Povežite se sa nama

SVIJET

Maštoviti, hrabri, opasni

Objavljeno prije

na

Obruč Interpola se steže oko ,,elitne” bande kradljivaca sa brdovitog Balkana, ukoliko je suditi po učestalim hapšenjima njenih pripadnika širom Evrope posljednjih nedjelja. Prvo je sredinom juna na Cetinju uhapšen Vladimir Lekić. Lekiću, nezaposlenom 34-ogodišnjaku. Ako je vjerovati detektivima, on je bio ona vrsta tajnovitog, dobro podmazanog kockara kakve je Džems Bond možda sretao po kazinima. Jer kada Englezi pominju Cetinje, planinske vrhove od liskuna, blistava jezera i šumovite doline Crne Gore, prva pomisao im je ambijent iz Kazino rojala, jednog iz serijala filmova o Džems Bondu. Lekić je optužen za pripadništvo elitnim Pink panterima za koje se sumnja da su u smjelim napadima na juvelirnice širom svijeta tokom protekle decenije opljačkali predmete vrijedne oko 140 miliona dolara. Akcije pantera od Londona do Tokija djeluju kao udžbenik za pisanje scenarija za kriminalističke filmove, komentarisao je Sandej telegraf. Sandej telegraf, nedjeljno izdanje londonskog Dejli telegrafa, specijalizovanog za vojna i pitanja bezbjednosti, smatra da su Pink panteri, za koje se vjeruje da ih čine šverceri i pripadnici oružanih formacija iz ratova na Balkanu 1990-tih, koristili svaki mogući trik iz skripti o krađi juvelirnica, ali su dodali i neke nove. Tako su 2004, u Parizu čekali da prodavci budu preokupirani posjetom supruge tadašnjeg francuskog premijera prije nego što su iz neobezbjeđenog sefa pokrali drago kamenje vrijedno 11 miliona eura. U Bijaricu su, pak, svježe ofarbali klupu preko puta juvelirnice kako bi spriječili potencijalne svjedoke da na nju sjednu.
Osam Pink pantera je u dvije limuzine 2008, uletjelo kroz izlog luksuznog šoping centra u Dubaiju kako bi provalili u Graf juvelirnicu, a onda pobjegli sa osam miliona eura vrijednim satovima i dragim kamenjem.
Ništa manje spektakularna nisu bila ni njihova bjekstva. U Sen Tropezu su odmaglili ka brzom motornom čamcu koji ih je čekao dok su se automobili lokalne policije zaglavili u saobraćajnoj gužvi.
,,Mrzim riječ ‘profesionalac’, ali nevoljno njima treba odati izvjesno priznanje,” izjavio je Džon Šo, iz pariske firme SW Associates, koja se bavi nadoknadama štete uslijed krađe nakita.

No, poslije godina haranja Pink pantera tokom kojih su oni izveli neke od rekordnih pljački – kakva je bila upad u juvelirnicu Graffs u londonskom Nju Bond stritu 2003, najveća uspješna krađa dijamanata u Velikoj Britaniji – izgleda da se mreža steže. Nedjelju dana poslije Lekićevog hapšenja u Monte Karlu su pala još trojica osumnjičenih Pink pantera.
U utorak, 18. juna prije podne pred svjetski čuveni kasino u milijarderskom predgrađu Monaka, automobil marke porše 4×4 se parkirao pored ferarija i bentlija čiji su vlasnici kupovali ili razgledali glavnu znamenitost minijaturne kneževine.
„Djelovali su kao tvrdi momci, ali obučeni u dizajnirana odijela i sa naočarima za sunce,” izjavio je jedan izvor u kneževini. Čim je jedan od ljudi izašao iz poršea, nastao je pakao. Niotkuda se stvorilo 30-tak specijalnih policajaca naoružanih mašinkama i ručnim bombama koji su pridošlicama i naredili da legnu na tlo, ali su morali da upotrebe i električne pištolje kako bi ih savladali.
Uskoro su kriminalcima stavljene lisice na ruke i u roku od nekoliko minuta oni su bili u jedinici „A” zatvora Maison d'Arrêt u Monaku. Akcija policije je privukla pažnju velikog broja okupljenih koji su aplaudirili hapšenju.

U prvi mah se sumnjalo da bi jedan od trojice uhapšenih mogao da bude Dragan Mikić, jedan od vođa bande i visokopozicionirani na „listi najtraženijih” Pink pantera. Mikić je 2008. pred sudom u Šamberiju, u jugoistočnoj Francuskoj, proglašen krivim za pljačke u Bijaricu, Kanu, Kurševelu i Sen Tropeu, osuđen u odsustvu na 15. godina zatvora. Njegovi kompanjoni Boban Stojković (35) i Goran Dražić (35) su osuđeni na šest odnosno 10 deset godina zatvora.
Evropskim policijama je ostao u sjećanju i po spektakularnom bjekstvu 2005. iz zatvora u francuskom gradu Lilu. Tada su njegovi saradnici otvorili paljbu iz mašinki na stražarski toranj. Dok su čuvari tražili zaklon, Mikić je iskočio kroz prozor koristeći merdevine od konopaca.
,,Njihovu hladnu odlučnost nadmašuje samo njihov veoma precizan način rada. Ni jedne tvrđave se ne plaše ,” komentarisao je Kristof Haget šef policije Monaka poslije najnovijeg pokušaja pljačke na njegovoj teritoriji.

Sandej telegraf prenosi da je hapšenje u Monaku uslijedilo poslije dojave jednog od članova bande koji je drugdje uhapšen i razmjene informacija policija širom Evrope. Nekoliko dana prije hapšenja trojke, jedan Rus, osumnjičen da je za račun Pink pantera osmatrao ciljeve u Monaku, uhapšen je na krovu juvelirnice Zegg et Cerlati na glavnom trgu u Monte Karlu.
U maju su još dvojica osumnjičnih pripadnika bande, Zoran Kostić (38) i Nikola Ivanović (36) uhapšeni u jeftinom hotelu na Pigalu, kraju Pariza poznatom po javnim kućama. Kostić koji se na potjernici Interpola pojavljuje u odijelu biznismena, policija opisuje kao „krupnu ribu”. On, kao i ljudi osuđeni za pljačku juvelirnice u londonskom Nju Bond stritu, potiče sa Cetinja, naveo je Sandej telegraf.

Hapšenja u Parizu su uslijedila samo dva mjeseca pošto su se detektivi iz 16 evropskih zemlja okupili u Monte Karlu povodom Projekta Pink panteri, radne grupe koju je Interpol formirao 2007. „Ta banda je transnacionalna kriminalna grupa za koju se vjeruje da ima najmanje 200 osoba koje su od 1999. odgovorne za preko 90 pljački u 19 zemlja, pri čemu vrijednost ukradnog nakita uveliko prelazi 100 miliona eura,” izjavio je jedan predstavnik međunarodne policije Interpol.
Policija sada ispituje Kostića i Ivanovića u vezi prepada u Monte Karlu i drugim djelovima Evrope, ali se nada da bi mogla da rasvijetli i navodne pljačke pantera u Dubaiju po Sjedinjenim Američkim Državama i u Japanu.
Među prioritetima policije je utvrđivanje sudbine ogrlice od 125 karata sa 116 dijamanata pod imenom Comtesse de Vendome, vrijedne blizu 30 miliona dolara. Ukradena je u Tokiju 2004. pošto su pljačkaši stigli na biciklima i, maskirani maskama protiv zagađivanja vazduha, upotrijebili suzavac da bi savladali prodavce.

Po Sandej telegrafu, trag se često vraća natrag u Cetinje, koje, za grad sa samo 17.000 stanovnika, čini se ima začuđujuće veliki broj učesnika oružanih pljački. Neki isljednici smatraju da je oko 30 originalnih članova bande došlo sa Cetinja.

Po konzervativnom britanskom listu, u tamošnjem lokalnom folkloru se duboko poštuje figura Robina Huda. Čak je za takve tokom 1990-tih skovan lokalni izraz. Šaner je bio lopov koji je pljačkao u inostranstvu i vraćao se kući da bi trošio svoj plijen.

,,Svakako da su prvi Pink panteri koje znam došli iz Crne Gore,” rekao je Šo iz SW Associates. „Pretpostavljam da su počeli time da se bave zato što su imali iskustva sa oružjem i što su drčni. Međutim, sada mi se čini da se to proširilo čitavim Balkanom, i da u pitanju nije jedna banda.”
Britanski novinar smatra da je ipak utješno što je sve više Pink pantera iza rešetaka. On ukazuje na još jednu činjenicu.
Ruski gangsteri i klasa novih bogataša, sa tetoviranim podlakticama i vratovima koji su nekada činili veći dio tržišta za plijen pantera, više ne mogu priuštiti takve stvari. ,,Sumnjamo da su mnogi predmeti prodati u ruskim noćnim klubovima,” iznio je Šo. „Međutim, sada Rusija trpi zbog ekonomske krize, tako da i to tržište presušuje.”

Organizovane mobilne grupe

Policije evropskih zemalja vjeruju da su Pink panteri pripadnici bivših oružanih formacija ili sportisti i da ih je oko 200. Za pantere se smatra da su sačinjeni od malih, mobilnih jedinica, za razliku od drugih velikih organizovanih kriminalnih grupa sa jasnom hijerarhijskom i organizacionom strukturom. Policija vjeruje da članovi žive povučeno u evropskim gradovima između pljački, poput Nebojše Denića, kosovskog Srbina čistača u bolnici u Švajcarskoj koji je putovao za 80 funti, jeftinom aviolinijom do Londona radi pljačke u Grafu. Uočeno je da panteri putuju sa validnim pasošima izdatim na ime drugih ljudi i a govore po nekoliko jezika.
Nakon hapšenja Kostića i Ivanovića, policijski isljednici iz Belgije, Francuske, Njemačke, Monaka Crne Gore i Švajcarske sakupili su informacije u Interpolu kako bi identifikovali druge članove, saučesnike i druge zločine povezane sa bandom. Interpol, koji je oformio posebnu jedinicu za hvatanje bande 2007, održao je konferenciju u martu na kojoj su učestvovale policije iz 16 zemalja, uključujući i Japan, SAD i Ujedinjene Arapske Emirate – kako bi razmijenili fotografije, otiske prstiju i znanja, u nadi da će im informacije pomoći u rješavanju slučaja. Još 40-tak Pink pantera je stavljeno iza rešetaka posljednjih nekoliko godina širom Evrope.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TAIP ERDOGAN – ZAŠTO AJA SOFIJA I ZAŠTO SADA: Fitilj za domaću upotrebu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pretvaranje Aja Sofije u džamiju je u suštini simboličan propagandni akt za domaću upotrebu. Erdogan se odlučio na ovaj korak kao na efektan fitilj za raspaljivanje nacionalističke vatre među narodom. U strahu od gubitka povjerenja građana, Erdogan je procijenio da bazi trebaju novi stimulansi

 

Txt Kada je prije nekoliko godina u obraćanju skupu pristalica neko upitao Taipa Erdogana kad će od Aja Sofije da napravi džamiju, on je odgovorio: „Zar stvarno misliš da sam toliko glup”. U petak, 10. jula Erdogan je ispunio želju anonimnom glasu iz mase.

Što stoji iza ovog poteza za koji je Erdogan znao da će ga hrišćanski Istok i Zapadu doživljeti kao provokaciju?

Potencijalnih razloga ima prilično, ali je izvjesno da ova odluka nije donesena slučajno. Slagali se ili ne sa Erdoganovom politikom, mora se priznati da je on vješt politički operator, koji pritiska određene tipke da bi ostvario željene rezultate. Bilo da se radi o raspirivanju strasti masa na domaćem terenu, ili o manevrisanju u oblasti međunarodnih savezništava.

Odluku o otvaranju vrata Aja Sofije za molitve vjernika je donio Državni savjet, najviši upravni sud u drzavi. On je proglasio nelegalnom Kemala Ataturka, osnivača moderne Turske, iz 30-ih godina prošlog vijeka, o njenom pretvaranju u muzej. Tačnije, kazali su da je njegov potpis krivotvoren.

Erdoganovi kritičari odluku shvataju kao jedan od mnogih dokaza Erdoganovog uzurpiranja nekada nezavisnih državnih institucija, uključujući i sudstvo, koje je postigao promjenama zakona sa ciljem koncentracije moći u rukama predsjednika.

Predsjednik Erdogan je lično potpisao sudsku odluku i samo sat vremena poslije, saopštio  javnosti: „Donesena je odluka da se Aja Sofija otvori za molitve i da pređe u nadležnost Uprave za Vjerske poslove.”

Ova 1.500 godina stara građevina, sveta i hrišćanima i muslimanima, je jedan od najpoznatijih svjetskih spomenika. Smatra se najsjajnijom arhitektonskom kreacijom Vizantijskog doba. Odluka definitivno nije Tursku učinila miljenicom među mnogim važnim akterima svjetske politike, čije je zahtjeve za delikatnijim pristupom Erdogan ignorisao.

Reakcije na pretvaranje Aja Sofije u džamiju su, očekivano, burne. Pravoslavne hrišćanske vjerske zajednice su nazivale odluku „opasnošću po hrišćansku civilizaciju”. Pravoslavni Patrijarh sa sjedištem u Istanbulu je rekao da će ona izazvati razdor između Zapada i Istoka. Papa se oglasio iz Vatikana, blagim, ali ubojitim stilom, izjavom da je rastužen, upućujući indirektnu kritiku Erdoganovom režimu, kada je napomenuo da saosjeća sa stanovnicima Istanbula.

Erdoganovoj političkoj igri dodat je značajan detalj analizom teksta izjave za različite auditorijume. Dok engleska verzija govori o zajedničkoj svjetskoj zaostavštini i o tome da ce vrata Aja Sofije biti otvorena ljudima svih vjera, ona na Arapskom kaze da je ‘oživljavanje Aja Sofije korak prema oslobođenju al-Aksa džamije’, koja se nalazi u okupiranom Jerusalimu i jedno od najsvetijih mjesta Islama.

UNESCO, koji je Aja Sofiju uvrstio u svoju listu svjetske baštine, je izrazio žaljenje zbog nedostatka dijaloga i pozvao Turske vlasti da ga otpočnu.

Po kometarima dražava se može vidjeti njihov odnos prema Erdoganovoj Truskoj. Oni odražavaju i činjenicu da je, što god da misle pojedinačne zemlje, Turska kao članica NATO-a, gotovo nedodirljiva. Bez njenih vojnih baza i aerodroma mnogobrojni pohodi NATO-a bi bili nemogući.

Glasna podrška je stigla iz zemalja na čijem su čelu islamisti. Oni ovaj potez vide kao rijetki trijumf u vjekovnom ratu „civilizacija”, koji, po njihovom mišljenju, savremeni krstaši i hrišćanski Zapad vode protiv islamskog svijeta.

Grčka je nazvala odluku provokacijom civilizovanom svijetu. EU je izrazila „žaljenje”. Njena slabašna reakcija je izraz zebnje da bi agresivnija pozicija mogla da isprovocira Tursku da otvori granice i preplavi EU sa više od tri miliona izbjeglica iz Sirije i drugih zemalja kojima je Turska obezbijedila smještaj, a koji bi radije bili u Evropi.

SAD su „razočarane”, ali ne previše. Erdogan ih je na vrijeme upozorio da je Turska suverena zemlja. Izjava Stejt dipartmenta više zvuči kao pohvala da Turska planira da omogući široki pristup u Aja Sofiju, nego demarš. Tramp i Erdogan imaju specijalno prijateljske odnose koji preživljavaju i veće izazove od Aja Sofije, kao što je Erdoganova bliska saradnju sa Rusijom i čak Iranom  oko diplomatskih inicijativa u Siriji, Libiji…

Erdogan je sklon iznenadnim i dramatičnim potezima, koji su postali amblem njegovog vladanja i način demonstriranja moći. Jedan od tih poteza je i Erdoganova nedavna odluka da donese zakon o vraćanju smrtne kazne, koji je izazivao burne reakcije opozicije i civilnog sektora. Erdogan je, srećom, iznenada odustao od nauma. To odsustajanje je vjerovatno jedan od indikatora o novoj neizvjesnijoj političkoj klimi. Znak da Erdoganovoj bazi trebaju drugačiji stimulusi.

Istaživanja javnog mnjenja ne ostavljanju ni najmanje sumnje o padu Erdoganove poluparnosti koja je u velikoj mjeri bila utemeljena na tome što je stabilizovao ekonomiju. S njenim rastom od 4,5 posto, pretvorio je Tursku u zavidnu ekonomsku silu.

Kovid je djelovao paralizujuće i na Tursku ekonomiju čiji je rast u posljednje vrijeme i inače uspren, uz egzodus stranog kapitala. Inflacija od 20 posto, slaba lira i nezaposlenost od 15 posto, nijesu plodno tlo za optimizam o ishodu ambicioznih populističkih aspiracija i ostvarenje nacionalističkih grandioznih snova.

Na posljednjim parlamentarnim i predsjedničkim izborima u junu 2018. godine  Erdogan je ponovo izabran za predsjednika, ali je njegova Partija pravde i razvitka (AKP) morala da uđe u koaliciju da bi imala kontrolu nad parlamentom.

Izbori su održani tokom vanrednog stanja koje je Erdogan uveo poslije pokušaja državnog udara u ljeto 2016. Karakterisala ih je atmsofera progona opozicije, medija i predstavnika Kurdske majine. Masovno su hapšeni svi koje je režim doveo u vezu sa državnim udarom, često bez ikakvih dokaza.

Godinu poslije neuspjelog državnog udara, 2017. održan je referendum koji je veliki broj ovlašćenja parlamenta prebacio na predsjednika. Dao mu je kontrolu nad institucijama kao što je sudstvo, bez presedana u modernim demokratijama, a bez dovoljno kontrolnih mehanizama koji bi spriječili eventualne zloupotrebe.

Referendum je prošao, za dlaku. Pobjeda sa samo 51 posto je bila jasna indikacija da postoji znatan segment stanovništva u Turskoj, i među pristalicama Erdoganove političke opcije, koji ima ozbiljne rezerve prema njegovoj viziji društva. Koja ne samo guši vec i kažnjava pluralizam i vladavinu prava.

Tokom dvogodišnjeg vanrednog stanja stotine hiljada državnih službenika, novinara i akademika su izbačeni sa poslova. Destine hiljada su završili po zatvorima. Ova praksa je nastavljena i po ukidanju vanrednog stanja usvajanjem zakona protiv terorizma. Izvještaji UN-a, Hjuman Rajts Voč-a, Evrpskog suda za ljudska prava i sličnih institucija su puni primjera šokantnih kršenja ljudskih i političkih prava, uključujući i torturu.

Erdoganova politika čvrste ruke u kombinaciji sa ekonomskom stagnacijom izrodila je mobilizacijom opozicionih snaga iz centra i sa lijeva, ali i iz kruga Erdoganovih političkih istomišljenika.

Erdogan više nije figura bez konkurencije na Turskoj političkoj sceni. Njegov bivši premijer Ahmet Davutoglu je osnovao novu političku partiju, a isto je uradio i bivši bliski saradnik Ali Babadzan. Obje partije su u otvorenom rivalstu za Erdoganovim AKP-om  i ukazuju na važnost poštovanja demoktarije, ljudsihih prava i vladavine zakona.

Opoziciona Narodna republikanska partija je prošle godine uzdrmala imidž o Erdoganovoj nepobjedivosti osvojanjem tri najveća Turska grada – Istanbula, prijestonice Ankare i Izmira. Gubitak Istanbula je bio posebno emotivan za Edrgana koji mu je bio gradonačelnik ’90-ih.

Turska koja vrjednuje demokratiju, ljudska prava i sekularizam je reagovala na Erdoganov presing, mobilizacijom za očuvanje političkog pluralizma i sekularizma. Ovo uključuje, pogotovu u gradovima, i ljevičarske partije koje su političko obrazovanje stekle u borbi za demokratiju i jednakost protiv brojnih vojnih pučeva i po njihovim zatvorima.

Erdoganova pozicija na vlasti trenutno nije ugrožena, ali ovaj uporni i vlastoljubljivi političar ne leži na lovorikama. On shvata da trenutna erozija podrške može u određenoj ekonomskoj klimi da eskalira i dobije poguban kumulativni efekat po njega. Stvari ne prepušta slućaju i odlučan je da od krize napravi novu odskočnu dasku.

Pretvaranje Aja Sofije u džamiju je u suštini simboličan propagandni akt za domaću upotrebu. Erdogan se odlučio na ovaj korak jer ga je procijenio kao  efektan fitilj za raspaljivanje nacionalističke vatre među narodom.

 

Aja Sofija dragulj svjetske bastine

  • Vizantijski Imperator Justinijan je 537. godine naše ere izgradio velelepnu katedralu Aja Sofiju u luci Zlatni rog na ulazu u Bosfor.
  • Ova još uvijek najveća crkva na svijetu je 1453. g. pala u ruke Otomana, kada je Sultan Mehmed II, Osvajač, pokorio Konstantinopolj, današnji Istanbul.
  • Mehmed II je svoj trijumf obelježio molitvom u Aja Sofiji, koja je pretvorena u džamiju. Vremenom su Otomani Aja Sofiji dodali minarete, a hrišćanske ikone i raskošni mozaici su prekriveni tradicionalnim islamskim kaligrafskim dekoracijama.
  • Poslije gotovo pet vjekova postojanja kao muslimaskog svetilišta u srcu Otomaske imperije, Aja Sofija je 1934. g. pretvorena u muzej od strane Kemala Ataturka, oca moderne svjetovne Turske.
  • Aja Sofije je uvrštena na UNESCO listu spomenika svjetske baštine. Njena ljepota, a pogotovo njena ogromna centralna kupola, koja je arhitektonsko čudo svoga vremena, privlače milione posjetilaca iz svih krajeva svijeta.

Radmila STOJANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

SVIJET

Reportaza sa berbe maslina 2019. na Zapadnoj obali u Palestini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radmila  Stojanović Daniell, je novinar Monitora i volonterka sa Međunarodnom ženskom mirovnom organizacijom (International Women’s Peace Service – IWPS) na Zapadnoj obali u Palestini, više od decenije.

Svoja iskustva sa berbe masina na Zapadnoj obali prošle, 2019. godine prezentovala je u formi ilustrovane reportaže, koju možete vidjeti ovdje:

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

RAT RIJEČIMA IZMEĐU SAD I KINE: Bez kočnica

Objavljeno prije

na

Objavio:

Narativ koji Amerika koristi kad govori o Kini je isti kao u hladnim ratovima sa Sovjetskim Savezom. Radi se o jeziku isključivosti koji ne ostavlja prostora za nijanse, sumnje, analize i balansiranja

 

Najnoviji polarni talas na svjetskoj političkoj sceni krenuo je iz Amerike prema Kini zahvaljujući američkoj odlučnosti da ostane jedina svjetska ekonomska i vojna sila. Bez ozbiljnih rivala.

Predsjednički izbori, koji će se održati za manje od 100 dana, bili su neposredni uzrok. Predsjednik Donald Tramp je procijenio da može izazvati kolektivnu amneziju oko katastrofalnog rukovođenja KOVID 19 situacijom, okititi se aurom lidera koga treba ponovo izabrati, ako prvo kreira pa onda porazi opasnog neprijatelja.

Narativ koji Amerika koristi kad govori o Kini je isti kao i u hladnim ratovima sa Sovjetskim Savezom. Radi se o jeziku isključivosti koji ne ostavlja prostora za nijanse, sumnje, analize i balansiranja. Tramp svoju „polarnu” diplomatiju predstavlja kao utakmicu na život i smrt od koje zavisi budućnost svijeta, kao borbu između slobodnog zapada i totalitarnog istoka, čiji je ishod prihvatanje snaga demokratije ili potpadanje pod jednopartijski teror i neslobodu.

Tramp je samo donekle sam „izabrao” Kinu za metu. Kina je počela da biva ekonomski trn u oku SAD-u i prije Trampa. A i prije dolaska na vlast 2013. godine sadašnjeg Predsjednika Kine Si Đinping-a, kome se pripisuje zasluga za do sada neviđeni ekonomski napredak jedne zemlje.

Kina je ekonomija sa enormnim bruto domaćim proizvodom, još od daleke 1978. Vitalnost njene ekonomije vidi se i po tome što je uprkos žestokom udaru epidemije virusa KOVID19 početkom godine, ekonomski rast već u drugom kvartalu dostigao 3,2 posto! Amerika danas ima 40 miliona nezaposlenih,  pendemiju koja ne jenjava. Većina ostalih razvijenih zemlja Zapada se suočavaju sa ekonomskim potresima neviđenih razmjera, koji prijete da  promijene način života i prirodu ovih društava. Ovo potvrđuje MMF, koji predskazuje da je ozbiljna recesija pred svima, ali da će zešće pogoditi SAD nego Kinu.

Ekonomija je Kinu učinila „prirodnim” rivalom Amerike, čija ekonomija sve teže uspijeva da održi kompetitivnost na globalnom tržištu u utakmici sa zahuktalom Kinom i Indijom.

Radmila STOJANOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. jula ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo