Povežite se sa nama

DRUŠTVO

MEĐUNARODNA AFIRMACIJA PODGORIČKOG UMJETNIKA DANILA BALETIĆA: Švarceneger kupuje transformerse

Objavljeno prije

na

Arnold Švarceneger, zvijezda akcionih filmova i bivši guverner Kalifornije, kupiće transformerse koje je napravio podgorički umjetnik i student Danilo Baletić.

,,Švarceneger je zainteresovan da kupi transformerse, ali tek treba da potpišemo ugovor o tome. Mislim da će se to dogoditi uskoro i transformersi će dobiti novo odredište – Beč ili Grac”, otkriva Baletić eksluzivno za Monitor.

On kaže da je do te nesvakidašnje transakcije došlo gotovo slučajno.

,,Prilikom premijere filma Terminator pet Švarcenegerov agent vidio je Baletićeve transformerse izložene u Beogradu. Oduševio se i poslao njihove fotografije Švarcenegeru, koji mu je javio da me pita da li hoću da mu ih prodam”, kaže Baletić.

Baletić je napravio osam džinovskih figura, ali nije siguran da li će slavni glumac kupiti i Megatrona, koji se nalazi u Podgorici.

Švarceneger, objašnjava Baletić, kupuje transformerse za svoj muzej koji njegov tim priprema da otvori u Austriji. U njemu će se nalaziti terminatori, predatori, konani… likovi iz njegovih filmova. Zanimljivo je da u Švarcenegerovim filmovima nema transformersa, ali on je ipak odlučio da i njima obogati svoj muzej.

Švarceneger se proslavio u Holivudu filmom Konan Varvarin, snimljenim 1982, a potom i legendarnim Terminatorom. Bio je maneken, producent, reditelj, biznismen, investitor, pisac, profesionalni bodibilder i političar.

Transformersri se trenutno nalaze u Osijeku.

,,U Osijeku mi je izložba prihvaćena izvanredno, bolje nego sve dotadašnje. Izložba je tamo organizovana na inicijativu vlasti tog grada i prema meni su se ponijeli kao da sam počasni građanin Hrvatske”, kaže Baletić.

Iz Osijeka transformersi treba da idu u Pulu, a sljedeće destinacije su Ljubljana, pa Frankfurt. Iako će transformersi biti prodati, Baletić će i dalje, kako se navodi u još nepotpisanom ugovoru, imati mogućnost da ih izlaže tamo gdje za njih pokaže interesovanje.

Za Baletićeve skulpture bio je zainteresovan i Zagreb, ali izložba je otkazana u posljednjem trenutku.

,,Zvanično mi je objašnjeno da su Trg Bana Jelačića i Cvijetni trg premali za ove džinovske skulpture. Takođe mi je rečeno da kao strani državljanin ne mogu da izlažem bez posredovanja neke hrvatske firme. Ovo posljednje sam bio obezbijedio, ali i pored toga Zagrepčani nisu imali priliku da vide moje radove”, kaže Baletić.

On se ipak nada da će njegovi transformersi boraviti i u glavnom gradu Hrvatske.

Baletić je prvi put prezentovao transformerse prije tri godine na više lokacija u Podgorici, u okviru projekta Transformersi brane Podgoricu. Prije toga, 2012. godine, u Podgorici je napravio od snijega Dinosaurusa, koji je bio velika atrakcija ne samo za djecu nego i za mnoge odrasle.

Vijest o tome kako se džinovske figure autobota i deseptikona bore na ulicama glavnog grada Crne Gore prenijeli su brojni svjetski mediji.

,,Ovo je crnogorski proizvod, koji je dobio putujući karakter i koji je dobio veliki publicitet, počev od domaćih medija do CNN-a, iako nisam očekivao da ću izazvati ovoliku pažnju umjetnika i javnosti. Nadam se da će iza ovog projekta stati država, jer ja nemam mogućnosti da sve to finansiram”, kaže Baletić.

,,Transformersi su bili izloženi cijelu godinu i ja sam prvi umjetnik kojem je tadašnji gradonačelnik Miomir Mugoša ustupio glavni gradski trg”, kaže Baletić.

Na ideju da pravi te džinovske figure došao je prije tri godine. On kaže da je kao dijete maštao da ima pravog transformersa i da tim neobičnim igračkama usreći djecu i sebe. Pošto mu je djed Miodrag Klikovac bio poznati crnogorski arhitekta moguće da su i geni doprinijeli da se posveti ovoj nesvakidašnjoj vrsti umjetnosti.

I jednog dana otišao je na autootpad Ranka Tomanovića i kazao mu šta je zamislio da uradi. Tomanović mu je ponudio da uzme sve što mu treba bez pare i dinara. Kada je napravio prvog robota više nije mogao da se zaustavi i napravio ih je osam. Svi su urađeni od nekonstruktivnih materijala, odnosno od otpada. Prvog, kojeg je nazvao Ramtron, radio je dvadeset i jedan dan, a za sve njih potrebno mu je bilo oko dvije i po godine. Ramtron je težak četiri tone i visok šest metara. Megatron je visok četrnaest metara i težak dvadeset tona.

Jedni su zli (deseptikoni), drugi dobri (autoboti). Razlikuju se po boji očiju. Prvi imaju zelene, a drugi plave oči.

,,Roboti od otpada trebalo je da podstaknu ljude na očuvanje životne sredine u ekološkoj Crnoj Gori, ali oni su više bili atrakcija za fotografisanje nego opomena da životnu sredinu učinimo čistijom”, kaže Baletić.

Baletić je na ovim prostorima prvi ovakvim skulpturama narušio klasični spomenički koncept.

,,Treba priznati da je pojava transformersa bio najeksplicitniji, najatraktivniji i najmarkatniji kulturno-likovni događaj u crnogorskom glavnom gradu u nekoliko posljednjih decenija”, kazao je o radovima ovog mladog umjetnika poznati crnogorski slikar Slobodan Slovinić.

Stvaranje i izlaganje ovakvih skulptura zahtijeva i velike fizičke napore, umijeće i zanatske vještine. Baletić je i to uspješno savladao. Džinovske skulpture od Podgorice do Beograda, na primjer, trasportovane su vozom, a Ramtron, Baletićev, kako ga zove, prvi sin, nije mogao zbog širine da stane u voz, pa je u Beograd stigao kamionom.

Pomirio se i sa vandalskim činom kada je jednoj njegovoj figuri izloženoj u Podgorici otkinuta glava. No, oni koji znaju da cijene autentičnu umjetnost ovog mladog čovjeka dodijeli su mu dvije nagrade u Podgorici, a bio je i kandidat za Devetnaestodecemabrsku nagradu Podgorice.

Posebno su ga, kaže, oduševili Cetinjani koji su o njegovim figurama smislili ovaj vic: ,,Kako se prezivaju podgorički transformersi? – Gvozdenovići!”

Baletić kaže da mu je sljedeći plan da uradi najveću skulpturu u jugoistočnoj Evropi. ,,Biće to Tiranosaurus. Ideja mi je da bude postavljen na vidikovcu, na putu Podgorica – Cetinje. Figura će biti visoka pedeset metara, u nju će moći da se uđe i iz nje razgleda Podgorica”, objašnjava Baletić.

Baletić bi volio da njegovi radovi obiđu svijet. Sudeći prema interesovanju animatora kulture sa raznih meridijana za njegove skulpture mogla bi mu se ostvariti i ta želja.

Vladimir Ivanović, arhitekta
Toplina hladnog željeza

Arhitekta iz Podgorice Vladimir Ivanović ovako za Monitor komentariše Baletićeve skulpture:
– Jedan čovjek, skoro dječak, skupljao je predmete uglavnom od željeza. Zašto? On to ne zna. I dobro je da ne zna. Slagao ih jedan pored drugoga, jedan iznad drugoga… Ako se ukaže kakva praznina između i pod uglom popunjavao ih je i u spiralu, zatim vario da ostanu zajedno. Sva sreća i za njega i za nas da nije morao mnogo brinuti o knjigama i da se rasterećeno povinovao trenutku ne gladajući ni unaprijed ni unazad. Kad je svoj rad iznio u otvoreni prostor na radost svih, može biti ponosan što je postigao da njegova skulptura kao unutrašnji prostor u okruženju stvara energiju dejstva na okolinu: sa radošću joj prilazite, spokojno je dodirujete, osjećate mir i ljepotu svega što je oko vas i iznad vas. Prikazao nam je toplinu hladnog željeza, magiju teških elemenata „pretvorenih” u bestežinsko stanje… On je ovome prišao kao umjetnik obilježen istinskim osjećajem skulptorskog djela, slobodno stvarajući i ostavljajući fantaziji široko polje. Nadajmo se da će snaga i ljepota ovog djela prouzrokovati uticaj na skulptorsku umjetnost koja se do ovog primjera svela, gotovo bez izuzetka, na nasilno istrgnute skulpture iz galerijskog prostora postavljanja u slobodni prostor bez ikakve arhitekture.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo