Povežite se sa nama

INTERVJU

MILKA VUJOVIĆ, UMJETNICA: Pomjeranje granica mašte

Objavljeno prije

na

Samostalna izložba Parovi…i oni drugi umjetnice Milke Vujović nedavno je otvorena u podgoričkoj galeriji Pizana. U okviru izložbe predstavljene su slike u tehnici ulja na platnu sa detaljima u pozlati nastale u posljednje tri godine. Kako i sam naziv izložbe govori, izložene su slike na kojima dominiraju ženska i muška figura (ili više njih), predstavljene u različitim situacijama, bilo onim jednostavnim, svakodnevnim ili pak nekim drugim, psihološki složenijim.

Milka Vujović je rođena u Podgorici. Diplomirala je 1997. godine na Nastavničkom fakultetu u Nikšiću, a 1990. na Fakultetu primenjenih umetnosti u Beogradu, gdje je i završila postdiplomske studije 1993. godine. Profesorica je na Fakultetu primenjenih umetnosti u Beogradu, gdje živi i radi. Bavi se grafikom i slikarstvom. Dobitnica je nekoliko značajnih nagrada.

MONITOR: Radovi sa izložbe nastali su prethodne tri godine, ali nastavak su „priče” koje smo pratili duže vrijeme. Zanimljiv je naslov izložbe „Parovi… i oni drugo”. Možete li nam reći o ovom ciklusi i nazivu izložbe?
VUJOVIĆ: Jednostavno postoje ljudi koji u životu moraju da imaju svog para, srodnu dušu ili svoju drugu polovinu. Oni delaju i osećaju u paru i sve što čine kao da nekako bude i deo onog drugog. To su parovi, bili oni srećni ili ne, mentalno i fizički slobodni ili ne, oni su parovi. Njima nasuprot su oni drugi… ko ste vi?

MONITOR: U katalogu koji prati izložbu ste zapisali – „sa idejom da se onaj koji gleda, pasivni posmatrač, preobražava u aktivnog saučesnika, onoga koji vidi i koji biva podjednako uvučen u scenu pred kojom se zatekao…”. U vašim slikama uočavamo tu nostalgičnu vanvremenost i uvodite nas u svijet emocija i duhovne ljepote. Zanima me kako su nastajale ove slike – početna ideja i realizacija?
VUJOVIĆ: Tim uvodom sam rekla i svoju ideju vodilju koju sam imala tokom nastanka ovih slika… sebe sam živela radeći na njima i sada ih prepuštam drugima, ne samo posmatračima nego onima koji će njihov život živeti dalje.

MONITOR:Vaše slike imaju lični otisak i svijet za sebe, a na njima je karakteristično unošenje mnogih detalja – nakita, prozračnih tkanina, prisutna je neobična ornamentacija. Koje vas teme interesuju?
VUJOVIĆ: Sve što vidim i sve što doživim neminovno postaje i tema, odnosno, priča koju ja slikam na svoj način. Trudim se da ne podlegnem temi kao nekom zadatku, kao kasnijem vizuelnom doživljaju koji će biti veoma eksplicitan i kao takav nametnut posmatraču… Moje je da počnem ubedljivu likovnu sliku, a onom koji je posmatra prepuštam da je i završi…

Detalje naprosto obožavam, uživam slikajući stvari koje volim, haljine, cipele, dugmad, šnale i svakojaki drugi aksesoar bez kojeg ja ne mogu da zamislim ženu i mislim da je to više nego očigledno… kažu da male stvari čine život i potpuno se slažem s tim. A možda ona druga misao da „manje je više” kod mene apsolutno ne važi. Jednostavno uživam u građenju slike, koliko u psihološkom smislu toliko i u vizuelnom, tako da njena slojevitost predstavlja nešto što je postalo i moj prepoznatljiv likovni govor.

MONITOR: Ostali ste vjerni poetici koju ste duže vrijeme gradili. Šta je sve uticalo na vaš senzibilitet i umjetnički izraz?
VUJOVIĆ: Svaki umjetnik se trudi da tokom vremena izgradi svoj autentičan likovni jezik, način na koji će najbolje izraziti sebe, nešto po čemu će biti i prepoznatljiv. S godinama to neminovno mora i da dođe ukoliko sledite sebe i svoju viziju. Naravno da je neminovno ne videti stvari oko sebe, možda i nesvesno poprimiti nečiji uticaj, ali više u smislu sličnog poimanja umetnosti i onog što je vredno u njoj nego pukog i banalnog kopiranja… Svi vidimo iste stvari samo ih doživljavamo i interpretiramo na drugačije načine.

Mnogo je umjetnika koje cijenim iz prošlih vremena, ali svakako i savremenika i ne moramo obavezno biti po likovnoj poetici slični da bi mi se dopadali… po načinu izražavanja sličan ili dijametralno suprotan meni ne znači ništa ukoliko je njegov rad likovno korektan i uzbudljiv. Ako treba da izdvojim epohu koju smatram veoma zanimljivom i plodonosnom ne samo u umetnosti, pomenula bih art nouveaux.

MONITOR: Naša publika upoznata je sa vašim radom – prvenstveno grafikama, a i slikama. Da li se uskoro može očekivati ponovo neki iskorak iz slikarstva?
VUJOVIĆ: Smatram da prelazak iz jednog medijuma u drugi, iz slike u grafiku ili bilo koju drugu vrstu izražavanja, predstavlja neku vrstu „odmora” i uvijek novi izazov za umetnika. Samim prelaskom na drugu vrstu izražajnog sredstva – sa platna i četkica na cinkanu, linoleumsku, kamenu ploču, igle i dleta, potom na papir – način razmišljanja i put do pronalaženja željenog rezultata se menja, pomerate granice sopstvene mašte u stalnoj želji da napravite nešto novo, nešto što će vas zainteresovati u toj meri da sami sebi budete likovno zanimljivi.

Prošle godine sam započela nov ciklus grafika –originalnih grafičkih listova urađenih u tradicionalnim grafičkim tehnikama litografije, linoreza, akvatinte i tek kao citat ponegde je primenjena i grafička tehnika modernog doba – sito štampa. Rad na na nekih 15-20 grafičkih listova u kombinovanim tehnikama i u boji je veoma naporan i dugotrajan, iziskuje mnogo vremena, a budući da su neki od tih estampa i veoma komplikovani, imaju i po 12 klišea, tiraž, odnosno broj otisaka u seriji je ekskluzivan. Što se njihovog izlaganja tiče, neke od njih su već imale premijeru na grupnim izložbama u Beogradu i u inostranstvu. Publika u Srbiji i Crnoj Gori će ih svakako videti u celovitosti, kao zaokružen ciklus, jer ih smatram svojim najzrelijim grafičkim listovima.

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

JOVANA MAROVIĆ, SAVJETODAVNA GRUPA BALKAN U EVROPI: Predstoji nam ogroman posao

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobijanjem IBAR-a ne zatvaramo ni jedno pitanje i ni jednu oblast „na duže staze“, u smislu da smo napravili toliki iskorak i postigli velike rezultate i da se time ne moramo više baviti. I ona poglavlja koja su spremna za zatvaranje zatvaramo samo privremeno, predstoji nam ogroman posao na svim poljima

 

 

MONITOR:  Momenat kada ćemo znati da li smo dobili IBAR približava se. Je li IBAR izvjestan?

MAROVIĆ: Da, dobijanje IBAR-a je izvjesno i ne bi tu  trebalo da bude nikakvih iznenađenja. S jedne strane, proces evropske integracije je zasnovan na principu zasluga (merit-based) i u okviru njega Evropska komisija utvrđuje politiku uslovljavanja, definiše mjerila koja treba ispuniti, prati njihovu realizaciju i daje svoju (pr)ocjenu o postignutom napretku. Zbog toga bi trebalo da je od presudnog značaja izvještaj koji je Evropska komisija već izradila i njime dala zeleno svjetlo da pređemo u završnu fazu pregovora. S druge strane, proces je i politički, države imaju pravo veta i mogu da blokiraju kandidatkinju za članstvo bez obzira na rezultate. U ovoj fazi, nema najave blokiranja i zato očekujem da ćemo krajem juna i formalno imati čemu se da se radujemo.

MONITOR: Slažete li se sa onima koji smatraju da je usvajanje IBAR zakona pokazalo da se reforma jedne od najvažnjih oblasti svela na  štrikiranje zadataka?

MAROVIĆ: Uzimajući u obzir preostala prelazna mjerila, njih 31, koje je ova Vlada „preuzela“ od prethodnih i krenula u njihovo ispunjavanje, a zbog specifičnih političkih prilika u državi, do sada su se pokazali kao najzahtjevniji politički uslovi koji su se odnosili na imenovanja u pravosuđu, a za koja je potrebna 2/3 ili 3/5 većina u Skupštini. Kada je ovo postignuto u parlamentu, „prozor i šansa“, koji se ukazali zbog geopolitičke situacije, su se još više odrškrinuli, a skroz otvorili zbog izbora za Evropski parlament na kojim su države članice željele da se pohvale i određenim rezultatima na Zapadnom Balkanu. Otuda smo imali intenzivnu komunikaciju institucija sa Evropskom komisijom, brze reakcije sa obje strane, konstruktivnu saradnju koja je u svakom trenutku imala jasan cilj – IBAR. Naravno, bilo je i lakše doći do tog cilja utoliko što smo još  na nivou ispunjavanja tehničkih uslova i tek predstoji da se usvojeno i sprovede u praksi. Zbog brzine su  napravljeni određeni propusti, koji nisu beznačajni, a odnose na često neadekvatno uključivanje zainteresovane javnosti, zanemarivanje konstruktivnih predloga, usvajanje problematičnih rješenja i sveukupno utisak je  da ćemo vrlo brzo morati dodatno da unaprjeđujemo ove zakone. IBAR jeste tehnički izvještaj i on do sada u procesu pregovora nije ni postojao, već su postojala samo mjerila za otvaranje i zatvaranje poglavlja, pa je zbog toga Evropskoj komisiji i bilo lakše da zažmuri na određene propuste. Iz „IBAR epizode“ treba izvući pouke za dalji tok pregovora: zadržati posvećen odnos s obje strane, a otkloniti nedostatke, i tehničke i suštinske.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DARKO DRLJEVIĆ, KARIKATURISTA: Karikatura ne može promijeniti svijet ali može svijest

Objavljeno prije

na

Objavio:

Karikatura je jednostavno glas razuma i duha, moćna onoliko koliko ima svijesti i kulture u društvu. Moćna koliko ima duha u narodu. Koliko ima prostora za nju u štampi i medijima. Ako toga nema, ona gubi svaki smisao

 

 

MONITOR: Od kada smo prvi put razgovarali, gotovo uvijek Vas pitam koliko nagrada ste do sada osvojili? Poslednjih mjeseci pristigla su neka nova priznanja. Važno je i reći da se radi o internacionalnim nagradama.

DRLJEVIĆ: Da, nagrade pristižu, povećava im se broj. U pravu ste, radi se o internacionalnim nagradama, njih i brojim. Domaćih ili nacionalnih gotovo da i nema, jer nema ni nacionalnih takmičenja. Ali imam jedno veliko priznanje, nije na spisku nagrada za karikaturu. Njega  sam dobio, a ne osvojio. A to je nagrada ili plaketa grada Kolašina za moj sveukupan doprinos kulturi mog rodnog grada, kojom se ponosim.

MONITOR: Za oko mi je zapala vaša novija karikatura „Pregovori“. Osim vrhunske ideje i izvedbe, vjerovatno i zbog aktuelnosti teme. Uvijek neki pregovori, i kod nas i u svijetu. Možete li je opisati i reći kako teče proces nastanka jednog ovakvog bisera?

DRLJEVIĆ: Radi se o karikaturi koja je upravo selektovana za nagradu u Brazilu. Pa eto, konstatujući da se puno pregovara, a  malo dogovara, napravio sam ilustraciju kako to ustvari izgleda. Naime, pošto su se ljudi toliko udaljili i otuđili, jedni druge niti čuju niti  razumiju. To mi liči na pijetla i sovu koji se uopšte ne mogu susresti, jer dok jedan spava  drugi je budan, i obratno.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ALEKSANDAR TRIFUNOVIĆ, GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK BANJALUČKOG PORTALA BUKA: Nemoguća je misija ideju Velike Srbije sprovjesti u djelo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Što se tiče pogleda na svijet-to je, po meni, najvažniji obris Deklaracije usvojene  na Svesrpskom saboru u Beogradu – tu je rečeno vrlo jasno: Nas svijet ne zanima.  Srbi šalju poruku svijetu: Jedino smo mi ispravni-svijet nije, pa ćemo mi funkcionisati po našim pravilima

 

 

MONITOR: Na nedavno održanim prvom Svesrpskom saboru u Beogradu, usvojena a je i Deklaracija o zajedničkoj budućnosti srpskog naroda. Nenad Stevandić, predsjednik Skupštine RS, tvrdi da se ne radi o projektu Velike Srbije. Kakvo je Vaše mišljenje?

TRIFUNOVIĆ: Na sreću srpskog naroda koji živi van Srbije, trenutno ne postoji neka vrsta političkog pokreta niti neka vrsta političke mogućnosti da se na projektu Velike Srbije radi na bilo koji način. Ta ideja je najviše štete upravo donijela srpskom narodu. Revitalizacija te ideje-pa makar i verbalna, donijela bi veliku štetu i mislim da akteri političke scene za tako šta ne mare. Ali, najveći je problem što političari koji trenutno vladaju na prostorima na kojima žive Srbi, bagatelišu ideju jedinstva- pa na svaki pomen kulturnog ili sličnog ekonomskog  povezivanja Srba, iz regije dobijamo bojazan i strahove da se tu ipak ne radi o nekom pokušaju objedinjavanja teritorija. Kako ne vjerujem u iskrenost naših političara ma šta da pričaju-sa trenutnim političkim i ekonomskim snagama, Veliku Srbiju sprovesti u djelo  to je nemoguća misija. I ako bi neko sa tim i krenuo, to bi se obilo Srbima o glavu, prije svih.

MONITOR: Stevandić je, u intervjuu RTS, rekao da će ona biti početkom jula ratifikovana u parlamentu RS, a da je njen značaj i u tome što tekst Deklaracije pokazuje i adekvatno razumijevanje novih globalnih geopolitičkih odnosa. Kakav  „pogled na svijet“ nudi ovaj srpsko-srpski dokument?

TRIFUNOVIĆ: Parlament RS  će da ratifikuje sve što Dodik zamišlja. Vi nemate društveni dijalog na bilo koju temu. Na temu ovako ozbiljnu-ako su tu temu o srpskom jedinstvu tako shvatili kao što su to tvrdili na Svesrpskom saboru, nije bilo nikakve debate u društvu. Čak nije bilo ni unutar političke scene jer je opozicija bila isključena iz svega toga da bi i oni rekli neko svoje mišljenje. Mada je ovdašnja opozicija isto toliko „zaljubljena“ u Vučića koliko je to  u Vučića politički zaljubljen i Dodik. Naravno, možemo pričati koliko je u tome iskrenosti. Ali, jednostavno, u ovom trenutku u politici RS, odgovara da oni prikažu da imaju slogu sa Vučićem. Što se tiče pogleda na svijet-to je, po meni, najvažniji obris ove Deklaracije, tu je rečeno vrlo jasno: Nas svijet ne zanima. Srbi šalju poruku svijetu: Jedino smo mi ispravni-svijet nije, pa ćemo mi funkcionisati po našim pravilima. To je, samo potvrda toga kako se politički Srbi ponašaju. To ide na štetu, prije svega-Srbima u RS i Srbiji. Ne postoji nikakav pogled na svijet –mi „žmirimo“ prema svijetu gledajući šta se tamo dešava i kako se svijet brzo mijenja. I poručujemo: Mi ćemo po našem. To je nemoguća misija.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo