Povežite se sa nama

INTERVJU

MILICA VICKOVIĆ, PIJANISTKINJA: Svako sam bira svoj put

Objavljeno prije

na

Milica Vicković je jedan od rijetkih crnogorskih umjetnika koji su postali poznati u Evropi. Rođena je na Cetinju, a sa šesnaest godina započela je studije klavira na Muzičkoj akademiji u Podgorici, u klasi profesora Vladimira Bočkarjova. Još kao studentkinja osvajala je mnoge nagrade, među kojima su bile i treća nagrada na međunarodnom takmičenju F.Chopin u Rimu, kao i prva nagrada na međunarodnom takmičenju mladih pijanista u Pinerolu. Bila je najbolji student iz oblasti umjetnosti. Nakon završenih osnovnih i postdiplomskih studija, radila je na Muzičkoj akademiji na Cetinju kao stručni saradnik. Umjetničko usavršavanje nastavila je 2003. u Njemačkoj. Kao stipendista njemačke fondacije Deutsche Akademische Austauschdienst, usavršavala se najprije u klasi pijaniste Michela Rischea na Muzičkoj akademji u Ahenu, zatim kod profesora Arba Valdme i pijaniste i kompozitora Vaslija Lobanova na Muzičkoj akademiji u Kelnu, gdje je 2006. završila pijanističke, a 2008. pedagoške studije. Član je Yehudi Menjuhin fondacije, u okvru koje aktivno nastupa širom Njemačke. MONITOR: Već godinama živite i radite u Kelnu. Pretpostavljam da ste nakon završetka Muzičke akademije na Cetinju bili nezadovoljni mogućnostima za rad u Crnoj Gori, kakve umjetnik želi, pa ste napustili Crnu Goru? Kako ste se odlučili da odete baš u Njemačku?
VICKOVIĆ: Odlazak iz Crne Gore ne bih opisala kao nezadovoljstvo, prije bih rekla da je to sasvim prirodna potreba svakog mladog čovjeka da se dalje usavrši u svojoj struci. Pošto je muzika univerzalni jezik svuda u svijetu, bilo bi šteta ne iskoristiti mogućnost sticanja novih znanja i razmjene iskustva s drugim kulturama. Sve i da smo ostali u okvirima one Jugoslavije, moje mišljenje ne bi bilo drugačije. No, prije svega, svako sam bira svoj put, u profesionalnom i svakom drugom smislu, pa je konkretno u mojem slučaju odlazak na usavršavanje bio namjenski vezan za Njemačku. Internacionalna nota i mogućnost čestih nastupa rijetko je gdje izražena kao ovdje, pa se studentu muzike pruža velika mogućnost da sam stvara kontakte koji u budućnosti mogu biti jako bitni za njegov dalji umjetnički razvoj. Znam da su našim mladim ljudima njemački jezik, način života i mentalitet velika barijera u odluci da se ovamo upute, rekla bih da su u pitanju ljudske predrasude i odbojnost prema nepoznatom, pa je lakše stvari ne prihvatiti nego priznati koliko u stvari ne poznajemo. Bude mi simpatično kad se sjetim s kolikom sam odbojnošću kao dijete doživljavala igru njemačke fudbalske reprezentacije, a kako danas učim da vrednujem stvari na osnovu mnogobrojnih utisaka, ne samo onog prvog, često površnog.

MONITOR: Šta ste, osim muzike, naučili u Njemačkoj?
VICKOVIĆ: Nakon nekoliko godina života provedenih ovdje, uvjerena sam da od Njemaca možemo samo jako puno da naučimo. Njihov još uvijek stabilni društveni sistem je trenutni oslonac cijeloj Evropi, isključivo zahvaljujući obavezama koje svi građani redovno moraju ispunjavati prema državi, drugačije život ovdje ne bi bio moguć. Kamo sreće da su i ostali regioni Evrope, pogotovo južni, bili spremni da funkcionišu po ovom principu, sigurna sam da bi Evropa danas bila puno stabilnija, a kao takva i dorastao sagovornik ostalim moćnim tržistima svijeta, prije svega Kini i Americi. Nedavno sam, po pozivu jednog poslanika iz njemačkog Parlamenta, bila u posjeti Berlinu i svim važnim državnim organima zemlje. Mogu samo da izrazim divljenje i poštovanje prema svemu što sam imala prilike vidjeti, prema bogatoj istoriji, načinu na koji Njemci komentarišu godine Drugog svjetskog rata i brzinom kojom su se uspjeli obnoviti, prije svega zahvaljujući svom odgovornom i ozbiljnom pogledu na život.

MONITOR: Naša sredina ima mnogo talentovanih i kreativnih ljudi, ali rijetko ko uspije da se potpuno profesionalno ostvari. Kako iz ove vaše perspektive gledate na muzički život u Crnoj Gori?
VICKOVIĆ: Svako od nas uči dok je živ, a jedan od presudnih momenata u čovjekovom razvoju je sredina u kojoj živi i kriteriji koje ona diktira. Iz kratkih posjeta Crnoj Gori zaključujem da je politika u velikoj mjeri zastupljena u svakoj pori našeg društenog života, da mi se čini nemogućim imati pravo na sopstveno mišljenje, što je osnovna stavka postojanja svakog društva. Ono što me iritira je činjenica da ljudi mnogo češće dolaze do uspjeha na osnovu rodbinskih i prijateljskih kontakata, dok kvalitet često ostaje zanemaren, pa je situacija u kojoj jedan političar organizuje muzički festival potpuno neobjašnjiva, no u Crnoj Gori, nažalost, nerijetka pojava.

MONITOR: Šta vam je najbitnije da biste organizovali solistički koncert?
VICKOVIĆ: Kao studenti bili smo prinuđeni svirati određeni repertoar, podrazumijevala su se djela iz svih epoha, a to je bilo i neophodno za razvojni put budućeg pijaniste. Danas je sve puno jednostavnije, iako na drugačijem profesionalnom nivou. Organizacija je na organizatoru programa ili festivala, moj zadatak je da svoj dio posla, a to su odabrane ili željene kompozicije, izvedem kako dolikuje jednom ozbiljnom umjetniku.

MONITOR: Kako birate kompozicije koje izvodite na koncertima? Da li i dalje najčešće svirate djela iz romantizma ili sada volite da se oprobate u raznim žanrovima?
VICKOVIĆ: Romantizam je moje umjetničko polje, u njemu se najbolje osjećam i najprirodnije dišem, što nije ništa neuobičajeno jer se svaki umjetnik u ovom ili onom žanru manje ili više pronalazi. Međutim, moram priznati da drugačiji izbor djela često dođe kao pravo osvježenje. Nedavno sam se, u dilemi između Šopenovog i Mocartovog koncerta, koji sam izvela u pratnji poljskog kvinteta Multicamerata, odlučila za Mozarta, što nije bio baš tipično moj izbor, mada se ispostavio kao više nego uspješan. Sljedeće sedmice me očekuje nastup sa našom operskom divom Jadrankom Jovanović u Berlinu i prilično raznolik repertoar sa svih evropskih prostora!

MONITOR: Sa suprugom, koji je saksofonista, zajedno svirate. Čak ste nastupali u jednom mjuziklu. Kakva je saradnja s njim na profesionalnom planu?
VICKOVIĆ: Moj suprug Alexander Reffgen, već dvanaest godina uspješno vodi muzičku školu Klangwerk, raspoređenu u tri odjeljenja u Koblenzu sa sedam stotina učenika. Profesor je muzičke umjetnosti u dvije gimnazije i aktivan član mnogobrojnih jazz ansambala. Njegov radni dan prevazilazi i natprosječne njemačke radne standarde, a uz koncerte koji su nerijetko više puta nedjeljno, često se desi da se po nekoliko dana uopšte ne vidimo. S obzirom na to da je u pitanju druga vrsta muzike, u igri su mnogo češće jazz pijanisti s kojima sarađuje. Naša najveća radost trenutno je činjenica da ćemo za nekih mjesec dana postati roditelji i da će naš sin odrastati uz zvuke saksofona i klavira.

MONITOR: Vaša sestra, poznata glumica Marija Vicković, počela je da se bavi i pjevanjem. Da li ste planirale da nešto zajedno radite?
VICKOVIĆ: Planirano nije još ništa, s obzirom na to da je svaka od nas trenutno okupirana svojim obavezama, pa rijetke zajedničke trenutke koristimo isključivo da se raželimo jedna druge. Svakako pozdravljam Marijinu ljubav prema muzici i ambiciju da se iskaže i na tom polju i mislim da joj muzika samo može upotpuniti već potvrđene kvalitete na glumačkom planu. Ako bi se negdje ukazala prilika i mogućnost za zajednički projekat, vidjela bih nas prije svega kroz spoj dvije umjetnosti, dramske i muzičke, na primjer u nekom mjuziklu.

Između dvije sredine

MONITOR: Rijetko kada nastupate u Crnoj Gori, a postoji nekoliko festivala klasične muzike. Posljednji put je bio prošle godine u Podgorici. Zašto je to tako?
VICKOVIĆ: Potpuno je prirodno da vas vremenom nova sredina prihvata, a stara zaboravlja, odnosno pamti po posljednjem nastupu, koji takođe vremenom blijedi. Takođe je prirodno da se pažnja publike i medija poklanja novim i mlađim naraštajima koji dolaze. Uz to moram pomenuti i finansijski aspekt, koji je nažalost svuda i sve prisutniji, kao jedan od presudnih faktora dolaska umjetnika iz inostranstva, tako da nemam pretjeranih očekivanja kad je u pitanju gostovanje u Crnoj Gori. Umjetnicima koji žive na našim prostorima bitan je svaki nastup i prirodno je da se potrude u svakom smislu da do njega dođu. Za moje angažmane je zadužena moja menadžerka, pa o organizaciji koncerta, sali, klaviru i svim propratnim momentima ne moram da razmišljam. Važno je isključivo da svoje muziciranje što uspješnije prenesem publici.

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR I ANALITIČAR MEDIJA: Svjedočimo samo vrhu brijega

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sada kada se skida veo sa kriminalnih radnji kojima se baca sumnja na istaknute ljude režima, bude smiješno govoriti kako je kratkotrajuća koaliciona vlast, koja je bila prvi rezultat posljednjih parlamentarnih izbora, blokirala evropski put

 

MONITOR: Mediji su zaslužni sto su otvoreni i procesuirani slučajevi zloupotreba bivše predsjednice Vrhovnog suda i policajaca povezanih sa organizovanim kriminalom. Šta vam to govori?

VUKOVIĆ: Polakote, što bi rekao bivši glavni specijalni tužilac Katnić. Prvo moramo odati zahvalnost Europolu, koji je prikupio informacije i proslijedio ih na adrese naših nadležnih. Odatle možemo govoriti o zasluzi medija, jer su obnarodovali kompromitujuće informacije i tako, pretpostavljam, ubrzali procesuiranje. Mi sada ne znamo šta bi se desilo da kompromitujući transkripti telefonskih razgovora nijesu došli do medija, ali je jasno da je njihovo objavljivanje ubrzalo policijsko-tužilačke akcije.

Jedna od funkcija medija je da kontrolišu one koji imaju formalnu i neformalnu moć, jer je istorijsko iskustvo pokazalo da su i najnezavisnije institucije i najpošteniji ljudi skloni zloupotrebama moći u određenim situacijama. Zato ih neko stalno mora držati na oku. No, dešavalo se i ranije da mediji u Crnoj Gori odigraju dobro ulogu kontrolora i galame dovoljno glasno, ali je bilo uzalud jer je konfiguracija moći u društvu bila takva da se ta galama zabadala u debelo uho nezainteresovanih. Sada imamo nešto drugačiju konfiguraciju moći i uši nekih institucija su se počele tanjiti.

MONITOR: Šta govori činjenica da su policajci, te čelni ljudi pravosuđa članovi organizovanih kriminalnih grupa?

VUKOVIĆ: Neke mlađe ljude sam nedavno edukovao o tome kako je aktuelni predsjednik države tokom svoga prvoga premijerskog mandata govorio opoziciji u parlamentu da neće nikada saznati istinu o sivom državnom novcu koji se nalazio na posebnim računima koji su otvarani na imena režimskih ljudi. Bilo je to u vrijeme međunarodnih sankcija kojima su kažnjavane Srbija i Crna Gora zbog uloge u krvavom raspadu Jugoslavije. Od toga vremena datiraju razne vrste nekažnjivih zloupotreba moći i njegovanje raznih vrsta simbioza kriminala i institucija koje su dužne da služe javnom interesu. Ta simbioza je trebala ljude posebnog kova, stvarala ih i uzgajala, a odricala ih se samo u trenucima kada su postojali remetilački faktori ili su bili podesni za žrtvovanje na oltar euroatlantskih integracija. Najilustrativniji primjer je bivši dugogodišnji broj 2 vladajuće partije i režima – Svetozar Marović.

Ovo čemu trenutno svjedočimo je samo vrh brijega i možemo samo slutiti šta će nam pući pred očima ako budemo u prilici da vidimo makar veći dio toga brijega.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

TOMISLAV JAKIĆ, NOVINAR I POLITIČKI ANALITIČAR: Nadam se da će svijet biti multipolaran

Objavljeno prije

na

Objavio:

Evropska je unija nedvosmisleno na razmeđi: hoće li pokušati još jednom, možda i posljednji put, uzeti zalet prema poziciji samostalnog faktora na svjetskoj sceni ili će se zadovoljiti sadašnjom ulogom ‘rezervnog igrača’ Amerike

 

MONITOR: Koliko se kriza izazvana invazijom Rusije na Ukrajinu, koja je prije svega humanitarna, a onda i bezbjednosno-ekonomska i politička, „prelila“ i na odnose u hrvatskom državnom vrhu?

JAKIĆ: Ne bih rekao da se ta kriza prelila na odnose u hrvatskom državnom vrhu, ona je samo pridonijela tome da se ti odnosi dalje zaoštre – na štetu digniteta nositelja dviju visokih funkcija u državi i na štetu cijele Hrvatske.

MONITOR: Bili ste savjetnik Stipe Mesića za vrijeme njegovog predsjedničkog mandata. Sadašnji hrvatski predsjednik, socijaldemokrata Zoran Milanović unaprijed najavljuje veto Hrvatske u vezi sa eventualnim zahtjevom Finske i Švedske za prijem u NATO, uslovaljavajući hrvatski pristanak rješavanjem pitanja položaja Hrvata u BiH. Kako Vama izgleda ova Milanovićeva „kombinacija“?

JAKIĆ: To je nešto što se s pravom može nazvati nemogućom kombinacijom. Najaviti veto u slučaju primanja Švedske i Finske u NATO s obrazloženjem da će to samo još više pogoršati sigurnosnu situaciju u Evropi, to bi imalo itekako smisla. Ucjenjivati na način da se kaže: ili ćete vi djelovati u smjeru promjene izbornog zakona u BiH onako kako to nama odgovara, ili ćemo mi spriječiti vaš ulazak u Atlantski pakt, nema ni smisla, ni svrhe.

MONITOR: Kritikovali ste prve izjave Visokog predstavnika Kristijana Šmita. Ipak, on je nedavno upotrijebio Bonska ovlašćenja i suspendovao Zakon o javnoj imovini u RS, do odluke Ustavnog suda BiH. Da li i dalje smatrate da bi Šmit trebalo više da učini i od čega bi to, po Vama, moglo zavisiti?

JAKIĆ: Svaki Visoki predstavnik može da učini ono i onoliko koliko mu omogućava podrška zemlje iz koje dolazi, ne međunarodne zajednice, nego njegove matične zemlje. Pri čemu je, naravno, izuzetno važno i to kakvu specifičnu težinu ima ta zemlja na svjetskoj sceni. Paddy Ashdown je imao punu podršku Londona i on je koristio i Bonske ovlasti, povlačio radikalne poteze i nastojao spriječiti najgore. Lajčak, Petritsch, pa i Schmidtov prethodnik Valentin Inzko, jedva da su imali podršku svojih zemalja, Slovačke i Austrije. Dapače, kada je Inzko, praktično na odlasku, nametnuo amandman na Kazneni zakon, šef austrijske diplomacije je izjavio kako mu je žao zbog toga poteza. Schmidt će, dakle, uz to što ga hendikepira rusko neprihvaćanje njegovog imenovanja, moći ići dotle, dokle će se to uklapati u politiku Berlina.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Država je bila – kriminalac

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ko blagotvorno utiče na pomirenje u regionu ima šansu da politički dugo traje. Da bi se taj cilj ostvario neophodna je borba u kroćenju balkanske hobotnice korupcije i organizovanog kriminala. A da bi se ostvario  i  taj cilj neophodno je od vlasti odmaknuti sve ratne partije u ex Yu prostoru koje su izazvale bratoubilački rat i proizvele sve one nevolje poslije njega

 

MONITOR: Dobili smo novu, manjinsku Vladu – kako vidite sastav nove Vlade i njene domete?

GRAHOVAC: Sastav nije toliko bitan, bitni su postavljeni ciljevi i odlučnost da se isti ostvare. Vidim da ima veoma kompetentnih pojedinaca ali je bitno da se sve radi timski, transparentno, i da se trenutno preuzima odgovornost za ono što nije dobro urađeno.

MONITOR: Slažete li se sa stavovima da će kontrolu nad ovom  Vladom imati DPS od čije parlamentarne podrške Vlada i zavisi?

GRAHOVAC: Decenijama javno DPS kvalifikujem kao kriminalnu, zločinačku i neofašističku organizaciju. U isto vrijeme ističem da u toj partiji postoji zdravo tkivo koje je Crnoj Gori i te kako potrebno. Ovakav DPS će Vladu „glodati“ iznutra a ovakvi DF i Demokrate će je lomiti spolja. To je velika šansa za ovu vladu. Ovakav stav će vam djelovati čudno. Ova Vlada ima šansu da što prije (trenutno) otkriva  sva nepočinstva mnogih članova DPS-a kao i sa njima povezanih lica. Kada građani to prepoznaju onda postaje manje bitno da li će DPS u parlamentu davati podršku Vladi ili neće. Pošto će ova vlada kratko trajati, građani će znati i kazniti i nagraditi  na izborima, koji su skora neminovnost. Ukoliko Vlada ovih dana ne uradi ovo što sam  sugerisao  onda građani neće imati za čime žaliti ukoliko ona padne.

MONITOR:  Može li ovakva Vlada, sa nekim starim imenima, i uz DPS po dubini, obezbijediti ono što premijer Abazović obećava  – vladavinu prava, ekonomski razvoj  i  odblokiranje evrointegracijskog procesa?

GRAHOVAC:  Građani Crne Gore više vjeruju u ono što vide svojim očima negoli u ono šta piše u programima svih partija. Dobro je što su se u Vladi našla neka imena iz ranijih  saziva a koja su sačuvala čist obraz i čiste ruke. Sve što je premijer obećao biće  lakše ostvarivo ukoliko vrlo brzo budu privedena pravdi lica koja su bila sklona korupciji i organizovanom kriminalu. Građanima su poznata njihova imena i građani neće oprostiti bilo kojoj vlasti koja im gleda kroz prste i najmanji grijeh. Predugo traje ova nevolja i dosadašnja nepravda. Ovoj Vladi je otvorena šansa kao niti jednoj do sada. Ova Vlada se nalazi između šanse i kazne. Od nje sve zavisi.

MONITOR: Demokrate su najavile da će osporiti sve odluke nove Vlade. Koliko ova Vlada može biti stabilna?

GRAHOVAC: Iracionalno je, po svaku cijenu, juriti stabilnost Vlade. Dobro je što je u Crnoj Gori mnogo toga ogoljeno. Ova Vlada će ispuniti svoju misiju ako ogoli i ono što je građanima dobro poznato a na šta su institucije decenijama žmurile. Ogolijevanje problema je najbolja investicija ovoj Vladi za parlamentarne izbore koji su uskoro neminovni.

MONITOR: Jedan od argumenata premijera Abazovića za koncept manjinske vlade, odnosno izglasavanje nepovjerenja prethodne, bile su i geopolitičke prilike, odnosno rat u Ukrajini. Da li je u tom smislu ova Vlada pomak?

GRAHOVAC: Može biti pomak ako prepozna geopolitičke procese globalno, a posebno procese u regionu. To je široka oblast kojom se decenijama bavim, a sada napominjem samo jedan princip – ko blagotvorno utiče na pomirenje u regionu ima šansu da politički dugo traje. Da bi se taj cilj ostvario neophodna je borba u kroćenju balkanske hobotnice korupcije i organizovanog kriminala. A da bi se ostvario  i  taj cilj neophodno je od vlasti odmaknuti sve ratne partije u ex Yu prostoru koje su izazvale bratoubilački rat i proizvele sve one nevolje poslije njega.

MONITOR: Svijet se našao u svekolikim problemima. Šta možemo očekivati u budućnosti?

GRAHOVAC: Odavno upozoravam da se skoro čitava planeta našla u opasnom fašizmu; da se duštvo nalazi u  klasičnom robovlasničkom odnosu; da je neoliberalizam kome je generika na Zapadu, u stvari, opaki fašizam; da je Istok izvorište organizovanog kriminala i korupcije; te da u Rusiji i Kini vlada najvulgarniji oblik kapitalizma. Svijet se nalazi u jednom obliku svjetskog rata a klasno-socijalne revolucije, koje će uskoro biti vidljivije, će biti osnovno obilježje tog rata.

MONITOR: Da li je ovo što se dešava u Ukrajini nagovještaj globalnog zapleta?

GRAHOVAC: Jeste. Svaki oblik fašizma pokazuje nasilje i imperijalizam, koji nikada nije napuštao politiku Rusije, i to prvenstveno demonstrira oružjem. U ovom sukobu Rusija će biti zaglavljena decenijama, sve do momenta kada će SAD i Rusija početi pregovarati – kako obje da izađu iz ovog ćorsokaka. Možda Amerikanci imaju dojam da imaju neko preimućstvo. To je tačno, ali je to taktičko preimućstvo jer u slučaju da ranjenog tigra (Rusiju) bace u naručje Kini onda će SAD ući u strategijski inferioran položaj.

MONITOR: Kako bi se to moglo završiti?

GRAHOVAC: Mislim da će ishod ipak biti povoljan a posebno po naš region – Rusija će priznati nezavisnost Kosova, SAD će biti tolerantniji prema ruskoj okupaciji Krima, Donjecka i Luganjska, otpočeće gradnja američko-evropsko- ruskog partnerstva na novim osnovama kao garanta svjetskog mira. Velike sile često sebi daju za pravo da urušavaju principe međunarodnog javnog prava. Srbija će konačno prestati da živi u svojim hegemonističkim iluzijama, Albanci na Kosovu će biti tolerantniji prema svojim sugrađanima Srbima, a država BiH će konačno profunkcionisati. Sve ovo sam dataljno objasnio prije nekoliko godina u knjizi Tri cunamija – Evropa je ranjena u izdanju  IK Laguna.

MONITOR: Geopolitički gledano, u kakvom položaju je Crna Gora?

GRAHOVAC: U veoma povoljnom je položaju ali treba da transparentnije i efikasnije rješava svoje unutrašnje probleme.

MONITOR: A kako vidite zaostavštinu prethodne Vlade?

GRAHOVAC: Višedecenijsko štetočinstvo DPS-a je odavno vidljivo a sada je ogoljeno štetočinstvo DF-a što je za državu Crnu Goru veoma dobro. Posebna korist je u činjenici što danas gube tlo pod nogama kako spski klerofašizam kome je generika u srpskom nacionalizmu tako i crnogorski neofašizam kome je generika u korupciji i organizovanom kriminalu.

MONITOR: Kako komentarišete slučaj Medenice, odnosno to što je dugogodišnja predsjednica Vrhovnog suda i bivša državna tužiteljka, osumnjičena da je članica organizovane kriminalne grupe, te da je u tom svojstvu uticala na pojedine odluke sudija?

GRAHOVAC: Tvrdo se držim principa – u dobroj namjeri upozoravam šta je nužno uraditi, šta se nikako ne smije uraditi i konkretne pojedince javno posavjetujem šta lično da preduzmu.

U više objavljenih kolumni  bavio sam se Vesnom Medenicom. Citiraću jednu rečenicu iz kolumne Vrhovnica objavljene  na praznik  Dan žena 2010. godine: ,,Javno pozivam predsjednicu Vrhovnog suda da podnese ostavku jer onima koji ne poslušaju moj savjet ostaje kajanje. Ali u zatvoru”. U jednoj kolumni iz 2008. godine jedna rečenica glasi: ,,Kada vidite da je gospođa na visokoj državnoj funkciji na svaki čukalj nabacila zlatnu kajlu, znajte da se radi o malograđanskoj sitnosopstveničkoj psihologiji koju će jednoga dana država Crna Gora skupo platiti”.

Ako sam radeći analize sa strane prije četrnaest godina ja uočavao velike probleme u sudsko–tužilačkoj grani vlasti, onda nije teško zaključiti da je državnim institucijama to, i još mnogo toga, bilo poznato sve. Zaključak je jednostavan – država Crna Gora je bila kriminalac.

Opet imam savjet za Vesnu Medenicu. Sama je sebi i svojoj porodici uništila život. Savjetujem je da istinom i nemilosrdno nadležnim organima otkrije sve i za svakoga uključujući i svoju porodicu jer će na taj način, kako-tako, sprati bar malo ljage kojom je okaljala sebe i sve svoje. Pa neka košta koliko košta! Bar će nekada u nekom vremeplovu neko reći da je imala kičmu. Pored ogromne štete koju je decenijama činila sada ona ima šansu da bar malo iscijeli grijeh i pomogne državi Crnoj Gori,  a građani će to znati da cijene.

MONITOR: Očekujete li da će se taj slučaj do kraja rasvijetliti i pokazati kako je zaista kontrolisano i zloupotrebljavano crnogorsko pravosuđe?

GRAHOVAC: Najveći interes za to ima Vesna Medenica. Ona je sama sebe nagrdila, a ukoliko postupi kako sam je posavjetovao bar će spriječiti razne kreacije slučaja „na narodne teme“ u kojima je glavni lik baš ona.

Siguran sam da će sva nepočinstva prethodnih vlasti biti otkrivena i da će veći broj istih biti i procesuiran i sankcionisan. Saradnja građana i državnih institucija po ovom pitanju dovešće do prvog, i poslije više decenija, pravog izmirenja podijeljene (i posvađane) Crne Gore.

Više puta sam izjavio da će ovo biti srećna zemlja. Ostajem pri toj ocjeni i dalje jer se proces utvrđivanja istine o mnogim problemima već otvorio i nezaustavljiv je.

Ovoj Vladi je data šansa da te procese ubrza. U protivnom, ostaće joj kajanje!

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo