Povežite se sa nama

SVIJET

Maštoviti, hrabri, opasni

Objavljeno prije

na

Obruč Interpola se steže oko ,,elitne” bande kradljivaca sa brdovitog Balkana, ukoliko je suditi po učestalim hapšenjima njenih pripadnika širom Evrope posljednjih nedjelja. Prvo je sredinom juna na Cetinju uhapšen Vladimir Lekić. Lekiću, nezaposlenom 34-ogodišnjaku. Ako je vjerovati detektivima, on je bio ona vrsta tajnovitog, dobro podmazanog kockara kakve je Džems Bond možda sretao po kazinima. Jer kada Englezi pominju Cetinje, planinske vrhove od liskuna, blistava jezera i šumovite doline Crne Gore, prva pomisao im je ambijent iz Kazino rojala, jednog iz serijala filmova o Džems Bondu. Lekić je optužen za pripadništvo elitnim Pink panterima za koje se sumnja da su u smjelim napadima na juvelirnice širom svijeta tokom protekle decenije opljačkali predmete vrijedne oko 140 miliona dolara. Akcije pantera od Londona do Tokija djeluju kao udžbenik za pisanje scenarija za kriminalističke filmove, komentarisao je Sandej telegraf. Sandej telegraf, nedjeljno izdanje londonskog Dejli telegrafa, specijalizovanog za vojna i pitanja bezbjednosti, smatra da su Pink panteri, za koje se vjeruje da ih čine šverceri i pripadnici oružanih formacija iz ratova na Balkanu 1990-tih, koristili svaki mogući trik iz skripti o krađi juvelirnica, ali su dodali i neke nove. Tako su 2004, u Parizu čekali da prodavci budu preokupirani posjetom supruge tadašnjeg francuskog premijera prije nego što su iz neobezbjeđenog sefa pokrali drago kamenje vrijedno 11 miliona eura. U Bijaricu su, pak, svježe ofarbali klupu preko puta juvelirnice kako bi spriječili potencijalne svjedoke da na nju sjednu.
Osam Pink pantera je u dvije limuzine 2008, uletjelo kroz izlog luksuznog šoping centra u Dubaiju kako bi provalili u Graf juvelirnicu, a onda pobjegli sa osam miliona eura vrijednim satovima i dragim kamenjem.
Ništa manje spektakularna nisu bila ni njihova bjekstva. U Sen Tropezu su odmaglili ka brzom motornom čamcu koji ih je čekao dok su se automobili lokalne policije zaglavili u saobraćajnoj gužvi.
,,Mrzim riječ ‘profesionalac’, ali nevoljno njima treba odati izvjesno priznanje,” izjavio je Džon Šo, iz pariske firme SW Associates, koja se bavi nadoknadama štete uslijed krađe nakita.

No, poslije godina haranja Pink pantera tokom kojih su oni izveli neke od rekordnih pljački – kakva je bila upad u juvelirnicu Graffs u londonskom Nju Bond stritu 2003, najveća uspješna krađa dijamanata u Velikoj Britaniji – izgleda da se mreža steže. Nedjelju dana poslije Lekićevog hapšenja u Monte Karlu su pala još trojica osumnjičenih Pink pantera.
U utorak, 18. juna prije podne pred svjetski čuveni kasino u milijarderskom predgrađu Monaka, automobil marke porše 4×4 se parkirao pored ferarija i bentlija čiji su vlasnici kupovali ili razgledali glavnu znamenitost minijaturne kneževine.
„Djelovali su kao tvrdi momci, ali obučeni u dizajnirana odijela i sa naočarima za sunce,” izjavio je jedan izvor u kneževini. Čim je jedan od ljudi izašao iz poršea, nastao je pakao. Niotkuda se stvorilo 30-tak specijalnih policajaca naoružanih mašinkama i ručnim bombama koji su pridošlicama i naredili da legnu na tlo, ali su morali da upotrebe i električne pištolje kako bi ih savladali.
Uskoro su kriminalcima stavljene lisice na ruke i u roku od nekoliko minuta oni su bili u jedinici „A” zatvora Maison d'Arrêt u Monaku. Akcija policije je privukla pažnju velikog broja okupljenih koji su aplaudirili hapšenju.

U prvi mah se sumnjalo da bi jedan od trojice uhapšenih mogao da bude Dragan Mikić, jedan od vođa bande i visokopozicionirani na „listi najtraženijih” Pink pantera. Mikić je 2008. pred sudom u Šamberiju, u jugoistočnoj Francuskoj, proglašen krivim za pljačke u Bijaricu, Kanu, Kurševelu i Sen Tropeu, osuđen u odsustvu na 15. godina zatvora. Njegovi kompanjoni Boban Stojković (35) i Goran Dražić (35) su osuđeni na šest odnosno 10 deset godina zatvora.
Evropskim policijama je ostao u sjećanju i po spektakularnom bjekstvu 2005. iz zatvora u francuskom gradu Lilu. Tada su njegovi saradnici otvorili paljbu iz mašinki na stražarski toranj. Dok su čuvari tražili zaklon, Mikić je iskočio kroz prozor koristeći merdevine od konopaca.
,,Njihovu hladnu odlučnost nadmašuje samo njihov veoma precizan način rada. Ni jedne tvrđave se ne plaše ,” komentarisao je Kristof Haget šef policije Monaka poslije najnovijeg pokušaja pljačke na njegovoj teritoriji.

Sandej telegraf prenosi da je hapšenje u Monaku uslijedilo poslije dojave jednog od članova bande koji je drugdje uhapšen i razmjene informacija policija širom Evrope. Nekoliko dana prije hapšenja trojke, jedan Rus, osumnjičen da je za račun Pink pantera osmatrao ciljeve u Monaku, uhapšen je na krovu juvelirnice Zegg et Cerlati na glavnom trgu u Monte Karlu.
U maju su još dvojica osumnjičnih pripadnika bande, Zoran Kostić (38) i Nikola Ivanović (36) uhapšeni u jeftinom hotelu na Pigalu, kraju Pariza poznatom po javnim kućama. Kostić koji se na potjernici Interpola pojavljuje u odijelu biznismena, policija opisuje kao „krupnu ribu”. On, kao i ljudi osuđeni za pljačku juvelirnice u londonskom Nju Bond stritu, potiče sa Cetinja, naveo je Sandej telegraf.

Hapšenja u Parizu su uslijedila samo dva mjeseca pošto su se detektivi iz 16 evropskih zemlja okupili u Monte Karlu povodom Projekta Pink panteri, radne grupe koju je Interpol formirao 2007. „Ta banda je transnacionalna kriminalna grupa za koju se vjeruje da ima najmanje 200 osoba koje su od 1999. odgovorne za preko 90 pljački u 19 zemlja, pri čemu vrijednost ukradnog nakita uveliko prelazi 100 miliona eura,” izjavio je jedan predstavnik međunarodne policije Interpol.
Policija sada ispituje Kostića i Ivanovića u vezi prepada u Monte Karlu i drugim djelovima Evrope, ali se nada da bi mogla da rasvijetli i navodne pljačke pantera u Dubaiju po Sjedinjenim Američkim Državama i u Japanu.
Među prioritetima policije je utvrđivanje sudbine ogrlice od 125 karata sa 116 dijamanata pod imenom Comtesse de Vendome, vrijedne blizu 30 miliona dolara. Ukradena je u Tokiju 2004. pošto su pljačkaši stigli na biciklima i, maskirani maskama protiv zagađivanja vazduha, upotrijebili suzavac da bi savladali prodavce.

Po Sandej telegrafu, trag se često vraća natrag u Cetinje, koje, za grad sa samo 17.000 stanovnika, čini se ima začuđujuće veliki broj učesnika oružanih pljački. Neki isljednici smatraju da je oko 30 originalnih članova bande došlo sa Cetinja.

Po konzervativnom britanskom listu, u tamošnjem lokalnom folkloru se duboko poštuje figura Robina Huda. Čak je za takve tokom 1990-tih skovan lokalni izraz. Šaner je bio lopov koji je pljačkao u inostranstvu i vraćao se kući da bi trošio svoj plijen.

,,Svakako da su prvi Pink panteri koje znam došli iz Crne Gore,” rekao je Šo iz SW Associates. „Pretpostavljam da su počeli time da se bave zato što su imali iskustva sa oružjem i što su drčni. Međutim, sada mi se čini da se to proširilo čitavim Balkanom, i da u pitanju nije jedna banda.”
Britanski novinar smatra da je ipak utješno što je sve više Pink pantera iza rešetaka. On ukazuje na još jednu činjenicu.
Ruski gangsteri i klasa novih bogataša, sa tetoviranim podlakticama i vratovima koji su nekada činili veći dio tržišta za plijen pantera, više ne mogu priuštiti takve stvari. ,,Sumnjamo da su mnogi predmeti prodati u ruskim noćnim klubovima,” iznio je Šo. „Međutim, sada Rusija trpi zbog ekonomske krize, tako da i to tržište presušuje.”

Organizovane mobilne grupe

Policije evropskih zemalja vjeruju da su Pink panteri pripadnici bivših oružanih formacija ili sportisti i da ih je oko 200. Za pantere se smatra da su sačinjeni od malih, mobilnih jedinica, za razliku od drugih velikih organizovanih kriminalnih grupa sa jasnom hijerarhijskom i organizacionom strukturom. Policija vjeruje da članovi žive povučeno u evropskim gradovima između pljački, poput Nebojše Denića, kosovskog Srbina čistača u bolnici u Švajcarskoj koji je putovao za 80 funti, jeftinom aviolinijom do Londona radi pljačke u Grafu. Uočeno je da panteri putuju sa validnim pasošima izdatim na ime drugih ljudi i a govore po nekoliko jezika.
Nakon hapšenja Kostića i Ivanovića, policijski isljednici iz Belgije, Francuske, Njemačke, Monaka Crne Gore i Švajcarske sakupili su informacije u Interpolu kako bi identifikovali druge članove, saučesnike i druge zločine povezane sa bandom. Interpol, koji je oformio posebnu jedinicu za hvatanje bande 2007, održao je konferenciju u martu na kojoj su učestvovale policije iz 16 zemalja, uključujući i Japan, SAD i Ujedinjene Arapske Emirate – kako bi razmijenili fotografije, otiske prstiju i znanja, u nadi da će im informacije pomoći u rješavanju slučaja. Još 40-tak Pink pantera je stavljeno iza rešetaka posljednjih nekoliko godina širom Evrope.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

UZ DAN POBJEDE NAD FAŠIZMOM: Naši majski porazi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Šta je nama njihova borba dala? Poneki vijenac na memorijalima palim borcima više govori o licemjerju potomaka nego o slavi predaka, a iskazivanje vojne moći tokom invazije na susjeda daleko je od svijetle antifašističke istorije

 

Slavio je opet ovog vikenda Stari kontinent i Dan Evrope i Dan pobjede nad fašizmom. Kokteli, vijenci, koncerti, vojna parada na Crvenom trgu, a u srcu Evrope – rat.

Ove godine Danom pobjede se obilježilo 77 godina od kraja Drugog svjetskog rata, a Danom Evrope pet godina manje od pokretanja inicijative za stvaranje Evropske unije. U zemljama EU posebna važnost se daje Danu Evrope i deklaraciji Roberta Šumana koja je udarila temelj evropskom pomirenju i otvorila vrata da stari neprijatelji, prije svih Francuska i Njemačka, krenu novim putem.

U Njemačkoj i Francuskoj danas – Emanuel Makron se sreo sa veteranima iz Drugog svjetskog rata na ceremoniji pod Trijumfalnom kapijom, da bi narednog dana govorio na konferenciji Budućnost Evrope u Strazburu. Predložio je i novu evropsku organizaciju koja bi omogućila demokratskim evropskim nacijama da pronađu novi prostor za političku saradnju. Naravno, centralni dio govora bila je aktuelna situacija u Ukrajini.

U  Rusiji tradicionalna vojna parada. I kod njih umjesto sjećanja na desetine miliona onih koji su dali živote za neki bolji svijet, sve puca od političkih poruka koje se vrte oko rata u Ukrajini. Slovo Z je tu da podsjeti, ako je neko imao nedoumica. Vladimir Putin je u govoru ponovio da se ruska vojska u Ukrajini bori za bezbjednost Rusije i da je razlog za invaziju to što NATO prijeti Rusiji na njenim granicama. „Rusija je pozvala Zapad na otvoreni dijalog, potragu za kompromisnim rješenjem uz međusobno uvažavanje interesa. Sve je bilo uzalud. Zemlje NATO-a nisu htjele da nas saslušaju, što znači da su imale potpuno drugačije planove. Bile su u toku pripreme za operaciju u Donbasu, invaziju na zemlju koja je istorijski naša, uključujući i Krim. U Kijevu su objavili potencijalnu nabavku nuklearnog oružja, a NATO je počeo da preuzima vojnu kontrolu na teritorijama sa kojima se graničimo“, govorio je Putin.

Na strazburškoj konferenciji ni Makron, a posebno Ursula van der Lejen nijesu ispustili da kontrastiraju događaje obilježavanja velikog praznika u Rusiji i Strazburu. Osvrćući se na ženu koja se pojavila sa svojom bebom na svečanosti u Strazburu, Lejenova je rekla da želi da 9. maj proslavi „ovu sliku, daleko moćniju od bilo koje vojne parade“.

Mi na Balkanu, Evropa u malom. Samo mnogo gori. Ne odričemo se zlog sjemena.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

SVIJET

EVROPA NAKON NOVOG KRUGA IZBORA: Svjesno, ne desno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvadeset četvrti april donio je Evropi dašak svježine. Dok su sve oči bile uprte u drugi krug izbora u Francuskoj i ono što oni mogu donijeti, narod jedne od najmlađih članica EU odlučio je da je bilo dosta. Zato i ne čudi što su neki mediji dali prioritet vijestima iz Slovenije u odnosu na one iz zemlje koja diktira tempo razvoja u evropskoj porodici

 

Iako su nedavno desne struje učvrstile svoje fortifikacije u Srbiji i Mađarskoj, u nekim drugim zemljama Evrope građani uspijevaju da skinu sa vlasti desene radikale i populiste, koji su ponekad i duže vrijeme uzurpirali vlast. U šest mjeseci zaključno sa silaskom sa trona Janeza Janše, poraze su pretrpjeli Bojko Borisov u Bugarskoj i Andrej Babiš u Češkoj.

Dvadeset četvrti april donio je Evropi dašak svježine. Dok su sve oči bile uprte u drugi krug izbora u Francuskoj i ono što oni mogu donijeti, građani jedne od najmlađih članica EU odlučili su da je bilo dosta. Zato i ne čudi što su neki mediji dali prioritet vijestima iz Slovenije u odnosu na one iz zemlje koja diktira tempo razvoja u evropskoj porodici.

Politički novajlija, liberal Robert Golob pobijedio je trostrukog premijera Slovenije konzervativca Janeza Janšu. Uz gotovo sve prebrojane glasove u zemlji od oko dva miliona ljudi, Pokret Sloboda (PS) je imao 34,5 odsto glasova dok su Janša i njegova SDS imali 23,6 odsto.

Pokret Sloboda, koji je osnovan 26. januara 2022, osvojio je 41 od 90 mjesta u slovenačkom parlamentu u kom će biti zastupljene još četiri stranke: Slovenska demokratska stranka (SDS) Janeza Janše s 27 mjesta, Demohrišćani (NSi) sa osam, Socijaldemokrate sa sedam i Ljevica sa pet. Iako su i SDS i Nsi – koji su bili dio prethodne koalicione vlade – poboljšali svoje rezultate sa prethodnih izbora, jasno je da biračko tijelo nije podržalo njihov način vladanja.

PS je izgradio pobjedu ne samo svježinom programa i osvajanjem povjerenja birača, već u velikom dijelu i na bijesu prema  Janšinom režimu. Opozicija je optuživala Janšu da je pokušao potkopati demokratske institucije i medijske slobode otkako se vratio na vlast 2020. Očigledno je, nakon izbora, da mu Slovenci nijesu oprostili ni približavanje i slične svjetonazore sa mađarskim kolegom Viktorom Orbanom. Poene mu nije donijela ni ukrajinska kriza i ponašanje Vladimira Putina.

„Naš cilj je postignut: pobjeda koja će nam omogućiti da u zemlju vratimo slobodu“, rekao je Golob, pedesetpetogodišnji bivši menadžer elektroenergetske kompanije, obećao je de će vratiti „normalnost“, nazivajući izbore „referendumom za demokratiju“.

Izgleda da su i građani tako doživjeli izbore. Sa visokom izlaznošću od oko 70 odsto prokrčili su put za Golobovu pobjedu. Izlaznost na posljednjim parlamentarnim izborima 2018. godine je bila 52 odsto.

Politički analitičar Miha Kovač rekao je da je ove godine mobilizovano civilno društvo, a posebno mlađi birači. Analitičari su očekivali povećan odziv i da će se birači okrenuti protiv Janšine politike. Ipak, ovakav rezultat je većinu iznenadio.

Golob se školovao za inženjera solarne energije i u tom sektoru je napravio zavidnu karijeru. Bio je slovenački državni sekretar za energetiku u vladi Janeza Drnovšeka, a potom osnovao energetsku kompaniju. Trenutak za njegov ulazak u politiku došao je prošle godine kada je država restruktuirala kompaniju u kojoj je radio, izbacivši ga sa posla. Golob je potom preuzeo malu ekološku stranku i preimenovao je. Zajedno sa nekoliko profesionalaca koji su izgubili ili napustili karijeru pod Janšinom vladom napravio je preokret na slovenačkoj političkoj sceni. Njihov program je usredsređen na ekologiju, otvoreno društvo, normalizaciju i modernizaciju socijalne države…

Iako je dobrim dijelom PS do pobjede došao sinhronizujući svoj program sa željama glasača sa jedne, te otklonom od opasnih desnih politika, ima onih koji na ovu pobjedu gledaju iz drugog ugla. Prema slovenačkom političkom analitičaru Aljaz Pengovu Bitencu pobjeda Golobove stranke je projekcija kompleksa slovenačkih glasača koji neprestano traže mesiju koji će riješiti sve probleme odjednom. On je za londonski Gardijan napomenuo da smo sličnu situaciju vidjeli i 2014. godine sa Mirom Cerarom.

Kovač je ukazao da je ovo bilo i glasanje protiv. „Protiv Slovenije na mađarskom putu, protiv neliberalne vladavine  u Sloveniji, protiv vladinog preuzimanja javne televizije, protiv kontrole pravosuđa”. Upozorio je da PS nema iskustva u vladi. „To je kao kompanija koja naglo raste”, kazao je. „Nema infrastrukturu, nema znanja, nema ljudi koji znaju raditi u parlamentarnim tijelima“.

Janša, poštovalac lika i djela Donalda Trampa, vodio je kampanju na obećanjima stabilnosti. Poznat scenario. Poslije poraza je izkazao skepsu kada je budućnost pobjednika i države u pitanju. „Lako je platiti bilborde, imati podršku svih medija i tzv. civilnog društva. Nakon toga dolaze naporan rad i izazovi, a ništa od toga vam ne može pomoći”.

Golob, koji je pobjedu proslavio u COVID izolaciji, bio je miran: „Danas ljudi plešu, ali sjutra počinje novi dan. Sjutra ćemo početi vrijedno da radimo”. Obećao je i da će spasiti odnose svoje zemlje sa EU, za koje smatra da su narušeni Janšinim koketiranjima sa mađarskim desničarskim populistima. „Ova zemlja je uvijek bila orijentisana ka Zapadnoj Evropi i uvjeren sam da ćemo se vratiti svojoj porodici“, rekao je za AFP tokom kampanje.

A na Zapadu?

Pobjeda centriste Emanuela Makrona ne odaje ni približno toliko optimizma vezanog za političku budućnost Francuske. Desničarska dinastija Le Pen i njihova politika u toj zemlji prisutni su skoro pedeset godina. I drugi krug izbora je pokazao – veoma su jaki. Iako je to nedovoljno da preuzmu kormilo jedne od najvažnijih država Evropske zajednice, prijetnja je tu. Uskoro stižu i parlamentarni izbori.

Marin Le Pen je ocijenila da rezultat od 43 odsto glasova predstavlja „veliku pobjedu“ i istakla da u ovom porazu ne može a da ne osjeća nadu.

Uglavnom, drugi krug je Makrona vratio u Jelisejsku palatu sa rezultatom od 58,5 odsto prema Le Peninih 41,5 odsto. Francuska je duboko podijeljena zemlja. Makron uglavnom uživa podršku u Parizu, na zapadu, jugozapadu i u središtu zemlje, dok je Le Pen pobijedila velikom većinom u dijelovima sjeverno i sjeveroistočno, te na mediteranskom jugu. Tradicionalno se Le Penova bolje snalazi u ruralnim oblastima i predgrađima, a Makron osvaja velike gradove.

Analize nakon izbora ukazuju na rascjepe po svim šavovima francuskog društva. „Najveće su podjele prije svega generacijske i društvene“, rekao je Matje Galjar, direktor istraživanja Ipsosa France. Prema Ipsosovim podacima „starija” Francuska je masovno podržala Makrona, dok je mlađa Francuska djelimično okrenula leđa glasanju. Podaci ukazuju da su bogatiji, obrazovaniji i zadovoljniji Francuzi glasali za aktuelnog predsjednika, a siromašniji, manje obrazovani i nezadovoljni za Le Pen. Prema anketarima Elabe, 59 odsto birača koji su rekli da se „bore spojiti kraj s krajem” glasalo je za kandidata krajnje desnice; 41 odsto se odlučilo za Makrona. Politički analitičari, vođe izbornih štabova i ostali zaduženi za istraživanje javnog mnjenja imaće pune ruke posla u narednom, jako kratkom periodu priprema za novo glasanje. Francuze 12. i 19. juna čekaju parlamentarni izbori. Do tada treba naći poveznicu koja će premostiti rascjepe u francuskom društvu.

Visok odziv birača od 72 odsto nije značio laganu pobjedu Makrona. Novog starog predsjednika je izabralo jedva 38,5 odsto biračkog tijela. Mnogi od onih koji su glasali za njega to su uglavnom uradili kako bi zaustavili pobjedu krajnje desnice. Sve to čini drugi mandat još izazovnijim od prvog. I predsjednik je svjestan toga, makar ako sudimo po pobjedničkom govoru. „Poslije pet godina transformacije, srećnih i teških trenutaka, izuzetnih kriza takođe, danas je većina vas odlučila da mi ponovo ukaže povjerenje u narednih pet godina. Znam šta vam dugujem“, izjavio je Makron u govoru na Marsovim poljima kod Ajfelove kule u Parizu. „Znam da su mnogi danas glasali za mene, ne da bi podržali moje ideje već da bi blokirali ideje ekstremne desnice. Želim da im zahvalim. Ovo glasanje me obavezuje za godine koje dolaze“, rekao je Makron. Obećao je da će njegov novi petogodišnji mandat biti drugačiji. „Niko neće biti ostavljen po strani“. Makron je naglasio da se mora pronaći odgovor na bijes i nesuglasice koje su mnoge Francuze navele da glasaju za ekstremnu desnicu. „To će biti moja odgovornost i odgovornost onih oko mene“, rekao je on. Vidjećemo.

Na posljednju turu evropskih izbora se gleda sa simpatijama iz evropskih centara. Možda više na priču koja dolazi iz male zemlje podno Alpa. Njemački list Tagescajtung je pobjedu Pokreta Sloboda označio kao lijevo zelenu nadu Evrope. Uredništvo se odlučilo da na naslovnicu umjesto reizabranog Makrona stavi fotografiju Roberta Goloba uz naslov: „Sjajna izborna pobjeda protiv desničara“.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

SVIJET

PREDSJEDNIČKI IZBORI U FRANCUSKOJ: Do posljednjeg glasa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mnogi se nadaju da će Francuzi ostaviti razlike po strani i na izborima se ujediniti protiv kandidatkinje radikalne desnice. Za mnoge glasače, biranje manjeg zla nije pobjeda. Ipak, Francuska sa ekstremnom desničarkom na čelu države, u trenutno veoma kritičnom momentu po Stari kontinent, moglo bi uveliko pogoršati stvari i dati vjetar u leđa drugim radikalima koji vrebaju širom Evrope

 

Iza vijesti koje svakog minuta stižu sa ukrajnskih ratišta i korona brojki, provukao se i naslov o izborima u Francuskoj. Da rezultat prvog kruga tamošnjih predjsedničkih izbora nije bio tijesan, vijest bi možda prošla ispod radara. Sada je vrijeme i da se kandidati koji su ušli u drugi krug, sadašnji predsjednik Emanuel Makron i prvakinja desnice Marin Le Pen, razmašu sa izbornom kampanjom. Ko će se useliti u Jelisejsku palatu i u njoj boraviti narednih pet godina, Francuzi će odlučivati 24. aprila.

Makron je prvi krug završio sa 27,8 odsto glasova, dok je Le Penova iz Nacionalnog saveza skupila 23,1 odsto. Oboje su postigli više nego u prethodnom prvom krugu 2017. godine.

Oba kandidata treba da traže pomoć od 49 odsto birača koji u nedjelju nijesu podržali nijedno od njih, ali i od 25,1 odsto koji uopšte nisu glasali.

Izbori se mogu tumačiti i na drugi način: 70 odsto onih koji su glasali u prvom krugu izbora glasali su protiv aktuelnog predsjednika. Eto razloga za brigu. Makron će se truditi da pridobije i dio apstinenata i pokrene ih da se upute ka biralištima. Odziv birača je bio izuzetno nizak. Za ostanak kod kuće u prvom krugu izbora odlučilo je četiri procenta više ljudi u odnosu na 2017.  To je i blizu rekorda iz 2002. od 28,4 odsto, piše France24.

Iako prve ankete u drugom krugu pokazuju da je aktuelni predsjednik neznatno ispred, konačni rezultat je daleko od sigurnog. Le Penova će sigurno dobiti glasove ekstremno desnog Érika Zemoura i njegovih pristalica. Više od 3,2 miliona glasača koji su izabrali druge kandidate krajnje desnice, uključujući Érica Zemura, vjerovatno će svoju podršku prenijeti na Le Pen, smatraju svjetski mediji.

Makron očekuje podršku mainstream desnice i ljevice, kao i Zelenih. Stručnjaci kažu da će mu trebati podrška onih koji su glasali za radikalno lijevog Žan Luk Mélenšona. Čelnik La France Insoumise (Nepokorena Francuska) pozivao je svoje pristalice da ne glasaju za Le Pen, i odlučio da ih ne pozove direktno da daju glas njenom suparniku. Mélenšon je došao do značajnog trećeg mjesta i bio je prilično iznenađenje izbora. Dok su se prebrojavali glasovi iz velikih gradova, izgledalo je kao da bi mogao otići umjesto Le Penove u drugi krug. „Svaki glas za Marine Le Pen je jedan glas previše“, poručuje danas ovaj iskusni političar.

Što se tiče ostalih kandidata, najveća razočarenja su rezultati koje su zabilježile mejnstrim stranke koje su se decenijama smjenjivale u Jelisejskoj palati sve dok Makron nije došao na vlast. Valeri Pekres, kandidatkinja Republikanaca, osvojila je 4,8 odsto, a An Idalgo, predstavnica Socijalista, svega 1,7 odsto.

Makron je dobio najveću podršku od najstarijih glasača – onih od 70 i više godina, dok je Le Penova najviše glasova dobila među biračima u kategoriji od 50 do 59 godina. Melenšon je daleko najpopularniji među biračima od 18 do 34 godine. Grupacija koja je Melenšona prepoznala kao svoj glas, ima dosta slabu izlaznost.

Anketari Ipsosa su iznijeli neke zanimljive podatke. Prema njihovom istraživanju, 43 odsto glasača koji su rekli da su „vrlo zadovoljni“ svojim životom je glasalo za Makrona, u poređenju sa 21 odsto za Le Penovu. S druge strane, 46 odsto onih koji su rekli da „nijesu zadovoljni“ glasalo je za Le Pen, a samo 4 odsto za Makrona.

Sada je vrijeme za pun gas. Do izbora je desetak dana, pa se očekuje ne samo ubrzani tempo nego i pojačana retorika dvoje preostalih takmaca.

Da se francuski predsjednik okrenuo i desnim uporištima u potrazi za sigurnijom pobjedom, bilo je jasno kada je krenuo na sjever, ka Denainu, bivšem rudarskom gradu koji je nekad bio pod kontrolom socijalista. To je sada tvrdo uporište krajnje desnice. U prvom krugu izbora gotovo 42 odsto birača u ovom mjestu glasalo je za Le Penovu, a nešto manje od 15 odsto za Makrona.

Osim u direktnim susretima sa glasačima, Makron i Le Pen će svoje stavove i argumente prezentovati, ali i ukrstiti u televizijskoj raspravi četiri dana prije glasanja. Tada će imati više prilike da govore o svojim programima. Za Francusku ovo su bitne stavke predizbornog marketinga. Na prošlim izborima iz 2017. godine gotovo 16,5 miliona gledalaca ispratilo je kako varniči između ovo dvoje kandidata. Kraćih rukava te godine je ostala kandidatkinja desnice. Tako su na kraju odlučili i birači.

Makron se obratio i gubitnicima iz prvog kruga i rekao da je spreman pružiti ruku političkim suparnicima i razmotriti „novu metodu“, ali je odbio dati konkretnije objašnjenje ovih riječi. Takođe je rekao da će svoj program „razraditi” nakon što sasluša „bijes i očaj” onih koji nijesu glasali za njega, a posebno mladih zabrinutih za okolinu.

Ovakva retorika francuskog predsjednika mnoge nije iznenadila. Dok se u prvom krugu izbora fokusirao na spoljnopolitičke teme i Francusku na globalnoj sceni, prvenstveno kao posrednika u Ukrajini, sada je odlučio da okrene kartu. Razlog je jednostavan, kažu brojni analitičari. Biračima u Francuskoj su prioriteti kupovna moć, plate, cijena energije… Spoljnopolitičke teme su za njih daleke brige, pa se, vrlo moguće, dio njih osjetio zapostavljenim.

Davne 2017. godine sve je za njega bilo drugačije. Francuski portal France24 prenosi da je tada atmosfera bila takva da bi skoro svi priznali da je glasanje unaprijed zaključeno; suočavanje sa krajnjom desnicom na predsjedničkim izborima tada je još značilo praktično automatsku ubjedljivu pobjedu. Različite političke snage su imale tendencije da se udruže ispred glasačke kutije kako bi odagnali prijetnju bilo kog ekstremno desničarskog izazivača. Makron je tada osvojio 66,1 odsto i postao najmlađi predsjednik Francuske. Le Penova je imala duplo manji razultat.

Iako prednost daju aktuelnom predsjedniku, mnogi mediji upozoravaju na uspjeh Le Penove. Ova političarka je uspjela u posljednjih nekoliko sedmica da animira svoje birače i učini da oni zaborave njenu bliskost s Vladimirom Putinom. Osim toga, njen kontakt sa glasačkim tijelom je bio direktniji i konkretniji. Pričala je o cijenama rada, povećanju plata i sličnim temama koje su očigledno u prvom planu. Uz to, u proteklim godinama osjetna je umjerenija retorika ove političarke. I to je očigledno igralo ulogu u izbornim rezultatima.

Reklo bi se da je cilj oba predsjednička kandidata da glasačima prodaju nekog novog sebe. To će biti teže aktuelnom predsjedniku, koji je prije pet godina donio dozu svježine na političkoj sceni Francuske.

Nakon pet godina njegovog vladanja Francuskom, 53 odsto registrovanih birača, koji su glasali protekle nedjelje, glasalo je za antiestablišment kandidata, bilo sa desne ili lijeve strane. Makronov posao u drugom krugu biće težak. Uvjeriti dovoljan broj ovakvih birača da se priklone njemu umjesto kandidatkinji radikalne desnice.

Treba se podsjetiti da se sa Makronovim dolaskom na vlast 2017. godine umjesto klasične podjele lijevo-desno pojavio novi politički pejzaž sastavljen od mejnstrim bloka u centru koji je liberalan, proevropski i globalistički sa dvije krajnosti na desnoj i lijevoj strani. U konačnici, od tih polova će zavisiti izbori 24. aprila.

I u Evropi se nadaju da će Francuzi ostaviti razlike po strani i ujediniti se protiv Marin Le Pen. Za mnoge glasače, biranje manjeg zla nije pobjeda. Ipak, Francuska sa radikalnom desničarkom na čelu države u trenutno veoma kritičnom momentu po Stari kontinent je nešto što bi moglo uveliko pogoršati stvari. I dati vjetar u leđa drugim radikalima koji vrebaju širom Evrope.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo