: Šta je učinjeno na planu reforme državne uprave i da li se  ide u smjeru njene depolitizacije i racionalizacije, ili je i ova vlast nastavila raniju praksu?

SOŠIĆ: Trenutno se radi na strategiji reforme javne uprave i novim mjerama optimizacije i nadamo se će se uvažiti naši prijedlozi – u suštini da se mora krenuti od tačnih podataka i postojanja kadrovskih evidencija i korišćenja već postojećih mehanizama kadrovskog planiranja. Kako išta raditi u pogledu broja zaposlenih ako ne znamo ni precizan broj ni
strukturu za cijeli javni sektor niti se možemo dogovoriti šta sve spada u javni sektor.

Ne sluti na dobro to što se Ministarstvo finansija grčevito bori da se preduzeća izuzmu iz nove strategije reforme javne uprave, a time i iz svih pokušaja optimizacije. Ili makar uspostavljanja evidencije zaposlenih u ovom dijelu javnog sektora koji je po konzervativnim procjenama brojniji nego centralni nivo uprave – sa preko 12 hiljada zaposlenih.

Prethodni plan optimizacije je od starta bio osuđen na propast. Nije pravljen iz stvarno prepoznate potrebe, niti za građane nego se kao odgovor na zahtjev EU, zasnivao  na netačnim podacima što je nastavljeno  i kroz lažiranje brojki u izvještavanju o sprovođenju. Tek smo ove godine otkrili da imamo oko 15 hiljada zaposlenih u lokalnim samoupravama. To je
dvije hiljade više od cifre koja nam je servirana kroz izvještaje o optimizaciji.

Za sada postoji volja da se novi plan optimizacije pripremi na drugačijim osnovama nego prethodni, makar nadležnom ministarstvu. A  šta će o tome misliti drugi ministri strah me i da pomislim.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA „PREOKRETA“: Izbori su izlaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 posto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme

 

MONITOR: Politička kriza se ne razrješava, već zaoštrava. Opozicija je van parlamenta, i čvrsto stoji na svojim zahtjevima, kao i parlamentarna većina. Ako se i pomenu ustupci, na njih nema reakcije. Kako vidite današnju političku situaciju i političku klasu?

PERIĆ: Politička klasa osjeća sigurnost u postojećem stanju i strah od njegove promjene. Oni ne žele mijenati ovu startešku igru. Ugodno je stalno produkovati krize koje onda kao rješavate bez ikakvog obavezivanja šta ćete konkretno učiniti dok ste na nekoj poziciji.

Nažalost, koliko god ih kritikovali, svjesno ili ne, i onaj kritički orijentisani dio društva koji se nalazi u akademskoj zajednici i značajnom dijelu kredibilnih medija u ključnim momentima im pruža prećutni legitimitet, pristajući na pravila koja oni propisuju. Moguće da je to prvi korektivni faktor koji bi pomogao razvlašćivanju vladajućeg pogleda na politiku u Crnoj Gori – u kojem legitimaciju za bilo kakav politički stav smijete imati samo kroz već etablirane političke strukture. Tu se mora biti strpljiv jer je akademska zajednica kod nas prilično pasivna, a kredibilni mediji su često bili na udaru i žele neku vrstu sigurnosti. Oboje je razumljivo, ali ako se stvari nastave tako odvijati, zajednica će sve manje imati koristi od njih. S namjerom ili bez namjere, oni tako mogu postati dio političke klase. Želim da vjerujem da su prije svega u medijima svjesni ovog izazova koji je pred njima. Naglašavam da mislim na kredibilne medije, ne na pamflete ili žutu štampu.

MONITOR: Šta je izlaz iz političke krize?

PERIĆ: Izbori. Nema nikakve dileme da ovaj sastav parlamenta ne može i ne želi suštinski izlazak iz krize, jer se oni njome politički hrane. Zašto uljepšavati? Oni ne žele da mijenjaju igru koju su osmislili i u kojoj na više ravni odlično prolaze. To je za njih komfor zona. Jedni kao brane državu, drugi je kao napadaju, treći su kao za neko spasonosno rješenje – dakle svako ima svoju ulogu i svoju političku nišu. Dodatno, zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 oposto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme?

MONITOR: Vjerujete li da će doći do izbora sudija Ustavnog suda 28. novembra?

PERIĆ: Već smo čuli iz usta predstavnika nove vlasti da oni sada hoće kontrolu nad Ustavnim sudom. Opet, prethodna vlast ovu poziciju smatra dobrodošlom da koristi svoj ucjenjivački kapital. Ako sudite po tome, teško je očekivati taj izbor krajem novembra, ali neodgovornost je tolika da je teško predvidjeti šta kome može pasti na pamet i što partijski gledano može smatrati korisnim, drugim riječima kakvu nagodbu može sklopiti – i u skladu sa tim glasati.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VEHID ŠEHIĆ, PREDSJEDNIK FORUMA GRAĐANA TUZLE: Dobrosusjedske odnose graditi poštovanjem suvereniteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Želio bih da novo Predsjedništvo BiH uspostavi dobrosusjedske odnose sa Crnom Gorom, Hrvatskom i Srbijom. To podrazumijeva poštovanje suvereniteta i integriteta ovih država, što danas nije slučaj. Neprihvatljiva je trenutna politička situacija u regionu ali kao primjer mogu poslužiti dobri odnosi između BiH i Crne Gore što je uticalo na visok stepen razumijevanja i povjerenja među građanima ovih država

 

MONITOR: Prošlo je 27 godina od parafiranja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH, poznatijeg kao Dejtonski sporazum. U vezi sa njegovim sprovođenjem ili izmjenama podijeljena su mišljenja, naročito u BiH. Kakvo je Vaše mišljenje?

ŠEHIĆ: Istina, prošlo je 27 godina od parafiranja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini ali mnoge obaveze predviđene aneksima ovog Sporazuma nisu ispunjene. U prvom redu razlog je neodgovornost domaćih vlasti što je i uzrok višegodišnje političke nestabilnosti u BiH. Često se čuje da je Sporazum „Sveto pismo“, međutim sam naziv ukazuje da su utvrđeni principi i okvir, te je ostavljena mogućnost i promjena sadržaja aneksa Sporazuma. Obavezu u implementaciji ovog Sporazuma preuzele su SDA, HDZ i SDS. Postavlja se logično pitanje da li su stranke koje su bile vladajuće i tokom rata smogle implementirati ovaj Sporazum, jer se i danas u političkom životu nekih stranaka vidi intencija da se ostvare neki od neostvarenih ratnih ciljeva. Isključivo zaslugom Visokog predstavnika dolazilo je do donošenja određenih zakona a samim tim i izmjena u Sporazumu, pa je između ostalog osnovan Sud BiH, Oružane snage BiH, u početku nametanjem ali su svi ti zakoni dobili legalitet i legitimitet usvajanjem u Parlamentarnoj skupštini BiH.

MONITOR: Željka Cvijanović je u izjavi povodom ove godišnjice tražila „vraćanje izvornom Dejtonu“, a Dodik je ponovio da neće, kao predsjednik RS, poštovati odluke visokog predstavnika Krisitijana Šmita i da će zajedno sa Cvijanovićkom koja predstavlja Srbe u Predsedništvu BiH, „jačati RS“. Kako vi ovo, posebno Dodikovu najavu, tumačite?

ŠEHIĆ: Kao što sam napomenuo, svi zakoni koji su „nametnuti“ od strane Visokog predstavnika, prošli su redovnu parlamentarnu proceduru tako da ih je nemoguće jednostranim aktima taviti van snage jer je isključiva nadležnost da se određeni zakoni ukinu, da ih Parlamentarna skupština BiH stavi van snage, što je u skladu sa Ustavom BiH. Članovi Predsjedništva BiH biraju se iz reda bošnjačkog, srpskog i hrvatskog naroda i njihove temeljne nadležnosti su predstavljanje BiH te zaštita vitalnog entitetskog interesa i ne biraju se kao predstavnici naroda, što je jasno u Ustavu naznačeno. Kako je Visoki predstavnik vrhovni tumač Dejtonskog sporazuma, njegove odluke se moraju poštivati.

 

 

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESKO RADULOVIĆ, ADVOKAT: Nezapamćena institucionalna kriza

Objavljeno prije

na

Objavio:

Institucionalna kriza je poprimila razmjere kakve do sada nijesmo nikada imali. Umjesto slabih institucija iz prethodnog perioda, sada svjedočimo praksi koja takve, slabe institucije, čini nefunkcionalnim umjesto da se radi na njihovom jačanju

 

MONITOR: Protesti se nastavljaju, kao i politička i institucionalna kriza. Kako vidite situaciju u kojoj se zemlja trenutno nalazi?

RADULOVIĆ: Stanje u državi je prilično zabrinjavajuće. Institucionalna kriza je poprimila razmjere kakve do sada nijesmo nikada imali. Umjesto slabih institucija iz prethodnog perioda, sada svjedočimo praksi koja takve, slabe institucije, čini nefunkcionalnim umjesto da se radi na njihovom jačanju. Osim toga, Vladi je izglasano nepovjerenje i ona funkcioniše u tzv. tehničkom mandatu, ali bez ikakvih ograničenja u donošenju odluka. Skupština već godinama ne vrši svoje nadležnosti utvrđene Ustavom jer ne bira članove Sudskog savjeta, ne bira Vrhovnog državnog tužioca, ne bira sudije Ustavnog suda, ne donosi bitne zakone kao što su zakon o vladi i zakon o skupštini, a reforma izbornog zakonodavstva očigledno nije u interesu politčkih partija. U krajnjem, mislim da partitokratija, odnosno partijski i lični interesi političara, prijete da potpuno uruše sve institucije i pravni poredak.

MONITOR: Kriza je zaoštrena nakon usvajanja Zakona o predsjedniku. Da li je taj zakon po vašem mišljenju neustavan?

RADULOVIĆ: Ne sjećam se da je o pitanju nekog zakona pravna struka imala tako jedinstven stav kao u slučaju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predsjedniku. Očigledno je da se radi o zakonu koji nije saglasan sa Ustavom jer se njime definiše nešto što je ustavna materija, i to na način suprotan najvišem pravnom aktu. Predsjednik po Ustavu ima ovlašćenje da predlaže Skupštini mandatara, a usvojene izmjene Zakona definišu da će se, u slučaju da predsjednik države to ne uradi u propisanom roku, mandatarom smatrati osoba koju podrži parlamentarna većina. Nije to nikakva razrada ustavnih odredbi, kako tvrde predlagači, već zadiranje u ustavna pitanja i njihovo definisanje suprotno onome kako ih definiše Ustav. Takođe, ne postoje razlozi i jasno utvrđen javni interes da zakon ima povratno dejstvo. Politički interes koji predlagači imaju je legitiman, ali on se ne može izjednačiti sa javnim interesom i ne može biti razlog za povratno dejstvo zakona.

MONITOR: DPS i opozicija traže da se prvo povuče taj dokument, pa onda odblokira Ustavni sud, dok većina koja je usvojila zakon smatra da prvo treba odblokirati Ustavni sud, koji bi potom odlučivao i o ustavnosti tog zakona. Kako vi vidite korake u rješavanju krize?

RADULOVIĆ: Očigledno je da svi politički subjekti isključivo vode računa o političkim interesima i u skladu s time predlažu i povlače poteze. To pokazuju u kontinuitetu, ne samo u ovom slučaju. Izbor sudija Ustavnog suda više od dvije godine je predmet uslovljavanja, ucjenjivanja i pokušaja političke trgovine. Za to vrijeme bila su čak četiri javna oglasa. Poslanici konstituenata parlamentarne većine – Demokrate, DF i URA su barem jednom, u različitim periodima, odbijali da glasaju za bilo kog kandidata. S druge strane, opozicioni DPS je u jednom periodu preko dva mjeseca bojkotovao rad Skupštine i skupštinskih tijela. Bojkot je prekinut kada se glasalo o smjeni tadašnjeg ministra pravde g-dina Leposavića, ali se nije prekidao kada se odlučivalo o kandidatima za sudije Ustavnog suda. Dalje, premijer Abazović je podršku DPS-a njegovoj Vladi pravdao potrebom deblokade pravosuđa i izborom sudija Ustavnog suda. Kasnije je potpisivanje Temeljnog ugovora takođe pravdao potrebom da se deblokira pravosuđe i izaberu sudije Ustavnog suda. Njegova Vlada izabrana je glasovima DPS-a i Temeljni ugovor je potpisan odlukom njegove Vlade, ali izbor sudija Ustavnog suda još nije izvršen. Istovremeno, Vlada g-dina Abazovića i dalje obavlja poslove izvršne vlasti, što dovoljno govori i nedostatku elementarne političke, ali i moralne odgovornosti. Da zaključim, kada bi postojala volja da se kriza riješi, redosljed koraka bilo bi manje bitan. Nažalost, čini se da ta volja ne postoji.

MONITOR: Očekujete li da Ustavni sud bude odblokiran na sjednici 28. novembra?

RADULOVIĆ: Način na koji su političke partije pristupale ovom pitanju do sada ne daje razloga za nadu da će Ustavni sud biti odblokiran 28. novembra. Volio bih kada bi me političke partije demantovale jer bi to bio korak ka uspostavljanju institucije koja je jedina ovlašćena da autoritativno tumači Ustav i donosi odluke da li je bilo koji akt saglasan sa Ustavom ili nije.

MONITOR: Kome odgovara blokada Ustavnog suda?

RADULOVIĆ: Po logici stvari blokada Ustavnog suda odgovara onima koji krše Ustav jer ne postoji organ koji bi donio odluku da su oni prekršili Ustav. S druge strane, građani su ti kojima to ne odgovara i koji trpe posljedice neustavnog, neodgovornog i neozbiljnog ponašanja političara.

MONITOR: Čak i kada se odblokira Ustavni sud, ostaju brojni problemi u pravosuđu. Kako vidite situaciju u pravosuđu danas?

RADULOVIĆ: Pored Ustavnog suda koji nije funkcionalan, ni stanje u pravosuđu nije baš sjajno. Naprotiv, u v.d. stanju je Vrhovni sud kome je u prvoj polovini godine nedostajalo dvije trećine sudija. U v.d. stanju je Vrhovno državno tužilaštvo i nema izgleda da će iz tog stanja uskoro izaći, a izbor Vrhovnog državnog tužioca gotovo niko više i ne pominje. Donedavno je u v.d. stanju bio i Upravni sud, a Sudski savjet radi u nepotpunom sastavu. Sve ovo je posljedica poltičke trgovine koja se besprizorno odvija pred očima javnosti.

MONITOR: Kako komentarišete puštanje iz pritvora bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice?

RADULOVIĆ: Teško je ozbiljno komentarisati sudsku odluku sa čijim sadržajem javnost nije upoznata. Vjerujem da je sud dao razloge za ukidanje pritvora, odnosno stav da ne postoje okolnosti koje ukazuju da postoji opasnost od bjekstva. Treba podsjetiti da g-đi Medenici pritvor nije ni određen iz ovog razloga, već da se ovaj osnov za pritvor pojavio nekoliko mjeseci nakon što je pritvorena. Mislim da je teško obrazložiti da se opasnost od bjekstva javila nekoliko mjeseci nakon što je g-đa Medenica pritvorena, a da ta opasnost nije postojala u vrijeme pritvaranja. Međutim, javnost je opravdano zainteresovana za ovaj postupak i veoma je važno da odluke suda ne ostavljaju prostora za sumnje. Ovo dodatno jer je g-đa Medenica nedavno u svom iskazu navela da je svjedok mnogih prljavih biografija. Takva izjava može se tumačiti kao poruka sudijama koje bi trebale da donose odluke u postupku koji se vodi protiv nje. Vjerujem da je g-đa Medenica govorila istinu i da je ona svjedočila mnogim prljavim biografijama, ali ne samo u sudstvu, ili možda i najmanje u sudstvu, već više u drugim granama vlasti. Zato bi takva izjava trebala da bude razlog da tužilaštvo pokuša da otkrije o čijim prljavim biografijama se radi i koliko su te biografije prljave jer bi to bilo veoma korisno za jačanje vladavine prava i uspostavljanje sistema odgovornosti.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo